Bilo je to pred kraj seste godina poslije Hidzre kada je Poslanik s.a.v. usnio da obavlja hadz. Ispricao je san ashabima i rekao im da on predstavlja dobar omen, te da ce se njihove zelje za obavljanjem hadza uskoro ispuniti. Naredio im je da izvrse pripreme za putovanje u Mekku. Obznanio je svoju namjeru svim arapskim plemenima, cak i onima koja su se jos uvijek drzala idolopoklonstva, i pozvao ih da se pridruze Muslimanima u obavljanju hodocasca. Ovo putovanje ce donijeti mnoge koristi muslimanima. Potpisivanjem ugovora sa musricima Mekke poboljsat ce njihov polozaj i nastalo primirje dace priliku Arapima da se bolje upoznaju sa islamom.

Idolopoklonici Arabije su bili pod utiskom da je Poslanik s.a.v. bio protiv svih njihovih obicaja i vjerskih obreda, ukljucujuci hadz i umru, kojih su se oni od davnina pridrzavali. Obavljanjem hadza bilo im je pokazano da se islam ne protivi tom obicaju, nego ga, stavise, ukljucuje u svoje obavezne radnje. Ako bi muslimani uspjeli slobodno obaviti hadz i druge vjerske obrede u mesdzidu haramu pred ocima Arapa okupljenih iz svih krajeva Arabije, uspjeli bi im predstaviti islam bez potrebe da Poslanik s.a.v. salje svoje misionare u njihove krajeve.

Poslanik s.a.v. je obavijestio zitelje Medine o znacaju dolazeceg mjeseca i rekao: “U njemu cemo obaviti hodocasce Svetoj kuci.” Naredio je muslimanima da ne nose nikakvo drugo oruzje osim sablji. One su se smatrale za jedino oruzje koje je putnik nosio u mirnodobskim uslovima. Ovakvo Poslanikovo postupanje je pridobilo naklonost mnogih nevjernika koji su do tada vjerovali da muslimani nisu postovali svete mjesece. Arapi su ih smatrali kao mjesece mira i u njima su se ustezali od svakog vida nasilja i ratovanja.

Poslanik s.a.v. je namjeravao da ispuni svoju zelju kao i zelje svojih sljedbenika da obave hadz i umru, i da oni koji su bili odsutni iz Mekke dugo vremena vide ponovo svoje domove, roditelje i rodjake. Kurejsi bi izgubili ugled medju Arapima ako bi ih pokusali sprijecili u tome. Svi oni koji bi dosli na hadz vidjeli bi ih kako se nepravedno odnose prema muslimanima, kojima je, kao i svim drugim Arapima u tom mjesecu, jedini cilj bio obavljanje hadza. Kaba je pripadala svim Arapima, i Kurejsi nisu imali pravo diskriminirati jedne hodocasnike nad drugima. U tom slucaju arapska plemena bi se teze odlucilvala da sa Kurejsima ulaze u saveze i ne bi se lahko odazivala kada bi ih ovi pozivali u borbu protiv muslimana.

Kada su se spremili, muslimani, njih izmedju 1400 i 1800, krenuse u pravcu Mekke. Na odredjenom mjestu obukose ihrame i oznacise kamile za kurban. Sada je svima bilo jasno da im je jedini cilj bio obavljanje hadza, i nista vise. Poslanik s.a.v. je bio poslao jednu grupu ljudi naprijed da bi ga na vrijeme obavijestavali o pokretima Kurejsa. Kada su stigli u blizinu Esfana izvidnica ih je obavijestila da su Kurejsi upoznati sa njihovim kretanjem i da su vec podigli vojsku koja se zaklela bozanstvima Latom i Uzzom da nece dopustiti muslimanima ulazak u Mekku. Takodjer su bili poslali naprijed Halida b. Velida sa dvjesta konjanika sa zadatkom da omete muslimane na putu ka gradu.

Kada je Poslanik s.a.v. saslusao izvjestaj rekao je: “Tesko se Kurejsima! Ratovanje ce ih unistiti. Da su me samo ostavili na miru u sukobu sa ostalim idolopoklonickim plemenima. Ako bih bio savladan Kurejsi bi dobili ono sto su zeljeli. A ako bih ja bio uspjesan mogli su mi se pridruziti. Allaha mi, necu prestajati propagirati vjeru u jednog Boga sve dok mi On ne podari pobjedu ili izgubim zivot na tom putu.” Onda je zatrazio da mu pronadju vodica koji bi im pomogao da izbjegnu Halida i njegovu konjicu. Covjek iz plemena Aslam se ponudi da ih vodi. Tako, prolazeci kroz gudure i kamenjare, muslimani stigose u mjesto blizu Mekke zvano Hudejbijja. Poslanikova kamila se zaustavi i on rece: “Ova se zivotinja zaustavila ovdje pod Allahovim naredjenjem da bih izvrsio ono sto mi On nalaze.” Onda je naredio da se njihov karavan zaustavi i podigne logor. “Ako danas Kurejsi zatraze od mene nesto sto popravlja rodbinske veze, dacu im to i gledacu da udovoljim njihovim zahtjevima”, Poslanik s.a.v. rece i ucini da ove rijeci dopru i do Kurejsa.

Kada se o ovome saznalo u Mekki, njene starjesine poslase delegaciju da sazna detaljnije znacenje Poslanikovih rijeci. Prvo dodje Budejl Huzai sa nekoliko clanova njegovog plemena. Poslanik s.a.v. im je rekao: “Nisam dosao da se borim. Samo zelim da obavim hodocasce Kabi.” Oni se vratise i obavijestise druge o Poslanikovim rijecima. Medjutim, njima Poslanikovi razlozi ne zvucase uvjerljivo pa rekose oholo: “Cak i da je dosao samo radi posjete necemo mu dozvoliti ulazak u grad.” Poslase onda Hulejsa b. Alkamu, cuvenog strijelca Arabije. Kada ga je iz daljine vidio, Poslanik, s.a.v. je rekao: “Ide nam covjek koji pripada plemenitom i poboznom plemenu. Dovedite kamile namijenjene za kurban da ih vidi i tako se najbolje uvjeri o nasim namjerama.” Kada je iz daleka vidio oznacene kamile, Hulejs se vrati nazad a da i ne poprica s Poslanikom, s.a.v.. Na sastanku sa starjesinama ljutito rece: “Nismo se dogovorili s vama da cemo sprijecavati hodocasnike da udju u grad. Muhammed (s.a.v.) nema druge namjere nego da ucini hodocasce, kao i ostali Arapi. Tako mi Onoga u cijim je rukama moj zivot, ako ga budete sprijecili u tome ja i moji ljudi, cuveni strijelci Arabije, bicemo vasi prvi neprijatelji.” Da bi ga smirili, obecase mu da ce pronaci rjesenje koje ce biti svima prihvatljivo.

Muslimanima sada ode Urva b. Mesud Sakafi. U njega Kurejsi imadose puno povjerenje. Kada je sreo Poslanika s.a.v. rekao je: “O Muhammede (s.a.v.), zar si sakupio oko sebe arapska plemena da bi napao s njima svoj rodni grad. Uprkos tome Kurejsi ce ti se isprijeciti na putu i nece ti dozvoliti da udjes u njega. Bojim se da te ta plemena sutra ne ostave na cjedilu….” Takvim tonom Urva je pokusavao da prikaze Poslaniku s.a.v. snagu Kurejsa velikom a u isto vrijeme poljulja njegovo povjerenje u njegove sljedbenike. Medjutim, uskoro se i on vrati nazad neobavljenog posla.

Poslanik s.a.v. odluci da posalje vlastitog izaslanika Kurejsima, jer se cinilo da njihovi izaslanici, koji su do sada njemu dolazili, nisu uspjevali uvjeriti ostale o njegovim stvarnim razlozima za dolazak u Mekku. Za tu misiju bi izabran Hiras, sposoban covjek iz plemena Huza’ah. Medjutim, samo sto dodje u Mekku bi napadnut i njegovoj kamili posjekose noge. Zamalo i njega ne ubise da se ne umijesa Hulejs i njegovi strijelci. Ovim cinom Kurejsi pokazase da nisu zainteresovani da se problem rijesi mirnim putem. Cak sta vise, poslase pedeset naoruzanih mladica da pokusaju zarobiti nekog od muslimana. Medjutim, umjesto da zarobe nekoga oni sami bijahu zarobljeni. I pored toga sto su pruzali otpor kamenjima i strijelama Poslanik s.a.v. naredi da budu pusteni, pokazujuci jos jednom da nije dosao tu da prolijeva krv.

I pored velike tvrdoglavosti Kurejsa, Poslanik s.a.v. nije gubio nadu za mirno rjesenje problema. Zelio je da posalje u Mekku nekog od svojih ljudi za koga se znalo da do tada, u prijasnjim sukobima protiv musrika, nije uprljao ruke krvlju idolopoklonika. Umar b. Hattab bi najbolji kandidat. Medjutim, on odbi da bude poslan pod izgovorom da nije imao nikoga u Mekki ko bi se mogao zauzeti za njega u slucaju da Kurejsi odluce da ga napadnu. On predlozi Usmana b. Affana koji je bio u srodstvu sa samim Ebu Sufijanom, sto mu je garantovalo sigurnost u musrickom okruzenju. Tako se Usman, u ulozi Poslanikovog izaslanika, uputi ka Mekki. Uz put srete Abana b. Saida b. Asa pod cijom zastitom udje u grad. Kada im je prenio Poslanikovu poruku, Kurejsi rekose da su vec dali zakletvu svojim bozanstvima da nece dopustiti muslimanima ulazak u grad, te da pregovori o tome nemaju nikakve svrhe.

Medjutim, Usman ostade u Mekki duze nego sto su muslimani ocekivali. Glas dodje da su ga musrici ubili. Ovo unese nemir medju muslimane i cuse se povici koji su pozivali na osvetu. Cinilo se da je mogucnost za mirno rjesenje potpuno iscezla. Poslanik s.a.v. ostade potpuno smiren. “Necemo napustiti ovo mjesto sve dok ne nadjemo neko rjesenje”, rece. Zelio je sada da muslimani potvrde svoje zakletve na vijernost. Sjeo je ispod jednog drveta i zatrazio da mu svaki od njih dodje i zakune se da ce braniti vjeru islam sve dok je ziv. O ovome dogadjaju govori i casni Kuran, “Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli. On je znao sta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih, i nagradice ih skorom pobjedom.” (48:18) Utom se pojavi i Usman. Rekao je Poslaniku s.a.v. da je zakletva koju su ranije dali glavni razlog zbog kojeg ih Kurejsi ne mogu pustiti da obave hadz. Takodjer ga je obavijestio da su spremili izaslanika koji ce doci da s njim pregovara.

I zaista, uskoro iz grada dodje Suhejl b. Amr sa zadatkom da zajedno sa Poslanikom s.a.v. pronadje neko zajednicko rijesenje. Kada ga je vidio Poslanik s.a.v. je rekao: “Suhejl je dosao da napravi mirovni ugovor izmedju nas i Kurejsa.” Suhejl je sjeo i poceo sa svojim govorom. “O Ebul Kasime, Mekka je harem i centar naseg ponosa. Citav arapski svijet zna da si se borio protiv nas. Ako udjes u Mekku danas prijeteci nam silom, pokazat ces svima nasu nemoc i slabost. Zbog toga ce sutra sva arapska plemena htjeti da okupiraju nas grad. Obracam ti se u ime Boga da uzmes u obzir srodstvo koje s nama imas, i postovanje koje tvoje rodno mjestu uziva medju svim Arapima….” U ovom trenutku Poslanik s.a.v. ga prekinu rijecima, “Reci mi odmah sta imas u planu?” Suhejl mu je onda rekao: “Vodje Kurejsa zele da odgodis svoje hodocasce ove godine, ali da ponovo dodjes sljedece. Tada ce muslimanima biti dozvoljeno da obave hadz sa ostalim arapskim plemenima, pod uslovom da ne ostanu u Mekki duze od tri dana i da ne nose nikakvo oruzje osim onoga sto putnici obicno nose.”

Razgovor izmedju Poslanika s.a.v. i Suhejla ovdje se ne zavrsi. Bi odluceno da muslimani i Kurejsi zakljuce mirovni ugovor sirih razmjera. Pri njegovom pisanju Suhejl je zahtijevao da se ukljuce neke tacke koje nisu bile nimalo povoljne za muslimane, tako da je nekoliko puta izgledalo da od ugovora nece biti nista. Ali, kako su obe strane zeljele mir, uspjeli su nekako izgladiti razlike. Sada je trebalo da se stavi na papir sve sto je bilo dogovoreno. Poslanik s.a.v. je rekao hazreti Aliju da pocne pisati, “U ime Allaha, Milostivog (er-Rahman) , Samilosnog (er-Rahim)”. Suhejl je prigovorio, “Taj izraz mi nije poznat. Neka napise,”U Tvoje ime, o Allahu.” Poslanik s.a.v. mu popusti i naredi da s njegovom verzijom ugovor pocne. Onda Poslanik s.a.v. rece Aliju da napise, “Ovo je ugovor izmedju Muhammeda, Allahovog Poslanika, i Suhejla, predstavnika Kurejsa,…” Suhejl upade, “Mi te ne priznamo za Allahovog Poslanika. Da smo te priznali ne bi ratovali protiv tebe. Napisi samo svoje ime i ime svog oca. Tvoja titula se mora izostaviti iz ovog ugovora.” Neki od muslimana se usprotivise ovom zahtjevu. Medjutim, Poslanik s.a.v. ga prihvati, i rece Aliju da izbrise “Allahov Poslanik” iz ugovora. Hazreti Ali mu rece, “Postedi me brisanja tih rijeci!”. Poslanik s.a.v. mu rece da mu ih pokaze da ih on sam izbrise. Hazreti Ali to i uradi i Poslanik s.a.v. vlastitim rukama izbrisa svoju titulu iz ugovora.

Zanimljivo je sta je Poslanik s.a.v. rekao hazreti Aliju kada ga je ovaj zamolio da ga izuzme od brisanja rijeci “Allahov Poslanik”. Rekao mu je, “Potomci ove grupe trazit ce od tebe da im ispunis slican zahtjev. Ti ces pristati na njega pod velikim pritiskom.” I zaista, bitka na Sifinu, koju je hazreti Ali vodio protiv Muavije b. Ebi Sufjana, bi prekinuta jer je vecina “poboznih” iz njegove armije nasjela na varku koju su Muavijini vojnici izveli podizuci Kuran na koplja i trazeci da on presudi u njihovom sporu. Na sastanku na kojem se trebao potpisati mirovni ugovor, hazreti Ali je rekao Ubejdullahu b. Ebi Rafiu da pocne pisati, “Dogovoreno je izmedju Alija, Zapovjednika vjernika (emirul mu’minin), …”. Na to ga Amr b. As, Muavijin predstavnik, prekide rijecima, “Ne moze tako. Napisi samo njegovo ime i ime njegovog oca. Da smo ga priznali za Zapovjednika ne bi se borili protiv njega.” Hazreti Ali nije bio spreman na ovaj ustupak. Medjutim, neki od njegovih vlastitih sljedbenika pocese ga nagovarati da popusti. Pod pritiskom on pristade, pa onda rece, “Allaha mi, ovo je Poslanikov sunnet”, pa im onda isprica citavu epizodu koja se odigrala kod sklapanja Hudejbijskog ugovora.

Hudejbijski ugovor sastojao se iz sljedecih tacaka:
• Kurejsi i muslimani su se dogovorili da nece ratovati izmedju sebe u narednom periodu od deset godina.
• Ako neka osoba iz Mekke primi islam i predje muslimanima u Medinu bez dozvole njenog starjesine, Poslanik s.a.v. je mora vratiti nazad. Medjutim, ako neko od muslimana napusti vjeru i vrati se Kurejsima, oni nece biti obavezni da vrate Poslaniku s.a.v. tu osobu nazad.
• Muslimani i Kurejsi bice slobodni da sklope ugovore sa bilo kojim plemenom.
• Muhammed i njegovi sljedbenici vratit ce se nazad u Medinu ove godine neobavljenog hadza. Od sljedece godine pa nadalje bice slobodni da obavljaju hadz kao i ostala arapska plemena, pod uslovom da ne ostanu u Mekki vise od tri dana i da ne nose oruzje osim onoga koje putnik nosi.
• Muslimani koji zive u Mekki bice slobodni da izvrsavaju svoje vjerske duznosti i Kurejsi nece imati pravo da ih zbog njihove vjere proganjaju, muce, ili ismijavaju, niti da ih prisiljavaju da je napuste.
• Potpisnici ugovora nece ni na kakav nacin povrijediti imovinu jedan drugog niti ce koristiti prevaru u medjusobnim odnosima.
• Zivot i imovina muslimana koji dodje u Mekku iz Medine bice postovani.

Kada je dogovor bio napisan i spreman za potpisivanje iz Mekke iznenada dodje Suhejlov sin, Ebu Dzendel, sa lancima na rukama i nogama. Njegov dolazak je sve zacudio jer se znalo da ga je otac bio zatvorio zbog primanja islama i ljubavi prema Poslaniku s.a.v.. Ebu Dzendel je bio nacuo da je Poslanik s.a.v. sa muslimanima bio u blizini Mekke. Uspio se osloboditi i sporednim putem neopazeno doci muslimanima. Kada ga je otac vidio obuze ga napad bijesa u kojem ga on osamari tako snazno da ga umalo ne obori s nogu. Okrenuo se onda prema Poslaniku s.a.v. i rekao, “Ovo je prva osoba koja se mora vratiti u Mekku prema drugoj tacki naseg ugovora.” Ovaj zahtijev bi neosnovan, jer ugovor ne bi jos potpisan. To mu i Poslanik s.a.v. rece. Medjutim, Suhejl bi uporan i spreman ponistiti citav ugovor ukoliko se ne bude udovoljilo njegovom zahtjevu da vrati sina nazad u Mekku. Cak i dvojica musrika koji su bili u Suhejlovoj pratnji smatrase njegovu tvrdoglavost prekomjernom. Oni su bili za to da se Ebu Dzendel ostavi s muslimanima i da se ugovor, za koji su mislili da ide vise njima u korist nego muslimanima, finalizira. Suhejl, od koga je zavisilo da li ce se ugovor potpisati ili ne, bi uporan. Na kraju Poslanik s.a.v. popusti, u uvjerenju da je potpisivanje ugovora korisnije za islam nego njegovo nepotpisivanje. Rece Ebu Dzendelu tjeseci ga, “Prijatelju budi strpljiv. Zeljeli smo da te tvoj otac preda nama iz ljubavi i paznje prema tebi. Sada kada se on s tim nije slozio moras biti strpljiv, i znati da ce Allah pronaci nacin za oslobodjenje tvoje i svih onih koji su u slicnoj situaciji.” U tome se sastanak i zavrsi. Dokumenti ugovora bijahu potpisni i kopije podijeljene. Suhejl se sa svojim prijateljima vrati u Mekku a Poslanik s.a.v. sa muslimanima u Medinu. Poslanikov potomak , imam Dzafer Sadik ce prokomentarisati ovaj ugovor rijecima, “Ni jedan dogadjaj za vrijeme Poslanikovog zivota nije bio korisniji za islam od potpisivanja Hudejibijskog ugovora.”

Uskoro iz Mekke muslimanima dodje Ummu Kulsum. Njena braca poslase Poslaniku s.a.v. pismo u kojem su zahtijevali da im se sestra vrati prema drugoj tacki ugovora. Medjutim, Poslanik s.a.v. im odgovori da zene nisu obuhvacene njom i da se ona odnosi samo na muskarce. I zaista, to bi potvrdjeno i Kuranom, “O vjernici, kada vam vjernice kao muhadzirke dodju, ispitajte ih, - a Allah dobro zna kakvo je vjerovanje njihovo - , pa ako se uvjerite da su vjernice onda ih ne vracajte nevjernicima: one njima nisu dopustene niti su oni njima dopusteni.” (K.60:10)

Ovo su bili samo neki od detalja vezanih za Hudejbijjski ugovor. Primirje koje je njime postignutu omogucilo je Poslaniku s.a.v. da poziv u islam uputi svjetskim kraljevima i vladarima. O tome u sljedecem broju, insallah.
(text)
 

Nazad na sadržaj