Pitanje kontrole radjanja je pokrenulo mnoge debate u zapadnom svijetu. Ovo pitanje je povezano sa osnovnim pogledima na seks. S jedne strane, ako povezete seks sa izvornim grijehom i izjednacite ga sa zlom, i uz to dozvolite samo one seksualne odnose koji su u cilju radjanja djece, onda cete sasvim sigurno biti protiv kontracepcije. Ako biste je dozvolili, to bi znacilo opravdavanje seksa radi uzivanja. Sa druge strane, ako smatrate da je seks prirodan cin ciji je cilj dvojak: radjanje djece i zadovoljavanje seksualnih zelja, onda cete dozvoliti kontracepciju. Pitanje koriscenja kontraceptivnih sredstava je usko povezano sa pitanjem abortusa.

Postoje ukupno tri stava o kontroli radjanja i abortusu. S jedne strane, rimokatolicka crkva (1) zabranjuje kontracepciju kao i abortus; s druge, feministkinje i liberali smatraju da su kontrola radjanja i abortus osnovna zenska prava. Islam je zauzeo sredinu izmedju ova dva ekstremna stava, tako sto je dozvolio kontracepciju a zabranio abortus. Prema nasem fikhu, planiranje porodice - kao privatna mjera odredjivanja brojnosti porodice zbog zdravstvenih i ekonomskih razloga - je dozvoljeno. Ne postoji ni jedan kuranski ajet ili hadis koji je protiv koriscenja kontracepcije, a nije ni obavezno (vâdzib) imati djecu u braku. Dakle, koriscenje kontracepcije spada u kategoriju dozvoljenih (dzâ‘iz) djela. Pored toga, postoje neki hadisi (pogotovo oni koji se odnose na ‘azl, coitus interruptus) koji kategoricki dokazuju da je kontrola radjanja dozvoljena. Imam Ali je jednom rekao, “Mala porodica je jedno od sredstava udobnosti” (2). Imam Dzafer Sadik je rekao, “Imam Ali ibn Husein nije smatrao da je coitus interruptus nedozvoljen, i pritom bi ucio ajet “I kad je Gospodar Tvoj iz kicmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatrazio od njih da posvjedoce protiv sebe...” (7:172) i govorio, “Dakle, iz kojeg god je sjemena Allah uzeo zavjetovanje, ono ce se sigurno roditi, pa cak i ako se prospe na tvrdi kamen” (3). Imam je rekao da je stvaranje samo u Allahovoj moci. Koristili mi kontracepciju ili ne koristili, ako Allah hoce, dijete ce biti zaceto. Zapravo, ovi hadisi su potvrdan dokaz da je kontracepcija dozvoljena u Islamu.

Ipak, ponekad se pitanje kontrole radjanja politizuje od strane imperijalistickih i rasistickih rezima; u takvim slucajevima, vrhovni mudztehid ima pravo da privremeno zabrani koriscenje kontracepcije na osnovu sekundarnih razloga (hukm thânawî). Na primjer, ako bi neka vlada odlucila da nametne ili unaprijedi kontrolu radjanja u muslimanskim pokrajinama, ne zbog zdravstvenih razloga, nego zbog straha da bi visoki natalitet medju muslimanima mogao izmijeniti njihov status nacionalne manjine, onda mudztehid moze izdati fetvu po kojoj bi primjenjivanje kontrole radjanja (bez ikakvih zdravstvenih razloga) u toj drzavi bilo harâm. Tako, ako bi izraelska vlada nametnula kontrolu radjanja medju muslimanima na teritoriji okupirane Palestine, onda je muftija moze zabraniti. Na slican nacin, ako indijska vlada ili maronitsko rukovodstvo Libana odluce da promovisu kontrolu radjanja medju svojim muslimanskim stanovnistvom, onda glavni mudztehid moze zabraniti koriscenje kontracepcije. Takve fetve bile bi privremenog karaktera; onog trenutka kada se stvar depolitizuje, prvobitni zakon ce ponovo biti primijenjen.

Kada zapocinje trudnoca?
Islam dozvoljava sprijecavanje zaceca, ali ne dozvoljava prekid trudnoce. Ipak, postavlja se problem definisanja pocetka trudnoce sa serijatske tacke gledista. Prije nego sto razmotrimo razlicite kontraceptivne metode, prvo moramo dati definiciju kada pocinje trudnoca; samo tada cemo biti u stanju odrediti koji je metod dozvoljen, a koji ne. Tokom svog istrazivanja nisam uspio pronaci u klasicnim knjigama fikha neku diskusiju o serijatskoj definiciji trudnoce. Cak ni danasnji mudztehidi nisu diskutovali o tome. Namjeravam da, oslanjajuci se na Alllahovu pomoc, ukratko prostudiram ovu temu u svjetlu naucnih objasnjenja i pokusam da dodjem do serijatske definicije trudnoce.

Prije nego sto nastavim, potrebno je objasniti kriterijum definisanja razlicitih stvari i tema u islamskom zakonu. Postoje tri moguca kriterijuma za definisanje stvari i koncepata u fikhu: sar‘î, ‘urfî i ‘ilmî. 1) Ako je nesto jasno definisano u serijatu, onda se radi o sar‘î definiciji; na primjer, definicija rijeci salât koja oznacava klanjanje koje se sastoji od odredjenih rijeci i pokreta. 2) ‘urfî znaci konvencionalno, tradicionalno misljenje. Definicija ‘urfî pojma znaci nesto sto je prihvatljivo obicnim ljudima bez bilo kakvog naucnog ili serijatskog preciziranja. 3) Definicija ‘ilmî pojma znaci nesto sto je dala nauka; na primjer, definicija obicne vode je H2O, radi se o tecnosti ciji se molekul sastoji od dva atoma hidrogena i jednog atoma kiseonika, ili primjer definicije pocetka dana koji je astronomski sumrak. (Koristio sam termine sar‘î (serijatska) definicija, ‘urfî (opsta) definicija, i ‘ilmî (naucna) definicija kako bih pojednostavio stvar za one citaoce koji nisu strucnjaci za fikh; ali, u strucnoj terminologiji, ove tri definicije se nazivaju al-‘urfu-sh-shâri‘, al-‘urfu-l-‘âmm, i al-‘urfu-l-khâss). (4)

Ako serijat nesto definise, onda mi moramo slijediti tu serijatsku definiciju. Ali, ako serijat ne daje nikakvu definiciju o nekim stvarima, da li cemo onda slijediti ‘urfî ili ‘ilmî definiciju? Ko god je upoznat sa serijatom, slozice se samnom da se, u odsustvu serijatske odluke, mora slijediti ‘urfî definicija. Covjek treba da slijedi uobicajeno i opste prihvaceno stanje stvari, a ne naucna gledista. Na primjer, kada serijat kaze da voda koja se koristi za abdest mora biti cista (mutlaq), da li to znaci naucno cista? Naravno da ne! Inace, tekuca voda u ovome dijelu svijeta ne bi bila naucno cista jer ima neke prociscavajuce hemikalije u sebi, kao sto je hlor. Serijat kaze da ce takva voda i dalje biti smatrana kao cista, osim ako obicni ljudi osjete razliku u njenoj boji, ukusu i mirisu, bez pomoci naucne laboratorije.

Ipak, postoji jedan slucaj kada ce preovladati ‘ilmî definicija: u slucajevima kada obicni ljudi nisu u mogucnosti da definisu neku stvar. Dakle, u slucajevima gdje serijat suti a ‘urf nema nikakvo misljenje, covjek nema nikakvog izbora nego da slijedi naucno misljenje.

Definicija pocetka trudnoce je jedan od slucajeva gdje ce preovladati naucno misljenje; to je zbog toga sto serijat ne daje nikakav odgovor, a obicni ljudi nikako ne mogu odrediti kada trudnoca pocinje. Zbog toga, u ovom slucaju, prvo cemo pogledati kako nauka objasnjava pocetak trudnoce a onda pokusati da pronadjemo drugostepene dokaze iz serijatskih izvora kako bismo donijeli zakljucak.

Proces zaceca i trudnoce prema modernoj nauci tece na sljedeci nacin: nakon sto sjemena tecnost udje u vaginu, spermatozoidi prodiru u matericu, prolaze kroz nju i dolaze do jajovoda. Zenska jajna celija se nalazi u jajovodu. Spermatozoidi putuju prema jajovodu trazeci jajnu celiju. Kada oni dospiju u jajovod, obicno jedan od njih uspijeva da prodre u jajnu celiju. Ovo spajanje muskog sjemena i zenske jajne celije poznato je kao oplodjenje. Nakon oplodjenja, jajna celija pocinje da se krece prema materici, a nakon sto u nju stigne, ugnijezdi se u njen zid. Ovaj proces se naziva implantacija oplodjenog jajasca u matericu.

Da bi se serijatski odredila trudnoca, moramo odgovoriti na sljedeca pitanja: da li trudnoca pocinje sa (1) ulazenjem sjemena u matericu, (2) oplodjivanjem jajasca u jajovodu, ili (3) implantacijom vec oplodjenog jajasca u zid materice? Ja tvrdim da kombinacija sljedeca tri cinioca daje serijatsku trudnocu: sjemena tecnost, jajna celija i materica. Ako se bilo koja dva od ova tri cinioca sjedine bez onog treceg, to ne moze biti serijatska trudnoca. Kao sto cu u daljnjem tekstu dokazati, serijatska trudnoca pocinje kada se oplodjeno jajasce ugnijezdi u zid materice.

U svojoj potrazi za serijatskom definicijom, najbliza tema koju sam mogao pronaci bila je ona o nadoknadi za uzrokovani abortus. Prema nasem fikhu, vrijednost nadokanade ovisi o stepenu trudnoce. Ono sto je vazno za nasu diskusiju je nadoknada za uzrokovani abortus u prvih cetiri mjeseca trudnoce. Za vrijeme ta cetiri mjeseca, dijete u majcinoj utrobi se naziva dzinîn. Taj dzinîn (embrion) sam postepeno prolazi kroz pet faza koje imaju razlicita imena:
nutfah, kada je ono sjemena tecnost;
‘alaqah, kada je ono poput ugruska krvi;
muzgah, kada je grudvica mesa;
‘azm, kada je grudvica kostiju;
jaksu lahmen, kada je obavijeno mesom (5)

Prvi stadijum je najvazniji u nasoj potrazi za pocetkom trudnoce. Mnogi hadisi jednostavno kazu da je najmanja vrijednost nadoknade za uzrokovanje abortiranja nutfah-e ili sjemene tecnosti (6). Na prvi pogled izgleda da, sudeci prema ovim hadisima, trudnoca pocinje cim sperma udje u matericu. To bi znacilo da je dozvoljeno sprijeciti da sjeme u nju dospije, ali cim ono unutra udje, zabranjeno je abortirati. Ipak, nije tako. To bi bilo tacno kada bi se rijec “nutfah” koristila samo u doslovnom smislu u kojem ona oznacava “sjeme.” Ali, u fikhu i u hadisima, rijec “nutfah” se koristi i za sjeme i za vec oplodjeno jajasce.

Srecom, ovo prosireno znacenje rijeci nutfah je objasnjeno u sljedecem hadisu imama Zejn-ul-Âbidîna: Sa‘îd ibn el-Musejjeb je upitao imama Zejn-ul-‘Âbidîna o osobi koja udari trudnicu nogom, pa ona kao rezultat toga izgubi ono sto je nosila u materici. Imam je rekao: “Ako se radilo o nutfah (sjemenu), on joj mora platiti dvadeset dinara.” Sa‘îd je upitao, “Sta je definicija za rijec nutfah?” Imam je odgovorio, “To je ono sto, kada se ugnijezdi u matericu, ostaje u njoj cetrdeset dana” (7). Imam je koristio dvije rijeci da opise sta je nutfah: 1) vudi‘at fi-r-rahm - ona biva postavljena u materici, i 2) fe-steqarret fîhi - ona se u njoj ugnijezdi. Izgleda da imam naglasava da najranija faza u kojoj je moguc abortus nije trenutak kada sjemena tecnost prvi put udje u matericu i samo prodje kroz nju, nego kada se u njoj ugnijezdi. Ocigledno je da su “postavljanje sjemena u materici” i “implantacija vec oplodjenog jajasca u materici” jedna ista stvar.

Ne treba posebno naglasavati da razlika izmedju ulazenja sjemena u matericu, oplodjivanje jajasca u jajovodu i na kraju njegova implantacija nije bila poznata ucenjacima koji su se bavili fikhom do prije jednoga vijeka. Ali, rijec “istiqrâr = smjestanje” pokazuje da nasi alimi nisu bili potpuno nesvjesni cinjenice da sjeme prolazi kroz razlicite faze prije nego sto se ugnijezdi u materici. Da su bili nesvjesni, onda ne bi upotrijebili rijec istiqrar, nego bi rekli ‘ulazak sjemene tecnosti u matericu’. Ova razlika postaje jasnija u zapisima alima nakon sedmog vijeka islamske ere. Prije sedmog vijeka, nalazimo izraze kao na primjer ilqa u-n-nutfah (ulazak sjemene tecnosti u matericu) (8). Ali, nakon sedmog vijeka, alimi su poceli koristiti izraz istiqraru-n-nutfa (smjestanje sjemena u matericu) (9). Cak i danasnji mudztehidi opisuju najraniju fazu kada je abortus moguc sljedecim rijecima: “abortiranje sjemene tecnosti nakon sto se smjestila u materici (ba‘d istiqraru-n-nutfah fi-r-rahm).”

Pored toga, Kuran je uvijek koristio rijec haml da opise trudnocu (19:22, 31:14, 46:15). Haml znaci nositi, i ocigledno je da zena nosi dijete u svojoj materici a ne u jajovodu. Haml pocinje sa implantacijom a ne prije nje. (Jedan moj prijatelj doktor mi je ukazao na cinjenicu da je moguca trudnoca u jajovodu. Ali, ova informacija ne moze se negativno odraziti na nase argumente, jer takva trudnoca nije normalna. Kada se govori o definicijama, abnormalne mogucnosti se ne uzimaju u obzir. Pored toga, kada dodje do abnormalnosti poput ove trudnoce u jajovodu, jajovod nije dovoljno velik da bi se u njemu razvijao fetus, tako da kod ovakve trudnoce mora doci do abortusa jer bi inace majka mogla izgubiti zivot.)

Kao zakljucak, mogu reci da je pocetak trudnoce sa serijatskog stanovista ona faza u kojoj se oplodjeno jajasce ugnijezdi (istiqrâr) u zid materice. Prema tome, sta god sprijecava implantaciju jajasca je dozvoljeno, a sta god ubija vec ugnijezdjeno jajasce je haram. Godinu dana nakon sto sam donio odluku 1986. godine, pisao sam Ajetullahu El-Hu’iju i upitao ga za njegovo misljenje o ovoj temi: “Sa medicinske tacke gledista, nakon sto sjemena tecnost udje u vaginu, ona prolazi kroz matericu i ulazi u jajovod. U jajovodu se ona spaja sa jajnom celijom. Zatim vec oplodjena jajna celija ulazi u matericu i gnijezdi se u njezinom zidu.” (Ocigledno je da se izraz istiqrâru-n-nutfa fi-r-rahm u spisima islamskih pravnika odnosi na ovu implantaciju vec oplodjenog jajasca u zid materice.) Imajuci u vidu ono sto je naprijed receno, da li je dozvoljeno koristiti lijek ili sredstvo koje sprijecava oplodjeno jajasce da se ugnijezdi u zid materice?” Ajetullah El-Hu’i je odgovorio: “Zabranjeno je abortirati nakon sto se jajasce ugnijezdi, dok je sprijecavanje trudnoce prije toga dozvoljeno. Ali, odredjivanje manjih i vecih premisa obje stvari zavisi od svakog individualnog slucaja” (10).

Mislim da odgovor Ajetullaha zahtijeva neka objasnjenja za one koji nisu upoznati sa stilom fakiha. U prvom dijelu odgovora, Ajetullah se slozio da je abortiranje sjemena nakon sto se ugnijezdilo u zid materice ono sto je zabranjeno kod kontracepcije. U drugom dijelu odgovora, on nije uzeo na sebe da odredi kada se to implantiranje desava: ubrzo nakon sto sjeme udje u matericu ili nakon sto se ono vrati iz jajovoda? On dalje kaze da klasificiranje bilo kojeg odredjenog kontraceptivnog metoda (bilo da on sprijecava oplodjivanje ili implantaciju) zavisi od svakog individualnog slucaja.

Na osnovu naucnog objasnjenja koje je ranije dato i koriscenja rijeci istiqrar u hadisu koji se odnosi na nutfah i spise nasih alima o najranijoj mogucoj fazi za abortus, smatram da je implantacija vec oplodjenog jajasca u zid materice pocetak trunoce sa serijatske tacke gledista. Kada se jajasce smjesti, postaje lahko odrediti koji metod kontrole radjanja je dozvoljen a koji nije. Bilo koji metod koji sprijecava trudnocu prije implantacije jajasca je dozvoljen, a bilo koji metod koji prekida trudnocu nakon implantacije je nedozvoljen i smatrace se kao abortus. U svjetlu ovih kriterijuma treba da gledamo na razlicite metode kontrole radjanja koje su nam danas dostupne.

Interesantno je znati da je dvije godine prije nego sto sam dosao do zakljucka na serijatskoj osnovi, dr Clifford Grobstein, vodeci americki embriolog, objavio isti zakljucak na osnovu naucnog istrazivanja. Dr Grobstein, kojemu je ovakav isti pristup pribavio mjesto u dva komiteta - u Americkom Drustvu za Plodnost, te u Katolickoj Zdravstvenoj Asocijaciji, izdao je svoje djelo “Science and the unborn” (Nauka i nerodjeni) 1988. godine. On pise, “U posljednjih nekoliko desetljeca, narocito kao rezultat ekstenzivnog proucavanja razvoja miseva, postalo je jasno da u najranijim fazama svake nove generacije, sisari (ukljucujuci i ljude) prolaze kroz preliminarne predembrionske faze prije nego sto postanu embrioni na uobicajen naucni nacin... U razvoju sisara, koji se normalno desava u tijelu majke (unutrasnja inkubacija), sada je evidentno da se u ranim promjenama kroz koje prolazi zigot prvo razvija vise celija, a tek nakon toga se on priprema za penetraciju u majcin matericni zid, ili implantaciju. Drugi korak, kao sto primjecujemo, je pravi pocetak inkubacije ili trudnoce” (11).

Kontraceptivne metode
Kontraceptivne metode u nasem vremenu djeluju na razlicite nacine. Mi cemo ispitati neke od njih koje se najcesce koriste, i odrediti da li su one dozvoljene u islamu ili ne. Mora se napomenuti da mi proucavamo dozvoljenost ili nedozvoljenost ovih metoda samo sa serijatske tacke gledista. Za medicinsko stanoviste, ako citalac zeli da zna koliko su pouzdane ove metode i kakvi su im prateci efekti, mora se konsultovati sa svojim ljekarom.

a) Oralna kontraceptivna sredstva:
Pilule za kontrolu radjanja sprijecavaju zacece tako sto sprijecavaju ovulaciju. Pilule mijenjaju nivo hormona i potiskuju hormonalne signale iz zlijezda koji se salju jajnicima da bi se oslobodila jajna celija. Te pilule se uzimaju oralno u odredjenim intervalima u toku dvadeset ili vise dana, za vrijeme svakog menstrualnog ciklusa. Buduci da sve takve pilule sprijecavaju ovulaciju, nema nikakve prepreke da se one koriste. Ipak, svaka zena mora da se konsultuje sa ljekarom o mogucim negativnim posljedicama.

Postoje neke pilule koje djeluju nakon sto se odnos vec dogodio, na primjer “pilula za sljedece jutro” ili nedavno pronadjena pilula RU486. Posto po nasoj definiciji trudnoca pocinje sa implantacijom, koriscenje bilo kakve pilule koja sprijecava implantaciju je dozvoljeno. To znaci da pilule “za sljedece jutro” i RU486 mogu da se koriste poslije odnosa, ALI ne nakon sto osjecamo ili znamo da se trudnoca vec desila.



b) Depo-PROvera:
Depo-PROvera djeluje isto kao i pilule, ali umjesto da se uzima oralno, ubrizgava se jedanput u svaka tri mjeseca. Ova i ostale kontraceptivne metode na bazi ubrizgavanja takodje su dozvoljene.

c) Intrauterinska sredstva (IUS):
Ova sredstva su plasticni ili metalni objekti raznih oblika koji se postavljaju u matericu. Medicinski eksperti ne znaju kako ova sredstva djeluju, a trenutno vladaju dva misljenja: jedni kazu da IUS sprijecavaju oplodnju, a drugi kazu da sprijecavaju implantaciju vec oplodjenog jajasca u zid materice. Posto trudnoca prema serijatu pocinje sa implantacijom, IUS se mogu koristiti u sprijecavanju zaceca, bez obzira na navedene razlike u misljenjima izmedju medicinskih eksperata.

d) Sredstva koja fizicki sprijecavaju zacece:
Sve spirale sprijecavaju da sjemena tecnost udje u matericu. Takodje, i kondomi spadaju u grupu sredstava koja fizicki sprijecavaju da se oplodnja dogodi. Na muski polni organ se postavlja kondom, a na grlic materice se postavlja dijafragma ili spirala. Koriscenje supstance koja ubija spermatozoide prije nego sto dospiju do jajne celije takodje se ubraja u ovu grupu. Nema razloga zasto se ne bi koristilo i ovakvo kontraceptivno sredstvo.

e) Apstinencija tokom plodnih dana:
Postoje tri osnovne procedure koje predvidjaju ovulaciju, tako da se seksualni odnos moze izbjegavati za vrijeme otprilike sest dana najplodnije mjesecne faze svake zene. Te tri metode su sljedece:
e.1) Ovulacioni metod: zena ce nauciti da prepozna plodne dane tako sto ce primijetiti razliku u sastavu sluzi koja se luci iz grlica materice. Lucenje sluzi iz grlica materice signalizira veoma plodnan period, tako da izbjegavanje odnosa za vrijeme tih plodnih dana sprijecava trudnocu.
e.2) Ritmicki metod: Ovaj metod je slican prethodnom, ali on zavisi od posmatranja mjesecnih ciklusa citave godine kako bi se odredili plodni dani.
e.3) Temperatura: Ovim metodom, pored vodjenja kalendara ciklusa, zena takodje svakodnevno mjeri temperaturu kako bi otkrila ovulaciju. Ona moze znati kada se desila ovulacija kada god se poveca njena osnovna temperatura.

f) Povlacenje (Coitus interruptus):
Coitus interruptus znaci povlacenje muskog polnog organa prije nego sto se desi ejakulacija. To je bio najuobicajeniji metod kontrole radjanja prije nego sto su pronadjena moderna sredstva. Muhammed Ibn Muslim i Abdur-Rahman ibn Abdillah Mejmun su upitali imama Dzafera Es-Sadika o povlacenju. Imam je rekao, “To zavisi od svakog covjeka; on moze prosuti sjeme gdje god zeli” (12). Ali, u jednom drugom hadisu, Muhammed ibn Muslim citira petog ili sestog imama na sljedeci nacin: “U slucaju robinje, to je dozvoljeno; ali, u slucaju slobodne zene, to ne bih preporucio, ukoliko nije tako ugovoreno pri sklapanju braka” (13). Sudeci prema ovom hadisu, vecina nasih mudztehida vjeruje da je coitus interruptus dozvoljen, ali da je mekruh (tj. pokudjen) bez zeninog odobrenja (14).
Sve naprijed navedene metode ne ukljucuju hirurske operacije i lako se mogu prekinuti. Zena (ili covjek) koji koristi ove metode moze ih obustaviti u bilo kojem trenutku kako bi se imalo dijete.

g) Sterilizacija:
Sterilizacija ukljucuje hirursku operaciju. Kod muskaraca, sterilizacija znaci zatvaranje prolaza u sjemenom kanalu koji se nalazi u njihovom reproduktivnom traktu, i naziva se vazektomija. Prilikom vazektomije blokira se sjemeni kanal koji povezuje testise sa prostatom i ostalim reproduktivnim organima. Kod zena, “podvezuju” se jajnici koji prenose jajnu celiju. Dozvoljenost sterilizacije zavisi od njene reverzibilnosti (sto znaci da mora postojati mogucnost da se vrati na staro stanje). U ovom trenutku, stopa reverzibilnosti od 40% nije dovoljno visoka da bi se dozvolila sterilizacija. Veci uspjeh se moze postici sa poboljsanim mikrohirurskim tehnikama, a sve dok ne dostignemo reverzibilnost od makar 80%, tesko se moze dozvoliti sterilizacija.

Moze li zena koristiti sredstva za kontracepciju bez muzevljevog odobrenja?
Zena ima potpuno pravo da koristi kontraceptive cak i bez pristanka svog supruga (15). Ali, ne bi trebalo da koristi metod koji bi ugrozavao bracna prava njenog supruga. Na primjer, ona ga ne moze primorati da koristi kondom ili da praktikuje coitus interruptus. Ovo pravilo se zasniva na principu da je muzevljevo pravo nad njegovom zenom da ona uvijek bude seksualno dostupna i kooperativna. To pravo se, medjutim, ne proteze na radjanje njegove djece. Radjanje ili neradjanje djece je licna odluka zene, i ona smije koristiti kontraceptivna sredstva ukoliko ona ne ometaju bracna prava njenog muza.

To je bio pravni aspekat serijata. Ali, na prakticnom nivou, takve odluke se najbolje donose medjusobnim dogovaranjem izmedju dvoje supruznika; u protivnom, moze doci do nerazumijevanja i nepovjerenja. Pravni aspekat je tu da zastiti osnovna prava zene, ali u stvarnom svijetu, covjek i zena moraju zasnovati svoj zivot na ljubavi, milosti i saradnji, kao sto kaze Kuran, “I jedan od dokaza Njegovih je to sto za vas, od vrste vase, stvara zene da se uz njih smirite, i sto izmedju vas postavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmisljaju” (30:21).
Abortus
Islamski pristup pitanju kontrole radjanja i abortusa je veoma balansiran. On dozvoljava zeni da sprijeci trudnocu, ali joj zabranjuje da je prekine. Abortus nakon implantacije oplodjenog jajasca u matericu je apsolutno zabranjeno i smatra se za zlocin protiv Bozijeg zakona i nerodjenog djeteta. Sa islamske tacke gledista, nelegitimnost abortiranja ne zavisi od toga da li fetus ima status ljudskog bica ili ne. Iako islam ne priznaje fetus kao ljudsko bice, on mu i dalje daje pravo moguceg zivota.

Abortus je u zapadnom svijetu postao uobicajen zbog mnogih razloga: ponekad je po srijedi izbor izmedju djeteta i karijere; ponekad je po srijedi izbor izmedju djeteta i luksuznog nacina zivota; ponekad se ne zeli roditi vanbracno dijete; ponekad je po srijedi pogresan djetetov pol; ponekad je po srijedi bilo silovanje. Svi ovi razlozi su neprihvatljivi sa islamske tacke gledista. Prva dva izgovora ocrtavaju sebicnu prirodu ovog materijalistickog drustva. Allah kaze, “Reci: ‘Dodjite da vam kazem sta vas Gospodar propisuje: ...da djecu svoju, zbog neimastine, ne ubijate - Mi i vas i njih hranimo...” (6:151). Takodjer kaze, “Ne ubijajte djecu svoju iz straha od neimastine, i njih i vas Mi hranimo, jer je ubijati njih doista veliki grijeh” (17:31). Treci izgovor je posljedica onih seksualnih odnosa koje islam strogo zabranjuje. Cetvrti izgovor nije manje okrutan nego sto je bio obicaj pred-islamskih Arapa da zakopavaju zivu zensku djecu. Sto se tice petog slucaja, djevojka mora uzeti pilulu “za sljedece jutro” ili RU486 odmah nakon sto se desi seksualni napad, kako bi sprijecila mogucu implantaciju oplodjene jajne celije. Ali, ako je trudnoca vec utvrdjena, tada islam ne dozvoljava abortus. U takvim slucajevima, islam pita: zasto ubiti dijete radi zlocina njegovog oca? Sto se tice zenine reputacije, islam strogo zabranjuje da se ponizavaju zrtve silovanja; umjesto da se one ogovaraju, treba da im se pokaze razumijevanje.

Moderna tehnologija, kao sto je ultra zvuk, omogucila je da se sazna da li dijete ima neki defekt mnogo prije nego sto se ono rodi. Neki ljudi opravdavaju abortus onda kada je fetus defektan. Danasnji mudztehidi ne dozvoljavaju takav abortus; oni kazu da roditelji treba da se mole i nadaju da ce dijete biti normalno i zdravo. Postoje mnogi slucajevi u kojima su se prognoze ljekara pokazale pogresnima! Drugim rijecima, nasi mudztehidi kazu da je dozvoljeno preduzeti preventivne mjere prije nego sto se trudnoca desi, ali nakon sto se ona vec dogodila, onda nije dozvoljeno abortirati fetus cak i u slucaju da je on defektan.

Serijat dozvoljava abortus samo onda kada doktori sa sigurnoscu izjave da ce nastavljanje trudnoce ugroziti zivot zene. Ova dozvola se bazira na principu “manjeg od dva zla” koje je u islamskoj pravnoj terminologiji poznato kao el-ehemm we-l muhimm (vaznije i manje vazno). Poslanik je rekao, “Kada dvije zabranjene stvari zajedno zadese osobu, tada ce manja biti zrtvovana radi vece”. U ovom slucaju, covjek se suocava sa dvije zabranjene stvari: ili da se abortira nerodjeno dijete, ili da se dopusti da umre majka. Ocigledno je da je drugi slucaj gori od prvog, te je zato dozvoljen abortus da bi se spasio zivot vec formirane osobe.

Biljeske
1. Pogledati Instructions on Respect for Human Life in Its Origin and the Dignity of Procreation: Replies to Certain Questions of the Day, Vatican City, 1987.
2. Nahdzu-l-Belaga, izreka br. 141; Tuhaf, str. 214.
3. Wasa’il, XIV tom, str. 105.
4. Citalac se moze pozvati na knjigu El-Makasib od Sejha Murtaze El-Ansarija, str. 193.
5. Kur’an, 23:12-14.
6. Wasa’il, XIX tom, str. 169, 237-240.
7. Wasa’il, XIX tom, str. 240.
8. Saraja’ul-Islam, str. 1042; En-Nihaja, str. 778.
9. Tabsirah, str. 216; Serh Lum’a, II tom, str. 444; Tahrir, II tom, str. 597.
10. Licna korespondencija, 24. Rebi’u-s-sani, 1407 (1987).
11. Grobstein, Science and the Unborn, str. 58-59.
12. Wasa’il, XIV tom, str. 105.
13. Wasa’il, XIV tom, str. 106.
14. Serh Lum’a, II tom, str. 28; El-’Urvah, str. 628; Minhadz, II tom, str. 267.
15. Minhadz, II tom, str. 276.
(text)
 

Nazad na sadržaj