Islamska vlast

Pravo na vlast islamskim društvom pripadala je Poslaniku (s.a.v.); ljudi su bili dužni pokoravati se njegovoj naredbi. Kur'an je po ovom pitanju jasan. Allah kaže: 'I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu' [64:12]; '... da ljudima sudiš onako kako te je Allah naučio.' [4:105]; 'Vjerovjesnik treba da bude preči vjernicima nego oni sami sebi.' [33:6]; 'Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti.' [3:31]. Postoje mnogi ajeti koji objašnjavaju sveukupnost aspekta Poslanikovog prava nad islamskim društvom. Najbolji način shvatanja ove realnosti jeste paralelno studiranje života Božijeg Poslanika i promišljanje nad ajetima koji govore o moralu, zakonima, međusobnim odnosima, politici i drugim temama. Slika koja će se dobiti nakon sagledavanja cjeline Božije objave govorit će mnogo više od onoga što bi se dalo zamjetiti iz dvije tri rečenice.

Istraživač mora voditi računa o još jednoj stvari. Ajeti, koji govore o bogoslužju, primjeni zakonskih kazni i nekim drugim temama, se obraćaju vjernicima a ne Poslaniku. Npr.:

... već molitvu obavljajte ... [4:77];

... i na putu Njegovu se borite ... [5:35];

... i svjedočenje Allaha radi obavite ... [65:2];

... propisuje vam se post ... [2:183];

I imetak na Allahovom putu trošite ... [2:195];

I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati [3:104];

I borite se (Allaha radi) u Allahu, borbom dostojnom Njega ... [22:78];

Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udara biča, svakog od njih ... [24:2];

Onom koji ukrade i onoj koja ukrade odsijecite ruke njihove ... [5:38];

U (zakonu o) odmazdi vam je život ... [2:179];

Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte ... [3:103];

... pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte ... [42:13];

Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati neće Allahu nimalo nauditi, a Allah će zahvalne sigurno nagraditi. [3:144].

Postoje mnogi ajeti ovakve prirode, a svi skupa jasno ukazuju da je religija kolektivna stvar, a Allah je za njeno očuvanje zadužio ljude, On nije zadovoljan nevjerom svojih robova; a namjera Mu je da svi skupa vjeru održavaju. Sami članovi bi trebali voditi poslove društva u kom žive – i niti jedan od njih ne bi za to trebao biti manje odgovoran od drugog. Primjena zakona nije isključivo pravo jedne grupe ili pojedinca bio on sam Poslanik ili neko drugi. Allah kaže: Nijednom trudbeniku između vas trud njegov neću poništiti, ni muškarcu ni ženi – vi ste jedni od drugih [3:195]. Ajet je generalan i pokazuje da je Allah uzeo u obzir prirodni uticaj koji članovi islamskog društva imaju na svoj društveni poredak – a o tom uticaju je vodio računa kako u zakonodavstvu tako i u stvaranju. Njega On neće poništiti. Allah kaže: Zaista zemlja je Allahova, On je daje u naslijeđe kome On hoće od robova Svojih; a lijep ishod će biti za one koji se budu Allaha bojali [7:128].

Naravno misija, uputa i obučavanje pripadaju Allahovu Poslaniku (s.a.v.a.). Allah kaže: On je neukima poslao Poslanika ... da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči ... [62:2]. Njega je Allah postavio da pazi na ummet, da vodi njegove poslove vezane za ovaj i budući život, i on je to radio sve dok je bio u životu.

Ne smijemo zaboraviti da ovaj sistem nije bio ni sličan monarhističkom sistemu – sistemu koji tretira Allahova dobra kao privatno vlasništvo monarha, a Allahove robove kao vlastite sluge; davajući mu puno pravo da s njima radi šta poželi i da nad njima vlada po svome hiru; niti je bio sličan društvenim porecima zasnovanim na principima materijalnog uživanja, kao što je demokratija, jer je toliko mnogo faktora koji razdvajaju islam od tih sistema, ne ostavljajući nimalo prostora bilo kakvom miješanju.

Jedna od glavnih razlika je u tome da su ova društva, bazirana na materijalnim užicima, motivirana jedino principom iskorištavanja i eksploatacije. To je drugo ime za ljudsku arogantnost koja želi sve – čak i druga ljudska stvorenja – podvrgnuti vlastitoj volji. Ona dozvoljava čovjeku da bilo kojim putem ostvari svoj cilj; da koristi bilo koje sredstvo da dobije ono što želi i priskrbi što je naumio. U prijašnjim vremenima to se nazivalo despotskim monarhizmom; dok se u ovom vremenu krije iza maske razvoja i civilizacije. Svjedoci smo svakodnevnog tlačenja, nepravde i oholosti snažnih naroda nad slabijim; postoji li ikakva potreba za podsjećanjem na njihovu, u historiji zabilježenu, tiraniju i arogantnost?

Faraoni i cezari su se despotski ponašali prema slabijim slojevima društva, igrali su se sa njihovim životima, imecima i dostojanstvom. Njihova isprika – ako je ikad postojalo nešto slično – bila je da je to neophodni sastojak vladanja koji doprinosi efikasnosti vlade i jačanju kraljevstva. Vjerovali su kako je ovo bio dužan danak njegovim izvrsnim kvalitetama, statusu suverena – a mač je govorio u njegovo ime. Potpuno iste stvari se događaju i danas. Posmatramo li političke odnose snažnijih i slabijih naroda današnjice; primijetit ćemo da se historija ponavlja. Naravno, žezlo koje su ranije nosili pojedinci danas nose društva u cjelini, ali duh i ambicija su ostali nepromijenjeni. S druge strane, islamsko društvo je oslobođeno ovakvih ambicija i želja; dokazi za to se mogu pronaći u životu Poslanika u ratovima koje je vodio i u pismima upućenim vladarima.

Druga razlika: Nijedno ljudsko društvo, od svog istupanja na scenu historije, nije bilo oslobođeno raznih vrsta nejednakosti kao faktora koji je uvijek vodio razdoru i haosu. Samo postojanje različitih slojeva i klasa unutar društva vodi uništenju njegova poretka: kada nekoliko ljudi gomila bogatstvo dok običan svijet ne dobija ni ono što mu je nephodno da bi preživio; kada elita ili plemići dobijaju sve ono što je narodu uskraćeno; kada takozvane “sluge javnosti” postaju vrhovni vladari zemlje, onda je taj narod na putu propasti.

Islamsko društvo predstavlja ugodnu suprotnost. To je društveni poredak čiji svi dijelovi trebaju biti slični; niko u njemu nema preimućstva, ne postoje privilegovane klase, nema dostojanstvenih gospodara; nema istaknutih grupa. Ako postoji bilo kakva razlika ili prednost onda je to prednost priskrbljena pobožnošću koju ljudska duša duboko potrebuje; – a to je faktor o kome samo Allah odlučuje, čovjek sa tom odlukom nema ništa. Allah kaže: O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji ga se najviše boji [49:13]; a vi se potrudite da druge, čineći dobra djela pretečete [2:148]. Vladar i podanici, vođa i sljedbenici, pretpostavljeni i podređeni, slobodan čovjek i rob, muškarac i žena, bogataš i siromah, veliki i mali, svi oni imaju jednak položaj u Islamu. Pravni propisi se jednako primjenjuju na svakog; klase u društvenim i javnim poslovima uopšte ne postoje – kao što se iz života Poslanika da primijetiti.

Treća razlika: Izvršna snaga islama nije u rukama zasebne klase; primjena islamskih zakona je dužnost svih članova društva. Svaki član je dužan pozivati na dobro i odvraćati od zla. Postoje i mnoge druge razlike koje će istraživač lahko pronaći. Ovakvo stanje je bilo za vrijeme Poslanikova života. Što se tiče narednog perioda, većina muslimana vjeruje da narod ima pravo izabrati halifu koji bi vladao društvom; ali ši'itska manjina vjeruje da halifu trebaju izabrati Allah i Njegov Poslanik, i da postoji dvanaest Imama (što je u detalje objašnjeno u teološkim knjigama).

Bilo kako bilo, nema sumnje da danas, kada je Poslanik s.a.v preselio na ahiret a dvanaesti Imam u skrivenosti, nadležnost islamske vlasti leži u rukama muslimana. Iz Kur'ana se da zaključiti da se od njih traži da uspostave društvo po primjeru koji je dao Allahov Poslanik (s.a.v.a.) – a to je primjer imameta, a ne monarhije ili imperijalizma. Odgovornost tog vladara je primjena islamskih zakona bez ikakvih izmjena. Što se tiče ostalih problema – koji nisu obuhvaćeni zakonom – on treba da ih rješava uz konsultacije u zavisnosti od vremena i situacije. Dokaz za ovo se može izvući kada se ajeti, koji opisuju sveukupne ovlasti Poslanika, povežu sa ajetom, Zaista vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor ... [33:21].

Naprijed