|
1. U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
2. Elif-lam-ra. Ovo su ajeti mudre Knjige.
3. Zašto je čudno ljudima što Mi objavljujemo jednom između njih: "Opominji
ljude, i vjernike obraduj [viješću] da njima pripada istinski položaj kod
Gospodara njihova!" Nevjernici govore: "Ovaj je zaista očigledni čarobnjak!"
4. Gospodar vaš je Allah, koji je nebesa i Zemlju za šest Dana stvorio, a
onda zauzeo prijesto – On sve određuje i reguliše. Niko se neće moći
zauzimati ni za koga bez dopuštenja Njegova. Eto to vam je Allah, Gospodar
vaš, pa se Njemu klanjajte! Zar nećete razmisliti?
5. Njemu ćete se svi vratiti. Allahovo je istinito obećanje. On je započeo
sve stvoreno pa onda to obnavlja, da bi pravedno nagradio one koji vjeruju
i dobra djela čine. A one koji ne budu vjerovali čeka piće od ključale
vode i patnja bolna, zato što su nevjernici bili.
6. On je Sunce izvorom svjetlosti učinio, a Mjesec sjajnim i položaje mu
odredio da biste znali broj godina i mjerenje [vremena]. – Allah ovo nije
stvorio ničim drugim do Istinom. – On potanko izlaže znakove ljudima koji
znaju.
7. U smjeni noći i dana, i u onom što je Allah na nebesima i na Zemlji
stvorio zaista postoje znakovi za ljude koji se Allaha boje.
8. Onima koji se ne nadaju da će Nas sresti i koji su zadovoljni životom
na ovom svijetu, i koji se u njemu sigurno osjećaju, i onima koji su prema
znakovima Našim nemarni –
9. prebivalište njihovo biće džehennem, zbog onoga što su zaradili.
10. One koji vjeruju i čine dobra djela Gospodar njihov će ih vjerom
njihovom uputiti. Rijeke će teći ispod njih u džennetima zadovoljstva,
11. molitva njihova biće u njima: "Slavljen neka si, Allahu!", pozdrav
njihov; "Mir!" a njihova posljednja molitva: "Tebe, Allaha, Gospodara
svjetova hvalimo!’
12. Da Allah ljudima daje zlo onako brzo kao što im daje dobro, kraj bi im,
uistinu, brzo došao. Ali Mi ostavljamo one koji ne vjeruju da će Nas
sresti da u neumjerenosti svojoj lutaju smeteni.
13. Kada čovjeka snađe nevolja, on Nam se moli: ili ležeći, ili sjedeći,
ili stojeći. A čim mu nevolju otklonima, on nastavlja, kao da Nam se nije
ni obraćao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila. Tako je
prekršiteljima prikazano lijepim ono što rade.
14. Mi smo civilizacije prije vas uništavali kada su nepravdu činili, i
poslanici njihovi su im jasne dokaze donosili, ali oni nisu htjeli da
vjeruju. Tako Mi kažnjavamo narod grešni.
15. Zatim smo vas nasljednicima poslije njih na Zemlji učinili, da bismo
vidjeli kako ćete postupati.
16. A kad im se kazuju jasni znakovi Naši, govore oni koji ne vjeruju da
će Nas sresti: "Donesi ti kakav drugi Kur’an ili ga izmijeni!" – Reci: "Ne
priliči mi da ga ja sam od sebe mijenjam. Ja slijedim samo ono što mi se
objavljuje. Ja se bojim, ako budem neposlušan svome Gospodaru, patnje na
Velikom danu."
17. Reci: "Da Allah nije htio, ja vam ga ne bih kazivao niti bih vas On s
njim upoznao. Zaista sam prije ovog čitav život među vama boravio. Zar ne
shvaćate?"
18. Pa ima li onda nepravednijeg od onoga koji o Allahu laži iznosi ili
koji Njegove znakove negira?! Grešnici doista neće uspjeti.
19. I oni se, pored Allaha, klanjaju onima koji im ne mogu nauditi niti im
mogu kakvu korist pribaviti, i govore: "Ovo su naši posrednici kod Allaha."
Reci: "Zar ćete Allaha obavijestiti o nečemu na nebesima ili na Zemlji što
On ne zna?" On je slavljen i uzvišen nad onim što Njemu pridružuju!
20. Ljudi su jednu zajednicu sačinjavali, pa su se [poslije] razišli. A da
nije Riječi ranije izrečene od Gospodara tvoga, ovima bi već bilo
presuđeno o onome oko čega se razilaze.
21. Oni govore: "Zašto mu Gospodar njegov ne pošalje neki znak?" Ti reci:
"Zaista, nevidljivo Allahu pripada, pa čekajte, i ja ću s vama čekati.’
22. A kada Mi damo ljudima da osjete milost, poslije nevolje koja ih snađe,
oni [počnu da] spletkare sa znakovima Našim. Reci: "Allah je najbrži u
spletkarenju. Zaista, izaslanici Naši zapisuju ono što vi spletkarite".
23. On vam omogućava da kopnom i morem putujete; pa tako budete i u lađama.
Kad one s njima uz vjetar dobar zaplove oni se obraduju tome, [onda] naiđe
silan vjetar i valovi navale na njih sa svih strana, i oni pomisle da će
ih potopiti, iskreno se mole Allahu: "Ako nas iz ovoga izbaviš, sigurno
ćemo biti zahvalni!"
24. A kad ih On izbavi, oni bez ikakva osnova čine nepravdu na Zemlji! O
ljudi, nepravda [koju činite] vama šteti – [kratko] uživanje na ovom
svijetu. Nama ćete se poslije vratiti i Mi ćemo vas o onom što ste radili
obavijestiti!
25. Život na ovom svijetu je kao kiša koju Mi spuštamo s neba pa se ona
pomiješa s biljem zemaljskim, kojim se onda hrane ljudi i stoka. Pa kad se
zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti, i kad stanovnici njezini pomisle da
oni imaju moć nad njom, dođe zapovijed Naša, noću ili danju, i Mi to
pokosimo, kao da prije ničeg nije ni bilo. Eto, tako Mi potanko izlažemo
znakove narodu koji hoće da razmisli.
26. Allah poziva u Kuću mira i upućuje na Pravi put onoga koga On hoće.
27. One koji čine dobra djela čeka nagrada, i više od toga! Lica njihova
neće mrklina niti poniženje prekrivati. Oni su stanovnici dženneta, u
njemu će vječno boraviti.
28. A one koji čine nevaljala djela čeka kazna srazmjerna onom što su
počinili, i njih će poniženje prekrivati. Niko ih od Allaha neće zaštiti.
Lica će im biti tamna kao da su se na njih spustili dijelovi mrkle noći:
stanovnici vatre će oni biti, i u njoj će vječno boraviti!
29. A na Dan kad ih sve sakupimo, reći ćemo onima koji su Allahu druge
ravnim smatrali: "Stanite, vi i oni koje ste Allahu ravnim smatrali!" – pa
ćemo ih razdvojiti; a oni koje su Allahu ravnim smatrali reći će: "Niste
vi nas obožavali,
30. ''Allah je dovoljan svjedok i nama i vama, mi doista nismo znali da
ste nas obožavali."
31. Tu će svaka duša iskusiti ono što je ispred sebe poslala. I biće
vraćeni Allahu, svome istinskom Gospodaru, a napustiće ih ono što su
izmišljali.
32. Upitaj: "Ko vam daje opskrbu s neba i iz zemlje? Ko ima moć nad sluhom
i vidom? Ko izvodi živo iz neživog, i neživo izvodi iz živog? Ko upravlja
svim?" – "Allah"! – reći će oni -, a ti reci: "Pa zašto Ga se onda ne
bojite?"
33. To vam je Allah, Gospodar vaš istinski! Zar poslije istine ima išta
osim zablude? Pa kuda se onda odmećete?
34. Tako će se obistiniti riječ Gospodara tvoga da vjerovati neće oni koji
u grijehu žive.
35. Reci: "Može li iko od onih koje Allahu ravnim smatrate da stvara iz
ničega, zatim da to ponovo učini?" Reci: "Allah stvara iz ničega, zatim će
to ponovo učiniti!" Pa kako ste onda zavedeni?
36. Reci: "Da li ima iko od onih koje Allahu ravnim smatrate da vodi ka
istini?" Reci: "Allah vodi ka istini! Pa da li je onda dostojniji da se
slijedi onaj koji vodi ka istini ili onaj koji neće slijediti uputu osim
ako ne bude vođen? Šta vam je, kako rasuđujete?!''
37. A ono što slijedi većina njih je samo mišljenje. Zaista, od mišljenja
nema koristi kada je Istina u pitanju. Allah uistinu dobro zna ono što oni
rade.
38. Ovaj Kur’an nije takav da bi ga neko drugi mimo Allaha mogao izmisliti.
Suprotno tome, on je potvrda onoga prije njega i objašnjenje Knjige. U
njemu nema sumnje, od Gospodara svjetova je!
39. Ili će reći: "On ga je izmislio!" Reci: "Pa, dajte vi jednu suru
sličnu njemu, i [u pomoć] pozovite osim Allaha koga god možete, ako istinu
govorite."
40. Ali, oni poriču ono što nisu u stanju da razumiju, prije nego im dođe
tumačenje njegovo. Tako su isto oni prije njih poricali, pa pogledaj kako
su nasilnici završili!
41. Među njima su oni koji u nj vjeruju, kao i oni koji ne vjeruju u nj. A
Gospodar tvoj najbolje poznaje smutljivce.
42. Ako te oni budu u laž utjerivali, ti reci: "Meni – moja, a vama – vaša
djela; vi niste odgovorni za ono što ja radim, i ja nisam odgovoran za ono
što vi radite."
43. Među njima su i oni koji te [pažljivo] slušaju. Ali, zar ćeš ti gluhe
učiniti da čuju, i ako oni ne razumiju?
44. Među njima su i oni koji te posmatraju. Ali, zar ćeš ti slijepe
uputiti, i ako oni ne[će da] vide?
45. Allah zaista nikakvu nepravdu ljudima ne čini, nego je ljudi sami sebi
čine.
46. A na Dan kada ih On sakupi [učiniće im se] kao da su boravili samo
jedan čas u danu; jedni druge će prepoznavati. Zaista će gubitnici biti
oni koji su poricali da će Allaha sresti i koji nisu ispravno vođeni bili.
47. Bilo da ti pokažemo dio onoga što im obećavamo, bilo da ti dušu uzmemo
- pa Nama će se oni vratiti. Osim toga, Allah je svjedok nad onim što oni
čine.
48. Svakom narodu [dolazio je] poslanik. I kad poslanik njihov dođe među
njih, njima će biti pravedno presuđeno, i nasilje im neće biti učinjeno.
49. Oni govore: "Kada će već jednom to obećanje, ako istinu govorite?"
50. Reci: "Sam od sebe ne mogu nikakvu štetu otkloniti, a ni neku korist
sebi pribaviti osim onog što Allah hoće! Svaki narod ima vremenski rok, i
kad vremenski rok njegov istekne nema mu ni odlaganja za sahat niti
ubrzavanja [za sahat]".
51. Reci: "Gledajte - ako vam kazna Njegova dođe noću ili danju, koji njen
dio bi grešnici da im prvi dođe?
52. Zar ćete tek onda kad se dogodi u nju povjerovati? Zar sada!? A zaista
ste je požurivali."
53. Zatim će se reći onima koji su nepravdu činili: "Iskusite patnju
vječnu! Biva li vam plaćeno išta drugo do ono što ste zaradili?"
54. Oni te zapitkuju: "Da li je on istina?" Reci: "Jest, Gospodara mi moga,
zaista je on istina, i vi to nećete moći spriječiti!’
55. Kada bi svaka duša koja je nepravdu činila imala sve ono što na Zemlji
postoji, sve bi to dala samo da se otkupi. A kada vide kaznu, tajno će se
kajati. Između njih će biti po pravdi presuđeno, neće im se učiniti ništa
nažao.
56. Zar Allahovo nije sve što je na nebesima i na Zemlji? Zar Allahovo
obećanje nije istinito? – Ali većina njih ne zna.
57. On život i smrt daje, i Njemu ćete biti vraćeni.
58. O ljudi, došla vam je opomena od Gospodara vašeg, i lijek za ono što
je u grudima, i uputstvo i milost vjernicima.
59. Reci: "Allahovoj blagodati i Njegovoj milosti – neka se tome raduju.
On je bolji od onoga što gomilaju."
60. Reci: "Gledajte, ono što vam Allah spusti od opskrbe pa vi od toga
proglasite nešto zabranjenim a nešto dopuštenim.'' – Reci: ''Da li vam je
to Allah dozvolio ili o Allahu laži iznosite?"
61. I šta misle oni koji o Allahu iznose laži o Sudnjem danu? Allah je
doista neizmjerno dobar prema ljudima, ali većina njih ne zahvaljuje.
62. U bilo kojem poslu bio, i bilo šta iz Kur’ana učio - i kakav god vi
posao radili – Mi smo nad vama svjedoci kada u tome udubljeni budete.
Gospodaru tvome ništa nije skriveno ni na Zemlji ni na nebu, ni koliko
trun jedan, i ne postoji ništa, ni manje ni veće od toga, što nije u
Knjizi jasnoj.
63. Zaista! Prijatelji Allahovi nemaju čega da se boje niti da zbog nečeg
tuguju,
64. oni koji vjeruju i koji su bogobojazni,
65. za njih su radosne vijesti i na ovom i na onom svijetu. Nema promjene
u Allahovim riječima. To je, zaista, veliki uspjeh.
66. Neka te ne žalosti govor njihov! Uistinu, sva moć [i slava] pripada
Allahu; On [sve] čuje i [sve] zna.
67. Allahov je svako ko je na nebesima i svako ko je na Zemlji. A šta
slijede oni koji pored Allaha zovu druge koje Njemu jednakim smatraju? Ono
što oni slijede je samo mišljenje i oni samo nagađaju.
68. On je Taj koji vam je dao noć da u njoj počinak imate, i dan da vidite.
Zaista su u tome znakovi za ljude koji čuju.
69. Oni govore: "Allah je sebi uzeo dijete!’ – Slavljen neka je On! On
ništa ne treba! Sve što je na nebesima i na Zemlji Njegovo je! Vi za to
nikakav dokaz nemate. Zar o Allahu govorite ono što ne znate?
70. Reci: "Oni koji protiv Allaha laži iznose neće uspješni biti."
71. Kratko uživanje na ovom svijetu, a zatim im je Nama povratak. Onda
ćemo im dati da iskuse nesnosnu patnju zato što nisu vjerovali.
72. Prenesi im vijest o Nuhu! Kad on reče narodu svome: "O narode moj, ako
vam je dodijao moj boravak među vama i moje opominjanje Allahovim
znakovima - pa ja se uzdam u Allaha – dogovorite se između se i sa
partnerima svojim, tako da vas ta stvar ne opterećuje više; zatim to nada
mnom izvršite i ne odgađajte!
73. A ako glave okrenete - pa, ja od vas nikakvu nagradu ne tražim. Moja
nagrada samo od Allaha dolazi, i meni je naređeno da budem od onih koji su
se [Allahu] pokorili."
74. Ali, nazvaše ga lašcem, pa Mi u lađi njega i one koji bijahu uz njega
spasismo i nasljednicima ih učinismo, a one koji su znakove Naše negirali
potopismo. Pa pogledaj kako su završili oni koji su bili opomenuti!
75. Zatim smo, poslije njega, poslanike narodima njihovim slali i oni su
im jasne znake donosili, ali oni nisu htjeli da vjeruju u ono što su prije
nijekali. Tako Mi pečatimo srca onih koji u granice prekoračuju.
76. Zatim smo, poslije njih, Musaa i Haruna poslali sa znakovima Našim
faraonu i glavešinama njegovim, ali su se oni uzoholili – a bio je to
grešan narod.
77. Kad im je od Nas došla Istina, rekli su: "Ovo je zaista prava čarolija!"
78. "Zar [to] da kažete za istinu kada vam je došla? Zar je ovo čarolija?"
– reče Musa - "a čarobnjaci neće uspjeti!''
79. A oni rekoše: "Zar si došao da nas odvratiš od onoga na čemu smo
zatekli pretke naše, da bi vama dvojici pripala slava na Zemlji? E nećemo
mi vama dvojici vjerovati!''
80. I faraon reče: "Dovedite mi svakog vještog čarobnjaka!"
81. I kad čarobnjaci dođoše, Musa im reče: "Bacite što imate da bacite!''
82. I kad oni baciše, Musa uzviknu: "Ono što ste priredili čarolija je!
Allah će je poništiti, jer Allah ne dopušta da djelo pokvarenjaka uspije.
83. ''Allah će istinu potvrditi [i utvrditi], makar što će to grešnicima
krivo biti!"
84. I ne povjerova Musau niko, osim nekih potomaka naroda njegova, iz
straha da ih faraon i glavešine njegove ne počnu zlostavljati. A faraon je
zaista bio na Zemlji veličanstven [moćnik], i od onih koji [u zlu] svaku
mjeru prevršavaju.
85. I Musa reče: "O narode moj, ako u Allaha vjerujete, u Njega se
pouzdajte ako ste se već [Njegovoj volji] pokorili!’
86. "U Allaha se uzdamo!" - rekoše oni. "Gospodaru naš, ne učini nas
iskušenjem za ljude koji nasilje čine,
87. i spasi nas, milošću Svojom, od naroda koji ne vjeruje!''
88. I Mi objavismo Musau i bratu njegovu; "U Misiru svome narodu kuće
izgradite i svoje kuće bogomoljama učinite i molitve obavljajte! A ti
obraduj vjernike!'
89. I Musa reče: "Gospodaru naš! Ti si dao faraonu i glavešinama njegovim
raskoš i bogatstva na ovom svijetu. Gospodaru naš, [zar njima] da zavode s
puta Tvoga? Gospodaru naš, uništi bogatstva njihova i otvrdni srca njihova,
pa oni neće vjerovati dok ne vide patnju nesnosnu!"
90. "Uslišena je molba vaša!" – reče On -, "a vas dvojica nepokolebljivi
budite i nikako ne slijedite put onih koji ne znaju!"
91. I Mi prevedosmo preko mora sinove Israilove, a slijedili su ih faraon
i vojnici njegovi da im učine nasilje i ispolje nad njima neprijateljstvo
svoje. Ali kad se [faraon] poče daviti, uzviknu: "Ja vjerujem da nema boga
osim Onoga u kojeg vjeruju sinovi Israilovi i ja sam od onih koji se [Njemu]
pokoravaju!"
92. "Zar sada!? A [malo]prije nisi poslušao i bio si među onim koji su
razdor sijali?!
93. ''Danas ćemo izbaviti tijelo tvoje da bi bio znak onima poslije tebe.
Zaista, mnogi ljudi su nemarni prema Našim znakovima.
94. I Mi smo sinove Israilove u lijep predjel naselili i ukusnom hranom ih
opskrbili. Razdor među njima se nije desio sve dok im nije došlo saznanje.
A Gospodar tvoj će im sigurno na Sudnjem danu presuditi o onom u čemu su
se razilazili.
95. Ako sumnjaš u ono što smo ti objavili, upitaj one koji čitaju Knjigu
prije tebe [objavljenu]. Tebi je Istina od Gospodara tvoga došla, i nikako
ne budi od onih koji su u sumnji.
96. I ne budi nikako od onih koji Allahove znakove negiraju, da ne bi bio
među gubitnicima.
97. Oni na kojima se ispunila Riječ Gospodara tvoga zaista neće vjerovati
-
98. makar im došli svi znakovi - sve dok ne vide patnju bolnu.
99. Zašto nije bilo ni jednog grada koji je povjerovao tako da mu je
vjerovanje njegovo koristilo, osim naroda Junusova? Kada su povjerovali,
sramnu patnju u životu na ovom svijetu smo im otklonili i dali im da
uživaju do određenog vremena.
100. Da Gospodar tvoj hoće, na Zemlji bi doista svi vjerovali. Zar ćeš ti
silom nagoniti ljude sve dok ne budu vjernici?
101. Nijedna duša ne može vjerovati bez Allahove dozvole; On će nečist
staviti na one koji ne[će da] razumiju.
102. Reci: "Posmatrajte ono što je na nebesima i na Zemlji!" – A ni od
kakve koristi nisu znakovi i oni koji [njima] opominju narodu koji ne
vjeruje.
103. Zar oni čekaju [da ih snađe] nešto slično u danima onih koji su prije
njih bili i nestali? Reci: "Pa čekajte, i ja ću s vama čekati!’
104. Poslije smo spasavali poslanike Naše i one koji su vjerovali. Eto
tako, dužnost je Naša da spasimo vjernike.
105. Reci: "O ljudi, ako vi sumnjate vezano za moju vjeru - pa, ja se neću
klanjati onima kojima se, mimo Allaha, vi klanjate, već ću se klanjati
Allahu, koji će vam duše uzeti. Meni je naređeno da budem vjernik.''
106. I da se predaš pravoj vjeri, i nikako ne budi od onih koji Allahu
druge pridružuju!
107. I pored Allaha, ne moli se onome što ti ne može ni koristiti ni
nauditi, jer ako bi to uradio, bio bi uistinu, od onih koji nepravdu čine.
108. Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti,
a ako ti On zaželi dobro, pa - niko ne može blagodat Njegovu spriječiti;
On time pogađa onoga koga hoće od robova svojih; On prašta i milostiv je."
109. Reci: "O ljudi, Istina vam je došla od Gospodara vašeg, i onaj ko
uputu slijedi – slijedi je za svoje dobro, a onaj ko krene stranputicom,
krenuo je na svoju štetu, a ja nisam vaš upravitelj."
110. Ti slijedi ono što ti se objavljuje, i budi strpljiv dok Allah ne
presudi, On je sudija najbolji!
Nazad na sadržaj
Kur'ana
|