U posljednjem broju bilo je najavljeno da ćemo predstaviti  prava životinja u islamu na osnovu pravnih knjiga i tekstova i time pokazati da islamsko pravno znanje (fikh) nije ''suhoparan sistem, razbaštinjen od morala i duhovnosti'' kako neki tvrde, nego da je, i pored toga što se služi jezikom ''dužnosti i obaveza'', ukrašen ljepotama morala. U prvom dijelu je bilo govora o pravima na život i opskrbu; ovdje ćemo pomenuti i ostala prava životinja u islamu.

Pravo na čistoću

Očuvanje higijene je od nužnih potreba životinjskog života i jedan od načina uspostavljanja njenog prava na život. S druge strane, kao što ćemo kasnije vidjeti, mučiti životinju je jako omrznuto po šerijatu, a očigledno je da se životinja muči u nečistoj sredini, kao i pri zagađenoj vodi i hrani. S obzirom na ovo možemo reći da je higijena i čistoća životinje u centru pažnje šerijata.

Sljedeće predaje, iako su povezane sa određenom grupom životinja, ukazuju na spomenutu tvrdnju: Abdulah sin Sinanov je prenio od imama Sadika: '' Božji Poslanik (s.a.v.a.) je rekao: 'Čistite ovcama njihovo prebivalište i očistite im njušku.'' Prenosi se od Sulejmana sina Džafera Džaferija da je Božji Poslanik (s.a.v.a.) rekao: ''Očistite ovci njušku, i klanjajte u njenom prebivalištu, jer je ona jedna od džennetskih životinja.“ Prenosi se da je Temim Darija, dok je bio namjesnik u Bejtulmekdisu, lično nosio ječam svom konju. Rekli su mu: ''Mogao je to i neko drugi da uradi.'' Temim reče: ''Čuo sam Božjeg Poslanika (s.a.v.a.) da je rekao: 'Ko god sakupi ječam za svog konja, pa ode i nahrani ga, Bog će mu za svako zrno ječma, zapisati jednu nagradu.''

Jedna od stvari koje treba vlasnik životinje da preduzme u vezi njene higijene je i njeno liječenje ukoliko se razboli. Stoga Šehid Sani u knjizi Mesalik pod raspravom o zalogu (wedi’a) piše: ''Sve što je životinji potrebno da se izliječi od bolesti, spada u životinjsku opskrbu.“

Pravo na prebivalište

Od primarnih životinjskih potreba je i njihovo mjesto za odmaranje i spavanje. Uskraćivanje prebivališta životinji, pored toga što je razumski neprihvatljivo, ubraja se u primjere mučenja životinje što šerijat osuđuje. Stoga, autor knjige Dževahir, životinjsko pravo na prebivalište stavlja u istu kategoriju sa pravima na opskrbu. On piše: ''Mora da se podmire životinjske potrebe, kao što su hrana, piće i prebivalište.'' Muhakik od Hille u knjizi Šeraji pod raspravom o zalogu (wedi’a) piše: ''Osoba koja je pozajmila životinju, ne može je izbaciti iz kuće... osim u nuždi, na primjer, kada je ne može napojiti ili nahraniti i tome slično.“

Ovaj segment iz Šerajia generalnog je značenja te ga je problem primijeniti kada ne znamo da li je za životinju van kuće bezbijedno ili nije. Zbog toga autor Dževahira prigovara Muhakiku i dopunjavajući njegov stav piše: ''Iako je čuvanje životinje u njenom prebivalištu zbog nestašice vode i hrane štetno za nju, nekada je  štetnije za životinju ako je iz njega puste (zbog opasnosti koje joj vani prijete). Zato se mora procijeniti koja je od ove dvije opcije manje štetna po životinju, i onda da se postupi na odgovarajući način.'' Stav autora Dževahira je zasnovan na tome da se u svakom slučaju mora uraditi ono što je po životinju dobro, kao i ono čime će se od životinje otkloniti opasnost ili svesti na minimum.

Pravo na pravdu:

Bez sumnje, ne možemo se nepravedno ponašati prema životinjama i uvijek moramo imati na umu da je pravo na pravdu jedno od životinjskih prava. Mučenje životinja je sa šerijatske tačke gledišta ružno i omrznuto, dok je pravednost preporučena i pohvaljena. Autor Dževahira piše: ''Životinja se ne može iskorištavati više nego što to može da podnese, kao nošenje preteškog tereta i neprekidno tjeranje na putovanju. Iz tog razloga je zabranjeno da jašu tri osobe na jednoj životinji ili da se očekuje od životinje da radi ili da bude tovarena suprotno uobičajenoj praksi i procjeni zdravog razuma.

O ovoj temi korisno je da spomenemo dva sljedeća primjera: Od Hammad Lehhama se prenosi da je rekao: ''Prolazio je karavan kamila imama Sadika. Imam je primijetio kamilu koja se iskrivila (od težine tereta). Imam je rekao: 'O robe, uravnoteži (poravnaj) ovoj kamili teret, zaista Allah voli uravnoteženost.'' Šejh Saduk prenosi da je Božji Poslanik (s.a.v.a.) rekao: ''Prtljag stavite na zadnji dio leđa životinje, zato što su joj prednje noge slabije, a zadnje jače.

Pravo na razmnožavanje:

Iz nekih primjera se može zaključiti da je vlasnicima životinja zabranjeno da ih onesposobe za razmnožavanje. Jasan zaključak iz ovih primjera je da islam insistira na očuvanju životinjskog prava na razmnožavanje. U knjizi Mehasin od Barkija nalazimo: ''Imam Sadik je govorio o svom ocu da je mrzio onesposobljavanje životinja za razmnožavanje (akimluk), kao i to kada neko zavadi jednu životinju sa drugom (da se bore).'' U knjizi Nevadir od Ravandija piše da je imam Ali rekao: ''Neki stanovnik Nedžrana je bio sa Božjim Poslanikom (s.a.v.a.) u jednom ratu, i imao je sa sobom konja na čiji se hrzaj Božji Poslanik (s.a.v.a.) bijaše navikao. Jedno vrijeme taj konj nije bio viđen, pa je Božji Poslanik (s.a.v.a.) poslao osobu po njegovog vlasnika i kada je čovjek došao, Božji Poslanik (s.a.v.a.) ga je upitao: 'Šta ti je bilo sa konjem?' Čovjek reče: 'Primijetio sam da ima velike strasti, pa sam ga kastrirao'. Božji Poslanik (s.a.v.a.) je rekao: 'Osakatio si ga, zar si ga osakatio! Na čelu konja je zapisano dobro do Sudnjeg dana, i njegov vlasnik zbog njega biva pomognut. Griva je konju dostojanstvo, čelo mu je njegova ljepota, a rep mu je znak moći.''

Naprijed