Aktuelno

Ljudi se ponose mnogim stvarima, a među njima, kultura odijevanja zauzima posebno mjesto. Fenomen oblačenja proteže se kroz skoro čitavu historiju ljudskog roda i rasprostranjen je na cijelom geografskom prostoru zemaljske kugle. Oblačenje je povezano sa ličnim i društvenim karakteristikama čovjekovog bića i može se proučavati sa različitih tačaka gledišta: psihološke, etičke, ekonomske, socijalne, vjerske, pravne i historijsko-geografske. U tom smislu potrebno je odgovoriti na sljedeća pitanja: Zašto čovjek nosi odjeću? U kakvoj su vezi čovjekova odjeća i njegove duhovne karakteristike? U kakvoj su relaciji imovinsko stanje i društveno-ekonomski položaj pojedinca sa načinom njegovog oblačenja? Kakvu odjeću nose pripadnici različitih slojeva u određenom društvu? Kakav je stav religija po ovom pitanju? Koji zakoni su ustanovljeni u građanskom pravu kada je u pitanju odijevanje ljudi? Kako su tokom historije nastale i pod kojim uticajima su se odvijale promjene u odijevanju različitih naroda? Kakve se razlike u odijevanju ljudi zapažaju na različitim tačkama zemljine kugle i u različitim klimatskim uslovima?

Izgleda da odgovor na svako od ovih, ali i na brojna druga slična pitanja, treba potražiti u detaljnim i  dugim raspravama. Istraživači iz raznih oblasti su uložili mnogo truda u istraživanju i razmatranju ovih pitanja i o tome napisali mnoge knjige.

Na osnovu dosadašnjih istraživanja utvrđeno je da odjeća zadovoljava najmanje tri čovjekove potrebe: prvo, štiti ga od hladnoće i toplote, kao i snijega i kiše; drugo, pomaže mu da sačuva svoju čednost i stidljivost, i najzad, čini da čovjek izgleda uredno, lijepo i dostojanstveno. U određenom pogledu, čovjekova odjeća se može porediti sa njegovim prebivalištem. Čovjek je u početku gradio kuće da bi se zaštitio od hladnoće, toplote i životinjskih napada, ali osim u ove svrhe, kuća mu je služila kao sklonište i prebivalište, gdje je unutar četiri zida mogao da uredi svoj život i smjesti svoje lične stvari. Osim toga, kuća je prostor u kome on prema svojim mogućnostima može da izrazi i zadovolji svoj ukus i smisao za lijepo. Odjeću, dakle, možemo smatrati za ''kuću'' ili tačnije rečeno, ''prvu kuću'' svakog čovjeka. Odjeća je čovjekova lična kuća, jer svako ponaosob, stanuje, prije svega u svojoj odjeći, a tek onda u svojoj kući. U tom smislu, možemo reći da svako od nas, kada se radi o odjeći koju imamo na sebi, u stvari ''nosi kuću''.

Glavni razlog za pojavu odjeće je, kao što smo već rekli,čovjekova potreba da sačuva svoju sigurnost, čednost i dostojanstvo. Međutim, pogrešno je misliti da sve razlike i raznovrsnosti, koje se u različitim periodima sreću na nošnjama različitih društava, možemo objasniti samo pomoću ova tri parametra. Ako bacimo pogled na različite društvene grupacije uočićemo razlike u odijevanju između muškaraca, žena i djece. Također, razlikuje se način odijevanja ljudi u ruralnim i urbanim sredinama. Ni u samom gradu, domaćice se ne oblače kao zaposlene žene. Zanatlije i pripadnici raznih profesija nose odjeću prilagođenu poslu kojim se bave. Pripadnici različitih slojeva društva se oblače saglasno sopstvenom imovinskom stanju i prihodima. Klimatski uslovi svake pojedinačne oblasti oblikuju kulturu odijevanja ljudi koji u njima žive. Obično i religije imaju neki kodeks o oblačenju. Islam, također, definiše propise vezane za oblačenje. U današnjem islamskom društvu to najbolje ilustruje izraz hidžab, koji označava islamski način odijevanja.

Povezanost odjeće i kulture

Kao prvo, svi znamo šta je odjeća i zbog toga je nećemo posebno definisati. Međutim, kultura je pojam koji zahtijeva da se definiše i objasni šta pod njom, zapravo, podrazumijevamo. Njena definicija, po našem shvatanju, glasi: kultura je najopštiji svjetonazor unutar jedne zajednice, svjetonazor koji se podudara sa smislom koji je to društvo dodijelilo čovjekovom životu i postojanju, i koji je opšti i univerzalan u mjeri u kojoj obuhvata individualne i zajedničke vrijednosti i mjerila.  

Smatramo da svjetonazor svakog naroda ima jakog uticaja na formu i kvaliet mnogih vidnih aspekata njegovog života. Svijet koji ljudi grade i u njemu žive, u mnogo čemu se oslanja na način njihovog pogleda na svijet. U zavisnosti od toga kako shvata egzistenciju i život, i koje vrijednosti smatra dominantnim, svako društvo stvara sebi svojstven stil i izraz u arhitekturi, građevinarstvu i u kulturi odijevanja. Kultura svakog naroda pronalazi svoj izraz kroz različite aspekte njegovog postojanja i prema njegovim duhovno-moralnim civilizacijskim tokovima – industriji, ekonomiji, upravljanju, urbanizmu, arhitekturi  i umjetnosti. Ako malo bolje pogledamo, vidjećemo da se u svakom od ovih aspekata, kao u ogledalu odražava duh koji u njemu dominira i njegova opšta kultura. Ova povezanost odjeće i kulture posebno se primjećuje na odijelu došljaka, tek pristiglog u novu sredinu, po kome će se najbrže i najlakše prepoznati. Reklo bi se da ljudi komuniciraju odjećom i da svako sebe predstavlja jezikom odjeće koju nosi – ko je, odakle je i kojoj kulturi pripada.

Ako prihvatimo da su zapadna društva oslobođena diktata religije o načinu odijevanja njihovih članova te da u njima ne postoji nikakav zvanični kodeks oblačenja. (Nasuprot tome, vidimo da u Francuskoj vjera nije oslobođena diktata sekularizma, koji se sada upliće u lični  ukus u oblačenju) opet se ne može reći da sferom oblačenja ne vladaju nikakvi propisi i pravila, odnosno, da se ne može objasniti zašto se neki ljudi odijevaju na jedan a drugi na drugi način. Smatramo da svaka materijalna, duhovna i socijalna pojava u svijetu ima svoj uzrok, i da se ništa ne događa slučajno ili kao rezlutat puke sreće. Shodno tom uvjerenju, ako religija i zakon na Zapadu nisu donijeli određeni kodeks oblačenja, ne treba misliti da zapadnjačko odijevanje ne poštuje nikakva mjerila i principe, i da je izvan svakog ograničenja. Savremeno zapadno društvo govori posredstvom odjeće koju nosi, a kroz taj govor možemo čuti filozofiju i kulturu Zapada. Čovjekovo odijevanje prevashodno je uslovljeno kulturnim obzirima njegove sredine, a zatim i njegovim ličnim ukusom. Zato tvrdimo da vrsta i izgled odjeće žena i muškaraca u svakom društvu, ne zavisi samo od ekonomskih, socijalnih i klimatskih uslova tog društva, već u velikoj mjeri od dominantnih kulturnih vrijednosti i pogleda na svijet toga društva čiji su ogledalo i odraz.

Da bismo potvrdili naše riječi, osmotrimo svijet koji nas okružuje i uzmimo u razmatranje dvije njegove sfere: prvu, materijalistički svijet Zapada, koji karakterišu nauka, tehnologija i moć, i drugu, svijet koji je baštinik drevnih kultura i civilizacija, koji je pretrpio poraz od strane zapadne kulture i koji je na putu da svoje cjelokupno duhovno naslijeđe baci pod noge te civilizacije. Tu spadaju zemlje islamskog svijeta, Indija, veliki dijelovi Afrike i Jugoistočna Azija. Pogledajmo kako se oblače narodi u zemljama koje nisu još pale pod uticaj Zapada. Krenimo od odjeće u Iranu, u arapskim zemljama, pogledajmo lokalnu nošnju u Indiji, Pakistanu i Maroku, kao i narodnu nošnju afričkih plemena. Šta vidimo? Postoji li nešto što je zajedničko za ove raznovrsne nošnje?

Svakako, odgovor može biti samo potvrdan. Prije svega, vidimo da im je zajedničko to što su sve dugačke i široke, da ne ističu tijelo i da se skoro po pravilu nose u kombinaciji sa kapom ili turbanom. Naravno, one se umnogome i razlikuju, npr. u vrsti tkanine, boji, načinu šivenja, broju dijelova i drugim karakterističnim detaljima, ali se, ipak, pomenute sličnosti jasno ističu, i pored mnogih razlika, koje su određene raznim okolnostima, a prvenstveno mjesnim, socijalnim i ekonomskim. Ovu geografsku šetnju mogli bi smo upotpuniti historijskim istraživanjem; ako posjetimo muzeje odjeće u evropskim zemljama, uvjerićemo se da je nošnja koju su Evropljani i Evropljanke nosili tokom srednjeg vijeka i kasnije, bila široka i dugačka i po tome veoma slična današnjoj nošnji drugih naroda koji nisu pretrpjeli uticaj Zapada.

 Šta vidimo ako pogled usmjerimo ka evropskim zemljama, Americi i gradovima koji su pod uticajem Zapada? Odjeća je, naravno, opet raznovrsna i raznolika, i veoma se brzo mijenja na početku svakog godišnjeg doba. Ipak, i ovdje su prisutne zajedničke crte, u smislu što je odjeća na Zapadu, bilo muška ili ženska, uska, kratka i pripijena uz tijelo, i u tom pogledu je sasvim drugačija od odjeće starosjedilaca i tradicionalnim nošnjama naroda koji još nisu potpali pod uticaj i potpunu dominaciju zapadne kulture.

Zašto ova razlika? Ako uzmemo društvene, ekonomske i geografsko-regionalne okolnosti u kojima su ljudi nekada, a i danas, nosili i nose široku i dugačku odjeću, i uporedimo ih sa prilikama u zapadnoj civilizaciji, vidjećemo da ni jedan od ovih parametara ne može biti uzrok za tu razliku. Ne može se reći da čovjek u prošlosti nije radio, i da je rad primorao savremenog čovjeka na Zapadu da odabere tu vrstu odjeće. Ne može se reći da je klima u prošlosti bila hladnija, a da je danas toplija; ne može se reći da je tkanina nekada bila jeftinija i da je nje bilo u izobilju, a da je današnja kratka odjeća posljedica nedostatka materijala i slično, ne, jer bi sve to ličilo na šalu. Treba reći da istočnjački pogled na svijet i njegov sistem vrijednosti zahtijevaju takvu odjeću, a da je današnje odijevanje na Zapadu, također, primjereno pogledu na svijet i kulturi savremenog Zapada.

Naprijed