![]()
Deset godina Života
|
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
Selamun alejkum, poštovani čitatelju Proteklo je deset godina od izlaženja prvog broja Muslimanskog života, i povodom toga bi ovom prilikom željeli podijeliti s vama našu radost a i zahvaliti naročito onoj braći i sestrama koji su tokom ovog vremena slali svoje dopisne kupone, pisma podrške, čestitke i slike, onima koji su se javljali telefonom i emailom, te posebno onima koji su nas redovno obavještavali kada bi promijenili svoje poštanske adrese. U jednom mulitikonfesionalnom i multinacionalnom tržištu ideja i ideologija ovaj časopis je nastojao ponuditi asortiman islamskih vjerovanja, praksi, učenja, izreka i savjeta očuvanih i prenešenih od strane Imama iz Poslanikove porodice, Ehlulbejta (mir na njih sve). Da je ovaj trend našao plodno tlo u bošnjačkom duhovnom prostoru i da ima kontinuitet dokazuje i pismo Almedine, djevojčice iz Njemačke - rođene tačno prije deset godina! U njemu nas obavještava da je “riješila” da se dopisuje s nama. Ovom prilikom, kao poklon našoj Almedini, njenim roditeljima i svim čitateljima naveli bi jednu izreku od imama Musa Kazima. Imam kaže: “Život je duboko more u kojem su se mnogi utopili. Neka ti bogobojaznost (takvaluk) bude lađa, vjera (iman) neka bude vrijedni teret koji prenosiš u njoj, oslanjanje na Allaha dž.š. (tevekkul) njeno jedro, razum (‘akl) njen kapetan, znanje (‘ilm) njen vodič i strpljenje (sabr) njeno kormilo. Nakon što je upozorio na glavnu opasnost ovog mora, naime, potapanje, vidimo kako Imam daje uputu o vrsti lađe koja garantuje bezbijednu plovidbu, teretu koja ta lađa treba da nosi, njenu pogonsku snagu, njeno kormilo, njenog kapetana i njenog vodiča. Čovjekova lađa u kojoj jedino može sigurno “ploviti” u ovom životu do bezbijedne luke u životu poslije je bogobojaznost ili takvaluk. I doista, Allah dž.š. kaže u Svojoj knjizi “I Allaha se bojte, da biste uspješni bili!” (K.II:190) Kako svaka lađa ima svoj teret, tako čovjek treba da izabere ono čime će napuniti ovu svoju lađu, a pomoću čega će sebi zaraditi spas na drugoj obali, tj. u životu poslije smti. Po imamu Musa Kazimu, taj teret mora da bude vjera ili iman. Ova vjera, da bi imala neku minimalnu vrijednost, mora se sastojati iz tri dijela: vjere u Allahovu jednoću (tewhid), vjere u poslanstvo (nebuvvet) i vjere u Sudnji dan (qijamet). Ono pomoću čega se naša lađa života kreće je oslanjanje na Allaha dž.š. ili tevekkul. Ako neko pita šta je to što održava visok moral i daje osmjeh licu vjernika za vrijeme čitavog životnog putovanja, kroz sve njegove bure i nedaće, odgovor je - tevekkul. Čak i Poslaniku s.a.v. je naređeno da, u najgorem scenariju, ako bi svi od njega glave okrenuli, kaže: “Meni je dovoljan Allah, nema Boga osim njega; uzdam se u Njega, On je Gospodar prijestolja veličanstvenog!” (K.9:129) Za kapetana naše lađe Imam određuje razum ili ‘akl. Sve odluke koje treba donijeti i planiranja koja se trebaju obaviti za vrijeme našeg putovanja vrši ovaj kapetan. Kada je Božiji Poslanik s.a.v. bio pitan ko se smatra za razumna čovjeka, odgovorio je: “Onaj ko djeluje u pokornosti Allahu dž.š.. Razumni su samo oni čija se djela nalaze u granicama pokornosti Allahu dž.š.” Da bi kapetan uspješno obavljao svoju funkciju, odnosno da bi lađu usmjeravao na Pravom putu, potreban mu je vodič. Ovaj položaj Imam daje znanju ili 'ilm-u. Da je znanje neophodan elemenat na našem putovanju na lađi bogobojaznosti potvrđuje i časni Kur’an koji veli: “A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni.” (K.35:28) Na kraju, Imam stavlja strpljenje ili sabr za kormilo naše lađe. I, zaista, od strpljenja ne može se naći bolja osobina da služi čovjeku u održavanju njegove lađe života da plovi u željenom pravcu. Ono što dojmljuje u ovom hadisu je uzajamna povezanost ovih ljudskih karakteristika, odnosno činjenica da samo kada ih čovjek ima svih šest osiguran mu je opstanak u moru života i bezbijedan prelazak na njegovu drugu obalu. Na kraju, molimo Allaha dž.š. da nam pomogne da se opskrbimo bogobojaznošću i vjerom, da se oslanjamo samo na Njega, da ojačamo naš razum, uvećamo naše znanje i budemo strpljivi. Amin.
Abdulah Šabar Pročitaj još:
|