Onaj ko ode nepravednom vladaru, pa mu u lice kaze da se pazi Allaha (zbog svojih postupaka), prepadne ga Allahovom kaznom, i tako ga uspije posavjetovati i uputiti, zato ima nagradu koja je jednaka nagradi svih ljudi i dzina zajedno, a njegovo djelo ima vrijednost dijela svih ljudi i dzina zajedno.
(BIHARUL ENVAR, DIO 75, S. 375)

Islam je utemeljen na pet stvari: namazu, zekatu, hadzu, postu i pokornosti nama, Poslanikovoj porodici (Ehlulbejtu). Za svaku od njih ucinjena je olaksica, osim za petu. Tako, onaj ko je bolestan moze klanjati sjedeci ili pak lezeci, onaj ko nema dovoljno imetka ne mora davati zekat, onaj ko je bolestan ne mora postiti u mjesecu ramazanu. Medjutim, u stanju pokornosti nama vjernik mora biti bio zdrav ili bolestan, bogat ili siromasan – pokornost nama je uvijek obavezna.
(VASAILU SIJA, DIO 1, S. 14)

Allah je objavio poslaniku [uajbu (a.s.): kaznicu sto hiljada ljudi iz tvog naroda. Od toga ce cetrdeset hiljada biti grijesnika, a sezdeset hiljada poboznih. On na to rece: O Gospodaru, dobro grijesnike, ali zasto i pobozne? Onda je Allah dz.s. objavio: Zato sto su laskali gresnicima i blago se s njima odnosili; i zato sto se nisu ljutili zbog stvari zbog kojih se Ja ljutim.
(MI[KATUL ENVAR, S. 51)

Nakon spoznaje Allaha, vrhunac u svim stvarima vjere, njihov kljuc i vrata koja njima vode, te zadovoljstvo milostivog Allaha lezi u poslusnosti Imamu. Tako, ako neko provodi svoje noci u ibadetu, svoje dane u postu, sve sto stekne daje u sadaku i obavlja hadz svake godine - a ne prizna pokornost Allahovom covjeku, ne uzme ga kao prijatelja i zastitinika i svoj ibadet ne obavlja po njegovoj uputi i odobrenju – nema pravo ocekivati Allahovu nagradu, i takav covjek se ne ubraja u vjernike.
(VASAILU [IJA, DIO 1, S. 91)

Znaj da se ne mozes nazivati nasim prijateljem ako te ne bi brinulo da ljudi mjesta u kojem zivis kazu za tebe da si los covjek i ako te ne bi radovalo da kazu da si covjek dobar. Ispitaj sebe prema Allahovoj knjizi – ako se drzis njenog puta, izbjegavas ono sto ti ona nalaze da izbjegavas, trazis ono sto ti ona nalaze da trazis i bojis se onoga cime te ona strasi – onda budi cvrst u stanju u kakvom jesi, jer ako si u njemu sve ono sto se govori o tebi nece ti skoditi.
(TUHFUL AKUUL, S. 284)

Sulejman bin Halid prenosi da ga je jednom imam Muhammed Bakir upitao: “Hoces li da ti kazem sta su korijen, grane i najveci vrh stabla islama?” Kada je Sulejman odgovorio potvrdno Imam je nastavio: “Korijen njegov je namaz, grane njegove su zekat a najveci vrh njegov je dzihad.” Zatim je Imam dodao: “Ako zelis mogu te obavijestiti i o nekim radnjama i njihovim koristima.” Sulejman to pozeli pa mu Imam rece: “Post stiti od dzehennemske vatre, sadaka brise grijehe, kao i dizanje sredinom noci radi Allahovog spominjanja.”
(USUULEL KAFI, DIO2, S. 23)

Svako onaj ko se trudi u slijedjenju Allahove vjere i ulaze napor u cinjenju ibadeta Njemu, a ne slijedi Imama postavljenog od Allaha – sva njegova vjera je propala a njegov ibadet je uzalud. Takav covjek se smatra izgubljenim u zabludi, i Allah mrzi ono sto on radi. On je nalik ovci koja je izgubila cobana i stado svoje pa tokom dana besciljno hodi. Kada noc padne pridruzi se nekom stadu i njegovom cobanu sa zeljom da je prime u njihov tor. Kada sutradan coban stado potjera ona odbije da ga poslusa pa se opet odvoji i pocne lutati besciljno. Kada opet ugleda neko stado pozeli da mu se pridruzi ali je njegov coban otjera rijecima, “Idi svom stadu i cobanu, o izgubljena, zalutala!”. Tako ona nastavlja da luta uplaseno i zbunjeno, nemajuci svog cobana da je povede na ispasu ili da je vrati. U takvom stanju bude sve dok ne naleti na vuka koji je napadne i pojede. Kunem se Allahom, takvoj ovci slici svako iz ovog ummeta ko osvane bez Imama postavljenog od Allaha, ociglednog i pravednog. Takva osoba osvanula je zalutala i izgubljena – i ako bi umrla u takvom stanju, umrla bi kao kafir (nevjernik) i munafik (dvolicnjak).
(USUULEL KAFI, DIO 1, S. 375)

Onaj ko voli, mrzi i daje u ime Allaha ima savrsenu vjeru.
(USUULEL KAFI, DIO2, S. 124)

Dzabir prenosi da mu je imam Muhammed Bakir jednom rekao: “O Dzabire, da li je dovoljno za onoga koji hoce da bude nas sljedbenik (sija) da samo kaze da nas voli? Kunem se Allahom da nase sije mogu biti samo oni koji se boje Allaha i poslusni su Njemu; samo oni, o Dzabire, koji su poznati po svojoj skromnosti, blagosti, iskrenosti; samo oni za koje se zna da uvijek spominju Allaha, poste i redovno klanjaju; samo oni koje krasi dobrota prema roditeljima, briga za siromasne, komsije u nevolji, duznike i sirocadi; samo oni koji su cuveni po istini govorenja, ucenju Kurana, spominjanju drugih samo po dobru i cuvanju tajni rodbine i prijatelja.”
(USUULEL KAFI, DIO2, S. 84)

Zaista, vjernik moze biti samo onaj koji u stanju srece ne cini grijeh i ne zapada u zabludu; u stanju ljutnje govori ono sto je pravo; kada ima moc ne poseze za onim sto mu ne pripada.
(USUULEL KAFI, DIO 2, S. 234)
(text)
 

Nazad na sadržaj