|
Kada se spomene Kerbala, prvo cega se sjetimo je siitska tradicija evociranja dana mjeseca muharrema u kojima se odigrala ova tragedija. Medjutim, siroj javnosti sigurno nije poznato koliko je u svijesti Bosnjaka, dakle sunitskih orijentiranih muslimana, Kerbala pamcena kao veliko zlo po ummet Muhammedov s.a.v. i da su o tom dogadjaju nasi preci stoljecima nizali stihove od dolaska osmanlija pa sve do nasih dana. Tema ovog rada je poezija inspirisana kerbelskom tragedijom, sto spada u zanr sufijske poezije, koja se rodila u okviru tekije i koju su ovdje njegovali pripadnici derviskih redova, ponajvise naksibendije i kadirije. Ovi tarikati se ubrajaju u ortodoksne prosunitski orijentirane redove, koji su dali vidljiv doprinos na odgojnom i obrazovnom planu. Stihovima bosnjackih pjesnika pokusat cemo ilustrirati njihovu ljubav prema Poslaniku s.a.v. i njegovoj casnoj porodici i bol izazvanu kerbelskim dogadjajem. Prof. dr. Fehim Nametak u svom djelu “Divanska knjizevnost Bosnjaka” navodi stihove Sabita Aladina Uzicanina, pjesnika koji je zivio krajem XVII i pocetkom XVIII stoljeca:
Nemoj misliti da je to pupoljak nataknut na bodlji u stepi To je Jezid na vrh koplja natakao glavu mucenika Husejna.
Sarajevski pjesnik i mevlevijski sejh iz XIX stoljeca, Fadil-pasa Serifovic, u svojim stihovima trazi sefaat od Resulullaha i obraca mu se njezno, rijecima “djede mucenika Kerbele”:
Ti si pecat posljednjeg poslanstva, miljenik Boziji, Tvoje casno ime je Ahmed, Muhammed, Mustafa. Ti si pomagac sljedbenicima, vladaru cistih, Iskreni si zagovornik prijestupnika i gresnih. Spasi mene Pakla, djede mucenika Kerbele, Zauzmi se za gresnika, oce najbolje zene. Uzrok zavisti svega sto sunce i mjesec obasjava, Ti si prvak oba svijeta, cisti ruh ljudi i dzinova. Najodabraniji Boziji stvor, poslanika predvodnik, Onaj koji je stigao na miradz, posljednji poslanik. Spasi mene Pakla, djede mucenika Kerbele, Zauzmi se za gresnika, oce najbolje zene.
Ovi stihovi se citaju u Hadzi-Sinanovoj tekiji, stjecistu kadirijskog tarikata u Sarajevu za vrijeme mevluda i drugih svecanosti sto je zapoceo sejh Fejzulah ef. Hadzibajric, poznat kao Fevzi-baba, rahmetullahi alejh.
U Bosni su odvajkada ucene tzv. “matemske ilahije”. Dani matema su prvih deset dana mjeseca muharrema, tj. dani zalosti. Amina Siljak-Jesenkovic u tekstu kojim smo se koristili donosi svoj prijevod jedne od matemskih ilahija:
Matem opet je stigao, Stare boli osvjezio, Svaki asik s’rastuzio, Placuc Muhammed, Ali, Hu, Hasan, Husejn, Fatima, Hu. Ko je asik, matem stuje, Bol i patnju stusten cuje, Danju, nocu oplakujem, Placuc Muhammed, Ali, Hu … Nepravda je od munkira, Gorka suza je asika, S Kerbele glava Husejna. Hamdi place: Gore m’prsa, I tisuce zivih svijeta, Danju, nocu pun sam suza.
U istom radu napominje se da se u znak sjecanja i tuge zbog sehida Kerbele prakticiralo da se ni zene ne uljepsavaju u danima matema. Citirajuci pripjev stihova “Selama”, nepoznatog autora iz pera rahmetli profesora Esrefa Kovacevica:
Istocni vjetre, kad podjes jednog jutra u Harem, selam od mene revzi ces, u njem je Resul Muhterem. Ja petero imam svojih da od vatre stite mene, Muhammeda i Aliju, dva unuka i Fatimu.
Autorica dodaje: “Ovo su stihovi bez kojih je nezamisliv kadirijski zikr, a poznato mi je da u nekim derviskim porodicama svakodnevna porodicna okupljanja pocinju ovim Selamom.”
I pjesnik Sami (u. 1733) pjeva o kerbelskom dogadjaju:
Spram al i abe osjecat ljubav, na oba svijeta velika je milost. Osjecati neprijateljstvo prema Jezidovu narodu, na nasem putu velika je cast. Na Jezidov narod donosimo prokletstvo, kad dodju dani Nove godine. I uz to tocimo suze, jer velika je cast podsjetiti se na zalost.
Ovo su samo neke u nizu elegija posvecenih hazreti Husejnu, te primjeri ljubavi prema Resulullahovoj porodici i dokaz da ni mi, Bosnjaci, nismo zaboravili sehide Kerbele.
(Iz casopisa “Zehra”, Sarajevo, april 2001, str. 10-11)
(Text start)
|