|
SURA XIV Ibrahim - Ibrahim Mekka – 52 ajeta 1. U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 2. Elif-lam-ra. Knjiga koju ti objavljujemo da ljude izvedeš iz tmina na svjetlo, voljom njihova Gospodara, na put Silnoga i Hvaljenoga 3. Allaha, čije je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji. A od teške patnje teško nevjernicima, 4. koji život na ovome svijetu više vole od onoga svijeta, i koji od Allahova puta odvraćaju i nastoje da ga iskrive! Oni su u dalekoj zabludi. 5. Mi nismo poslali nijednog poslanika osim [da propovijeda] jezikom naroda njegovog, da bi mu objasnio. A Allah odvodi u zabludu onoga koga hoće i upućuje koga hoće; On je Silan i Mudar. 6. I Musaa smo poslali s dokazima Našim: "Izvedi narod svoj iz tmina na svjetlo i upozori ga na Allahove dane! To su, uistinu, znakovi za svakog onog ko je strpljiv i zahvalan. 7. I kad Musa reče narodu svome: "Sjetite se Allahove blagodati koju vam je dao kad vas je izbavio od faraonovih ljudi koji su vas najgorim kaznama mučili i, koji su vam mušku djecu klali, a žensku u životu ostavljali – u tome vam je bilo veliko iskušenje od Gospodara vašega.
8. I kad je Gospodar vaš proglasio: ''Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista je stroga." 9. I Musa reče: "Ako budete nezahvalni, i vi i svi drugi na Zemlji - pa, Allah, doista, ni o kome nije ovisan i On je jedini hvale dostojan." 10. Zar do vas nije doprla vijest o onima prije vas, o narodu Nuhovu, i o Adu, i o Semudu, i o onima poslije njih? – Samo ih Allah zna! – Poslanici njihovi su im jasne dokaze donosili, ali oni su ruke njihove na usta njihova stavljali i govorili; "Mi ne vjerujemo u ono što se po vama šalje i mi veoma sumnjamo u ono u što nas pozivate!’ 11. Poslanici njihovi su govorili: "Zar se može sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje. On vas poziva da bi vam od grijeha vaših [nešto] oprostio i da bi vas do roka određenog ostavio". Oni su odgovorili: "Vi niste ništa drugo do ljudi kao i mi. Hoćete da nas odvratite od onoga što su preci naši obožavali – pa, donesite nam dokaz jasni!’ 12. "Mi nismo ništa drugo do ljudi kao i vi" – govorili su im poslanici njihovi - "ali, Allah daruje one koje On hoće od robova Svojih. Nije na nama da vam donesemo dokaz osim s Allahovim dopuštenjem – a vjernici neka se u Allaha uzdaju. 13. Zbog čega da se ne uzdamo u Allaha, a doista nas je On putevima našim uputio? Mi doista strpljivo podnosimo bol i uvrede koje nam nanosite – a oni koji se uzdaju, neka se u Allaha uzdaju!"
14. Nevjernici su govorili poslanicima svojim: " Sigurno ćemo vas iz zemlje naše protjerati, ili ćete se vjeri našoj vratiti!" Pa je poslanicima Gospodar njihov objavio: "Mi ćemo vjernike sigurno uništiti. 15. ''I poslije njih ćemo vas sigurno na Zemlji nastaniti. To je za one koji se polaganja računa preda Mnom boje i koji od prijetnje moje stahuju." 16. I poslanici su pomoć tražili, pa je svaki oholi inadžija neuspjeh pretrpio - 17. Pred njim će džehennem biti - i on će biti pojen tečnim gnojem, 18. U gutljajima će ga [pokušati] piti, ali neće biti ni blizu da ga proguta, i smrt će mu sa svih strana dolaziti, ali on neće umrijeti; ispred njega će teška patnja biti. 19. Sličnost onih koji ne vjeruju u Gospodara njihova je da su djela njihova poput pepela koji vihor u olujnom danu raznese; nemaju moći ni nad čim od onog što su zaradili - to je daleka zabluda! 20. Zar ne vidiš da je Allah nebesa i Zemlju stvorio Istinom. Ako htjedne, vas će ukloniti i s novim stvaranjem doći; 21. To Allahu nije teško. 22. I izići će svi pred Allaha, pa će oni slabi reći onima koji su se oholili: "Mi smo vas slijedili, pa možete li nam ikako protiv Allahove kazne koristiti?" – "Da je nas Allah uputio" - odgovoriće oni – "i mi bismo bili vas uputili. Žalili se mi ili trpjeli, svejedno nam je, spasa nam više neće biti."
23. I kada presuda bude donešena, šejtan će reći: "Allah vam je istinsko obećanje dao, a ja sam vam obećao pa vas iznevjerio. Ja nisam nikakve vlasti nad vama imao osim što sam vas pozivao i vi ste mi se odazvali. Pa zato ne korite mene, već sami sebe - niti ja vas mogu zvati u pomoć niti vi mene možete zvati u pomoć. Ja nemam ništa s tim što ste me prije smatrali Njemu ravnim. Nepravedne sigurno čeka bolna kazna.'' 24. A oni koji su vjerovali i dobra djela činili biće uvedeni, voljom Gospodara njihova, u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći i u njima će vječno boraviti, u njima će pozdrav njihov "Mir!'' biti. 25. Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane [visoko] u nebu; 26. Ono plod svoj uvijek, s dopuštenjem Gospodara svoga, daje - a Allah ljudima navodi primjere da bi oni pouku primili. 27. A ružna riječ je kao ružno drvo: iščupano s površine zemlje, nema stabilnosti. 28. Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovom i na onom svijetu, a nepravedne će u zabludi odvesti; Allah radi šta hoće.
29. Zar ne vidiš one koji su Allahove blagodati zamijenili nezahvalnošću, i narod svoj u Kuću propasti doveli, 30. U džehennem! U njemu će gorijeti - a zlo je on prebivalište! 31. I načinili su [idole] Allahu jednake da bi zavodili s puta Njegova. Reci: "Uživajte! Krajnje odredište vam je sigurno vatra." 32. Reci robovima Mojim, onim koji su povjerovali, da molitvu obavljaju i da udjeljuju od onoga što im mi darujemo, tajno i javno, prije nego što nastupi dan u kome neće biti trgovanja ni prijateljstva. 33. Allah je stvorio nebesa i Zemlju; On spušta s neba kišu i čini da pomoću nje rađaju plodovi, opskrba vama; i potčinio vam je lađe da plove morem voljom Njegovom, i potčinio vam je rijeke; 34. I potčinio vam je Sunce i Mjesec, koji se stalno kreću; i potčinio vam je noć i dan; 35. I daje vam od svega onoga što od Njega ištete; i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. Čovjek je, uistinu, nepravedan, nezahvalan!
36. A kada Ibrahim reče: "Gospodaru moj, učini ovaj grad bezbjednim i sačuvaj mene i sinove moje da se klanjamo kumirima. 37. Oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude u zabludu odveli. A onaj ko mene slijedi, od mene je, a onaj ko mi je neposlušan, pa – Ti, uistinu, praštaš i samilostan si. 38. ''Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga časnog hrama, da bi, Gospodaru naš, molitvu obavljali; zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima i opskrbi ih plodovima da bi zahvalni bili. 39. ''Gospodaru naš, Ti zacijelo znaš šta mi tajimo, a šta na javu iznosimo. Allahu ništa nije skriveno ni na Zemlji ni na nebu. 40. ''Hvala Allahu koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka; Gospodar moj, uistinu, uslišava molbe. 41. ''Gospodaru moj, učini mene i neke potomke moje ustrajnim u obavljanju molitve; Gospodaru naš, Ti usliši molbu moju! 42. ''Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim, i vjernicima – na Dan kad se bude polagao račun!''
43. A ti nikako ne pomisli da Allah ne zna za ono što rade nepravednici! On im samo odgađa do Dana kada će se pogled ukočiti, 44. I kada će žureći uzdignutih glava, netremice gledati; a srca će im prazna biti. 45. Ti opominji ljude na Dan kada će im kazna doći, kada će oni koji su nepravedni bili govoriti: "Gospodaru naš, ostavi nas još samo kratko vrijeme, odazvaćemo se pozivu Tvome i slijedićemo poslanike!'' – "A zar se prije niste zaklinjali da vama neće biti kraja? 46. ''I živjeli ste se bili u staništima onih koji su se prema sebi ogriješili, i bilo vam je jasno kako smo s njima postupili, i primjere smo vam navodili." 47. Oni su zaista lukavstva svoja pleli, a u Allahovim rukama je lukavstvo njihovo, pa makar to lukavstvo bilo ono od kojeg brda nestaju. 48. Nikad ne pomisli da će Allah propustiti održati obećanje Svoje poslanicima Svojim – Allah je, uistinu, silan, izvršitelj osvete. 49. Na Dan kada Zemlja bude zamijenjena drugom zemljom, a i nebesa, i kad oni iziđu pred Allaha Jedinoga, Svesavladivoga. 50. Toga dana ćeš vidjeti grešnike povezane u zajedničke okove; 51. Košulje će im od katrana biti, a vatra će lica njihova prekriti, 52. Da Allah isplati svakoj duši ono što je zaradila – Allah zaista brzo račun sviđa. 53. Ovo je obznana ljudima, da njome budu opomenuti i da znaju da je On Bog, Jedan, i da razumom obdareni prime pouku!
|