1. U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.

2. Elif–lam–mim

3. Allah je – nema boga osim Njega - Živi i Vječni!

4. On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvrđuje, a Tevrat i Indžil objavio je

5. još prije, kao putokaz ljudima, a objavio i ono što rastavlja istinu od neistine. One koji u Allahove riječi ne vjeruju čeka teška patnja; - a Allaha je silan, izvršitelj osvete.

6. Allahu nije ništa tajna ni na Zemlji ni na nebu!

7. On vas oblikuje u matericama kako On hoće; nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!

8. On tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su glavnina Knjige, a drugi su manje jasni. Oni čija su srca pokvarena - željni smutnje i svog tumačenja – slijede one što su manje jasni. A tumačenje njihovo zna samo Allah. I oni koji su dobro u nauku upućeni govore: "Mi vjerujemo u njih, sve je od Gospodara našeg!" – A samo razumom obdareni shvaćaju.

9. "Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje!

10. ”Gospodaru naš, Ti ćeš sakupiti sve ljude na Dan u koji nema nikakve sumnje. – Allah će, zaista, održati obećanje.”

11. One koji ne vjeruju – od Allahove kazne neće nimalo odbraniti ni imeci njihovi, ni djeca njihova, i oni će biti gorivo za vatru.

12. Biće im kao faraonovim ljudima i onima prije njih: oni su dokaze Naše smatrali lažnim, pa ih je Allah zbog grijehova njihovih uništio. – A Allah kažnjava vrlo oštro.

13. Reci onima koji neće da vjeruju: "Bićete pobijeđeni i u džehennemu okupljeni, a on je grozno boravište!"

14. Zaista vam je bio dokaz u dvjema vojskama koje su se sukobile: jednoj, koja se borila na Allahovu putu, i drugoj, nevjerničkoj, kojoj se činilo da pred sobom ima dva puta više protivnika. A Allah Svojom pomoći čini moćnim onoga koga On hoće. To je, zaista, pouka za razumom obdarene.

15. Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovom svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha.

16. Reci: "Hoćete li da vam kažem šta je bolje od toga? Oni koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili imaće u Gospodara svoga džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, u njima će vječno boraviti, i čiste žene, i Allahovu naklonost" – a Allah dobro poznaje robove Svoje, -

17. oni koji budu govorili: “Gospodaru naš, mi, zaista, vjerujemo; zato nam oprosti grijehe naše i sačuvaj nas patnje u ognju!”;

18. oni koju budu strpljivi, i istinoljubivi, i Allahu poslušni, i oni koji budu milostinju udjeljivali, i koji se budu u posljednjim časovima noći za oprost molili."

19. Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega, i meleki i učeni, i da On postupa pravedno. – Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!

20. Allahu je prava vjera jedino – islam. A podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kada im je došlo saznanje, i to iz međusobne zavisti. A sa onima koji u Allahove riječi ne budu vjerovali Allah će brzo obračunati.

21. Ako se oni budu prepirali s tobom, reci: "Ja se samo Allahu pokoravam, a i oni koji me slijede." I reci onima kojima je data Knjiga i neukima: "Jeste li se pokorili?" Ako se pokore, onda su uputu primili. A ako odbiju, tvoje je jedino da [ono što se objavljuje] preneseš. – A Allah dobro vidi robove Svoje.
 

22. Onima koji ne vjeruju u Allahove dokaze i koji su vjerovjesnike, ni krive ni dužne, ubijali, a ubijaju i ljude koji traže da se postupa pravedno, navijesti bolnu patnju.

23. To su oni čija djela ne vrijede ni na ovom ni na onom svijetu; i niko im neće priteći u pomoć.

24. Zar ne vidiš kako neki od njih kojima je dat dio Knjige odbijaju, kad budu pozvani, da im sudi Allahova Knjiga – a oni ionako glave okreću –

25. zato što govore: "Vatra nas neće pržiti već samo nekoliko dana", - a laži koje izmišljaju u vjerovanju njihovom obmanjuju ih.

26. A šta će biti onoga Dana, u koji nema nikakve sumnje, kada ih sakupimo i kada svako dobije ono što je zaslužio, kada im neće biti učinjeno nažao?

27. Reci: "O Allahu, koji svu vlast imaš, Ti vlast onome kome hoćeš daješ, a oduzimaš je od onoga od koga hoćeš; Ti onoga koga hoćeš uzvisuješ, a onoga koga hoćeš unizuješ; u Tvojoj ruci je svako dobro, Ti, uistinu, sve možeš!

28. Ti uvodiš noć u dan, i uvodiš dan u noć; Ti od neživog stvaraš živo, i od živog neživo; Ti opskrbljuješ koga hoćeš, bez računa."

29. Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kad ima vjernika; a onoga ko to čini - Allah neće štititi. To učinite jedino da biste se od njih sačuvali. Allah vas upozorava na Sebe i Allahu je odredište krajnje!

30. Reci: "Skrivali vi ono što je u srcima vašim ili to javno pokazivali, Allah to zna. On zna sve što je na nebesima i što je na Zemlji, - Allah je svemoćan.

31. Onoga dana kada svaki čovjek pred sobom nađe dobro djelo koje je uradio i rđavo djelo koje je učinio – poželjeće da se između njega i djela rđavog nalazi udaljenost velika. A Allah vas na Sebe upozorava i Allah je milostiv prema Svojim robovima.
 

32. Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!” – a Allah prašta i samilostan je.

33. Reci: “Pokoravajte se Allahu i Poslaniku!” A ako oni glave okrenu – pa, Allah, zaista, ne voli nevjernike.

34. Allah je odabrao Adema, i Nuha, i Ibrahimovu porodicu, i Imranovu porodicu nad ostalim svijetom –

35. sve porod jedan do drugog -, a Allah sve čuje i sve zna.

36. Kada Imranova žena reče: “Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome je zavjetujem samo na službu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve čuješ i znaš!”

37. poslije ona, kada je rodila, reče: “Gospodaru moj, rodila sam žensko”, - a Allah dobro zna šta je rodila -, “a žensko nije kao muško; nadjela sam joj ime Merjema, i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana.”

38. I Gospodar njezin primi je lijepo i učini da uzraste lijepo, i da se o njoj brine Zekerijja. Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao. “Odakle ti ovo, o Merjema?” – on bi upitao, a ona bi odgovorila: “Od Allaha, Allah onoga koga hoće opskrbljuje, bez računa.”

39. Tu Zekerijja zamoli Gospodara svoga: “Gospodaru moj,” – reče – “podari mi od Sebe čestita potomka, jer se Ti, uistinu, molbi odazivaš!”

40. I dok se on u hramu stojeći molio, meleki ga zovnuše: "Allah ti javlja radosnu vijest: rodit će ti se Jahja, koji će Allahovu riječ potvrditi, i koji će prvak biti, i čedan, i vjerovjesnik, jedan od dobrih.”

41. “Gospodaru moj,” – reče – “kako ću imati sina kada me starost ophrvala, a i žena mi je nerotkinja?” – “Eto tako”, - reče On -, “Allah čini što On hoće”.

42. ”Gospodaru moj,” – zamoli on – “daj mi neki znak!” – “Znak će biti” – reče – “što tri dana s ljudima nećeš moći govoriti, osim znakovima. I često spominji Gospodara svoga i hvali Ga krajem dana i izjutra!”
 

43. I kada meleki rekoše: “O Merjema, tebe je Allah odabrao i čistom učinio, i odabrao te nad ženama svih svijetova.

44. O Merjema, budi poslušna svome Gospodaru i licem na tle padaj i pregibaj se s onima koji se u molitvi pregibaju!”

45. To su nepoznate vijesti koje ti objavljujemo. Ti nisi bio među njima kada su pera svoja od trske pobacali da bi vidjeli koji će se od njih o Merjemi brinuti, i ti nisi bio među njima kad su se prepirali.

46. A kada meleki rekoše: “O Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Riječ: ime će mu biti Mesih, Isa, sin Merjemin, biće viđen i na ovom i na onom svijetu i jedan od Allahu bliskih;

47. on će govoriti ljudima još u kolijevci, a i kao odrastao, i biće čestit”,-
48. ona reče: “Gospodaru moj, kako ću imati dijete kada me nijedan muškarac nije dodirnuo?” – “Eto tako”, - reče -, “Allah stvara što On hoće. Kada nešto odluči, On samo za to rekne: ‘Budi!’ – i ono bude.”

49. I poučiće ga pismu i mudrosti, i Tevratu i Indžilu,

50. i poslati kao poslanika sinovima Israilovim: “Donosim vam dokaz od Gospodara vašeg: napraviću vam od ilovače nešto poput ptice i puhnuću u nju, i biće, voljom Allahovom, prava ptica. I iscijeliću slijepa od rođenja, i gubava, i oživljavaću mrtve, voljom Allahovom, i kazivaću vam šta jedete i šta u domovima gomilate; to će, uistinu, biti dokaz za vas, ako pravi vjernici budete;

51. i da potvrdim istinitost Tevrata, objavljenog prije mene, i da vam dopustim nešto što vam je bilo zabranjeno. I donosim vam dokaz od Gospodara vašeg, - zato se Allaha bojte i mene slušajte -,

52. Allah je doista i moj i vaš Gospodar, pa se Njemu klanjajte; to je pravi put!”

53. A kada je Isa vidio da oni neće da vjeruju, uzviknuo je: “Koji će biti pomagači moji na Allahovom putu?” – “Mi”, - rekoše učenici, - “mi ćemo biti pomagači Allahove vjere, a ti budi svjedok da smo mi poslušni Njemu.

54. Gospodaru naš, mi u ono što Ti objavljuješ vjerujemo i mi Poslanika slijedimo, zato nas upiši među vjernike!”

55. I spletkariše, ali i Allah spletkari; i Allahove spletke su najbolje.
 

56. I kada Allah reče: “O Isa, učiniću da umreš i k Sebi te uzdignuti i oslobodiću te od nevjernika i učiniću da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta. Meni ćete se, poslije, svi povratiti i Ja ću vam o onome u čemu se niste slagali presuditi:

57. a one koji ne budu vjerovali na strašne muke ću udariti i na ovom i na onom svijetu i niko im neće moći pomoći.”...

58. A onima koji budu vjerovali i dobra djela činili, On će njima punu nagradu dati. – Allah ne voli nasilnike.

59. Tako ti kazujemo nešto od dokaza i Kur’ana mudrog.

60. Zaista, Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: “Budi!” – i on bi.

61. Istina je od Gospodara tvoga, zato ne sumnjaj!

62. A onima koji se s tobom budu o njemu raspravljali, nakon što ti je već znanje o tome došlo, ti reci: “Hodite, pozvaćemo sinove naše i sinove vaše, i žene naše i žene vaše, a doći ćemo i mi, pa ćemo se usrdno pomoliti i Allahovo prokletstvo na one koji neistinu govore prizvati!”

63. To je, zaista, istinito kazivanje i nema boga osim Allaha! – a Allah je, doista, Silan i Mudar.

64. A ako oni glave okrenu – pa, Allah sigurno dobro zna smutljivce.
 

65. Reci: “O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!” Pa ako oni ne pristanu, vi recite: “Budite svjedoci da smo se mi [Allahu] pokorili!”

 
66. O sljedbenici Knjige, zašto se o Ibrahimu prepirete, pa zar Tevrat i Indžil nisu objavljeni poslije njega? Zašto ne shvatite?

67. Vi raspravljate o onome o čemu nešto i znate, a zašto raspravljate o onome o čemu ništa ne znate? Allah zna, a vi ne znate!

68. Ibrahim nije bio ni Jevrej ni kršćanin, već pravi vjernik, [Bogu] pokoran, i nije bio idolopoklonik.

69. Ibrahimu su od ljudi najbliži oni koji su ga slijedili, zatim ovaj vjerovjesnik i vjernici. – A Allah je zaštitnik vjernika.

70. Neki sljedbenici Knjige jedva bi dočekali da vas na stranputicu odvedu; međutim, oni samo sebe odvode, a da i ne primjećuju.

71. O sljedbenici Knjige, zašto Allahove dokaze odbijate kada ih vi sami svjedočite?

72. O sljedbenici Knjige, zašto istinu neistinom zamračujete i svjesno istinu krijete?
 

73. Neki sljedbenici Knjige govore: “Pokažite da i vi vjerujete u ono što se objavljuje vjernicima, i to na početku dana, a pri kraju dana to porecite ne bi li i oni svoju vjeru napustili;

74. i ne vjerujte nikom osim istovjernicima vašim.” Reci: “Jedino je Allahovo uputstvo pravo uputstvo, i da nekom drugom može biti dato nešto slično onome što je vama dato.” ili će se oni s vama prepirati pred Gospodarom vašim. Reci: “Blagodat je samo u Allahovoj ruci, On je daruje kome hoće.” – A Allah je neizmjerno dobar i zna sve;

75. On Svojom milošću izdvaja od drugih onoga koga hoće, - A Allahova blagodat je velika!

76. Među sljedbenicima Knjige je i onaj ko će ti vratiti ako mu povjeriš tovar blaga, a među njima je i onaj ko ti neće vratiti ako mu povjeriš samo jedan dinar, osim ako ga ne budeš stalno pratio. Tako je, jer oni govore: “Nama nije grijeh što učinimo neukima” – i o Allahu svjesno govore laži.

77. A jest! Onaj ko obavezu svoju ispuni i Allaha se boji, zaista Allah voli bogobojazne.

78. Oni koji obavezu svoju prema Allahu i zakletve svoje zamjenjuju nečim što malo vrijedi – na onom svijetu nikakva dobra neće imati, Allah ih neće ni osloviti, niti će na njih, na Sudnjem danu, pažnju obratiti, niti će ih očistiti – njih bolna patnja čeka.

79. Neki od njih uvijaju jezike svoje čitajući Knjigu da biste vi pomislili da je to iz Knjige, a to nije iz Knjige, i govore: “To je od Allaha!” – a to nije od Allaha, i o Allahu svjesno govore laži.

80. Nezamislivo je da čovjek kome Allah da Knjigu i mudrost i vjerovjesništvo – poslije rekne ljudima: “Klanjajte se meni, a ne Allahu!” – nego: “Budite pobožni jer vi Knjizi podučavate a i sami je proučavate!”

81. On vam neće narediti da meleke i vjerovjesnike bogovima smatrate. Zar da vam naredi da budete nevjernici, nakon što ste [Mu] pokorni postali?
 

82. I kada je Allah je od vjerovjesnika obavezu uzeo, “Zaista, ono od Knjige i mudrosti što sam vam dao - kad vam dođe poslanik koji će potvrditi da je istina ono što imate – da mu sigurno povjerujete i pomognete.” Upitao je: “Da li pristajete i prihvatate da se na to Meni obavežete?” – Oni su odgovorili: “Pristajemo!”– “Budite, onda, svjedoci” – reče -, “a i Ja ću s vama svjedočiti.”

83. A oni koji i poslije toga glave okrenu, oni su doista teški grešnici.

84. Zar pored Allahove žele drugu vjeru, a Njemu se, htjeli ili ne htjeli, pokoravaju i oni na nebesima i onî na Zemlji, i Njemu će se vratiti!

85. Reci: “Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno Ibrâhimu, i Ismâilu, i Ishâku, i Jâkubu, i unucima, i u ono što je dato Musâu i Isau i vjerovjesnicima – od Gospodara njihova; mi nikakvu razliku među njima ne pravimo, i mi se samo Njemu pokoravamo.”

86. A onaj koji želi neku drugu vjeru osim pokoravanja [volji Božijoj], neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu među gubitnicima biti.

87. Kako će Allah uputiti na pravi put one ljude koji su odbili [Imama], nakon što su povjerovali i svjedočili da je Poslanik istina, a pruženi su im i jasni dokazi! – Neće Allah uputiti na pravi put narodu koji nepravdu čini.

88. Kazna im je – prokletstvo od Allaha i meleka i svih ljudi, nad svima njima, -
89. vječno će pod njim ostati i patnja im se neće olakšati niti će im se vremena dati;

90. ali onima koji se poslije toga pokaju i poprave [učinjenu štetu], njima će Allah oprostiti i samilostan biti.

91. Onima koji odbiju nakon što su povjerovali, pa se onda njihova odbojnost poveća, kajanje im se doista neće primiti, i oni su zbilja zalutali.

92. Zaista od onih koji su odbili i umru odbijajući doista se neće primiti kao otkup ni sve blago ovog svijeta. Njih čeka patnja bolna i njima niko neće pomoći.

93. Ne možete dobri postati sve dok ne date dio od onoga što volite; a bilo šta vi od sebe dali, Allah će, sigurno, za to znati.

94. Svaka hrana je bila dozvoljena sinovima Israilovim, osim one koju je Israil sam sebi zabranio prije nego što je Tevrat objavljen bio. Reci: “Donesite Tevrat pa ga čitajte, ako istinu govorite!”

95. A oni koji i poslije toga izmišljaju laži o Allahu, oni su doista nasilnici.

96. Reci: “Allah govori istinu! Zato slijedite vjeru Ibrahimovu, pravog vjernika, koji nije bio od onih koji Allahu druge smatraju ravnim .”

97. Prvi hram sagrađen za ljude jeste onaj u Mekki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovima.

98. U njemu su znamenja očevidna – mjesto na kojem je stajao Ibrahim. I onaj ko uđe u nj treba da bude bezbjedan. Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji odbije – pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome.

99. Reci: “O sljedbenici Knjige, zašto Allahove dokaze odbijate kada je Allah svjedok svega što radite?”

100. Reci: “O sljedbenici Knjige, zašto onoga koji vjeruje – od Allahova puta odvraćate, nastojeći da ga krivim prikažete, i vi ste svjedoci tome? A Allah je svjedok onome što radite!”

Sadržaj Kur'ana                                                        Dio II: ajeti 101-201