U prošlom dijelu pokazali smo da hazreti Hasan nije bio naklonjen prepuštanju halifata Muaviji, sinu Ebu Sufjana. Nasuprot tome, iz njegovih riječi i postupaka dā se jasno vidjeti da je bio odlučan da se bori protiv njega istom žestinom kojom se borio njegov otac, hazreti Ali b. Ebi Talib. Međutim, vidjeli smo da je bio prinuđen da abdicira izdajničkim odnosom Iračana i uspješnim subverzivnim djelatnostima Muavije. U ovom dijelu pozabavićemo se samim uslovima pod kojima je hazreti Hasan predao vlast.

Ovi uslovi, navedeni i opisani u različitim izvorima, ne samo da se razlikuju po sadržaju nego su uveliko nejasni i zbrkani. Jakubi i Mas'udi ih uopšte i ne pominju. Tabari navodi tri uslova direktno i jedan indirektno. Prva tri uslova su bila sljedeća:

Prvi, Hasan će uzeti pet miliona dirhema koji su se u to vrijeme nalazili u državnoj kasi Kufe.

Drugi, Hasanu će biti dozvoljeno da prima godišnje prihode [od taksi] iz Perzijske oblasti Darabdžir.  

Treći, hazreti Ali neće biti vrijeđan niti psovan, što je bila praksa Muavije i svih njegovih namjesnika i upravnika, koju je on uveo na početku hazreti Alijevog halifata – u Hasanovom prisustvu, u najmanju ruku.  

Uslov da će Hasan uzeti pet miliona dirhema iz državne blagajne ne može biti istinit iz dva razloga. Prvi, zato što je hazreti Hasan bio jedini vladar i halifa u Kufi te je državna blagajna već bila u njegovim rukama. Drugi, u izvorima historije islama stoji da je hazreti Ali praznio državnu blagajnu strogo svake sedmice, distribuirajući sve što je u njoj bilo onima koji su imali pravo da prime novac. Zato je nemoguće zamisliti da se za samo nekoliko mjeseci od Hasanovog dolaska na vlast u državnoj blagajni akumuliralo čak pet miliona dirhema, naročito kada se uzmu u obzir veliki izdaci koje su iziskivale pripreme za rat te neorganizovanost i rasulo u administraciji nakon smrti hazreti Alija, što je rezultiralo da takse ne budu sakupljane. Zanimljivo je primijetiti da Tabari tek dalje u tekstu, nakon opisa okrutnosti Busra b. Ebi Ertata za vrijeme njegove uprave Basrom, pominje i četvrti uslov hazreti Hasanove predaje vlasti. U njemu stoji: ''Hasan je potpisao mir sa Muavijom pod uslovom da će svim prijateljima i sljedbenicima Alija b. Ebi Taliba biti data amnestija i osigurana bezbijednost.'' Kako ćemo kasnije vidjeti, ovaj uslov bilježe i drugi izvori.

Dinavari u svom prikazu abdikacije navodi sljedeće uslove:

Prvi, niko od žitelja Iraka neće biti ponižavan i svakome od njih biće osiguran mir i bezbijednost, bez obzira na djela ili prekršaje za koje bi mogli biti optuženi.

Drugi, Hasanu će biti dozvoljeno da prima godišnje prihode [od taksi] iz Perzijske oblasti Ahvāz ( umjesto Darabdžir, po Tabariju).

Treći, Hašimije (potomci Abbasa b. Abul Muttaliba i Alija b. Ebi Taliba) će imati prednost pri određivanju visine plata i stipendija nad pripadnicima plemena Benu Šemsa (Umejada).

Ibn 'Abdul Berr i Ibn el-Esīr, dva primjerna pisca o životima i djelima Poslanikovih ashaba, kao i neki drugi pisci, prenose još dva uslova:

Prvi, nikome od stanovnika Medine, Hidžaza i Iraka neće biti oduzeto ništa od imovine koju je bio posjedovao za vrijeme hazreti Alijevog hilafeta.

Drugi, halifet će poslije Muavije preći u hazreti Hasanove ruke.

Ebul Feredž, kao i još neki, izgleda da nisu bili zainteresovani da zabilježe uslove u detalje. Prema njemu, Muavija je poslao Hasanu dvojicu pregovarača da s njim utanače detalje oko predaje vlasti. U ime Muavije, ''složili su se sa uslovima koje je postavio Hasan i sa kojim se i Muavija bio složio [a to su bili ovi]: da niko od Alijevih šija neće biti proganjan, da Alijevo ime neće biti pominjano osim po dobru, i druge stvari koje je Hasan želio.''

Međutim, najdetaljniji prikaz uslova dao je Ibn A'tham, koji mora da se koristio spisima historičara Madā'īnija; jer Ibn Ebil Hadid navodi iste uslove uz pominjanje Madā'īnija kao izvora za njih. Prema Ibn A'thamu, poslije ranjavanja i govora pred  uglednicima Iraka, u kojem ih je obavijestio da želi abdicirati (Muslimanski život br. 50), hazreti Hasan šalje svog izaslanika Muaviji da ga obavijesti o spremnosti da mu preda vlast i da s Muavijom u njegovo ime  razgovara o uslovima ove predaje. Jedini uslov koji je hazreti Hasan rekao izaslaniku da traži bila je generalna amnestija (amnestija = proglas vladara ili vlasti da neće progoniti osobe optužene za neko nedjelo) za narod Iraka. Izaslanik se susreo sa Muavijom i rekao mu da je ovlašten da s njim dogovori uslove Hasanove predaje vlasti. Kada ih je Muavija zatražio napismeno, ovaj je napisao sljedeće uslove:

Prvi, da će poslije Muavijine smrti hilafet biti vraćen Hasanu.

Drugi, da će Hasan godišnje primati pet miliona dirhema iz državne takse.

Treći, Hasan će primati godišnje prihode [od taksi] iz oblasti Darabdžir.

Četvrti, narodu će se garantovati bezbijednost i miran suživot.

Kada je Muavija čuo ovo, uzeo je prazan papir, potpisao ga i zapečatio. Rekao je izaslaniku: ''Odnesi ovaj prazan papir Hasanu i reci mu da napiše [uslove i] šta god želi.'' Muavija je zatražio od prisutnih da svjedoče da se on obavezuje da će ispuniti sve što hazreti Hasan bude tražio. Izaslanik se u pratnji nekoliko uglednika Sirije vratio hazreti Hasanu i pokazao mu uslove koje je on bio predložio i rekao kakav mu je odgovor Muavija na to dao. Hazreti Hasan je odgovorio sljedećim riječima: ''Što se tiče hilafeta [koji si ti tražio], ne interesuje me, jer da sam ga želio ne bih mu ga davao. Što se tiče novca [koji si ti za mene tražio], to ne može biti jedan od uslova jer se ovdje radi o slučaju koji se tiče čitave zajednice.'' Hazreti Hasan je onda pozvao vlastitog pisara i rekao mu da na papiru, kojeg je poslao Muavija, napiše: ''Ovu su uslovi pod kojima Hasan b. Ali b. Ebi Talib potpisuje mir sa Muavijom b. Ebi Sufjanom i predaje mu vlast Emirul Mu'minina, Alija:

Prvi, Muavija će vladati prema Božijoj Knjizi, Poslanikovom Sunnetu i praksi pravičnih halifa.

Drugi, Muavija neće nikog postaviti niti imenovati kao halifu nakon  njega; izbor [novog halife] će se prepustiti šuri (dogovaranju) svih muslimana. 

Treći, narod će se ostaviti u miru da živi u bilo kojem kraju Božije zemlje.

Četvrti, životima, imovinama, ženama i djeci prijatelja i sljedbenika hazreti Alija biće garantovana sigurnost i mir. Ovo je ozbiljan  uslov i obaveza na koju se Muavija b. Ebi Sufjan u ime Boga obavezao da će je ispuniti i pridržavati je se.

Peti, Hasan b. Ali, njegov brat Husejn, i bilo ko iz Poslanikove familije (Ehlulbejta), neće biti predmet napada ili nanošenja štete, bilo javno ili tajno.

Naprijed