U suri (An Nur, 55) se kaže:

"Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah bezbijednošću zamijeniti; oni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni ravnim smatrati."

Ovo obećanje ne samo da se nalazi u Kur’anu nego i u Zeburu, a objavljeno je i hazreti Isau a.s. Sve vjere se slažu da će se ovo obećanje jednoga dana i ostvariti, i da će Spasilac doći, ali se razilaze oko toga ko će ta osoba biti.

Imam Ali je u Nehdžul Belagi nabrojao karakteristike vladavine imama Mehdija od kojih ćemo neke i spomenuti. Jedna od njih će biti uvođenje pravednog zakona u ljudsku zajednicu te izbavljanja ljudi od slijeđenja strasti u dostizanju ovozemaljskih ciljeva. Kur’an jasno govori da, ukoliko bi se svi poveli za svojim strastima i zapostavili uputu, cijela zajednica bi bila dovedena do propasti. U suri (Al Mu'minun, 71) stoji:

"Da se istina povodi za prohtjevima njihovim, sigurno bi nestalo poretka na nebesima i na Zemlji i u onom što je na njima..."

Dakle, govori se o tome da je pravda i pravednost upravo ono što održava nebesa i zemlju, a tajna je u tome što je pravda ustvari jedna, dok su ljudske strasti različite i mnogobrojne, ima ih onoliko koliko ima i ljudi. Zato, kada bi se priroda i kosmos upravljali prema njima, zbilja bi došlo do propasti. Zato će i prvi korak koji će imam Mehdi poduzeti biti sprovođenje zakona, i to onog zakona kojeg je Allah (s.w.a.) dao i po kojem je i stvorio sve što postoji.

Jedan društveni sistem može se smatrati zdravim tek kada podloga na kojoj on stoji  bude čvrsta i zdrava. Osnova tog zakona mora biti Kur’an, za razliku od prethodnih zakona koje su ljudi pravili po svojim željama  i nastojanjima, i prema njima tumačili Kur’an. Razlog za uzimanja Kur’ana kao osnove leži u tome što sam Kur’an poručuje da je on taj koji ljude upućuje na najbolji način. Jasno je da je najbolji onaj put koji ide sredinom, a koji predlaže i sam Kur’an. To znači put koji je daleko od svih pretjerivanja i zastranjivanja.

Ljudska misao i sve tvorevine ljudskog uma vezane za politiku, ekonomiju, ekologiju i sl., biće dovedene na jedan nivo prihvatljiv za sve ljude. Zbog toga imam Ali kaže da način ovog zakonodavca nije od onih načina na koji su ljudi navikli od prije. On će svoje najbliže pitati o pravima od sebe najdaljih, to jest, tražeći razlog zbog kojeg su ona pogažena. Čak i svoje najbliže će kažnjavati zbog loših djela, i biće prirodno da će oni, koji mu nisu bliski, tada izgubiti smjelost da urade nešto loše.

Druga od karakteristika vladavine imama Mehdija je uspostava svjetskog mira. Hazreti Ali je kazao kako će u svijetu neprestano trajati ratovi sve do pojave imama Mehdija. Ovi ratovi imaju tri osobine:

Prva, imaju stalan karakter. Onaj koji druge potčinjava, uskoro biva kažnjen zakonom prirode po kojem je i sam napadan od drugih. Sve što uradimo priroda nam nepogrešivo vraća, poput eha koji se rasprostire planinom (Mewlana Rumi). Onaj koji napada, uskoro sam postaje objektom napada, tvoreći lančanu reakciju koja nikada ne prestaje.

Druga, u ovim ratovima ljudska prava se uopšte ne poštuju, niti je ikom bitno ko će i koliko će ljudi u njima stradati.

Treća, oni su takve prirode da su im počeci slatki, a krajevi veoma gorki. Trajat će toliko dugo da će ljudi postati umorni od njih. Stoga će imam Mehdi uspostaviti ono što će svi željeti a to je mir.

Treća karakteristika Imamove vladavine će biti širenje nauke Svi ljudi će postati jako obrazovani. Biće prosvijetljeni Kur’anom, i biće im davano da čuju njegov istinski tefsir. U njima će se probuditi takva želja za naukom kao što se javlja želja za hranom kod čovjeka koji sprema jutarnju sofru. Prvi koraci u tom općem širenju nauke će biti usmjereni ka spoznavanju Gospodara, svijeta, čovjeka, kao i mjesta svake od ovih stvari u ukupnom životnom uređenju. Ljudska osjećanja dobiće mjesto i značaj koji im pripada.

Ono što će biti važna karakteristika ovog pokreta jeste da će to biti opšti pokret. Osnova objave svjetskog mira će biti uspostava jedinstvene svjetske religije. Jedinstva koja se danas pominju su različitog karaktera. Tako imamo jedinstvo po krvi, jedinstvo po klimi, jedinstvo po jeziku, jedinstvo po snazi... Imam Mehdi ni jedno od ovih jedinstava neće prihvatiti i tražiće da to bude kulturno odnosno religijsko jedinstvo. U suri (Ali 'Imran, 64) se kaže:

"Reci: 'O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!”

Upravo onako kako je Božiji Poslanik (s.a.v.) uspostavio jedinstvo kulture i religije, tako će uraditi i imam Mehdi. Osnova tog jedinstva je dakle kultura i religija u kojoj će se istinske ljudske vrijednosti početi cijeniti. Vrijednosti koje su danas na snazi, kao što su vojna snaga,  ekonomija i sl., izgubiće svoj značaj, i značenje onog ajeta u kojem se kaže da je najcjenjeniji najbogobojazniji biće najviše odslikano u praksi upravo u vrijeme imama Mehdija.

Naprijed