Kakva i koja interpretacija islama

Sejjid Husejn Nasr

Međumuslimanski dijalog pitanje je koje se danas često postavlja. Muslimani participiraju u jednoj vjeri, ali u mnogim političkim ideologijama, u mnogim lokalnim i zavičajnim tradicijama, u mnogim rasama i jezicima. O ovome je Sejjid Husejn Nasr rekao sljedeće.

''Nema nikakve sumnje da od devetnaestog stoljeća diljem islamskog svijeta postoji jedna vrlo raširena želja za ponovnim ujedinjenjem. Ideološki se ona naziva panislamizmom, a ideolog joj je Džemaludin Astrabadi, poznatiji kao Afgani. Doista, na popularnoj ravni islamski svijet je jedinstven. Ja taj svijet poznajem i, recimo, tragični događaji muslimana Bosne i Hercegovine odjeknuli su diljem islamskih naroda. Naravno, politički možete kapitalizirati te želje samo onda ako imate efikasne političke institucije, a to islamski svijet – nema.

''K tome, dugo se već raspravlja o ideološkom jedinstvu muslimanskog svijeta, a pritom često zaboravlja da se treba paralelno raspravljati o ekonomskom komunikacijskom povezivanju. Zapad se, naravno, plaši zajedničkog islamskog ekonomskog tržišta. Gotovo se više plaši od zajedničkog kinesko-japanskog tržišta. Nema sumnje da bi ta tržišta predstavljala katastrofu za ekonomsku strukturu Zapada. Dakle, međumuslimanskom dijalogu smeta ekonomska iscjepkanost i neravnomjerna razvijenost.

''Naravno,još otprije islamski svijet zna za podjele na sunizam i šiizam, za različite pravne škole, za opoziciju između pravnika fukaha linije i sufizma, za podjelu na kulturne i jezičke zone, itd. No, unatoč svemu tokom cijelog vremena islamske povijesti postojalo je jedno unutarnje jedinstvo na koje ja uvijek skrećem pažnju. Prisjetimo se da je na Osmanski dvor u XVI i XVII stoljeću, dakle u vrijeme samoga vrhunca osmanske moći, pozvano u Istambul na desetine najpoznatijih kaligrafa, pjesnika i graditelja Perzijanaca. A putevi i ljudi išli su i obratnim smjerom, od Istambula ka Isfahanu, Mešhedu, Tehranu, Dakle, politička suprotstavljenost Perzije i Osmanske Imperije nije utjecala na vjerske, kulturne, graditeljske, itd. veze. Isto se zbiva i sa vezama Perzije i Indije, tamo je bilo Perzijanaca ministara, čak i premijera.

''Dakle, to je bilo ono jedinstvo koje je utemeljeno na samome Kur'anu, na osnovici: Nema božanstva osim Allaha, i Muhammed je Njegov poslanik! Ono istrajava moćno i danas.

''No, na intelektualnoj ravni u islamskom svijetu dolazi do raskola sa nastupanjem modernizma i rasprava o njemu. Modernizam je, naravno, došao spolja, ali su svi problemi do kojih su se muslimani suprotstavili tom izumu, recimo Omer Muhtar i Senusi u Sjevernoj Africi koji su se borili protiv Talijana.

''Postepeno, međutim, mnoge su grupe u islamskom svijetu postale modernizirane, posebno vladajuće klase i slojevi. Oni su postali najdjelotvorniji posrednici Zapada u islamskom svijetu. Tako je bilo u najvećim obrazovnim i intelektualnim središtima muslimanskog svijeta, kao što su Egipat, Turska, Iran, musimanska Indija, itd.

''Abduhovo djelo nam pruža veliko svjedočanstvo o dilemama muslimanske inteligencije tog doba. On je, znate, boravio u Parizu krajem XIX stoljeća, a bio je i šejhu-l-Azhar. Vidio je Evropu kao sređeno društvo, zapazio je široke, čiste i svijetle ulice, vidio je biblioteke. On je tamošnju čistoću ulica poistovijetio sa idejom šerijatske čistoće (nezafa). Otada u znatnijoj mjeri kreću rasprave o interpretaciji islama, ne radi se o tome koji islam, jer je islam jedan, nego se radi o tome kakva  i koja je interpretacija islama ispravna i životno valjana. A potom slijede i pitanja o uvođenju moderne tehnologije, itd. Te rasprave traju i danas.

''No, ukrtko, smatram nekoliko vrsta unutar muslimanskog dijaloga najvažnijim. Prvo, dijalog između šiizma i sunnizma šejhu-l-Azhar Mahmud Šeltut započeo je u modernom dobu nešto takvo u Kairu sa nekoliko šiijskih perzijskih autoriteta. Oni su došli u Kairo i razgovor je tada započet. Ali se tu još mnogo ima činiti, naročito na polju intelektualnog komuniciranja između muslimana, koje je slabilo u posljednjih dvije stotine godina.

''Upravo je komuniciranje intelektualaca za islamski svijet naročito važno. A tu ima dosta problema.

''Evo vam recimo mog primjera. Da pišem svoje knjige pretežno na perzijskom, to je moj maternji jezik, mali broj bi ih čitao u Kairu, ili recimo u Turskoj, koja je susjed Iranu. Ali ja ih uglavom pišem na engleskom i dosad samo u Turskoj imam šesnaest knjiga prevedenih sa engleskog na turski. Kad ih pišem na engleskom ima nade da će biti prevedene i u Bosni, i u Maroku. Naime, govorim vam sve ovo da bismo shvatili kako je bolja intelektualna komunikacija između angloameričkih univerzitetskih centara gdje se piše i govori engleskim jezikom, negoli između univerziteta na kojima se govori, piše ili predaje na tri islamska jezika: arapskom, turskom i perzijskom. U Kairu neuporedivo više znaju o kretanjima na njemačkim, francuskim ili engleskim univerzitetima, od prilika na iranskim, turskim i pakistanskim univerzitetima.

''Nisam ja, naravno, protiv dijaloga sa Zapadom i veza koje intelektualci muslimani tamo imaju. Ali, islamski su intelektualci u potrebi za jednim ekumenizmom, koji će ih zbližiti i otvoriti im vidike.''

Izvor: Intervju sa Sejjid Husejn Nasrom, 30 godina Preporoda, 1970 - 2000, izbor tekstova, el-Kalem, 2000, s. 729

Naš je terorizam najveći

 New Statesman - Piše: John Pilger

Svijet se neprijateljski dijeli u dva tabora: islam i "mi". Ovo je konstantna poruka zapadnih vlada, štampe, radija i TV. Umjesto islama, čitaj teroristi. Podsjeća na hladni rat, kada je svijet bio podjeljen između 'crvenih' i nas. I čak je postojala strategija uništenja 'njih' da bi smo se mi odbranili. Danas znamo (ili bi trebali znati) da je ovo bila farsa i da je sovjetska opasnost bila samo zamišljena za konzumiranje od strane širokih masa.

Svaki dan, kao i u vrijeme hladnog rata, pokazuje nam se jednostrana stvarnost. Kroz ovu prizmu posmatrano, naše vođe čine greške, ali njihove dobre namjere se ne stavljaju u pitanje. "Idealizam" i "dobronamjernost" Tonyja Blaira, propagiraju njegovi mainstream kritičari. Iako je Blair krivac za ubistvo 37.000 iračkih civila, njegovi taktički manevri (ali ne i njegove žrtve) su predmet izvještavanja. Povodom nedjela u Beslanu Blair može bez ironije ili proturječnosti da kaže da "ovaj međunarodni terorizam neće pobjediti". Ovo su iste riječi koje je izgovorio Mussolini nakon što je bombardovao civile u Etiopiji.

Postoji malo heretika, koji gledaju iza prizme i koji prepoznaju potpunu neiskrenost Blaira i njegovih kolaboratera u njihovim ratnim zločinima. Oni javnosti predstavljaju dokaze njihovog cinizma i nemorala i oni imaju podršku širokih masa, čija svijest nikada nije bila veća. To je strasna svejednost britanske javnosti, ako ne i prezir za političkim igrama Blaira i Browna i njihovo rastuće zanimanje za svijet kakav on uistinu jeste, nešto što moćnike čini nervoznim. Da pogledamo na neke primjere kako nam se nudi viđenje na svijet i kakav taj svijet u stvari jeste. Okupacija Iraka nam se predstavlja kao haos: nespretna i nekompetentna američka vojska se bori protiv islamskih fanatika. U stvarnosti okupacija je sistematski krvoločni napad na civile od strane koruptne američke vojske, koju su njihovi pretpostavljeni u Washingtonu odobrili. Prošlog maja Amerikanci su koristili tenkove i helikoptere da bi napali Faludžu. Priznali su ubistvo 600 ljudi, što je mnogo veći broj nego cifra ubijenih civila od strane "pobunjenika" tokom čitave prošle godine. Američki generali su bili iskreni; ovaj besmisleni pokolj je bila osveta za ubistvo trojice američkih vojnika. 60 godina ranije pripadnici SS divizija su ubili 600 francuskih civila u selu Oradour-sur-Glane kao osvetu za otmicu jednog njemačkog oficira od strane francuskog otpora. Ima li ovdje uopšte razlike?

Ovih dana Amerikanci raketiraju Faludžu i druge gusto naseljene gradove; ubijajući tako cijele porodice. Ako riječ "terorizam" ima neko moderno značenje, onda je to terorizam industrijskih zemalja. Englezi imaju drugi stil. Do sada je poznato 40 slučajeva u kojima su Englezi ubili Iračane. Samo jedan vojnik je izveden pred sud.

Samo kroz spoznaju državnog terorizma moguće je razumjeti terorizam pojedinaca i grupa, koji je u poređenje sa državnim terorizmom mali i neznatan. Za izvor njihovog terorizma ne postoji ime u medijima. Na ovaj način je Izraelu pošlo za rukom da ubjedi svijet, da su oni žrtva terorizma, iako je njihov planski terorizam uzrok akcija palestinskih samoubica. BBC reporteri nikada ne nazivaju akcije Izraela terorizmom; ovaj pojam pripada isključivo Palestincima, koji su zatočeni u sopstvenoj zemlji. Nije iznenađujuće da je univerzitet u Glasgowu nedavno dokazao, da mnogi TV gledaoci u Engleskoj vjeruju da su Palestinci napadači i okupatori Izraela.

7. septembra 2004 je jedan palestinski samoubica ubio 16 Izraelaca u gradu Beersheba. Svaka TV stanica je dozvolila izraelskoj vladi da iskoristi priliku za gradnju aparthejdskog zida - pri čemu taj zid i jeste uzrok palestinskog nasilja. Skoro svaki TV izvještaj je ovaj napad okarakterisao kao kraj jedne petomjesečne periode "relativnog mira i zatišja". Za vrijeme ovog mira i zatišja ubijeno je 400 Palestinaca, od kojih su 73 bila djeca. Jedan 13 godišnjak je ubijen nakon što je metak prostrijelio njegovo srce, jednoj petogodišnjakinji je razneseno lice, kada je ruku pod ruku išla sa svojom sestrom. Tijelo 14-godišjneg Madžida je izbušeno sa 18 izraelskih metaka, kada su on i njegova porodica htjeli da pobjegnu iz kuće koju su srušili izraelski vojnici.

Ništa od ovoga u Engleskoj nije izvještavano kao terorizam. U stvari o ovome se nije nikako ni izvještavalo. Na kraju krajeva to je bila perioda mira i zatišja. 19. maja izraelski helikopteri su pucali po mirnim demonstarntima, i ubili su osmoro njih. Istina o Čečeniji se na sličan način zataškava. 4 februara 2000 godine ruski avioni su napali čečensko selo Katir Jurt. Pri tome su koristili tzv. "vakuumske bombe", iz kojih izlaze gasovi benzina koji ''isisavaju'' ljudska pluća. Rusi su bombardovali konvoj preživjelih, koji su se nalazili pod bijelom zastavom. Ubili su 363 muškarca, žene i djece. To je bio jedan od mnogih, relativno nepoznatih činova terorizma u Čečeniji, kojeg je počinila ruska država, čiji predsjednik Putin ima potpunu solidarnost zapadnih vladara.

"Mali broj nas", napisao je Arthur Miller, " u stanju su da shvate da je država izgubila razum i da ubija toliko nedužnih ljudi. Ovo ne možemo shvatiti. I zbog toga se dokazi moraju odbacivati." Krajnje je vrijeme da prestanemo odbacivati ovo što je očigledno.

Izvor: New Statesman

Pisma čitalaca

SELAM ALEJKUM  

Dobio sam vašu porudžbinu, ali neznam i nemam reči kako da vam se zahvalim. Toliko ste me obradovali; čini mi se da sam se ponovo rodio. Vi zaslužujete više od jedno HVALA, ali molim ALLAHA da vas ON nagradi i da svakim danom bude sve više i više nas pristalica PORODICE našeg poslanika MUHAMEDA a.s. i da se držimo njihovog puta. Još jednom od sveg srca vam se zahvaljujem ...

Džemail

''Bismillahi Rahmani Rahim. Živim u Americi već 10 godina ja i moja familija. Prije godinu dana sam pričao sa svojom sestrom koja živi u Wašingtonu i koja je postala šija pomoću vaših časopisa i knjiga. Sestra mi je dala nekoliko časopisa pa učim svaki dan hvala Allahu, pa i vama što ste nam omogućili da saznamo istinu o našoj pravoj vjeri i da saznamo o Ehlilbejtu i njihovoj historiji.

Said Brkić

''selamunalejkum uredniku časopisa i svim suradnicima.

Jako sam zadovoljan što ima ljudi kao vi koji misle i za druge muslimane na ovom svijetu.

Čitanje ovog časopisa mi je mnogo pomoglo da nadem put čistog ISLAMA.

EMIR ALIMI

Selamun alejkum brate

Puno ti hvala na pošiljki. Primio sam jedan paket najlipši knjiga koje mi je iko ikad poslao. Neka je Allah zadovoljan sa vama i sa svim braćama i sestrama muslimanima svjeta gdje god bili; neka se uvijek volimo između sebe i da se nikad ne mrzimo. Poselami svu braću i sestre muslimanke gdje god da se nalaze i gdje god možete dospići samo; lijepe rječi govorimo jedni drugima, bez razlike kako se ko opredjelio ako mu je na umu Islam; da da Allah da svi spoznaju istinu i da nju sljede sve do Sudnjega dana, a mi samo trebamo voljeti i poštivati, jer smo svi Božiji i Njemu ćemo se bez sumnje vratiti. Eselamun alejkum brate neka se što češće dopisujemo i neka Allah dragi da da osjećamo kao da smo blizu jedni drugih iako bili daleko, i da su Muhammed s.a.v i njegova porodica i svi ashabi blizu nas.

Selamun alejkum još jednom i neka nas Allah uputi i sačuva od pogrešnjeg puta .

Sali Emruli

zivot@world-federation.org