Osma hidžretska godina je prošla u znaku potpune pobjede islama i muslimana. Najveće uporište širka bilo je osvojeno i sada se u svakom ćošku Arabije pričalo o novoj vjeri i njenom Poslaniku. Arapska plemena su počela slati svoje delegacije u Medinu da ih o njoj izvjeste i upoznaju. U većini slučajeva uglednici od kojih su one bile sastavljene primali su islam odmah po prvom susretu sa Poslanikom s.a.v.. Deveta hidžretska godina vidjela je toliko tih delegacija tako da je ona sama prozvana “godinom delegacija”.

Sam Poslanik s.a.v. je slao ekspedicije u one krajeve za koje je bio čuo da su još uvijek bila uporišta idolopoklonstva. Nakon pokušaja da plemena koja su u njima obitavala razumom ubijedi u štetnost i beskorisnost obožavanja ičeg drugog do jednog Boga, preostali način bio je da se idoli i hramovi u kojima su se oni obožavali poruše. Ovo je bio jedan od zadataka poslanih ekspedicija.

Pleme Taji je bilo jedno od plemena koja su još imala hram za obožavanje idola. Poslanik s.a.v. je poslao hazreti Alija sa sto pedeset konjanika da unište idola i sruše hram. U Medinu je stigla informacija da ovo pleme bez borbe neće dopustiti da se hram i idol sruše. Zbog toga je hazreti Ali upao iznenada i uništio idol i hram. Pri tome je bilo zarobljeno nekoliko mušrika, koji su zajedno sa ratnim plijenom bili privedeni u Medinu. Edijj ibn Hatim je bio glava plemena Taji. U historijskim spisima zabilježene su njegove riječi kojima opisuje ovaj do događaj kao i svoj prelazak na islam.

“Mada sam bio na čelu jednog idolopoklonočkog plemena, ja sam tajno slijedio hrišćanstvo. Zahvaljujući negativnoj propagandi kojoj sam bio izložen, prema Poslaniku islama sam bio neprijateljski raspoložen. Pažljivo sam pratio razvoj događaja zadnjih nekoliko godina i bio siguran da će islam jednog dana doći i do naših krajeva. Kako nisam želio da mijenjam svoju vjeru niti da padnem živ muslimanima u ruke, naredio sam svojim slugama da drže pripremljenom jednu kamilu i svu opremu za putovanje tako da sam u svakom trenutku bio spreman napustiti kuću i otići u Siriju koja je bila van domašaja muslimana. 

“Također sam postavio izvidnice na određenim mjestima da me obavijeste ako bi se vojska islama pojavila u blizini. Tako, jednog dana, dođe sluga i uzbuđenim glasom mi reče da muslimani napreduju prema našem kraju.  Odmah sam se spremio i sa porodicom uputio ka Siriji koja je u to vrijeme bila jedna od centara hrišćanstva. Međutim, moja sestra nije pošla samnom zbog čega je i pala u ruke muslimana. Sa ostalim narodom bila je prebačena u Medinu i smještena pored same džamije. Svoj susret sa Poslanikom s.a.v. ona sama opisuje riječima: ‘Jednog dana kada je Poslanik s.a.v. pošao na namaz u džamiju prošao je pored naše kuće. Iskoristila sam priliku da ga upitam, ‘Božiji Poslaniče, otac mi je umro a moj staratelj nestao. Smiluj mi se, Allah ti se smilovao!’ Poslanik s.a.v. me je upitao, ‘Ko je bio tvoj staratelj?’ Kada sam odgovorila da je to bio moj brat, Adijj ibn Hatim, on s.a.v. je rekao, ‘Da li je to onaj isti koji je pobjegao od Allaha i Njegovog Poslanika?’ i onda produžio prema džamiji. Drugog dana mi se ukazala ista prilika ali moja molba nije dala rezultata. Trećeg dana, i pored toga što mi se ukazala prilika nisam namjeravala da razgovaram sa Poslanikom s.a.v.. Ali mladić, koji je bio u njegovom društvu, rekao mi je da ponovim ono isto što sam prethodna dva dana govorila. Kada sam to i uradila, Poslanik s.a.v. mi je rekao, ‘Ne žuri se. Odlučio sam da te vratim kući u pratnji pouzdanih osoba. Pripreme za putovanje nisu još u potpunosti obavljene. Tako, jednog dana, kada je karavan za Siriju kretao iz Medine a u kojem su putovali neki od mojih rođaka. Poslanik s.a.v. me je pozvao i rekao da se pripremim za putovanje.'

Adij ibn Hatim nastavlja: 'Sjedio sam pored prozora kada ugledah kako se kamila sa nosiljkom zustavlja pred kapijom kuće. Kada sam malo bolje pogledao prepoznao sam vlastitu sestru kako sjedi u nosiljci. Brzo sam izašao i uveo je u kuću. Za sestru sam znao da je bila veoma inteligentna osoba. Nakon nekoliko dana počeo sam da je propitujem o Poslaniku s.a.v. islama i o tome kako joj je bilo među muslimanima. Kada sam tražio da mi kaže šta misli o njemu rekla je, 'Vidjela sam da ima lijepe vrline i plemenit karakter. Mislim da bi bilo mudro da mu se približiš što prije moguće, jer ako bi on stvarno bio Božiji poslanik oni koji ga prvi priznaju imaju veći status i ugled, a ako bi bio ovosvjetski vladar neće ti nanijeti nikakvo zlo a moć koju posjeduje biće ti od koristi.'.

'Sestrine riječi su ostavile dubok utisak u meni tako da sam odlučio da što prije odem u Medinu. Kada sam stigao odmah sam želio da vidim Poslanika s.a.v. za kojeg su mi rekli da je bio u džamiji. Kada je saznao da hoću da razgovaramo odmah je ustao sa svog mjesta, uzeo me za ruku i poveo svojoj kući. Na putu prema tamo susrela nas je jedna stara žena koja je željela da upita Poslanika s.a.v. nešto. On je zastao i strpljivo slušao ženine riječi i odgovarao na njena pitanja. Oduševljen njegovim ponašanjem rekao sam sebi, 'On zasigurno nije običan vladar!' Kada smo stigli njegovoj kući svuda prisutna jednostavnost privukla mi je pažnju. Dao mi je prostirku od palminog lišća, jedinu stvar na koju se moglo sjesti u sobi, i rekao da sjednem. A on, potpuni vladar čitavog Hidžaza i okoline, sjeo je na pod pokraj mene. Mom divljenju nije bilo kraja. Samo kako je bio skroman, uljudan i dobrostiv! Ovo ne može biti običan čovjek, običan vladar, pomislio sam.

'Utom je Poslanik s.a.v. okrenu lice prema meni da bi mi iznio sve detalje iz mog života. 'Zašto si sebi prisvojio jednu četvrtinu prihoda svog naroda? Zar je vaša vjera dozvoljavala da se takvo nešto čini?' pitao je. Ovo me je potpuno uvjerilo da se radio o čovjeku poslanom od samog Boga. U trenutku kada sam razmišljao o tome kako bih prihvatio islam, rekao mi je ovo, 'Trenutno siromaštvo i slabost muslimana ne smiju te odvratiti od primanja islama, jer doći će dan kada će bogatstvo svijeta pasti u njihove ruke u tolikoj količini da neće biti dovoljno onih koji bi ga uzeli. A ako te veliki broj neprijatelja i malo brojčano stanje muslimana odbijaju da primiš islam, znaj da će doći dan kada će zbog prevlasti islama veliki broj nezaštićenih muslimanki iz dalekih krajeve doći na hodočašće Božijoj kući a da ih niko neće na putu uznemiravati. I ako primjećuješ da je vlast i autoritet danas u rukama nekih drugih, dajem ti riječ da će doći dan kada će muslimani vladati i tim krajevima i da će osvojiti i Babilon.' 

'Boga mi, evo živio sam toliko dugo da vidim kako nezaštićene muslimanke pod prolaze islamskim krajevima i niko im ne pravi probleme na putu. Također sam dočekao da su muslimani osvojili Babilon. Nadam se da ću dočekati i treće Poslanikovo obećanje da se ispuni, da bogatstvo svijeta padne u ruke muslimana u tolikoj mjeri da neće biti dovoljno onih koji bi ga uzeli.' 

Literatura:

The Message, Džafer Subhani