Pravo značenje ulul-emr-a
Vratimo se sada ispravnom tumacenju navedenog ajeta. Imâm Dzafer As-Sâdiq rekao je da je ovaj ajet objavljen za Alîja ibn Ebî Tâliba, Hasana i Husejna. Cuvsi to, neko je upitao imama: “Ljudi pitaju zasto Allah nije spomenuo imena Alîja i njegove djece u Svojoj Knjizi?” Imam je odgovorio: “Reci im da je objavljena naredba da se klanja salât (namaz), ali Allah nije spomenuo da li treba klanjati tri ili cetiri rekâta (dijela) nego je to Boziji Poslanik trebao objasniti. Objavljena je naredba da se daje zekât, ali Allah nije rekao da se daje jedan od svaka cetiri dirhama nego je to Boziji Poslanik trebao objasniti. Naredjen je hadz, ali Allah nije rekao da se tavâf (obilazenje oko Kabe) treba izvrsiti sedam puta, nego je to Boziji Poslanik trebao objasniti. Na isti nacin, objavljen je ajet “Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i onim zaduzenim za upravljanje medju vama”, a Boziji Poslanik je trebao jasno obznaniti ko su oni. Tako je on rekao da su oni Alîja, Hasan i Husejn.”
U djelu Kifâjetu-l-eter, postoji hadis koji prenosi Dzâbir ibn Abdillâh El-Ansârî, kao objasnjenje za ovaj ajet. Kada je on bio objavljen, Dzâbir je upitao Poslanika: “Mi znamo za Allaha i za Poslanika, ali ko su nasi zapovijednici cija je pokornost sjedinjena sa pokornoscu Allahu i tebi?” Poslanik je rekao: “Oni su moje halife i imami muslimana nakon mene. Prvi od njih je Alî, zatim Hasan, zatim Husejn, zatim Alî, sin Husejnov; zatim Muhammed sin Alîja, koji je u Tevratu spomenut pod imenom El-Bâkir. O, Dzâbire! Ti ces ga upoznati. Kada ga sretnes prenesi mu moj selâm. Njega ce naslijediti njegov sin Dzafer, a njega njegov sin Mûsâ, a njega njegov sin Alî, a njega njegov sin Muhammed, a njega njegov sin Alî, a njega njegov sin Hasan. Poslije njega Imam ce biti njegov sin ciji ce ime i nadimak (kunijet) biti isti kao moji. On ce biti huddzetullâh (Allahov dokaz) na zemlji i bakijjetullâh (onaj koga je Allah ostavio) u ljudskom rodu. Njemu ce se pokoriti citav svijet, od istoka do zapada. On ce biti ce skriven od ociju svojih sljedbenika i prijatelja, toliko da ce vjera u njegov imamet ostati jedino u onim srcima koje je Allah iskusao (za vjeru).” Dzâbir je upitao, “O Boziji Poslanice! Da li ce njegovi sljedbenici imati koristi od njegove skrivenosti?” Poslanik je odgovorio, “Da, tako mi Onoga ko me je sa poslanstvom poslao! Oni ce biti vodjeni njegovom svjetloscu i imati koristi od njegovog vilâjeta (vodjstva) za vrijeme njegove skrivenosti, bas kao sto ljudi imaju koristi od sunca cak i kada je ono skriveno iza oblaka. O Dzâbire! Ovo je jedna Allahovih cuvanih tajni i Njegovog znanja o nevidljivom. Cuvaj ga, osim od ljudi (koji zasluzuju da znaju).”
Ovaj hadis je prenesen iz siitskih izvora. Drugi tradicionalisti (muhaddisi) ne iznose toliko detalja; ipak, postoji mnogo hadisa koji ukazuju na dvanaest imama, kao sto ce biti objasnjeno u narednom poglavlju. Sada, kada znamo ko su nasi zapovjednici, jasno je da se pitanje pokoravanja tiraninu uopste ne postavlja. U ovom ajetu se od muslimana ne trazi da se pokoravaju vladarima koji mogu biti nepravedni, tirani, neznalice, sebicnjaci i razvratnici. Od njih se zapravo trazi da se pokoravaju dvanaestorici spomenutih imama, koji su svi bili bezgrijesni, liseni zlih misli i djela. Pokornost njima ne nosi u sebi nikakav rizik. Umjesto toga, ta pokornost nas stiti od svakog rizika, jer oni nikada nece izdati naredbu protiv Allahove volje i ophodice se prema svim ljudskim bicima sa ljubavlju, pravdom i jednakoscu.
 

Dvanaest halifa ili imama muslimana
Sada bi bilo preporucljivo da spomenemo nekoliko dijelova 77. poglavlja djela Jenâbîu-l-meveddet, ciji je autor el-Hâfiz Sulejmân ibn Ibrâhîm el-Kundûzî, alim hanefijskog mezheba. Tu je citiran dobro poznati hadis “da ce poslije Poslanika Muhammeda s.a.v. biti dvanaest halifa, svi iz plemena Kurejs,“ koji se nalazi u mnogim knjigama, ukljucujuci i one zbirke hadisa koje su sastavili el-Buhârî, Muslim, Ebû Dâvûd i Et-Tirmidî. Autor citira mnoge hadise, cak i rijeci Bozijeg Poslanika: “Ja, Alî, Hasan, Husejn i devet Husejnovih potomaka smo cisti i bezgrijesni.” On takodje citira da je Boziji Poslanik rekao imamu Husejnu: “Ti si zapovijednik, brat zapovijednika; ti si imam, sin imama, brat imama; ti si (Allahov) Dokaz, sin (Allahovog) Dokaza, brat (Allahovog) dokaza i otac devetorice (Allahovih) dokaza, od kojih ce deveti biti el-Mehdî.”
Nakon sto je citirao mnoge slicne hadise, autor je napisao: “Neki ucenjaci kazu da su hadisi (koji pokazuju da ce biti dvanaest halifa poslije Bozijeg Poslanika) dobro poznati i dolaze preko brojnih lanaca prenosilaca (isnâd). Preko onoga sto je bilo, sada znamo da je u ovom hadisu Boziji Poslanik mislio na dvanaest Imama, potomaka iz svog Ehlu-l-bejta iz sljedecih razloga: Prvi, ovaj hadis se ne moze odnositi na cetvoricu “pravednih” halifa (el-hulefâu-r-râsidûn) iz redova njegovih ashaba, jer je njih bilo manje od dvanaest; drugi, takodjer se ne moze primijeniti ni na halife iz Umejadske dinastije, jer (a) njih je bilo manje od dvanaest; (b) svi, osim Umara ibn Abdi-l-Azîza, bili su tirani i nepravednici,; (c) oni nisu bili iz porodice Hâsim, a Boziji Poslanik je rekao da ce “oni svi biti iz porodice Hâsim...”; treci, takodjer se ne moze primijeniti ni na halife iz porodice Abbâs, jer (a) njih je bilo vise od dvanaest; (b) mada su poticali iz porodice Hasim, nisu bili potomci hazreti Husejna, a Boziji Poslanik je rekao da ce devet Imama biti njegovi potomci.
“Zbog toga se ovaj hadis moze odnositi samo na dvanaest Imama i potomaka Poslanikovog Ehlu-l-bejta. Historija ce nam potvrditi da su oni bili najucevniji, najuzorniji, najbogobojazniji, najpobozniji, najboljeg porijekla, najboljih vrlina, najcjenjeniji u Allahovim ocima; njihovo znanje je poticalo od njihovog djeda, poslanika Muhammeda s.a.v., preko njihovih oceva - putem nasljedstva i putem direktnog Allahovog poducavanja.”

Nekoliko podataka o dvanaestorici Imama
Prvi Imam: Emir-ul-muminin, Ali sin Ebu Taliba. Rodjen je 13. redzeba, deset godina prije pocetka poslanstva (600. godine po hriscanskom racunanju), u samoj Kabi; Postao je imam nakon smrti Bozijeg Poslanika s.a.v. 28. sefera 11/632. godine; Smrtno ga je ranio otrovnom sabljom Ibn Muldzem, dok je klanjao u dzamiji u Kufi (Irak); preselio je na ahiret nakon dva dana, 21. Ramazâna 40/661. godine. Sahranjen je u gradu Nedzefu (Irak).
Drugi Imam: Hasan, sin Alija b. Ebi Taliba. Rodjen je 15. ramazâna 3/625. godine u Medini; Otrovan je 7. ili 28. sefera 50/670. godine u Medini.
Treci Imam: Husejn, sin Alija b. Ebu Taliba. Rodjen je 3. sabâna 4/626. godine u Medini; Ubijen je kao sehid zajedno sa svojim sinovima, rodjacima i drugovima 10. muharrema 61/680. godine u mjestu Kerbelu (Irak). On i njegov stariji brat Hasan su sinovi kcerke Bozijeg Poslanika s.a.v, Fatime Zehre a.s.
Cetvrti Imam: Ali Zejnul Abidin, sin Husejna. Rodjen je 5. sabâna 38/659. godine; Otrovan je 25. muharrema 94/712. ili 95/713. godine u Medini.
Peti Imam: Muhammed Bakir, sin Alija Zejnul Abidina. Rodjen je 1. redzeba 57/677. godine u Medini; Otrovan je 7. zu-l-hidzdze 114/733. godine u Medini.
Sesti Imam: Dzafer Sadik, sin Muhammeda Bakira. Rodjen je 17. rebîu-l-evvela 83/702. godine u Medini, gdje je i otrovan 25. sevvâla 148/765. godine.
Sedmi Imam: Musa Kazim, sin Dzafera Sadika. Rodjen je u mjestu El-Ebvâ, u blizini Medine, 7. sefera 129/746. godine; Otrovan je 25. redzeba 183/799. godine, u zatvoru Harûna Rasîda, u Bagdadu i sahranjen u mjestu el-Kâzimijja blizu Bagdada (Irak).
Osmi Imam: Ali Reza, sin Musa Kazima. Rodjen je u Medini 11. zu-l-kadeta 148/765. godine; Otrovan je 17. sefera 203/818. godine u Meshedu (Horâsân, Iran).
Deveti Imam: Muhammed Dzevad, sin Alija Reze. Rodjen je 10. redzeba 195/811. godine u Medini; Otrovan je u Bagdadu 30. zu-l-kadeta 220/835. godine. Sahranjen je pokraj svog djeda u el-Kâzimijji.
Deseti Imam: Ali Hadi, sin Muhammeda Dzevada. Rodjen je 5. redzeba 212/827. godine u Medini; Otrovan je u gradu Sâmarri (Irak) 3. redzeba 254/868. godine.
Jedanaesti Imam: Hasan Akari, sin Alija Hadija. Rodjen je 8. rebîu-l-ahira 232/846. godine u Medini; Otrovan je u gradu Sâmarri (Irak) 8. rebîu-l-evvela 260/874. godine.
Dvanaesti Imam: Muhammed Mehdi, sin Hasana Askarija. Rodjen je 15. sabâna 255/869. godine u gradu Sâmarri (Irak). On je sadasnji Imam; U gajbetul sugra (manjoj skrivenosti) bio je od 260/874. godine do 329/844. godine, kada je presao u gajbetul kubra (vecu skrivenost), koja traje i danas. On ce se pojaviti kada mu Allah to dozvoli, kako bi uspostavio Allahovu vlast na zemlji i ispuni je pravdom i jednakoscu, nakon sto ona bude ispunjena nepravdom i tiranijom. On je el-Kâim (onaj koji ce ustati da uspostavi Allahovu vlast); el-Hudzdzet (Allahov dokaz za Njegova stvorenja); Sâhibu-z-zemân (Gospodar naseg vremena) i Sâhibu-l-emr (onaj kome je dat Boziji autoritet).

Popularno gledište o hilafetu i imametu
Vecina danasnjih muslimana, ili radije muslimanskih ucenjaka, vjeruje da je nuzno i obavezno (vâdzib) uspostaviti imamet, odnosno hilafet. Ali, na zalost, to je teorija do koje gotovo niko ne drzi. En-Nesefî pise u svom djelu El-akâid: “Muslimani ne mogu biti bez imama, koji ce se pobrinuti za sprovodjenje Allahovih zakona, izvrsavanje kazni (hudûd), odbranu granica, otpremanje armije, sakupljanje poreza, suzbijanje kradja i razbojnistava, itd.. On ce predvoditi namaz svakoga petka i na dva bajrama, rjesavati razmirice, odlucivati prema dokazima i izjavama svjedoka, brinuti se o maloljetnim koji nemaju staratelje i vrsiti podjelu ratnog plijena.”
Kako jedan halifa moze doci na vlast? U teoriji postoje cetiri principa za odabiranje halife. Medjutim, svi ti principi se izvode iz dogadjaja koji su uslijedili nakon smrti Bozijeg Poslanika s.a.v., vezano za preuzimanje vlasti, a ne iz kur’anskih ajeta i hadisa. Evo tih pricipa: 1) Idzmâ, tj. konsenzus ljudi koji imaju moc i polozaj. Po ovom principu slaganje svih sljedbenika Bozijeg Poslanika nije potrebno, niti je nuzno obezbijediti pristanak svih osoba koje imaju moc i utjecaj u Ummetu. On je proizasao iz Ebu Bekrovog nacina dolaska na vlast. 2) Nominovanje od strane prethodnog halife. Ovaj princip, mada potpuno suprotan prvom, bazira se na Ebu Bekrovom odredjivanju Umara za svog nasljednika, bez ikakvog mijesanja zajednice. 3) Sûrâ, tj. odabiranje od strane izbornog tijela. Ovaj princip je ukljucen jer je drugi halifa, Umar, odredio sest osoba koje su trebale da izmedju sebe odrede halifu. 4) Vojna moc. Svako ko je u stanju doci do vlasti vojnom silom ima pravo da postane halifa muslimana. Ovaj princip, mada potpuno suprotan svim do sada navedenim, proizilazi iz nacina dolaska na vlast Muavije b. Ebi Sufijan.
Autor djela Serhu-l-meqâsid je objasnio da, kada neki imam umre, a neka osoba koja posjeduje trazene kvalifikacije za polozaj halife (bez prisege na vjernost (bejat) koja mu je inace trebala biti polozena, i bez naimenovanja od strane prethodnog halife), zatrazi to namjestenje, njegov zahtjev za hilafet ce biti priznat pod uslovom da njegova moc pokori narod; ovo vazi cak i ako taj novi halifa bude neznalica ili nemoralan. Isto tako, kada halifa na ovaj nacin dodje na vlast a nakon toga ga pokori neka druga osoba, on ce biti svrgnut, a osvajac ce biti priznat za imama ili halifu.
U teoriji nesiijskih mezheba, pored ostalih uslova, halifa mora biti pravedan (âdil) i u stanju da sudi i izrekne presude o pravnim i religijskim pitanjima, odnosno, da bude mudztehid. Ali, ova dva uslova postoje samo u teoriji. Kao sto smo u prethodnom odjeljku citirali, cak i neznalica ili nemoralna osoba moze postati halifa. Zbog toga su uslovi “pravednosti” i “znanja o religiji” bez osnova. Po ovoj teoriji bezgrijesnost (ismet) nije nuzan uslov za hilafet. Da bi se potkrijepila ova tvrdnja, navode se rijeci Ebû Bekra, koje je izgovorio na minberu pred ashabima: “O ljudi, postavljen sam za vladara nad vama, iako nisam najbolji od vas. Pomozite mi kada budem cinio dobro, ispravite me ako budem grijesio. Treba da znate da mi s vremena na vrijeme dolazi sejtan. Zbog toga, ako se razljutim, odvojite se od mene.” Et-Teftezânî kaze u svom djelu Serh Aqâidi-n-nesefî: “Imamu ne treba da se oduzme imamet zbog nemorala ili tiranije.”

Prethodna stranica                     (Nazad na sadržaj)                    Sljedeća stranica