Veza između odjeće i kulture na Zapadu

Sad je trenutak da se pitamo: kakva postoji veza između tijesne i kratke odjeće na savremenom Zapadu, i kulture i zapadnog pogleda na svijet? Način odijevanja je nešto pomoću čega upoznajemo čovjeka kao proizvoda civilizacije u kojoj živi. Šta predstavlja čovjek savremene zapadne civilizacije? Umjesto odgovora, postavljamo pitanje: šta, zapravo, može da bude čovjek u jednoj civilizaciji koja je u svojoj biti materijalna? Prije više od četiri vijeka, Bog je nestao iz društvenog života Evrope i povukao se u crkvu. Duhovnost je ostala da tavori negdje na periferiji društvenog života, a struktura zapadne kulture i civilizacije postala je u potpunosti materijalne prirode. Historija posljednja četiri vijeka na Zapadu zapravo je historija negiranja duhovnih i uzvišenih vrijednosti; zapadna civilizacija odslikava život u kome su pojmovi duhovnosti i svetosti izgubili svoju izvornu autentičnost, a čovjek odavno više nije biće koje u sebi nosi ''Božanski duh'' i stvorenje koje može biti Božiji namjesnik na zemlji. U ovakvoj civilizaciji, čovjek se ni suštinski, a ni egzistencijalno ni po čemu ne razlikuje od životinje. Naravno svaka životinja ima neku osobinu svojstvenu samo njoj – lav je krvoločan, paun je lijep, slon ima veliku snagu, dok čovjek posjeduje razum. Među ostalim izdancima prirode, jedan od njih po imenu čovjek, slučajno razumniji od ostalih, potekao je iz vode i snagom svog uma savladao nauku i tehnologiju i zagospodario prirodom. Ali njegov početak i kraj se ni počemu ne rezlikuje od ostalih životinja, i on poput njih živi nekoliko godina u prirodi, poslije čega umire i okončava svoje trajanje.

Šta može čovjek da uradi u jednoj takvoj kulturi u kojoj ga poslije smrti očekuje samo ništavilo. Jedina prilika da bude je taj kratak vremenski period između rođenja i smrti, i on, kome je to jedina šansa, primoran je da skupi što više poena i iskoristi sva zadovoljstva i užitke koje pruža ovaj život prije nego glas koji oglašava smrt označi kraj igre. Sve stvari u ovoj civilizaciji vrednuju se samo zadovoljstvom koji pružaju čovjeku, koji je u suštini samo jedna materijalna životinja, a jedna od stvari koja može da mu pruži zadovoljstvo je njegovo tijelo.

Kakvo može da bude njegovo odijelo u kulturi u kojoj je čovjek postao ispražnjen i beznačajan, lišen duhovnih vrijednosti i tajne pohranjene u dubini njegovog bića, koje je svedeno na tijelo i čula, ruke i oči? Ispostavlja se da odijelo nije sredstvo za pokrivanje, već za uljepšavanje tijela. U uslovima kada ličnost žene ovisi od njenog izgleda i tijela, njena odjeća mora biti uska, poput tanke opne prevučene preko kože, tako da ne prekrije njene tjelesne kvalitete, ali i kratka, kako bi pokrila što manji dio tijela! Odjeća nije stan za njeno tijelo kao njegova ''druga koža'', ona oblači odjeću da bi neke dijelove tijela ''istakla'', a neke ''uramila''! model odjeće određuje psihologija seksa, odnosno kreatori nove mode koji neprekidno regulišu odnos između otkrivenih i pokrivenih dijelova tijela, da bi nekim svojim kreacijama postigli maksimalnu privlačnost i privukli pažnju, a nekim drugim probudili pojačanu želju. Ne zavisi samo ženska odjeća od povezanosti ''očiju i tijela''. Isti je slučaj i sa muškom odjećom. Nije slučajno to što je muško odijelo sa Zapada, koje svi mi danas nosimo, slijepljeno uz tijelo, ili, kako se kaže, kalup za tijelo. I to dolazi sa Zapada i proizilazi upravo iz načina shvatanja seksualnosti na Zapadu. U pitanju je želja da se pokaže tijelo, pa je stoga i odjeća muškaraca tijesna i pripijena uz tijelo.                   

Način odijevanja i kapitalizam

Međutim, problem se na završava na ovom mjestu. Materijalističko i profano zapadnjačko shvatanje svijeta, čiji vidici ne prelaze domen čulnih prohtijeva – jelo, san, uživanja i strasti – stvorilo je u njemu adekvatan ekonomski sistem, odnosno kapitalizam, sistem lišen duhovnih vrijednosti pomoću kojeg primorava čitav svijet i sve što je u njemu – prirodu, životinje i čovjeka, da što više troše i da se što više potroše. Taj sistem, zasnovan na umnožavanju i gomilanju, poput kakve mašine za usisavanje svijeta, koriste sve snage i mogućnosti, i sve prirodne i ljudske potencijale da što više razvije tržišnu privredu, pa je tako i ''seks'', kao prirodna energija u čovjeku, stavljen u službu ovog proždrljivog aparata. Jasno je kako su seks i polne razlike između žena i muškaraca, koji u kulturama sa naglašenim duhovnim vrijednostima predstavljaju znamenja Božije dobrote i mudrosti (''I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara parove, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost'' (K. 30:21)), postali mamac za kupce i donijeli procvat ekonomiji kapitalizma. Ono što u produhovljenoj kulturi islama predstavlja izvor mira i spokojstva ( ... da se uz njih smirite...), u rukama profanih ljudi postaje sredstvo za što jače potpaljivanje vatre prohtijeva.

U jednom tako ekonomski ustrojenom društvu, žena je samo sredstvo koje mora da bude i potrošač i roba. Zapadna ekonomija je odsječena od duhovnog, i ne priznaje ništa osim ove dvije riječi (potrošač i roba). Žena koja je samo materija i tijelo, treba da bude i potrošač i predmet potrošnje, i ovo ''treba'' je ono što određuje izgled njene odjeće.

Nazad