SURA IV
Žene – en-Nisâ’
Medina – 177 ajeta

 

dio I: ajeti 1-90

dio II: ajeti 91-177



1. U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog


2. O ljudi, bojte se Gospodar svoga, koji vas je od jedne duše stvorio, i od nje je njen par stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allah se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte. Allah, zaista, stalno nad vama bdi.


3. I siročadi imanja njihova uručite; i rđavo za dobro ne podmećite i imetke njihove s imecima vašim ne trošite, - to bi, zaista, bio veliki grijeh.


4. Ako se bojite da prema ženama sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite sa onim ženama koje vam se svide, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri. A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo sa jednom; ili – eto vam onih koje posjedujete. Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati.


5. i draga srca ženama vjenčane darove njihove poklonite; a ako vam one od svoje volje od toga šta daju, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte.


6. Neodgovornim osobama imetke, koje vam je Allah učinio sredstvima za život, u ruke ne dajite, ali ih njima hranite i odjevajte, i lijepo s njima govorite.


7. I provjeravajte siročad dok ne stasaju za brak; pa ako ocjenite da su zreli, uručite im imetke njihove. I ne žurite da ih rasipnički potrošite dok oni ne odrastu. Ko je imućan – neka se uzdrži, a ko je siromašan – neka onoliko koliko mu je, prema običaju, neophodno troši. A imetke im uručujte u prisustvu svjedoka. A dosta je to što će se pred Allahom račun polagati.


8. Muškarcima pripada dio onoga što ostave roditelji i rođaci, i ženama dio onoga što ostave roditelji i rođaci, bilo toga malo ili mnogo, određeni dio.


9. A kada diobi prisustvuju rođaci, siročad i siromasi, i njima nešto darujte i lijepu riječ im recite.


10. I neka se pribojavaju oni koji, kad bi iza sebe ostavili nejaku djecu, za nju bi strahovali, i neka se boje Allaha i neka govore istinu.


11. Oni koji bez ikakva prava jedu imetke siročadi – doista jedu vatru, i oni će u ognju gorjeti.
 


12. Allah vam naređuje da od djece vaše – muškom pripadne toliko koliko dvjema ženskima. A ako bude više od dvije ženskih, njima – dvije trećine onoga što je ostavio, a ako je samo jedna njoj – polovina. A roditeljima, svakom posebno – šestina od onoga što je ostavio, ako bude imao dijete; a ako ne bude imao djeteta, a nasljeđuju ga samo roditelji, onda njegovoj materi - trećina. A ako bude imao braće, onda njegovoj materi – šestina, pošto se izvrši oporuka koju je ostavio, ili podmiri dug. Vi ne znate ko vam je bliži u koristi, roditelji vaši ili sinovi vaši. To vam je od Allaha obaveza! – Allah, zaista, sva zna i mudar je.


13. A vama pripada – polovina onoga što ostave žene vaše, ako ne budu imale djeteta, a ako budu imale dijete, onda - četvrtina onoga što su ostavile, pošto se izvrši oporuka koju su ostavile, ili podmiri dug. A njima - četvrtina onoga što vi ostavite, ako ne budete imali djeteta; a ako budete imali dijete, njima – osmina onoga što ste ostavili, pošto se izvrši oporuka koju ste ostavili, ili podmiri dug. A ako muškarac ili žena ne budu imali ni roditelja ni djeteta, a budu imali brata ili sestru, onda će svako od njih dvoje dobiti – šestinu; a ako ih bude više, onda zajednički učestvuju u trećini, pošto se izvrši, ne oštećujući nikoga, oporuka koja je ostavljena ili podmiri dug; to je Allahova zapovijed! – A Allah sva zna i blag je.


14. To su Allahove granice. Onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu – On će uvesti u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati, i to je uspjeh veliki.


15. A onoga ko ne posluša Allaha i Poslanika Njegova i preko granica Njegovih propisa prelazio – On će u vatru baciti, u kojoj će vječno ostati; njega čeka sramna patnja.



16. I one od žena vaših koje preljubu počine - zatražite da to protiv njih četiri svjedoka od vas posvjedoče, pa ako posvjedoče, držite ih u kućama sve dok ih smrt ne umori ili dok im Allah ne nađe izlaz neki.


17. A ako dvoje od vas blud učine, kaznite ih; pa ako se pokaju i poprave, onda ih na miru ostavite, jer Allah prima pokajanje i samilostan je.


18. Allah prima pokajanje samo od onih koji učine kakvo rđavo djelo iz neznanja, i koji se ubrzo pokaju; njima će Allah oprostiti. – A Allah sve zna i mudar je.


19. Kajanje se ne prima od onih koji čine rđava djela sve dok se nekom od njih ne približi smrt, pa on tek onda kaže: “Sad se zaista kajem!” a i onima koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu patnju pripremili.


20. O vjernici, zabranjuje vam se da žene kao stvari nasljeđujete, preko volje njihove, i da im teškoće pričinjavate, s namjerom da nešto od onoga što ste im darovali prisvojite, osim ako budu očito blud činile. S njima lijepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao.


21. Ako hoćete da jednu ženu pustite, a drugom se oženite, i jednoj od njih ste dali mnogo blaga, ne oduzimajte ništa od toga. Zar da joj to nasilno oduzmete, čineći očigledan grijeh?


22. Kako biste mogli i oduzeti to kada ste jedno s drugim živjeli i kada su one od vas čvrstu obavezu uzele.


23. I ne ženite se ženama kojima su se ženili očevi vaši, - a što je bilo, biće oprošteno; to bi, uistinu, bio razvrat, gnusoba i ružan put.



24. Zabranjuju vam se: matere vaše, i kćeri vaše, i sestre vaše i sestre očeva vaših, i sestre matera vaših i bratične vaše, i sestrične vaše, i pomajke vaše koje su vas dojile, i sestre vaše po mlijeku, i majke žena vaših, i pastorke vaše koje se nalaze pod okriljem od žena vaših s kojima ste imali bračne odnose, - ali ako vi s njima niste imali bračne odnose, onda vam nije grijeh -, i žene vaših rođenih sinova, i da sastavite dvije sestre, - što je bilo, bilo je, Allah zaista prašta i samilostan je. -,


25. i udate žene, osim onih koje zarobite; to su vam Allahovi propisi, - i dozvoljeno vam je pored toga imecima svojim tražite čestite žene, ženidbe radi, a ne da blud činite. A ženama s kojima ste imali bračne odnose podajte vjenčane darove njihove kao što je propisano. I nije vam grehota ako se, poslije određenog vjenčanog dara, s njima nagodite. Allah zaista sva zna i mudar je.


26. A onome među vama koji nije dovoljno imućan da se oženi slobodnom vjernicom – eto mu one u vašem vlasništvu, robinje vaše, vjernice, - a Allah najbolje zna vjeru vašu; jedni ste od drugih. I ženite se njima, s dopuštenjem vlasnika njihovih, i podajte im vjenčane darove njihove, kako je uobičajeno, kada su čedne i kada javno ne čine blud i kada tajno ne žive s ljubavnicima. – A kada one kao udate počine preljubu, neka se kazne polovinom kazne propisane za slobodne žene. – To je za onoga od vas koji se boji da muke ne zapadne; a da se strpite, bolje vam je! Allah prašta i samilostan je.
 


27. Allah želi da vam objasni i da vas putevima kojma su išli oni prije vas uputi, i da vam oprosti. – A Allah sve zna i mudar je.


28. Allah želi da vam oprosti, a oni koji se za strastima svojim povode žele da daleko s pravog puta skrenete.


29. Allah želi da vam olakša, – a čovjek je stvoren kao nejako biće.


30. O vjernici, ne jedite imanja jedni drugih, osim ako to zadobijete trgovanjem uz obostrani pristanak – i ne ubijajte sami sebe! Allah je, doista, prema vama milostiv.


31. A onoga ko tako nepravično i nasilno radi – Mi ćemo u vatru baciti, to je Allahu lahko.


32. Ako se budete klonili velikih grijehova, oni koji su vam zabranjeni, Mi ćemo preći preko manjih ispada vaših i uvešćemo vas u divno mjesto.


33. I ne poželite ono čime je Allah neke od vas nad drugima odlikovao. Muškarcima pripada dio od onoga što oni zarade, a ženama dio od onoga što one zarade. I Allaha iz izoblja Njegova molite. – Allah, zaista, sve dobro zna!


34. Mi smo odredili nasljednike svemu onome što ostave roditelji i rođaci. A onima s kojima ste sklopili ugovore – podajte njihov dio – Allah je, zaista, svemu svjedok.
 


35. Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. A čestite žene su poslušne i čuvaju u tajnosti ono što je Allah sačuvao. A onih čijih se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujte, i od njih se u postelji rastavite, i udarite ih; a ako vas slušaju, onda im nikakav zulum ne činite! – Allah je, zaista, uzvišen i velik!


36. A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog pomiritelja iz njegove, a jednog pomiritelja iz njene porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti; zaista Allah sve zna i o svemu je obaviješten!


37. I Allahu se klanjate i ništa Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama bližnjim, i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima-namjernicima, i onima koji su u vašem posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvališu,


38. one koji škrtare i traže od drugih da budu škrti i koji kriju ono što im je Allah ih obilja svoga darovao; a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju –
39. i one koji troše imanja svoja da se pred svijetom pokažu, a ni Allaha ni u onaj svijet ne vjeruju. – A kome je šejtan drug, zao mu je drug!


40. A šta bi im bilo da u Allaha i u onaj svijet vjeruju i da od onoga što im Allah daje udjeljuju, kad Allah o njima sve zna?


41. Allah neće nikome ni trunku nepravde učiniti. Dobra djela On će umnogostručiti i još od Sebe nagradu veliku dati.


42. A šta će, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakog naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih?


43. Tog dana jedva bi dočekali oni koji nisu vjerovali i koji su Poslaniku neposlušni bili da je nad njima zemlja poravnana; a od Allaha neće moći ni jednu riječ sakriti.



44. O vi koji ste povjerovali, pijani nikako molitvu ne obavljajte, sve dok ne budete znali šta izgovarate, i kada ste džunubi – osim ako ste putnici – sve dok se ne okupate. A ako ste bolesni, ili na putu, ili ako je neko od vas obavio prirodnu potrebu, ili ako ste se sastajali sa ženama, a ne nađete vode, onda dlanovima čistu zemlju dotaknite i lica vaša i ruke vaše potarite. – Allah, zaista, prelazi preko grešaka i prašta.


45. Zar ne vidiš kako oni kojima je dat dio Knjige pravi put zamjenjuju za zabludu i žele da i vi s pravog puta skrenete?


46. Allah najbolje zna neprijatelje vaše, i Allah je dovoljan zaštitinik i Allah je dovoljan pomagač!


47. Ima Jevreja koji izvrću smisao riječima i govore uvijajući jezicima svojim i huleći pravu vjeru: “Čujemo, ali se ne pokoravamo!” i “Čuj, ne čuli te!” i “Râ’inâ!” A da oni kažu: “Čujemo i pokoravamo se!” i “Čuj” i “Pogledaj na nas!” – bilo bi za njih bolje i ispravnije; ali, Allah je njih zbog nevjerovanja njihova prokleo, jer malo ko od njih vjeruje.


48. O vi kojima je Knjiga data, u ovo što objavljujemo povjerujte – ono što potvrđuje kao istinito ono što već imate – prije nego što izbrišemo crte lica i ne damo im oblik kakav je straga, ili prije nego ih prokunemo kao što smo prokleli one koji nisu subotu poštivali. – A Allahova zapovijest se mora izvršiti.


49. Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manje grijehove od toga, kome On hoće. A onaj ko drugog smatra Allahu ravnim čini, izmišljajući laž, grijeh veliki.


50. Zar ne vidiš one koji sebe smatraju od grijeha čistim? Međutim, Allah oslobađa od grijeha onoga koga On hoće, i nikome se neće, ni koliko trun jedan, nepravda učiniti.


51. Pogledaj kako izmišljaju laž o Allahu! A to je dovoljno da se teško ogriješe.



52. Zar ne vidiš one kojima je dat jedan dio Knjige kako u kumire i taguta vjeruju, i nevjernicima govore: “Oni su na ispravnijem putu od vjernika”?


53. Njih je Allah prokleo, a onome koga je Allah prokleo nećeš naći nikoga ko bi mu pomogao.


54. Ili, imaju li oni kakav udio u vlasti? - onda ljudima ne bi ništa dali.


55. Ili, zavide li oni ljudima na onome što im je Allah iz obilja Svoga darovao. A Mi smo Ibrahimovim potomcima Knjigu i mudrost dali, i carstvo im veliko darovali.


56. I među njima su oni koji su u to povjerovali, i među njima su oni koji su se tome suprotstavili – njima je dovoljan džehennem, oganj užareni!


57. One koji ne vjeruju u dokaze Naše Mi ćemo sigurno u vatru baciti; svaki put kad im se kože ispeku, zamjenićemo ih drugim kožama da osjete pravu patnju. Allah je, zaista silan i mudar.


58. A one koji vjeruju i čine dobra djela uvešćemo, sigurno, u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći; u njima će vječno i zauvijek ostati, a u njima će čiste žene imati, i u debelu hladovinu ćemo ih uvesti.


59. Allah vam zapovijeda da vratite povjerene stvari njihovim vlasnicima, i kada ljudima sudite da pravično sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! – A Allah doista sve čuje i vidi.


60. O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i onim zaduženim za upravljanje među vama. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.



61. Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe pa ipak žele da im se pred tagutom sudi, a naređeno im je da ne vjeruju u njega. A šejtan želi da ih u veliku zabludu navede.


62. Kad im se kaže: “Prihvatite ono što Allah objavljuje, i Poslanika!” – vidiš licemjere kako se od tebe sasvim okreću.


63. A šta će tek biti kad ih, zbog djela ruku njihovih, pogodi kakva nesreća, pa ti dođu kunući se Allahovom: “Mi smo samo htjeli da učinimo dobro i da bude sloge”.


64. Allah dobro zna šta je u srcima njihovim, zato ih se kloni i posavjetuju ih, i reci im o njima ono što će ih dirnuti.


65. A Mi nismo poslali ni jednog poslanika nego da bi mu se, prema Allahovom naređenju, pokoravali. A da oni, kada se sami prema sebi ogriješe, dođu tebi i zamole Allaha da im oprosti, i da i Poslanik zamoli za njih, vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je milostiv.


66. I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.


67. A da smo Mi im naredili: “Sami sebe u smrt odvedite!” – ili: “Napustite ognjišta svoja!", samo nekolicina bi to učinila. A kada bi oni onako kako im se savjetuje postupali, bilo bi im bolje i bili bi čvršći u vjeri.


68. i tada bismo im Mi, sigurno, veliku nagradu dali


69. i na pravi put ih usmjerili.


70. Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku biće u društvu onih kojima je Allah milost Svoju darovao, od vjerovjesnîkâ, i pravednîkâ, i šehîdâ, i dobrih ljudi. A kako će oni divni drugovi biti!


71. Tâ blagodat će od Allaha biti, a dovoljno je to što Allah sve zna.
 


72. O vjernici, budite oprezni i nastupajte ili u četama ili odjednom svi.


73. Zaista, među vama ima i takvih koji će sigurno zaostajati i koji će, ako vas kakva nesreća zadesi, reći: “Sam Allah mi je milost Svoju ukazao što s njima nisam bio!”


74. A ako vam Allah dâ kakvo dobro, on će sigurno reći – kao da između vas i njega nije bilo prijateljstvo -:“Da sam, kojom srećom, s njima bio, veliki uspjeh bi postigao!”


75. I neka se na Allahovu putu bore oni koji ne žale da žrtvuju život na ovom svijetu za onaj svijet. A onoga ko se bori na Allahovu putu, pa pogine ili pobijedi, Mi ćemo, sigurno, obilno nagraditi.


76. A zbog čega se vi ne borite na Allahovu putu kada ima potlačenih muškaraca, i žena i djece, oni koji uzvikuju: “Gospodaru naš, izbavi nas iz ovog grada, čiji su stanovnici nasilnici, i od Sebe nam podaj zaštitnika i od Sebe nam podaj pomoćnika!”


77. Oni koji vjeruju bore se na Allahovom putu, a oni koji ne vjeruju bore se na putu tâgutovom; pa borite se protiv šejtanovih štićenika! Zaista je šejtanovo lukavstvo slabo.



78. Zar ne vidiš one kojima je rečeno: “Obuzdajte ruke svoje, i molitvu obavljajte, i milostinju dajite!” A kada im bi propisana borba, neki od njih se pobojaše ljudi, kao što se Allaha boje, ili još više, i uzviknuše: “Gospodaru naš, zašto si nam borbu propisao? Da si nas toga još neko vrijeme poštedio!” Reci: “Uživanje na ovom svijetu je kratko, a onaj svijet je bolji za one koji se Allaha boje; i nikome se od vas ni koliko trun jedan neće učiniti nepravda.”


79. Ma gdje bili, stići će vas smrt, pa bili vi i u visokim kulama. Ako ih stigne kakvo dobro, oni vele: “Ovo je od Allaha!” a snađe li ih kakvo zlo, govore: “Ovo je od tebe!” Reci: “Sve je od Allaha!” Pa šta je ovom narodu?! Gotovo da ne razumiju ništa od onoga što im se govori!


80. Dobro koje ti dođe od Allaha je, a zlo koje te zadesi sam si zaslužio. I Mi smo te, kao poslanika, ljudima poslali; i Allah je dovoljan svjedok.


81. Onaj ko se pokorava Poslaniku zaista se pokorava Allahu; a onaj ko odbije – pa, Mi te nismo poslali da im čuvar budeš.


82. I govore: “Pokornost!”, a kada odu od tebe, onda neki od njih noću tajno kuju nešto drugo od onoga što ti govoriš; i Allah bilježi ono što oni noću tajno kuju. Kloni ih se i u Allaha se pouzdaj, jer Allah je dovoljan zaštitinik.


83. A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.


84. Kada saznaju za nešto važno, a tiče se bezbjednosti ili opasnosti, oni to razglase. A da se oni s tim obrate Poslaniku ili onim zaduženim za upravljanje među njima, znali bi to oni od njih koji to istražuju. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, i vi biste, osim malo vas, sigurno šejtana slijedili.


85. Zato se bori na Allahovu putu – odgovoran si samo za sebe; i podstiči vjernike. Možda će Allah obuzdati silu onih koji ne vjeruju; i Allahova sila je veća i kazne Njegove su strožije.


86. Onaj ko se bude za dobro zalagao – biće i njemu udio u njemu, a onaj ko se bude za zlo zauzimao - biće i njemu odgovornost za njega. – A Allah nad svim bdi.


87. Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite, ili ga uzvratite, jer će Allah za sve obračun tražiti.


88. Allah će vas – nema drugog boga osim Njega – sigurno sabrati na Sudnjem danu, u to nema nimalo sumnje! A čije su riječi od Allahovih riječi istinitije?
 


89. [ta vam je bilo pa ste se podvojili u dvije strane po pitanju licemjera koje je Allah vratio u nevjernike zbog postupaka njihovih! Zar želite da na pravi put uputite one koje je Allah s njega skrenuo? A onoga koga Allah na stranputicu odvede – ti nikada nećeš na pravi put uputiti.


90. Oni bi voljeli da ne vjerujete kao što oni nevjeruju, pa da budete jednaki. Zato ih ne prihvatajte kao prijatelje dok se ne isele na Allahovom putu. A ako okrenu leđa, onda ih hvatajte i ubijate gdje god ih nađete, i nijednog od njih kao prijatelja i pomagača ne prihvatajte,

 

                                                                                      dio II: ajeti 91-177

 

Nazad na sadržaj Kur'ana