Nakon završenog kursa perzijskog jezika, znači oko šest mjeseci od dolaska u Iran, tragaoc za znanjem polazi na sljedeći kurs koji nosi naziv temhidijje (uvodni ili pripremni kurs). Ovaj kurs se također održava u medresi Imam el-Mehdi. Razlog za održavanje ovog kursa je upoznavanje sa sistemom, predmetima, načinom predavanja u hawzi, (hawza predstavlja sistem vjerskog obrazovanja u Iranu). Glavni predmeti koji se uče su sljedeći: edebijāt (arapski jezik), fiqh (propisi i pravila), tārīkh (historija), akhlāq (etika), tedžvīd (propisi učenja Kur'ana), aqā'id (vjerovanja) i hifz (učenje Kur'ana napamet). Pored toga što sam student ispituje 'vode' on također biva ispitivan. U ovom kursu oni koji vide da su pogriješili u izboru, ili su zadovoljni samo učenjem jezika, ili iz bilo kojih razloga imaju priliku da ponovo razmisle i da se preorijentišu.

Što se tiče samih pojedinačnih predmeta, arapski, na primjer, podijeljen je u dva dijela, sarf (sintaksa) i nahw (gramatika). Sam sarf podijeljen je na fi'l (glagol) i ism (imenicu). Knjiga koja se koristi u ovom kursu nosi naslov ''Mebādi el-'Arabijjah''. Pored gramatičkih pravila, u njoj se može naći obilje primjera kur'anskih ajeta, Poslanikovih hadisa i izreka Imama. 

Što se tiče fiqha uče se pravila o sredstvima za ritualno čišćenje i njihovim vrstama, metodi uzimanju abdesta, gusula i tejemmuma, vadžib i mustehab dijelovima namaza, vrstama namaza, odjeći i mjestu za namaz, pravilima posta, zekata i khumsa. 

Iz historije se uči kratka biografija Poslanika Muhammeda s.a.v., stanje Arabije prije islama, Poslanikovi preci, njegovo djetinjstvo, njegove vrline i karakter, početak objave, pozivanje u islam i prvi sukobi sa idolopoklonicima, selidba u Medinu, bitke za odbranu islama, Bedr, Uhud, Handak, i ostale ...

Vezano za akhlāk, na časovima se raspravlja o ciljevima ove nauke i njenom porijeklu, vrste čovjekovog nefsa (mutme'inne, lavvāme i emmāre), načinima na koje šejtan djeluje na čovjeka, metodama pomoću kojih se čovjek unaprijeđuje i kreće na stazi ka Bogu (mušārite, murāqibe i muhasibe), džihadu sa nefsom, o postizanju ubijeđenosti i uvjerenja (jaqīn) ... 

Iz aqā'ida uče se osnovni principi vjere (tewhīd, ma'ād, nubewwet), njihovo porijeklo u osnovnim izvorima islama, dokazi za njih bazirani na čovjekovom intelektu ('aql), njihova odbrana od moguće kritike ... . Knjiga iz koje se uči u ovom predmeta nosi naslov ''Pandžāh ders-e-usūl-e-'aqā'id'' (Pedeset lekcija iz aka'ida) od poznatog ajatullaha Nasira Mekarima Širazija.    

Iz tedžvida se uče pravila za čitanje i recitaciju Kur'ana. Na časovima hifza počinje se sa učenjem napamet tridesetog džuza (zadnjeg dijela) Kur'ana.

Kurs temhidijje također traje negdje oko šest mjeseci. Na kraju se trebaju dati ispiti iz svakog predmeta. Neki od njih, kao što su arapski, fiqh, tedžvīd, imaju i pismeni i usmeni ispit. Ostali imaju samo pismeni. Kada se uspješno završi ovaj kurs, kažu ''E sad si počeo da budeš pravi talaba'' (talaba, ar. – tragalac za vjerskim znanjem, student)

Poslije, tragalac za znanjem iz medrese Imam el-Mehdi prelazi u jednu od medresa koje su namijenjene za strane studente. Od tih najpoznatija muška medresa je ''Imam Khomeini'' a ženska ''Džāmi'atu ez-Zehrā''. Ove medrese su na takvom standardu izgradnje i opremljensti da će zadovoljiti očekivanja svakog studenta. U ovim medresama se uče gotovo isti predmeti kao i u kursu temhidijje samo, naravno, na većem nivou.   

Treba reći, kako čovjek više uči u jednom okruženju kakvo je časni grad Kom, sve više mu postaje jasno koliko zna malo, koliko toga može da se nauči i koliko je staza na putu ka Bogu strma i teška. Za onoga ko voli izazov, koga privlači borba sa vlastitim nefsom, u Komu se za njega otvaraju vrata bezbrojnih mogućnosti u vidu knjiga, učitelja i mjesta učenja. Pored toga, sveta mjesta poput harema hazreti Fatime Masume, mesdžida Džamkarān predstavljaju izvore inspiracije i snage na tom putu duhovnog čišćenja i približavanja Bogu. Također, prisustvo osoba, učenjaka i arifa koji su daleko odmakli na ovom putu predstavlja još jedan vid inspiracije i moralne podrške.

Jedan čuveni 'ālim je rekao ''Lahko je postati učen dok se teško postaje čovjek.'' Njegov učenik, koji će također postati poznat, rekao je nakon mnogih godina učenja ''Teško se postaje učen dok je čovjek [gotovo] nemoguće postati.'' Ove izreke hoće da kažu da mjerilo uspjeha u islamu nije koliko čovjek zna nego koliko čovjek uspije sprovesti u praksi ono što zna, i tako se unaprijedi i očisti od negativnih karakteristika kao što su zavist, škrtost, samoljublje, oholost, bijes i druge, te potpuno pokori Božijim naredbama. Samo tako može postati čovjek u pravom smislu te riječi.

''Zaista je uspio onaj ko je [dušu] pročisti, i zaista je izgubio onaj ko je [grijesima] iskvari.'' (el-Šems, )