Postoje mnogi nemuslimanski pisci, pogotovo oni koji podrzavaju liberalnu i feministicku ideologiju, koji su napadali islamske stavove o zenskoj seksualnosti. Njihova kritika se uglavnom zasniva na nekim pogresno shvacenim idejama o islamskom seksualnom moralu. U sustini, postoje dva problema kod ovih autora: oni proucavaju Islam ili na osnovu nekih zapadnjackih socijalnih teorija i modela, ili su u nemogucnosti da proucavaju originalne islamske izvore. Oni se najvise oslanjaju na djela koja su o Islamu napisali orijentalisti ili putopisci iz Evrope. U nekim slucajevima, knjige kao sto su “Hiljadu i jedna noc” i “Mirisna basta” koriste se za proucavanje zenske seksualnosti! Najvise sto ove knjige mogu pruziti jeste odraz arapskog poimanja zenske seksualnosti, mozda cak ni to, ali nikako ne mogu ocrtavati islamske poglede. Zbog toga, ova djela cak ne zasluzuju ni da ih komentarisemo ili pobijamo.

Za ovu nasu diskusiju, odabrao sam djelo jedne arapske feministkinje, Fatime Mernisi. Razlog zbog kojega sam odabrao da komentarisem njeno djelo je cinjenica da je ona arapska spisateljica koja je imala slobodan pristup islamskoj literaturi; i zaista, ona je koristila sunitsku hadisku literaturu, odnosno djelo “Ihya Ulumi-d-din” od imama Ebu Hamida Gazalije, poznatog sunitskog ucenjaka iz jedanaestog vijeka hrscanske ere. Pored toga, knjiga Fatime Mernisi je prevedena na mnoge evropske i azijske jezike, a postala je popularna kao svjedocenje jedne muslimanke o samim muslimanima!

Misljenje Fatime Mernisi
Knjiga Fatime Mernisi “Iza koprene,” koja nosi podnaslov “Musko-zenska dinamika u modernom muslimanskom drustvu,” je studija o musko-zenskim odnosima u danasnjem marokanskom drustvu. Vazno je imati na umu da stavovi marokanskih muslimana ne moraju nuzno predstavljati stavove islama. Bilo kako bilo, Mernisijeva je diskutovala o islamskom seksualnom moralu u poglavlju pod naslovom “Muslimanski koncept aktivne zenske seksualnosti.” Glavni dio njene diskusije predstavlja usporedbu Frojdovog i Gazalijevog misljenja o zenskoj seksualnosti. Mernisijeva je donijela sljedeci zakljucak: “Ironija je u tome sto se muslimanske i evropske teorije svode na isto: zene su destruktivne za socijalni poredak, po Gazalijevom misljenju zbog toga sto su aktivne, a po Frojdovom zbog toga sto nisu.”

Ona zatim opisuje negativan stav hriscanskog Zapada i pozitivan stav Islama prema seksualnosti uopste: “Razliciti socijalni sistemi su integrisali tenzije izmedju religije i seksualnosti na razlicite nacine. Sudeci prema hriscanskom zapadnjackom iskustvu, seksualnost se sama po sebi napada, degradira se kao animalni instinkt i osudjuje se kao anti-civilizacija. Jedinka je podijeljena izmedju dvije oprecne stvari: duha i tijela, ega i ida. Trijumf civilizacije znacio je i trijumf duse nad tijelom, ega nad idom, kontrolisanog nad nekontrolisanim, duha nad seksom. Islam je krenuo bitno drugacijim putem. Ono sto se napada i ponizava nije seksualnost, nego zene, kao otjelotvorenja destrukcije, kao simboli nereda. Zena je fitna (tj. smutnja), predstavnik nekontrolisanog, zivi svjedok opasnosti seksualnosti i njenog razuzdanog, unistavajuceg potencijala... Seksualnost per se nije opasnost. Naprotiv, ona ima tri pozitivne, vitalne funkcije...” (27).

Nakon sto je opisala pozitivnu stranu islamskog seksualnog morala, Mernisijeva napada koncept zenske seksualnosti kakav je razumjela iz Gazalijevih spisa: “Prema Gazaliju, najvrijedniji poklon koji je Allah dao ljudskim bicima je razum. Njegova najbolja upotreba je ona u potrazi za znanjem... Ali, da bi se energija mogla posvetiti znanju, covjek mora smanjiti tenzije unutar i izvan svoga tijela, izbjegavati da mu spoljni elementi odvlace paznju, i izbjegavati uzivanje u ovozemaljskim slastima. Zene su opasna smetnja koja se mora koristiti za specificnu svrhu darivanja potomstva muslimanskom narodu i suzbijanja tenzija seksualnog instinkta. Ali, ni u kojem slucaju se za zene ne bi trebalo emotivno vezivati i one ne bi smjele biti predmet paznje, koja se mora posvetiti iskljucivo Allahu, kroz trazenje znanja, meditacije i molitvu” (28).

Pogledi ove gorljive arapske feministkinje mogu se sazeti sljedecim rijecima: a) zene se smatraju seksualno aktivnim prema islamskom gledistu; b) prema tome, zene su opasnost za socijalni red; c) za njih se ne treba emotivno vezivati, sto znaci da muskarac ne treba da osjeca ljubav prema svojoj supruzi. d) Zasto ne treba biti ljubavi izmedju dvoje supruznika? Mernisi bi odgovorila da se ljubav mora posvetiti iskljucivo Allahu.

Sada cemo se postepeno pozabaviti sa svakim od ovih stavova i utvrditi da li se oni zasnivaju na pouzdanim islamskim izvorima.
a) Zene se u Islamu smatraju seksualno aktivnim. Ova izjava moze znaciti dvoje: ili su zene seksualno aktivnije od muskaraca, ili su jednako aktivne kao i oni. Ovo prvo znacenje bi nas dovelo do zakljucka da zene imaju jaci seksualni poriv, a ovo drugo da su zene onoliko normalne koliko i muskarci u svojoj seksualnosti. Prema kontekstu bih mogao zakljuciti da Fatima Mernisi koristi ovu izjavu u prvom navedenom znacenju, dakle, zene su seksualno aktivnije od muskaraca.

Tokom svog proucavanja Kurana i autenticnih hadisa o ovoj temi, nisam naisao ni na jednu izjavu koja tvrdi da su zene seksualno aktivnije od muskaraca. Mogu sa sigurnoscu reci da, sto se Islama tice, nema razlike izmedju seksualnosti muskaraca i zena. Postoje odredjeni hadisi koje Mernisijeva navodi kako bi dokazala da su zene seksualno aktivnije od muskaraca, ali samo onda kada ona rijesi da se drzi jednog dijela tih hadisa, a da ignorise drugi dio vadeci tako iz konteksta! Prirodno je da je takvo selektivno koriscenje hadisa neprihvatljivo za akademsko istrazivanje. Na primjer, po jednom takvom hadisu, Asbag ibn Nubatah prenosi da je imam Ali rekao, “Svemoguci Allah je stvorio seksualnu zelju u deset dijelova; onda je dao devet dijelova zenama a jedan dio muskarcima...” Da se hadis ovdje zavrsava, Mernisijeva bi bila u pravu u svojoj tvrdnji, ali se hadis dalje nastavlja: “...A da Svemoguci Allah nije dao zenama jednake dijelove stida, onda bi svaki muskarac imao po devet zena” (29). Drugim rijecima, Allah je dao zenama veci dio seksualne zelje, ali ju je neutralisao tako sto im je dao jednak dio stidljivosti. Kada ovo sagledamo kao cjelinu, ovaj i slicni hadisi ne podrzavaju tvrdnju da su u Islamu zene seksualno aktivnije od muskaraca. Sto se tice pitanja zasto je Allah dao vecu seksualnu zelju zenama a onda je neutralisao stidom, ja cu na to dati odgovor, insaAllah, u poglavlju o seksualnim tehnikama.

Onda, kako je Mernisijeva dosla do njenog zakljucka? Dok je usporedjivala stavove Frojda i Gazalija o aktivnoj i pasivnoj seksualnosti kod zena, Fatima Mernisi je proucavala poglede oba pisca o procesu ljudske reprodukcije. Ona prvo citira Frojda, “Muska polna celija je aktivno pokretljiva i ona trazi zensku, dok se ova druga, jajna celija, ne pokrece i pasivno ceka...” (30). To je za Mernisijevu bio dokaz da je po Frojdovom misljenju zena seksualno pasivna. Onda je ona suprotstavila ovaj stav sa Gazalijem citirajuci njegove rijeci: “Dijete ne nastaje samo od muskarceve sjemene tecnosti, nego iz sjedinjavanja muskog sjemena sa zenskom jajnom celijom... u svakom slucaju, zenska jajna celija je presudni faktor u procesu zgrusavanja” (31). To je za Mernisijevu dokaz da je, prema Gazaliju, zena seksualno aktivna.

Sumnjam da bi se Gazali slozio sa zakljuckom koji je Mernisijeva izvukla iz njegove posljednje recenice. Cak i da je Gazali mislio takvo nesto, to ne moze biti jace od dokaza koje pruzaju originalni izvori Islama, Kuran i Sunnet. Mi imamo jasan hadis koji pobija takvu tvrdnju o procesu reprodukcije. Jednom je Boziji Poslanik s.a.v. bio upitan, “O Muhammede! Zasto u nekim slucajevima dijete lici na svoje amidze a nema nikakve slicnosti sa svojim daidzama, dok u nekim slucajevima ono lici na svoje daidze a nema nikakve slicnosti sa svojim amidzama?” Poslanik s.a.v. je rekao, “Cija god sjemena kapljica (tj. sjemena tecnost ili jajna celija) prevagne nad onom od njegovog partnera, dijete ce liciti na tu osobu” (32). Drugim rijecima, ako majcina jajna celija prevagne nad sjemenom tecnosti njenog supruga, onda ce dijete liciti na majku ili na daidze, a ako muzevljeva sjemena tecnost prevagne nad jajnom celijom njegove supruge, onda ce dijete liciti na oca ili na amidze. Hadis jasno objasnjava da muskarac i zena igraju jednaku ulogu u reprodukciji; ponekad muska sjemena tecnost odnese prevagu nad zenskim jajascetom, a u drugim slucajevima je obratno.

Fatima Mernisi zatim citira Gazalijevu izjavu o nacinu ejakulacije kod razlicitih polova: “...Zenska ejakulacija je mnogo sporiji proces tokom kojega se njena seksualna zelja pojacava i za nju bi bilo stetno ako bi se od nje odvojilo prije dostizanja zadovoljstva” (33). Ovom izjavom Mernisijeva zeli da dokaze da se u Islamu zena smatra seksualno aktivnijom od muskarca. Kada sam prvi put procitao ovu izjavu, rekao sam sebi da ona ne moze biti ispravna u svakoj situaciji, jer ponekad muskarac ejakulira prvi, a ponekad zena. Takodje, nisam mogao povjerovati da bi Gazali rekao takvo nesto. Onda sam provjerio Gazalijev citat na arapskom jeziku i primijetio da je prevodeci njegove rijeci, Mernisijeva prigodno izostavila rijec “rubbema” koja znaci “ponekad” (34). Stoga tacan prijevod Gazalijevih rijeci glasi, “Zenska ejakulacija je ponekad mnogo sporiji proces...” Sa ovom ispravkom, argument Fatime Mernisi gubi tlo pod nogama.

b) Zene su opasnost za socijalni red. Iz ove njene izjave slijedi da, buduci da Islam smatra zene seksualno aktivnijim, stoga ih takodje smatra za opasnost po socijalni red. Nakon sto je citirala Gazalijeve rijeci koje glase, “Cestitost zene je muskarceva duznost. Muskarac bi trebao povecavati ili smanjivati seksualne odnose sa njom prema njenim zeljama kako bi osigurao njenu cednost,” Mernisi komentarise, “Gazalijeva teorija direktno povezuje sigurnost drustvenog reda sa zenskom cednoscu, i prema tome sa zadovoljavanjem njenih seksualnih potreba. Socijalni red je osiguran kada se zena ogranici na svoga muza i kada ne stvara fitnu, ili haos, tako sto privlaci druge muskarce na seksualni odnos” (35).

Kao prvo, u Gazalijevom citatu ne vidim nista sto bi ukazivalo na to da su zene opasnost po socijalni red. On samo opisuje jedno od osnovnih pravila medjusobnog odnosa u braku - da suprug ne bi smio biti sebicna i samoziva osoba, nego bi morao misliti i o osjecanjima svoje zene. Tu nema apsolutno nikakve indikacije da bi nezadovoljene muslimanske zene uopste odlazile da cine blud.

Kao drugo, ako nezadovoljene zene postaju opasnost po ljudsko drustvo samo zato sto postoji mogucnost da bi one ucinile blud, onda se ta mogucnost nikako ne moze ograniciti samo na zene - cak i nezadovoljeni muskarci mogu pociniti blud! Da je Islam smatrao zene kao opasnost za javni red po ovom pitanju, onda takodje mora takvima smatrati i muskarce! Kada bismo ovaj argument logicki posmatrali, morali bismo reci da Islam smatra i zene i muskarce kao opasnost za socijalni red. A ako su svi muskarci i sve zene opasnost po socijalni red, o cijem onda socijalnom redu mi govorimo?

c) Za zene se ne treba emotivno vezivati. Drugi dio tvrdnje Fatime Mernisi glasi da u Islamu muskarci ne treba da se emotivno vezuju za svoje supruge; ljubav izmedju muza i zene se ne potstice i ne tolerise. Pored onoga sto smo vec citirali u ovoj raspravi, ona je o ovome govorila i na drugim mjestima. Na primjer, nakon sto je citirala intervju sa jednom Marokankom o njenom prvom muzu sa kojim je bila u “ugovorenom braku” koji nema nikakve veze sa Islamom, Mernisijeva je napisala: “Da li ljubav izmedju covjeka i zene prijeti necemu vaznom u muslimanskom poretku?... Heteroseksualna veza, prava ljubav izmedju muskarca i zene, je nesto sto se mora prevazici” (36). Na jednom drugom mjestu, ona kaze, “Cini mi se da slom seksualne segregacije dozvoljava pojavljivanje onoga sto muslimanski poredak smatra za smrtnog neprijatelja civilizacije: ljubav izmedju muskaraca i zena uopste, a jos preciznije ljubav izmedju dvoje supruznika” (37).

Mernisijeva nije mogla biti udaljenija od istine nego u ovim izjavama! Umjesto da se pozove na originalne islamske izvore, ona je izvela svoje zakljucke iz nacina na koji se odredjena etnicka grupa muslimana ponasa u svom licnom zivotu. Pogledajmo sada da li se ono sto ona kaze slaze sa originalnim islamskim izvorima ili ne.

Kuran kaze, “I jedan od dokaza Njegovih je to sto za vas, od vrste vase, stvara zene da se uz njih smirite, i sto izmedju vas uspostavlja ljubav (mahabbah) i samilost: to su, zaista, pouke za ljude koji razmisljaju” (30:21). Kako Mernisijeva smije da kaze da Islam smatra ljubav izmedju dvoje supruznika smrtnim neprijateljem civilizacije, kada Allah Islama ubraja ljubav medju znakove Njegovog stvaranja i slave? Imam Dzafer Sadik je rekao, “Ljubav (hubb) prema zenama je jedna od odlika Bozijih poslanika” (38). Isti imam navodi hadis Poslanika s.a.w.s, “Izjava koju muz uputi svojoj zeni - inni uhibbuki (ja te volim) - nece nikada napustiti njeno srce” (39).

Postoje tri interesantna hadisa u kojima je imam Dzafer Sadik opisao ljubav prema zenama kao znak i razlog pojacavanja vjerovanja. On kaze, “Ne mislim da se necija vjera moze pozitivno povecati ukoliko se ne poveca i njegova ljubav prema zenama” (40). U drugom hadisu, on kaze, “Kada god se necija ljubav prema zenama poveca, njegova vjera dobije na kvalitetu” (41). U trecem hadisu, on povezuje ljubav prema zenama sa ljubavlju prema Ehlubejtu, koja je veoma vazno kuransko ucenje. On kaze, “Cija se god ljubav prema nama poveca, njegova ljubav prema zenama se takodje mora povecati” (42). Ne mislim da postoji ikakva daljnja potreba za dokazivanjem da su optuzbe Fatime Mernisi protiv Islama bez ikakvog osnova.

d) Ljubav treba biti posvecena iskljucivo Allahu. Kada bi bila pitana zasto Islam smatra ljubav prema zenama za smrtnog neprijatelja civilizacije i opasnost za socijalni red, Mernisijeva bi odgovorila da emocije i paznja “moraju biti posveceni iskljucivo Allahu kroz trazenje znanja, meditacije i molitvu.” Ona za ovakav opis kaze da je Gazalijev stav (43). Drugim rijecima, Mernisijeva kaze da Islam, poput hriscanstva, smatra da su ljubav prema Allahu i ljubav prema zeni dva medjusobno suprotstavljena fenomena. Ipak, da bih bio fer prema Mernisijevoj, moram reci da je ovakav pogresan stav imao cak i ucenjak Gazalijevog kalibra.

Iako sam vec detaljno citirao islamske stavove prema kojima je ljubav prema zeni u harmoniji sa duhovnim putovanjem, namjeravam da ih komentarisem i u svjetlosti onoga sto je Gazali, sa svojim sufijskim tendencijama, imao reci.

Misljenje El-Gazalija
U svojim diskusijama o braku u knjizi Ihya Ulumu-d-din, Ebu Hamid El-Gazali je napisao jedno poglavlje o podsticanju na brak (et-tergib fi-n-nikah). U tome poglavlju je citirao neke Poslanikove s.a.v. hadise o lijepim osobinama braka. Onda je napisao jedno poglavlje protiv braka (et-tergib ani-n-nikah). U ovome poglavlju je Gazali, pored izreka nekih sufija (mistika), citirao i tri hadisa: dva od Poslanika s.a.v. a jedan od imama Alija. Interesantno je da se taj treci hadis uopste ne odnosi na ovu temu; tu se govori o planiranju porodice i podstice vjernika da ima manje zena i djece! Pored toga, ucenjaci su klasificirali sva tri hadisa kao “daif,” nepouzdane (44).

Onda Gazali nastavlja da diskutuje o prednostima i manama braka. Prije nego sto pomno istrazim Gazalijeve “lose” osobine braka, zelim da komentarisem dva Poslanikova s.a.v. hadisa koje je Gazali citirao iz sunitskih izvora i koje je Mernisijeva takodje koristila u njenoj knjizi. Prvi hadis glasi: “Kada vam zena pridje, Sejtan vam se priblizava. Kada jedan od vas vidi zenu i osjeti privlacnost prema njoj, neka pozuri svojoj supruzi. Sa njom ce mu biti isto kao i sa onom drugom” (45). Nakon sto je Mernisijeva citirala ovaj hadis, dodala je komentar imama Muslima koji kaze da “ona podsjeca na Sotonu u svojoj moci nad covjekom kojoj se ne moze oduprijeti.”

Kada diskutuju o falsifikovanim ili umetnutim hadisima, nasi ucenjaci kazu da su jedan od izvora takvih hadisa mistici i takozvane pobozne “mule” koji su unijeli razlicite neislamske ideje o celibatu i monastvu u hadisku literaturu. Buduci da je vjerovanje u zlokobnost zene glavna komponenta hriscanskog monastva, slicne ideje su se usuljale u hadisku literaturu - ili putem potpunog falsifikata ili preko umetanja u originalni tekst. Kada sam procitao gornji hadis, posumnjao sam na umetanje, pogotovo u uvodnoj recenici. Moja sumnja je bila potvrdjena kada sam potrazio slican hadis medju nasim izvorima.

Oni slican hadis navode na sljedeci nacin: Poslanik s.a.v. je rekao, “Kada jedan od vas vidi lijepu zenu, treba da ode svojoj supruzi, zbog toga sto je ono kod nje (tj. supruge) isto kao i ono kod druge” (46). Isti hadis postoji u jos jednoj verziji: Poslanik s.a.v. je rekao, “O ljudi! Zaista gledanje (u lijepu zenu) dolazi od Sejtana, stoga ko god nadje ovu sklonost kod sebe, neka ode svojoj supruzi” (47).

Hadis koji donose sunitski izvori izjednacava zenu sa Sejtanom, dok u siitskim izvorima nema takvog prizvuka. Naprotiv, u drugoj verziji hadisa koji se nalazi u siitskim izvorima, muskarcevi pogledi su povezani sa Sejtanovim iskusenjima! Ako treba da biramo izmedju izvorâ Poslanikovog s.a.v. Sunneta, ne mozemo a da ne prihvatimo verziju koju su dali imami Ehlulbejta, odnosno Poslanikove porodice. Na kraju krajeva, niko nije mogao poznavati Poslanika bolje od njegovog Ehlulbejta. Po nasem misljenju, imam Gazali, imam Muslim i Fatima Mernisi su svi pogrijesili u svom pokusaju da izjednace zenu sa Sejtanom. Hadis koji su oni citirali vjerovatno su izmijenili mistici kako bi ohrabrili monastvo koji su preuzeli iz hriscanstva.

Drugi hadis glasi: Poslanik s.a.v. je rekao, “Ne idite zenama ciji su muzevi odsutni, jer ce Sejtan uci u vasa tijela kao sto krv cirkulise kroz vase meso” (48). Kao prvo, nisam uspio pronaci slican hadis u nasim izvorima. Pored njegove sadrzine, ova cinjenica baca sumnju na autenticnost ovoga hadisa. Kao drugo, izvor ovoga hadisa je djelo Sahih et-Tirmizi. Cudi me kako su Gazali i Fatima Mernisi mogli navoditi ovaj hadis kada je covjek koji ga je prvi zabiljezio, sam imam Tirmizi, rekao, “Ovaj hadis je cudan!” (hâzâ hadîsun garîb). Kao trece, cak i da je hadis prihvacen, to ne dokazuje ono sto je Mernisijeva zakljucila iz hadisa, “Udate zene ciji su muzevi odsutni su narocita prijetnja muskarcima,” jer hadis izjednacava sa Sejtanom pogled muskaraca, a ne zene! Zapravo, prema ovom hadisu, zene su prikazane kao zrtve muskaraca koje je Sejtan opsjeo!

Vratimo se sada na Gazalijevo djelo gdje on opisuje lose osobine braka. On je s tim u vezi naveo tri stvari koje skode, a mi cemo se pozabaviti sa svakom od njih ponaosob.
Prva nevolja: Po Gazaliju, “Prva i najveca nevolja (koja se javlja u braku) je nemogucnost zakonitog zaradjivanja za zivot. To je nesto sto nije svakome lahko, pogotovo u ovom vremenu kada je zaradjivanje za zivot neophodno. Zbog toga brak moze postati podsticaj za pribavljanje hrane nezakonitim sredstvima, a u tome je propast za covjeka i za njegovu porodicu. Samac je oslobodjen ovih problema...” (49). Zatim Gazali navodi citate raznih mistika o ovoj temi, koji nemaju nikakve vrijednosti ukoliko se ne zasnivaju na Kuranu i Sunnetu. Oni pozdravljaju monastvo koje su osudili i Poslanik s.a.v. i Kuran.

Logicni zakljucak koji izvode Gazali i drugi mistici je: ako si bogat, mozes se ozeniti; ali, ako si siromasan, nemoj se zeniti, jer ako to ucinis, moze ti se desiti da pocnes traziti opskrbu na nedozvoljen nacin! Ovo je apsurdno, i ne slaze se sa ucenjem Kurana koji kaze, “Udavajte neudate i zenite neozenjene... ako su siromasni, Allah ce im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna” (24:32); “Reci: Dodjite da vam kazem sta Gospodar vas propisuje:... da djecu svoju, zbog neimastine, ne ubijate - Mi i vas i njih hranimo...” (6:151). Poslanik s.a.v. je rekao, “Ko god se uzdrzi od braka radi straha od siromastva, on zaista ima lose misljenje o Allahu” (50). Ne znam kako neko moze da se duhovno uzdigne ako misli lose o Bozijem obecanju!

Druga nevolja: “Nemogucnost (muskaraca) da ispune zenina prava, da podnose njihovo (lose) ponasanje i da strpljivo izdrze njihovo dosadjivanje” (51). Sta to imam Gazali kaze? Da li su to po njegovom misljenju zene previse zahtijevne, losega ponasanja i dosadne? Da li on moze pomiriti ovo misljenje sa Kuranom i Poslanikovim s.a.v. Sunnetom? Ne mislim da moze; zbog toga je on ovdje naveo samo citate raznih mistika koji su u skladu sa njegovim stavom. Ocigledno je da to ne moze zamijeniti originalne islamske izvore.

Treca nevolja: “Zena i djeca ce skrenuti njegovu paznju sa Allaha i natjerati ga da trazi ovaj svijet (tj. njegove prednosti) i da planira dobar zivot za svoju djecu tako sto ce sakupljati vise bogatstva ... A sve sto odvaja covjeka od Allaha - bila to zena, bogatstvo ili djeca - za njega je upropascujuce” (52). Ako je ovo sto Gazali kaze istina, onda ne samo brak, nego i djeca, prijatelji, rodjaci i svaka druga materijalna stvar moraju biti “stetni” za muslimana, jer sve to moze odvuci paznju od Allaha i onoga svijeta. Ovdje Gazali zvuci kao sveti Pavle! Ako je to istina, onda musliman ne bi smio imati nista sa ovim svijetom, nego bi se morao povuci na neko izolovano mjesto, u neku pecinu, dzunglu ili pustinju, da bi se samo molio! Apsurdnost ove ideje sa islamske tacke gledista je ocigledna.

Ono sto Gazali i ostali mistici kazu ne razlikuje se mnogo od monaskih ideja hriscanske crkve. Zanimljivo je da su oni imali istu sudbinu kao i hriscanski monasi. Vec ste procitali komentar Allame Rizvija o monasima, koji kaze: “Kada se priroda osvetila, monasi i opati su promovisali ideju da su oni Hristovi predstavnici, a opaticama su dali ime “Hristove nevjeste”. Tako su mirne savjesti pretvorili manastire u centre seksualnih sloboda.” Na slican nacin, kada se priroda osvetila sufijama, prema rijecima Allame Mutaharija, oni su poceli da “postizu (seksualno) zadovoljstvo u drustvu lijepih osoba a taj njihov rad se smatrao za put prema Allahu!” (53).

----------------------------------------------------------------

Literatura:

27. Beyond the Veil (Iza koprene), p. 44.
28. Beyond the Veil, p. 45
29. Wasail, vol. 14, p. 40.
30. Beyond the Veil, citirano iz Frojdovog djela New
Introductory Lectures (Nova uvodna predavanja), p.
144.
31. Ibid, p. 37.
32. Et-Tabrasi, El-Ihtidzadz, vol. 1, p. 48. Za slicne hadise
u sunitskim izvorima pogledajte Ibn Qayyima, Tibjan,
p. 334-5. Takodjer pogledati zanimljivu studiju o
kontroli radjanja medju muslimanima, Sex and Society
in Islam (Seks i drustvo u Islamu) od B.F. Musallama.
33. Beyond the Veil, p. 38.
34. El-Gazali, Ihya, vol. 2, p. 148.
35. Beyond the Veil, p. 39; Ihya, vol. 2, p. 148.
36. Beyond the Veil, p. 113.
37. Ibid, str. 107.
38. Wasa’il, XIV tom, str. 9.
39. Ibid, str. 10.
40. Ibid, str. 9.
41. Ibid, str. 11.
42. Ibid, str. 11.
43. Beyond the Veil, str. 45.
44. Pogledati autorovu fusnotu u djelu Ihyâ’, II tom, strana
101, te El-Kasanija, Tahzîbu-l-Ihyâ, III tom, strana 57.
45. Ihyâ, II, 110; Beyond the Veil, strana 42.
46. Wasail, XIV tom, str. 72-73.
47. Ibid, str. 73.
48. Ihya, II, 110; Beyond the Veil, str. 42.
49. Ihya, II tom, str. 117.
50. Wasail, XIV tom, str. 24.
51. Ihya, II tom, str. 118.
52. Ihya, II tom, str. 119.
53. Akhlaq-e Jinsi, str. 67.

 

Nazad na sadržaj