Neprijatelji Božijeg Poslanika (s.a.v.) su oni koji griješe prema Allahu (s.v.t.) pa makar oni bili u krvnom srodstvu s njim. Imam Ali u Nehdžul Belagi kaže da će Mehdi potrgati sve veze i lance koji su vezali ljudske noge. Svi oni koji su bili robovi prijašnjeg sistema Imamovim dolaskom će biti oslobođeni. Nestaće ljudske titule poput gospodin, aga, beg i sl. Jedini način vrednovanja ljudi će biti njihov takvaluk - bogobojaznost.

Nakon što ovi koraci budu poduzeti i priroda će se u potpunosti dati na raspolaganje takvom sistemu, pa se kaže da će zemlja iz sebe iznjedriti sve što je do tada krila. Sa potpunom skrušenošću, zemlja će dati ključeve svih riznica koje se kriju u njoj. Šta ovo znači? Ovo ne bismo trebali shvatiti bukvalno. U stvari, ovo znači da će zemlja iskusiti da čovjek napokon vlada njom onako kako treba da vlada po Božijem zakonu, pa će mu stoga postati podatna. Mogli bismo to uporediti sa gradnjom aviona, gdje su ljudi prvo otkrili zakone sile gravitacije i tek onda se uspjeli vinuti u nebeske visine. Upravo to je značenje onog ajeta u kojem se kaže kako je Allah (s.v.t.) dao zemlju ljudima na raspolaganje. Međutim, ona će im biti na raspolaganju tek kada se izvrše sve naučne pretrage i otkriju zakoni pomoću kojih će utvrditi šta ona sadrži. Naime, ljudska spoznaja će doći na taj nivo da će čovjek spoznati sve tajne prirode, i to znanje će obilato koristiti. Alame Tabatabai u tefsiru ajeta : "Dali smo vam na raspolaganje i nebesa i zemlju..." kaže da ovaj svijet neće nestati dokle god čovjek ne ovlada svim zakonima prirode.

Sljedeća karakteristika vladavine imama Mehdija je uspostavljanje istinske pravednosti među ljudima. Imam Ali kaže: "Kada čovjeka bude karakterisala moć, spoznaja svih istina, sprovedba ahlaka u praksi i spoznaja zakona stvaranja imaće mogućnost da spozna istinsku pravednost. Kada shvati njeno značenje, moći će i da je sprovodi u praksi. U suprotnom, ako se ne ispune ovi uslovi niko ne može tvrditi da je upoznao niti da je u stanju sprovoditi istinsku pravednost, jer on sam nema sve preduslove za to. Imam Husejn kaže da osjećaj vlastite sposobnosti i vrijednosti iz ljudskih srca uklanja zavist. Jedan od načina da se iz društva otklone svi nedostaci je taj da svi dobiju osjećaj vlastite vrijednosti.

Ako čovjek postane učen, ako sebi odredi visoke ciljeve i u sebi oživi ljubav prema drugim ljudima, on može sebi reći: "Ne želim više biti zavidan, ne želim ogovarati nikoga, od danas ne želim više lagati, biće mi drago gledati uspjehe u životima drugih." Stoga Imam kaže da većina pojava, kao što su zavist, ogovaranje, laž, i sl., postoje, jer čovjeku nedostaje ahlak. Učenici jednog filozofa čuli su da njihov učitelj treba da se razvede od žene. Začudili su se zbog ovoga, pitajući ga za razlog razvoda. On im je rekao da je jedna od najgorih ljudskih osobina ta da loše osobine svojih bliskih objelodanite pred drugima. Nakon što je došlo do razvoda i žena otišla, učenici su se vratili i tražili objašnjenje: "Sada kad vam žena više nije bliska, možete nam reći zbog čega je došlo do razvoda." Njegov odgovor je bio: "Ona je sada jedan član ove zajednice, a meni Allah nije ostavio u dužnost da opisujem osobine Njegovih robova, niti mi to ahlak dopušta." Ovo je jedan dobar primjer kako čovjek, kada postane učen i kada ovlada ahlakom, izbjegava i ne praktikuje loše navike.

Jedna od sljedećih stvari na dnevnom redu Imama biće oživljavanje Kur’ana i tradicije Božijeg Poslanika. Sve što je od Božijih zakona bilo napušteno i zaboravljeno, u vrijeme imama Mehdija biće ponovno oživljeno. Put kojim je hodio Muhammed biće potpuno prohodan i proživljen. Postavlja se pitanje na koji način će to biti ostvareno, da li ratovima ili na neki drugi način? Božiji Poslanik nikada nije prvi započeo rat. Uvijek bi pustio da neprijatelj prvi odapne strijelu. Savjetovao je da se u ratu poštuju žene, starci, djeca i njima nije smjela biti nanesena šteta. Zlostavljanje životinja bilo je strogo zabranjeno. Njegova blagost prema životinjama išla je do te mjere da je svoje ratnike savjetovao da ne dozvole da ih ponese pobjednički žar, pa da svoje jahalice tjeraju više nego što one mogu izdržati. U ratovima koje je on vodio drveće nikad nije bilo sječeno niti su usjevi paljeni. Imeci nisu bili prisvajani. Ako imam Mehdi  bude ratovao, poštovaće sve principe koji ih se držao i Božiji Poslanik (s.a.v.). Kur’an će biti osnova društva. Poslanikova žalba upućena Allahu: "Bože, moj ummet je napustio Kur’an." neće više imati značenje. U suri (Al Ma'ida, 65-66) se kaže:

''A da sljedbenici Knjige vjeruju i grijeha se čuvaju, Mi bismo prešli preko ružnih postupaka njihovih i sigurni bismo ih uveli u džennetske bašče uživanja. Da se oni pridržavaju Tevrata i Indžila i onoga što im objavljuje Gospodar njihov, imali bi šta da jedu, i od onoga što je iznad njih i od onoga što je ispod nogu njihovih."

S obzirom da je Kur’an uzvišeniji od ove dvije knjige, kada se on sprovede u praksi, bez sumnje će poteći i Allahov berićet sa svih strana. U suri (Al A'raf, 96) stoji:

"...da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili."

Kada su jednog zapadnog sociologa pitali zašto su muslimani zaostali dok većina kršćana napreduje, odgovorio je: "Oni su njihov Kur’an zapostavili, a i mi smo naš Indžil zapostavili; samo što su oni odbacivanjem Kur’ana počeli nazadovati a mi smo odbacivanjem Indžila počeli napredovati. To je zbog toga što Kur’an od čovjeka traži razmišljanje i nauku, dok je Biblija protiv nauke i napretka. Tako, kada smo napustili Bibliju i otišli za naukom došlo je do našeg napretka, a kada su oni napustili Kur’an i zapostavili nauku neminovno su nazadovali."

Pomenutim ajetima sure Ma'ida i A'raf objašnjava se veza između ljudskog djela i samog čovjeka, s jedne strane, te čovjekovog djela i životne okoline, s druge strane. Npr. ako se čovjek potrudi i postane učenjak, taj njegov trud i znanje će dovesti do očitih rezultata u prirodi. Uzmimo u obzir slučaj Musaove majke koja je tražila od Allaha da učini da joj Firaun ne ubije njeno novorođeno dijete. Nakon toga bio joj je poslan vahj (objava) da dijete stavi u korpu i spusti u rijeku Nil, nakon čega će ga uzeti i njegov i Allahov neprijatelj. Rečeno joj je da se ne brine, jer će joj biti ne samo vraćen nego i učinjen poslanikom. Kako je ovo bilo moguće? Allah je Taj pod čijom je vlašću priroda; ona je Njegov poslušni vojnik. Ista voda, koja je spasila Musaa a.s. i dala mu sigurnost, za Firauna je predstavljala propast i smrt. Ista ona vatra, čija je osobina da spaljuje i prži, za Ibrahima a.s. bila je hladna i ugodna.

Postavlja se pitanje: Da li na sva ova dostignuća, za koje sada znamo da će biti ostvarena u doba dolaska i vladavine imama Mehdija, zaista treba čekati njegov dolazak ili trebamo već početi raditi na njima? Potrebno je vidjeti da li smo ih u mogućnosti dostignuti ili ne. Prvo dostignuće bi bilo da se uvede pravedan zakon u društvo. Postavlja se pitanje da li smo mi u stanju sami uspostaviti ovakav zakon? Odgovor je pozitivan, zato što su svi Božiji poslanici pa i naš Poslanik došli sa zadatkom da čovjeku daju pravedan zakon za život.

Drugo dostignuće imama Mehdija je postavljanje Kur’ana za osnovu života. To možemo i sami učiniti, jer je Kur’an upravo i spušten da bude osnova naših života, i ako on to zaista i postane imaćemo najbolji život. Što se tiče opšteg mira, ako ne možemo uticati na mir u svijetu, barem ga možemo stvoriti u svojoj porodici, mjestu gdje radimo i sl. Mi imamo moć da kontrolišemo svoju srdžbu, jezik, ruke, oči, itd. Što se tiče širenja nauke i znanja, zar mi ne možemo biti od onih za koje je Božiji Poslanik rekao: "Blago onima koji kada gledaju uzimaju pouku, kada govore spominju Allaha, a kada šute razmišljaju."

Što se tiče dostignuća jedinstva u svijetu, postavlja se pitanje: "Zar ne možemo prevazići postojeće grupacije i podjele i uspostaviti kulturu jedinstva i sloge? Ako neko ima dobru osobinu, zar ga ne možemo pohvaliti? Ako neko od nama bliskih ima lošu osobinu zar ga ne možemo upozoriti na to i udaljiti se od onih koji, i pored toga, ostaju loši? Zar se ne možemo zbližiti s dobrim osobama, makar oni živjeli u drugom gradu, u drugoj zemlji?

Sljedeće dostignuće bilo bi razvoj i pribavljanje pravih ljudskih vrijednosti. Ukoliko ove vrijednosti oživimo u sebi, zar se nećemo moći okoristiti s onim što nam priroda pruža? Kur’an kaže da možemo. Jedan od zakona prirode jeste da jedinka uvijek slijedi većinu, pa ako se većina recimo povodi za Kur’anom, rezultat toga biće opći berićet, a ako samo jedinka slijedi Kur’an, onda će samo ona dobiti svoj dio berićeta. Ako postanemo učeni i bogobojazni i ako se upoznamo sa zakonima stvaranja, u najmanju ruku možemo sprovesti pravdu u svojoj porodici. Porodica u kojoj vlada bogobojaznost i pobožnost, ostaviće utisak na komšije, i može se dogoditi da jedna osoba koja ide pravim putem utiče pozitivno na čitavu zajednicu. Kako mali svitac u potpunom mraku osvjetljava okolinu sebi i drugima, tako i čovjek koji se naoruža spomenutim osobinama, može osvijetliti potpuni moralni mrak i biti primjer drugima. Imam Homeini je vezano za ovo govorio: "Nemojte misliti da niste u stanju, jer svako može [u ahlaku] daleko napredovati."

Imam Ali je savjetovao Maliku Aštaru da, kada bude tražio savjetnike, ne uzima one koji se ističu i očekuju da im se dodijeli visoko mjesto. Među običnim narodom mogu se naći oni koji su bogobojazniji, koji više znaju i nemaju velikih očekivanja. Oni koji se busaju u prsa, hvale svojim umijećima i dostignućima, njihovi troškovi života su veći, u ratnim danima prvi će pobjeći i kada treba odriješiti kesu naći će stotinu razloga da to ne učine. Kada čovjek zapadne u krizu, takvi će ga prvi ostaviti i najbrže otići njegovim neprijateljima. Ljudi koji žive u zajednici pročišćenoj lijepim ahlakom i prosvijetljenoj čistom vjerom nemaju ni jednu od ovih osobina, što je pokazatelj da svaki od nas može postati jedna osnova zajedničkog življenja.

Sljedeći korak bi bio oživljavanje Kur’ana i sunneta Božijeg Poslanika. Zar i mi sami nismo u stanju da uradimo dosta toga po ovom pitanju? Samo moramo čvrsto odlučiti da  Kur’an i sunnet Božijeg poslanika budu zvijezde vodilje u našim životima.

Nazad