Da bi se mogao shvatiti položaj religije na Zapadu danas važno je obratiti pažnju na dugotrajnu bitku koja se vodi između religije i sekularizma. Historija Zapada je u nekoliko posljednjih vijekova bila obilježena stalnom borbom između sila religije i sila sekularizma, premoći sekularizma i, kao posljedica toga, negacijom zbiljnosti religije i njene primjene u različitim domenima života. Kao prvo, sekularizam je postepeno odvojio filozofiju, a potom i nauke iz područja religije te naposljetku uklonio različite političke, ekonomske i društvene ideje i institucije koje su imale religijski značaj u srednjovjekovnom periodu na Zapadu iz svijeta religijskog značenja.

Pa ipak, ne smije se zaboraviti da značajn segment čovječanstva ne može tako brzo igubiti svoje religijsko naslijeđe. U vleikoj mjeri ono što je pozitivno u duši zapadnjačkog čovjeka, uključujući vrline koje nalazimo kod velikog broja zapadnjaka, naslijeđe je koje je preživjelo od vremena kršćanstva. Mada se velik broj zapadnjaka više ne smatra kršćanima, vrline milosrđa i poniznosti koje mnogi iskazuju čak i u nereligijskim kontekstima, potječu iz kršćanstva te je, tako, kršćanski element mnogo snažniju u zapadnjačkoj duši negoli bi to mnogi bili skloni vjerovati na osnovu tek površnog promatranja stvari. Ustvari, kroz dugi niz stoljeća religija i etika na Zapadu bile su duboko povezane, kao što je bio slučaj i u islamskom svijetu gdje nema etika (ahlak) izvan učenja šerijata i kur'anske Objave.  I na Zapadu je, sve donedavno, etika bila vezana uz učenja kršćanske crkve, mada kršćanstvo nije poznavalo šerijat onako kako se on podrazumijeva u islamu. Učenja Krista su, naravno, duboko etička tako da do današnjeg dana etička pitanja zapadnjaka, čak i onih koji se smatraju agnosticima, u svom krajnjem obliku potječu iz kršćanstva koje je oblikovalo um i dušu zapadnjaka kroz mnoge vijekove koji su predhodili pojavi sekularizma.

Kako bi se razumio razumio položaj religije na savremenom Zapadu, značajno je, također, promotriti i pojavu savremenih religijskih pokreta izvan konteksta tradicionalnih kršćanskih crkava. Njih ponekad utemeljuju svećenici ili duhovnici koji su prekinuli odnose s nekom od postojećih crkava i koji su pokušali stvoriti neku vlastitu ''religiju''. Postoje osobe na Zapadu koje pokušavaju prakticirati magiju ili se vraćaju starim, predkršćanskim evropskim tradicijama, poput one Druida ili Kelta koji stvaraju dosta čudne ''nove religije'' ili kultove koji dobivaju vodeću ulogu uvijek i svugdje gdje je došlo do slabljenja tradicionalne religije, što se osobito  danas uočava u Americi i Sjevrnoj Evropi.

Još jedan značajan fenomen koji također treba potcrtati uz pojavu tzv. ''novih religija'' i oživljavanja drevnih religija jest okretanje mnogih ljudi na Zapadu ka religija istoka u cilju traženja upute i pomoći. Od samog početka 20. vijeka, a posebno poslije Drugog svjetskog rata, mnogi zapadnjaci koji su osjećali žeđ za duhovnim iskustvom i religijskim znanjem, ali koji nisu bili u mogućnosti pronaći ono za čime su stragali u kontekstu postojećih religijskih institucija na Zapadu, okretali su se istočnim religijama. Neki od njih su se okretali hinduizmu, drugi budizmu, a stanovit broj islamu, naročito sufijskom učenju unutar islama. 

Islam je privukao velik broj ljudi i u Americi i u Evropi. To su ljudi koji su se izgubili u pomutnji savremenog Svijeta i koji su tražili svjetlo koje bi ih izvuklo iz njihovog stanja očaja i izgubljenosti. Širenje islama na Zapadu vrlo je značajnih razmjera, ne samo kao rezultat imigracija već i kao posljedica preobraćenja u islam znatnog broja, gotovo u pravilu, eminetnih i obrazovanih ljudi. Islam također privlači i Amerikance afričkog porijekla na popularan način i u širokim razmjerama. Otuda danas i značajan broj afroameričkih muslimanskih zajednica u Americi koje se i dalje šire, naročito u velikim urbanim centrima.

Širenje islama i njegovo prisustvo na Zapadu još ipak, nije u potpunosti uspješno u smislu da islam još nije u mogućnosti stvoriti stanoviti islamsku kulturu i ambijent kao što je nekad bio slučaj prilikom njegova širenja u Kini, Indiji, Africi i ostalim kulturnim područjima Svijeta u toku njegove rane historije. Pa ipak, islam je već dio religijske pozornice Zapada i mada je još uvijek manjina i poredbi s kršćanstvom, ipak je vjera koju se mora priznati i s kojom se mora računati.

Upravo je islamska Zajednica na Zapadu ta koja bi trebala ponijeti primarnu odgovornost za osiguravanje razumijevanja religije na Zapadu za muslimane, temeljito proučavajući i šireći spoznaje tog izučavanja ostatku islamskog svijeta gdje je sučeljavanje sa Zapadom zbunilo velik broj muslimana, ne samo mladih već i starijih, i gdje razumijevanje uloge i značenja religije u iskustvu zapadnjačkog čovjeka ostaje obično površno. Međutim, ne postoji ni jedan aspekt zapadnjačke civilizacije koji bi bio značajniji za muslimane od razumijevanja njene religije  i njene duge borbe protiv sekularizma i antireligijskih sila koje su joj objavile rat još od perioda srednjeg vijeka. Muslimani mogu mnogo naučiti iz ove duge borbe, jer i islam danas voditi rat protiv sekularizma i sekularističkih ideologija koje su stigle sa Zapada. Islam može naučiti kako se kršćanstvo i judaizam suprotstavljaju takvim silama te bolje spoznati dušu zapadnjačkog čovjeka kroz razumijevanje uloge koju je kršćanstvo imalu u historiji i koju, čak , u stanovitoj mjeri, ima danas u svjetonazoru, etičkim stajalištima te društvenom i privatnom životu ljudi na Zapadu. Antireligijski modernizam koji danas prijeti islamu i muslimanima svuda u Svijetu može se jedino u potpunosti razumjeti kroz shvaćanje religije one civilizacije u čijem se okrilju modernizam i začeo, i protiv kojeg se ona pobunila i čijim temeljima prkosi kroz neprestanu borbu, još od rađanja modernog Svijeta u periodu renesanse. 

Literatura:

Sejjid Husein Nasr, Vodič mladom muslimanu, Ljiljan, 1998, Sarajevo

Nazad