Islam i pažnja koju pridaje društvu

Nesumnjivo, islam je jedina religija koja je namjerno položila svoje temelje na ljudsko društvo i život u zajednici. On nikada, niti u jednom poslu, ne zanemaruje društveni aspekt. Ako bismo željeli saznati više, obratimo pažnju na masu i opsežnost ljudskih postupaka i aktivnosti (čiju veličinu mašta ne može u potpunosti obuhvatiti), a potom njihove ogranke u raznim kategorijama, klasama i redovima. Zaista je ushićujuće kada shvatimo kako taj božanski šerijat pokriva sve te postupke, djelovanja i aktivnosti, te ih usmjerava i daje im pravac u svakoj zamislivoj situaciji. Potom pogledajmo kako je upreo sva ta pravila i propise u tijelo društvenog života i ispunio ga duhom do maksimalnih granica. Zatim, uporedimo li svoja opažanja sa ostalim božanskim šerijatima o kojima govori Kur'an, kao što su Nuhov, Ibrahimov, Musaov i Isin, shvatit ćemo da se ti zakoni ne mogu usporediti sa Islamom i njegovim obimom.

Historija govori da su ljudske grupe i narodi, bili oni civilizovani ili ne, slijedili samo ono što im je ostalo u naslijeđu iz prošlosti – takav društveni život pospješuje eksploataciju a ljudi su u njemu okupljeni oko autokratskih ili monarhističkih vladara. Plemenska, nacionalna i regionalna društva su živjela pod dominacijom kralja ili poglavice, čiji je izbor bio vođen nasljednim faktorima, mjestom porijekla i stvarima poput ovih. Nije se mnogo marilo za život naroda, a niti su se vodile rasprave niti razmjenjivala mišljenja u svrhu promjene takvog stanja. Čak i velike nacije koje su dominirale civilizovanim svijetom u vrijeme dolaska božanskih religija – Rimsko i perzijsko carstvo – nisu bile ništa drugo do autokratski i despotski režimi Cezara i Hušreva; podanički narod je bio “ujedinjen” pod zastavom kralja ili imperatora; a društvo je napredovalo ako je bilo razvoja imperije u suprotnom je nazadovalo. Naravno, te nacije su posjedovale neka učenja o društvu od pisaca i filozofa kao što su bili Sokrat, Platon, Aristotel i drugi. Ali to su bili samo papiri prema kojima se nikad nije postupalo, puke umne slike koje se nikada nisu ozbiljile izvan imaginacije. Historija koju sada čitamo je najpouzdaniji svjedok ovome.

Zato, prvi poziv koji je čulo ljudsko uho koji je pozivao čovječanstvo da usredotoči pažnju na društveni život – čineći ga neovisnim subjektom, izvlačeći ga iz zaborava i beznačaja – bio je poziv Poslanika Islama (s.a.v.a.). On je kroz Božansku objavljenu mu poruku, pozvao sve ljude sretnom životu i dobrom načinu življenja. Allah kaže: Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte .... i neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati, [ovim se obraća pažnja čovjeku da štiti društvo od podjela i nejedinstva] i oni će šta žele postići. I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kada su im već jasni dokazi došli [3:103–105]; I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova [6:159]; Allah također kaže: Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata [49:10];... i ne prepirite se jer će to oslabiti srca vaša i vaša snaga će vas napustiti [8:46];... jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti ... [5:2]; I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati [3:104]. Postoji mnogo ovakvih ajeta koji obavezuju muslimane da izgrade islamsko društvo na temeljima jedinstva, postizanja harmonije i zaštite duhovnih i materijalnih dobara i odlika.

Nazad - Naprijed