|
Opste značenje riječi mevlā
Posto se ne moze osporiti autenticnost hadisa sa Gadīra, neki pokusavaju
da umanje njegovu vaznost tvrdeci kako rijec mevlā, koja se koristi u
ovom hadisu znaci prijatelj, te da je Boziji Poslanik zapravo zelio da
kaze: Onaj kome sam ja prijatelj, Alī mu je prijatelj.
Problem je u tome sto ni jedna osoba koja je bila prisutna na Gadīru nije
shvatila ovu rijec u takvom navodnom znacenju. Hassān ibn Tābit, poznati
pjesnik Bozijeg Poslanika, sastavio je stihove i izrecitovao ih pred
skupinom, u kojima je rekao:
Poslanik mu je tada rekao: ustani, o Alī!
Zelim da budes imam i vodic poslije mene.
(Fe qāle lehu: qum jā Alijju fe innenī radītuke min badī imāmen ve
hādijen.)
Umar ibn El-Hattāb je cestitao Alīju sljedecim rijecima: Cestitam ti sine
Ebū Tāliba, za jedan dan ti postade mevlā svakog vjernika i svake vjernice
(henīen leke jā-bne ebī Tālibin, esbahte ve emsejte mevlā kulli mu-minin
ve mu-minetin). Da rijec mevlā ovdje znaci prijatelj - cemu onda
cestitke? Zar je Alī prije toga bio neprijatelj svih vjernika i vjernica,
tako da je Umar morao reci da je on za jedan dan postao prijatelj sviju
njih? Hazreti Alī je licno napisao Muāviji: A Boziji Poslanik mi je dao
vlast nad tobom onog dana na Gadīr Hummu.
Takodjer, postoje mnogi drugi ashabi Bozijeg Poslanika s.a.v. koji su u
svojim poemama koristili rijec mevlā sa znacenjem gospodar i povezivali
je sa Gadīr Hummom. Bezbrojni poznavaoci Kurāna, arapske gramatike i
knjizevnosti protumacili su rijec mevlā kao evlā, sto znaci imati vise
autoriteta ili vecu vlast. Navescemo kao primjer sljedece ucenjake:
Ibn Abbās u svom Tefsīru, na marginama djela Ed-Durru-l-mentūr, V tom,
str. 355; El-Kelbī, kako napominje Er-Rāzī u svom djelu
Et-Tefsīru-l-kebīr, XXIX tom, str. 227; El-Alūsī, Rūhu-l-ma-ānī, XXVII
tom, str. 178; El-Ferrā, (Er-Rāzī, ibid.; El-Alūsī, ibid.); Ebū Ubejda
Muammer ibn Mutennā El-Basrī (Er-Rāzī, ibid.; i Es-Serīf El-Dzurdzānī,
Serhu-l-mevāqif, III tom, str. 271); El-Ehfes El-Evset u djelu
Nihājetu-l-uqūl; El-Buhārī u djelu As-Sahīh, VII tom, str. 240; Ibn
Qutejba, u djelu El-Qurtajn, II tom, str. 164; Ebū-l-Abbās Taleb (u djelu
Serhu-s-sebati-l-muallaqa od Ez-Zūzenīja); At-Tabarī u svom Tefsīru, IX
tom, str. 117; El-Vāhidī u djelu El-Vasīt; Et-Talebī u djelu Kesf
ve-l-bejān; Ez-Zamahserī u djelu El-Kessāf, II tom, str. 435; El-Bejdāvī u
svom Tefsīru, II tom, str. 497; En-Nesefī u svom Tefsīru, IV tom, str.
229; El-Hāzin El-Bagdādī u svom Tefsīru, IV tom, str. 229; i Muhibbu-d-dīn
Efendī u djelu Tenzīlu-l-ājāt.
Znacenje rijeci mevla u
kontekstu
Ispitajmo sada kakvo se znacenje moze izvesti iz konteksta ovog hadisa.
Ako neka rijec ima vise od jednog znacenja, najbolji nacin da se utvrdi
njena prava konotacija jeste da se pronadju njene asocijacije (qarīnet) i
odgovarajuci kontekst. Kada razmotrimo asocijacije ovoga hadisa, one nam
jasno pokazuju da jedino znacenje koje pristaje uz njega jeste gospodar.
Postoje mnoge asocijacije koje se mogu povezati sa ovim hadisom, a neke od
njih su sljedece:
Prvo: Pitanje koje je Boziji Poslanik postavio prije svoje izjave. Upitao
je: E lestu evlā bikum min enfusikum? Zar ja nemam veci autoritet nad
vama od vas samih? Kada su oni rekli, Da, zaista, onda je Poslanik
izjavio, Men kuntu mevlāhu fe hādā Alijju mevlāhu. Kome sam ja gospodar,
Alī mu je gospodar (mevlā).
Bez sumnje, rijec mevlā u ovoj izjavi ima isto znacenje kao i evlā
bikum (imati vise autoriteta nad nekim). Najmanje sezdeset i cetvorica
sunitskih muhaddisa su citirali ovo pitanje; medju njima su Ahmed ibn
Hanbel, Ibn Mādze, En-Nesāī i Et-Tirmidī.
Drugo: Dova (ed-duā) koju je Boziji Poslanik proucio odmah poslije ove
izjave: Allāhumme vāli men vālāhu ve ādi men ādāhu ve-nsur men nasarehu
ve-hdul men hadelehu (O Boze! Voli onoga ko njega voli, i budi
neprijatelj njegovom neprijatelju; pomozi onome ko pomogne njemu i
zaboravi onoga ko zaboravi njega). Ova dova pokazuje da je Alīju na taj
dan povjerena odgovornost koja ce, po samoj svojoj prirodi, naciniti neke
ljude njegovim neprijateljima (a ta odgovornost ne bi mogla biti takva
osim u slucaju vladara); a izvrsavajuci tu duznost, bice mu potrebni
prijatelji koji ce ga podrzavati. Da li pomagaci ikada moraju da odrzavaju
prijateljstvo?
Trece: Sljedeca izjava Bozijeg Poslanika: Izgleda izvjesno da ce me
uskoro Allah pozvati i da cu se ja odazvati tome pozivu. Ovo jasno
pokazuje da je Poslanik pripremao muslimane za imamet nakon njegove smrti.
Cetvrto: Cestitke ashaba i njihova pokazana radost ne ostavljaju mjesta
nikakvoj sumnji u znacenje ove izjave.
Peto: Prilika, mjesto i vrijeme. Zamislite Bozijeg Poslanika kako prekida
put u podne, zadrzavajuci gotovo sto hiljada putnika na vrelom suncu
arapske pustinje i primoravajuci ih da sjede na trnovitom mjestu i vrelom
pijesku, dok mu je od kamiljih sedla pravljen minber. Zamislite ga onda
kako drzi dugacko predavanje i kako na kraju svih tih priprema izjavljuje,
ko god me voli, neka voli Alīja ili kome god sam ja prijatelj, Alī mu
je prijatelj! Da li je takva stvar oprostiva pred zdravim razumom? Ne,
ali su neki ljudi spremni da optuze Bozijeg Poslanika za takvo djetinjasto
ponasanje!
Hazreti Alī - nefs Bozijeg Poslanika
Postoje mnogi ajeti koji ukazuju na hilafet Alīja ibn Ebī Tāliba. Sada ih
nije moguce sve nabrojati, ali treba spomenuti dogadjaj poznat pod nazivom
Mubāhila (izazivanje prokletstva) koji se dogodio u devetoj godini poslije
hidzre. Te godine je delegacija od cetrnaest hriscana iz Nedzrāna dosla da
se sastane sa Bozijim Poslanikom s.a.v.. Kada su se sreli sa njim, upitali
su ga: Kakvo je tvoje misljenje o Isusu? Poslanik je odgovorio, Danas
se mozete odmoriti a sutra cete dobiti odgovor. Sljedeceg dana, bila su
objavljena tri ajeta o Isusu iz trece kuranske sure (3:59-61). Kada
hriscani nisu prihvatili Allahove rijeci insistirajuci na sopstvenim
vjerovanjima, Poslaniku je objavljen sljedeci ajet: A onima koji se s
tobom o njemu budu raspravljali, posto si vec pravu istinu saznao, ti
reci: Hodite, pozvacemo sinove nase i sinove vase, i zene nase i zene
vase, a doci cemo i mi (enfusena ve enfusekum), pa cemo se usrdno pomoliti
i Allahovo prokletstvo na one koji neistinu govore prizvati! (3:61).
Sljedeceg dana su hriscani dosli sa jedne strane, a sa druge strane je iz
svoje kuce izasao Boziji Poslanik noseci Husejna u narucju i drzeci Hasana
za ruku. Iza njega je isla Fātima, a iza nje Alī. Kada su hriscani vidjeli
pet cistih dusa, uzdrzali su se od predlozenog proklinjanja i pristali na
sporazum sa Bozijim Poslanikom. U ovom ajetu, kako kaze Dzābir ibn
Abdillāh El-Ensārī, rijec sinovi se odnosi na Hasana i Husejna, rijec
zene se odnosi na Fātimu, a rijec mi se odnosi na Poslanika i Alīja.
Tako je Alī ibn Ebī Tālib a.s. u ajetu o Mubāhili nazvan nefsom (osobom)
Bozijeg Poslanika. Iz toga slijedi da, bas kao sto je nedozvoljeno praviti
se superiornijim od Bozijeg Poslanika, na slican nacin je nedozvoljeno
traziti da se bude vazniji od Alīja, jer je on prema Allahovim rijecima
nefs Bozijeg Poslanika. Ko god pokusava da bude bolji od Alīja, zapravo
pokusava da bude bolji od Bozijeg Poslanika.
Hadisi o prednostima Alija
Nakon objave u Gadīru, zaista nema vise potrebe da se donose drugi dokazi
o hilafetu Alīja ibn Ebī Tāliba. Ipak, moze biti korisno citirati neke
hadise koji se odnose na njega. U hadisu koji se naziva hadītu-teqalejn,
Poslanik je rekao: Ostavljam dvije vazne stvari medju vama: Allahovu
knjigu i moj Ehlu-l-bejt. Ako ih se drzite, i nastavite da slijedite i
slusate ove dvije stvari, a da ni jednu ne zapostavite, nikada necete
zalutati. Oni se nece razdvojiti jedno od drugog sve dok mi se ne pridruze
kod izvora Kevser (u dzennetu). Svi priznaju da Alī ibn Ebī Tālib nije
jedina licnost iz Ehlu-l-bejta, nego je samo glava porodice. Stoga se
duznost da mu budemo poslusni dokazuje iz ovog univerzalnog hadisa.
Zatim, tu je i hadis koji je poznat pod nazivom Hadīsu-l-menzilet. U
pohodu na Tebūk, koji se desio u mjesecu redzebu devete godine poslije
hidzre, Poslanik je ostavio Alīja kao svog zastupnika u Medini. Alī je sa
cudjenjem izjavio, Zar me ostavljas za sobom? Poslanik ga je upitao, O
Alī, zar nisi zadovoljan time sto kod mene imas isto mjesto koje je Hārūn
imao kod Mūsāa, osim sto poslije mene nece biti Bozijeg poslanika?
Poslanik je time mislio reci da je on, kao sto je Mūsā bio ostavio Hārūna
da se brine o narodu kada je sam otisao da primi Bozije zapovijesti, na
isti nacin namjeravao ostaviti Alīja kao svog namjesnika koji ce se
brinuti o stvarima vjere za vrijeme njegova odsustva.
Zatim, tu je i dogadjaj kada je objavljena sūretu-l-Berāet (9. sura)
ljudima iz Mekke. Prvo je Ebū Bekr bio poslan da je proglasi pred
mnogoboscima. Kasnije je Poslanik poslao Alīja da preuzme tu sūru od Ebū
Bekra i da je proglasi u Mekki. Ebū Bekr se vratio u Medinu nakon sto je
vec prevalio pola puta prema Mekki i upitao Bozijeg Poslanika da li su
ikakav ajet ili naredba bili primljeni od Allaha koji ne odobravaju da on
objavi tu suru. Poslanik je rekao, Dzibrīl mi je dosao i rekao da niko ne
smije dostaviti poruku osim mene ili osobe koja je od mene.
Moralni princip koji je evidentan u ovim Poslanikovim izjavama takodjer je
izrazen u sljedecem hadisu koji su prihvatili svi mezhebi. Poslanik je
rekao: Alī je uz istinu i istina je uz Alīja. Gdje god Alī krene, istina
(takodjer) krene s njim. Pravedan hilafet je stoga s pravom povjeren
Alīju i nikome drugom.
Jos jedan vazan hadis je onaj o Bozjoj svjetlosti (Hadītu-n-nūr). Sejjid
Alī Hamadānī pise u svom djelu Meveddetu-l-qurbā prenoseci od Selmāna
el-Fārsīja, da je Poslanik rekao: Ja i Alī smo obojica stvoreni od jednog
istog nūra (Bozje svjetlosti) cetiri hiljade godina prije stvaranja Ādema,
a kada je Ādem stvoren, taj nūr je postavljen u njegovu kicmu. Tako smo
nastavili da zauzimamo isto mjesto, sve dok se nismo razdvojili u kicmi
Abdu-l-Muttaliba. Zbog toga je u meni poslanstvo a u Aliju hilafet. U
djelu Rijādu-l-fadāil, posljednje rijeci gornjeg hadisa navedene su na
sljedeci nacin: Onda me je On ucinio Poslanikom, a Alīja zastupnikom
(vasijj).
Prethodna stranica
(Nazad
na sadraj)
Sljedeća stranica |