Bezgriješnost - kao jedna od kvalifikacija Imama
Pogledajmo sada sta Kuran kaze o Ehlulbejtu (clanovima kuce, tj. porodici) Bozijeg poslanika Muhammeda s.a.v.. Kada je on s.a.v. umro iza njega su ostale osobe o kojima govori ajet o cistoci (tathîr) koji glasi: “Allah zeli da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno ocisti” (33:33). To su bili: Alî, Fâtima, Hasan i Husejn. Univerzalno je prihvaceno da su naprijed navedene cetiri osobe Ehlulbejt, te da su bezgrijesne i ciste od svakog nedostatka.
Recenice koje se nalaze prije i poslije ovoga ajeta odnose se na supruge Bozijeg poslanika, tako da su zamjenice u njima upotrijebljene u zenskom rodu, dok je u ovome dijelu ajeta upotrijebljen muski rod. Razlog zbog kojeg je ovaj ajet stavljen na sadasnje mjesto nije tesko pogoditi. Poznati ucenjak Allâma Pûjâ pise u fusnoti br. 1857. prijevoda Kurana od S. V. Mir Ahmed Alîja: “Dio ovog ajeta koji se odnosi na Bozanski odredjenu cistocu svete Poslanikove porodice zahtijeva primjereno objasnjenje koje se odnosi na njegov tacan kontekst. Ovaj dio ajeta je zapravo odvojen âjet koji je sam po sebi objavljen u odredjenim prilikama, ali je smjesten ovdje buduci da se (ostatak ajeta) bavi zenama Bozijeg poslanika. Smjestanje ovog ajeta na ovo mjesto, ukoliko se dobro prostudira, pokazuje da on ima svoj sopstveni znacaj i vaznu svrhu koja stoji iza njega. Dok se u njegovom prvom dijelu koristi zenski rod, u drugom dijelu dolazi do izmjene sa zenskog na muski rod. Dok god se ajet odnosi na supruge Bozijeg poslanika, koriste se samo zamjenice zenskog roda. Za skupinu muskaraca i zena, uvijek se koristi muski rod. Ovakva promjena u gramatickoj upotrebi jezika ocigledno pokazuje da se u ovom izricaju govori o razlicitoj stvari i razlicitoj skupini ljudi od one prve, i da je ona primjereno ovdje smjestena kako bi se ustvrdila razlika polozaja Ehlulbejta i polozaja supruga Bozijeg poslanika.
Amr ibn Seleme kojega je Boziji Poslanik odgojio prica: “Kada je objavljen ovaj ajet, Boziji Poslanik je bio u kuci njegove supruge Umm Seleme. Kada je objavljen ajet “Allah zeli da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno ocisti”, Boziji poslanik je okupio svoju kcerku Fâtimu, njene sinove Hasana i Husejna, te njenog supruga i Poslanikovog rodjaka Alîja, i pokrio ih sve, ukljucujuci i sebe, svojim ogrtacem. Obracajuci se Bogu, rekao je: “O Boze! Oni sacinjavaju moj Ehlulbejt (porodicu)! Cuvaj ih daleko od svake necistoce, ucini ih ociscene savrsenom cistocom.” Umm Seleme, supruga Bozijeg Poslanika, buduci da je bila svjedok ovog dogadjaja, pokorno je upitala, “O, Boziji Poslanice! Mogu li vam se i ja pridruziti?” Na to je Boziji poslanik odgovorio, “Ne, ostani na svome mjestu, i ti si na dobru.””
Ovo nije mjesto da se navode beskrajni izvori za tefsir ovoga ajeta, ali bih ipak volio da citiram poznatog sunitskog ucenjaka Mevlânâ Vahîdu-z-Zemâna, ciji je prijevod i komentar Kurana, kao i djelo Envâru-l-lugat (rijecnik Kurana i hadisa) medju veoma priznatim izvorima. U komentaru Kurana za ovaj ajet on pise: “Neki ljudi misle da se ovo specijalno odnosi na one clanove porodice koji su bili u krvnom srodstvu sa Poslanikom, tj. na Alîja, Fâtimu, Hasana i Husejna. Prevodilac (tj. Vahîdu-z-zemân) kaze da sahîh hadisi koji su dobro povezani sa Poslanikom potkrijepljuju isto glediste, jer ako je Poslanik sam izjavio da su clanovi njegove porodice samo naprijed navedene osobe, onda prihvatanje i vjerovanje u to postaje obavezno. Jos jedan znak ispravnosti ovoga gledista jeste cinjenica da su zamjenice prije i poslije ovog ajeta u zenskom rodu, dok su samo u ovome ajetu one u muskom rodu...”
On pored toga kaze u svom djelu Envâru-l-lugat: “Ispravno glediste je to da ovaj ajet o cistoci ukljucuje samo tih pet osoba (Muhammed s.a.v., Alî, Fâtima, Hasan i Husejn a.s.), iako se u arapskom jeziku rijec ehlulbejt moze koristiti i za zene. Neki ovim ajetom dokazuju da su tih pet osoba bili bezgrijesni (masûm). Ali, ako i nisu bili masûm, onda su sigurno bili mahfûz (zasticeni od cinjenja bilo kakvog grijeha ili pogreske).
Naveo sam ova dva citata da pokazem kako i poznati sunitski ucenjaci, pored dvanaestoimamskih siita (itnâ aserijja) potvrdjuju da su, prema pravilima arapske gramatike i prema ispravnim i neprekidnim hadisima Bozijeg Poslanika, samo Alî, Fâtima, Hasan i Husejn ukljuceni u ovaj ajet, pored samog Poslanika. Takodjer je jasno da glediste da njih petoro nisu bili u stanju pociniti grijeh dijele i uvazeni sunijski ucenjaci. Ocigledno je da oni u najmanju ruku drze da, ako ovih pet osoba i nisu bili teoretski bezgrijesni, zasigurno su bili zasticeni od grijeha i pogresaka na prakticnom nivou.

Superiornost hazreti Alija b. Ebi Taliba
Superiornost (afdalijjet) u islamu znaci “zasluzivati vise nagrade (sevapa, ar. savâb) kod Allaha zahvaljujuci dobrim djelima.” Svi muslimani se slazu da se o ovoj “superiornosti” ne moze odlucivati nasim sopstvenim misljenjem ili gledistem, te da nema nacina da se ona prepozna osim kroz Kur’ân ili hadis. El-Gazzâlî, poznati ucenjak, je napisao: “Stvarna superiornost je ono sto je pred Allahom, a to je nesto sto nikome ne moze biti poznato osim Bozijem Poslaniku.”
Danas se na siroko vjeruje da je superiornost odredjena prema redu zauzimanja hilafeta, tj. da je najsuperiorniji bio Ebû Bekr, a poslije njega Umar, pa zatim Usmân, a na kraju Alî. Ali, ovo se vjerovanje ne bazira ni na kakvom dokazu, niti su tako vjerovali muslimani u najranijem periodu. Za vrijeme Bozijeg poslanika, nalazimo da su njegovi najugledniji ashâbi, kao sto su Selmân Fârsî, Ebû Zerr El-Gifârî, Miqdâd El-Kindî, Ammâr ibn Jâsir, Habbâb ibn El-Aratt, Dzâbir ibn Abdillâh El-Ansârî, Hudejfa ibn El-Jemâni, Ebû Saîd El-Hudrî, Zejd ibn Arqam i mnogi drugi vjerovali da je Alî ibn Ebî Tâlib bio najsuperiorniji u cijelom Ehlulbejtu i medju svim ashabima.
Jednom je Ahmeda ibn Hanbela upitao njegov sin da nabroji ashabe prema superiornosti. On je rekao, “Ebû Bekr, Umar i Usmân.” Sin je dalje upitao, “A sta je sa Alîjem ibn Ebî Tâlibom?” On je odgovorio, “On je iz Ehlulbejta. Ostali se ne mogu usporediti sa njim.”
Ubejdullâh Emritsarî pise u svojoj cuvenoj knjizi Erdzehu-l-matâlib: “Posto superiornost znaci “imati vise savâba (tj. sevapa), njen dokaz se jedino moze saznati iz hadisa (tj. rijeci ili djela) Bozijeg poslanika... a ako postoje medjusobno iskljucivi hadisi, onda treba prihvatiti one autenticnije i odvojiti jake hadise od onih slabih.”
El-Allâma Ibn Abdi-l-Barr u svom djelu El-Istîâb pise o hadisima koji su preneseni o superiornosti Alîja, Zapovijednika vjernika: “Imâm Ahmed ibn Hanbel, El-Qâdî Ismâîl ibn Ishâq, Imâm Ahmed ibn Alî ibn Suajb En-Nesâî i Hâfiz Ebû Alî En-Nejsâbûrî su rekli: “Nije preneseno toliko hadisa sa dobrim lancem prenosilaca (isnâd) o vrlinama bilo kojeg od ashaba koliko je preneseno o vrlinama Alîja ibn Ebî Tâliba.”
Emritsari pise: “Ako razmotrimo vrline Zapovijednika vjernika, Alîja, i razmislimo o onim stvarima koje su uzrokovale da on poznje velike nagrade pred Allahom, moracemo priznati da je on jedini bio najsuperiorniji poslije Bozijeg Poslanika.” Autor ovih rijeci je bio sunit, a ovu temu je detaljno obradio u trecem poglavlju (str. 103-516) vec spomenute knjige.
Ocigledno je da ovdje ne mogu navesti cak ni skracenu listu ajeta i hadisa koji se ticu Alîjevog afdalijjeta. Bice dovoljno da kazemo da se u Kur’anu nalazi najmanje osamdeset i sest ajeta o vrlinama Alîja ibn Ebî Tâliba, a hadisi o ovoj temi se ne mogu izbrojati. Odatle bi i nezainteresiranom posmatracu trebalo biti ocigledno da je hazreti Alîja bio najsuperiorniji od svih muslimana poslije Bozijeg Poslanika s.a.v..
 

Naimenovanje hazreti Alija
Nakon sto smo ukratko govorili o ismetu i afdalijjetu Alîja Ibn Ebî Tâliba, sada dolazimo do najvaznijeg dijela - do njegovog naimenovanja. U nekoliko navrata, Boziji Poslanik s.a.v. je izjavio da je Alî trebalo da bude njegov nasljednik i halifa. Cinjenica je da je upravo u svom prvom javnom nastupanju Poslanik s.a.v. govorio o Alîjevom hilafetu. To je bilo kada mu je ajet “I opominji rodbinu svoju najblizu” (26:214) i kada je Poslanik rekao: “… Ovaj Alî je moj brat, moj nasljednik i moj halifa medju vama. Slusajte ga i pokoravajte mu se.” Interesantno je ovdje primijetiti da Lajdensko izdanje djela Et-Târîh od Et-Tabarîja iz 1879. godine navodi na strani 1173. rijeci Bozijeg Poslanika “moj nasljednik i moj halifa” (vasijjî ve halîfetî), dok su u Kairskom izdanju iz 1963. godine, za koje se tvrdi da je uradjeno na osnovu Lajdenskog izdanja, ove vazne rijeci izmijenjene u “takav i takav” (kedâ ve kedâ)! Kako je tuzno kada akademski svijet zrtvuje svoje postenje i integritet na oltaru politicke proracunatosti!
Nakon toga dogadjaja, kur’nski ajeti i Poslanikove rijeci su podsjecali muslimane da je Alî bio njihov gospodar poslije Bozijeg Poslanika s.a.v.. Jedan od najsnaznijih ajeta glasi: “(Zaista,) vasi gospodari su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju dok su na rukûu.” (5:55). Muslimanski ucenjaci, sunitski jednako kao i siitski, slazu se da je ovaj ajet objavljen u cast imama Alîja. Ebû Zerr El-Gifârî kaze da je jednoga dana klanjao sa Bozijim Poslanikom s.a.v., kada je jedan prosjak dosao u Poslanikovu dzamiju. Niko nije odgovorio na njegove molbe. Prosjak je podigao ruke prema nebu i rekao: “Moj Allahu! Budi Svjedok da sam dosao u dzamiju Tvog Poslanika i da mi niko nista nije dao!” U tome trenutku, Alî je bio na rukûu (tj. pregibu) u namazu. Podigao je svoj mali prst sa prstenom prema prosjaku, koji mu je onda prisao i uzeo prsten. Ovaj slucaj se desio u prisustvu Bozijeg Poslanika s.a.v. koji je okrenuo lice prema nebu i pomolio se: “O Gospodaru! Moj brat Mûsâ Te je molio da ucinis prostranim njegova prsa i da olaksas njegov zadatak, da odrijesis uzao sa jezika njegovog da bi ljudi razumjeli njegov govor, i da mu podas iz njegove porodice brata kao pomocnika, da ga ojacas Hârûnom, i da ucinis Hârûna njegovim drugom u njegovom zadatku. O, Allâhu! Ti si rekao Mûsâu, “Mi cemo ojacati tvoju desnicu sa bratom tvojim. Niko sada nece moci da pristupi ni jednom od vas!” O, Allâhu! Ja sam Muhammed, a Ti si me odabrao. Ucini prostranim moja prsa, olaksaj moj zadatak, a podaj mi iz moje porodice brata Alîja kao pomocnika i ojacaj me sa njim.” Poslanik nije ni zavrsio namâz, a melek Dzibrîl a.s. je donio naprijed navedeni ajet.
Ovaj ajet jasno pokazuje da postoje samo tri gospodara vjernikâ, a to su na prvom mjestu Allah, na drugom Njegov Poslanik, a na trecem Imam. Prvi je bio hazreti Alî a ostalih jedanaest su bili iz njegovog potomstva preko hazreti Husejna. Ovdje ne mozemo da navodimo sve izvore ovog hadisa, jer ih ima na stotine. Ovaj ajet i ova Poslanikova s.a.v.. dova, bilo zajedno bilo odvojeno, pokazuju da je hazreti Alî bio odredjen da bude vladar muslimana nakon Bozijeg Poslanika.

Prethodna stranica                     (Nazad na sadržaj)                    Sljedeća stranica