1. U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

2. Elif-lam-ra. Knjiga utvrđenih ajeta pa onda objašnjenih, od Mudrog i Obavještenog.

3. [Ona uči] da se samo Allahu klanjate. Ja sam [poslan] vama od Njega, da opomenem i da obradujem.

4. [I ona uči] da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite i svakom čestitom daće zasluženu nagradu. A ako leđa okrenete - pa, ja se, zaista, bojim za vas kazne na Velikom danu.

5. Allahu vam je povratak, i On ima moć nad svim!

6. Gle! Oni prsa svoja zatvaraju da se od Njega sakriju. Eh, čak i kad se odjećom svojom prekriju, On zna ono što skrivaju i ono što pokazuju. On, uistinu, zna šta je u prsima svačijim.

7. Na Zemlji nema nijednog živog bića a da na Allahu nije opskrba njegova. On zna gdje će mjesto i vrijeme njegovog trajnog mjesta i privremenog boravka biti. Sve je to u jasnoj Knjizi.

8. On je u šest Dana nebesa i Zemlju stvorio, a Njegov prijesto je iznad vode bio – da bi vas iskušao koji će od vas bolje postupati. Ako ti rekneš: "Poslije smrti bićete doista oživljeni", nevjernici će sigurno reći: "Ovo nije ništa drugo do očita magija!"

9. Ako im Mi kaznu do roka određenog odgodimo, oni će sigurno reći: "Šta je zadržava?" Eh! O onoga dana kad im dođe, neće biti od njih otklonjena i sa svih strana biće okruženi onim čemu su se rugali.
 

10. Ako čovjeku milost Našu da okusi damo, pa mu je poslije uskratimo, on pada u očajanje i postaje nezahvalnik.

11. A ako ga mu damo da okusi blagodati poslije nevolje koja ga zadesila, on će sigurno reći; "Nevolje su me napustile!" On likuje i oholi se.

12. Ali ne i strpljivi i oni koji dobra djela čine. Njih čeka oprost i nagrada velika.

13. Zar bi ti nešto od onoga što ti se objavljuje izostavito, ono što tišti grudi tvoje, zato da oni ne bi rekli: "Zašto mu nije poslano kakvo blago, ili, zašto s njim nije došao melek?" Ali ti si samo onaj ko opominje. Allah svime upravlja.

14. Ili će, možda, reći: "On je to izmislio!" Reci: "Pa donesite vi deset izmišljenih sura njemu sličnih, i pozovite koga god možete pored Allaha, ako je istina što tvrdite!"

15. A ako vam se ne odazovu, onda znajte da se on objavljuje s Allahovim znanjem i da nema boga osim Njega – pa hoćete li se pokoriti?

16. Onima koji žele život na ovom svijetu i ljepote njegove – Mi ćemo im isplatiti za djela njihova, i neće im se u njemu ništa prikratiti.

17. [Ali] ovo su oni koji neće na onom svijetu ništa osim vatre zaslužiti. Propalo je ono što su u njemu stvarali i bezvrijedno je sve što su činili.

18. Zar je onaj koji je bio na jasnom uputstvu od Gospodara njegova i slijedio ga svjedok od njega, i prije njega Knjiga Musaova, kao vođa (imam) i milost. Oni vjeruju u nj. A onima iz grupa koji ga odbijaju vatra će boravište biti. Ti nikako ne sumnjaj u nj! On je zaista istina od Gospodara tvoga, ali većina ljudi ne vjeruje.

19. Ima li nepravednijeg od onoga koji protiv Allahu izmišlja laži? Oni će Gospodaru svome biti predočeni, i svjedoci će reći; "Ovi su lagali protiv Gospodara svoga! Allahovo prokletstvo je na nepravednim.

20. Onim koji od Allahova puta odvraćaju i žele ga iskrivljenog, i oni u onaj svijet ne vjeruju.

21. Oni na Zemlji ne mogu [Allaha ni u čemu] osujetiti, niti, osim Allaha, drugog zaštitinika imaju. Njima će patnja biti umnogostručena. Oni nisu bili u stanju ni da čuju ni da vide.

22. To su oni koji su duše svoje izgubili i uzalud im je bilo ono što su izmišljali.

23. Nema sumnje da će oni na onom svijetu biti najveći gubitnici.

24. Oni koji su vjerovali i dobra djela činili i koji su prema Gospodaru svome poniznost ispoljavali – oni će biti stanovnici dženneta, u njemu će vječno boraviti.

25. [Razlika između] ove dvije grupe je kao [razlika između] slijepog i gluhog i onog koji vidi i čuje. A mogu li se oni uporediti? Pa zašto ne razmislite?
 

26. I Nuha poslasmo narodu njegovu. "Ja sam vam" – govorio je on – "jasno upozorenje,

27. da se ne klanjate nikome drugom osim Allahu. Ja se, zaista, plašim za vas kazne u bolnom Danu."

28. Glavešine naroda njegova, oni koji nisu vjerovali, rekoše; "Ne vidimo da si išta drugo do čovjek kao i mi, i ne vidimo da te iko slijedi do najniži od nas, oni nezrelog mišljenja. I ne vidimo da ste vi imalo od nas bolji, štaviše, mislimo da ste lažljivci."

29. "O narode moj" – govorio je on – "gledajte: šta ako sam na jasnom uputstvu od Gospodar mog, i ako mi je On od Sebe dao Milost, ali to nije vidljivo vama? Zar da vas silimo da to protiv volje vaše prihvatite?

30. O narode moj! Za uzvrat ja od vas ne tražim blaga, Allah će mene nagraditi. I ja neću otjerati one koji vjeruju - oni će Gospodara svoga sresti; nego, ja vas vidim kao narod koji ne zna.

31. O narode moj! Ko bi me od Allaha odbranio kad bih ih ja otjerao? Zar nećete razmisliti?

32. Ne kažem vam da su u mene Allahove riznice, niti kažem da poznajem nevidljivo, niti kažem da sam melek, niti kažem onima koje vaše oči s prezirom gledaju da im Allah neće [svako] dobro dati - Allah najbolje zna šta je u dušama njihovim - jer bih tada zaista bio jedan od nepravednih."

33. "O Nuhu", - rekoše oni – "raspravljao si se s nama, i dugo si se raspravljao. Pa donesi nam ono što nam obećavaš, ako istinu govoriš!"

34. "Allah će vam to donijeti ako bude htio" - reče on - "i vi to nećete moći spriječiti.

35. ''Savjet moj neće vam koristiti, ma koliko ja želio da vas savjetujem, ako Allah hoće da vas zavede. On je Gospodar vaš i Njemu ćete biti vraćeni."

36. Ili govore: "On ga izmišlja!" Reci: "Ako ga izmišljam, grijeh će pasti na mene, a ja nemam ništa s grijesima koje vi činite."
 

37. I Nuhu bi objavljeno: "Niko više iz naroda tvoga neće vjerovati osim onih koji već vjeruju, zato se ne žalosti zbog onoga što oni čine.

38. I gradi lađu pred očima Našim i po nadahnuću Našem, i nemoj Mi se obraćati u ime onih koji su nepravdu činili – oni će biti potopljeni!’

39. I on je gradio lađu. I kad god bi pored njega prolazile glavešine naroda njegova, rugale bi mu se. "Ako se vi rugate nama" - govorio je on - "rugaćemo se i mi vama, onako kako se vi rugate.

40. ''I saznaćete, zaista, kome će doći kazna koja će ga osramotiti i koga će vječna kazna savladati."

41. I tako, kad je zapovijed Naša došla i voda s površine Zemlje pokuljala, Mi smo rekli: "Ukrcaj u lađu od svake vrste po jedan par, i čeljad svoju – osim onih protiv kojih se Riječ obistinila – i one koji su vjerovali!’ – a malo je bilo onih koji su s njim vjerovali.

42. I on reče: "Ukrcajte se u nju, u ime Allaha, neka plovi i neka pristane! Gospodar moj, uistinu, prašta i samilostan je."

43. I ona ih je ponijela na valovima velikim kao brda, i Nuh zovnu sina svoga koji se bio odvojio: "O sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s nevjernicima!''

44. On reče: "Skloniću se na kakvo brdo koje će me od vode zaštiti." – "Ništa danas od Allahove kazne neće zaštititi, osim ako se On nekome smiluje!'' – reče Nuh, i val ih razdvoji, i on potopljen bi.

45. I bi rečeno: "O Zemljo, gutaj vodu svoju, a ti, o nebo, prestani!" I voda se povuče i ispuni se odredba, a lađa pristade na planini el-Džudi, i bi rečeno: "Daleko nek je narod nevjernički!"

46. A Nuh pozva Gospodara svoga i reče: "Gospodaru moj, sin moj je od porodice moje, a obećanje Tvoje je zaista istinito i Ti si od mudrih najmudriji!’

47. "O Nuhu, on nije od porodice tvoje" – reče On – "On je [radio] nevaljalo djelo, zato Me ne pitaj ono o čemu nemaš znanja! Savjetujem te da ne bi bio od onih koji ne znaju."

48. "Gospodaru moj" - reče - "tebi se ja utičem da Te ne pitam ono o čemu nemam znanja! Ako mi ne oprostiš i ne smiluješ mi se, biću među gubitnicima."

49. "O Nuhu" - bi rečeno - "iskrcaj se, s mirom od Nas i blagoslovima tebi i narodima [koji će se izroditi] od onih koji su s tobom! I [od njih] biće naroda kojima ćemo davati da uživaju, a koje će poslije snaći Naša kazna bolna!’

50. To su nepoznate vijesti koje ti Mi objavljemo; ni ti ni narod tvoj niste prije ovoga ništa znali. Zato budi strpljiv, ishod će, zaista, u korist bogobojaznih biti.
 

51. "I Adu, [poslali smo] brata njihova Huda. "O narode moj" - govorio je on – "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, vi samo laži izmišljate.

52. O narode moj, ja ne tražim od vas nagrade za ovo; mene će nagraditi Onaj koji me je stvorio! Zar ne razumijete?

53. O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a On će vam slati kišu obilnu i daće vam još veću snagu, uz onu koju imate, pa ne okrećite se da grijeh činite!"

54. "O Hude" - govorili su oni - "nisi nam nikakav jasan dokaz donio, i mi na samu tvoju riječ nećemo napustiti božanstva naša, niti ćemo ti vjerovati.

55. ''Mi kažemo samo to da te je neko božanstvo naše zlom pogodilo." "Ja pozivam Allaha za svjedoka" - reče on - "a i vi posvjedočite da ja nemam ništa s tim što vi druge Njemu ravnim smatrate,

56. ''pored Njega; pa sada zajedno protiv mene lukavstvo smislite i nimalo mi vremena ne dajte.

57. ''Ja se uzdam u Allaha, u moga i vašega Gospodara! Nema ni jednog živog bića koje nije u potpunoj kontroli Njegovoj; Gospodar moj je zaista na Pravom putu.

58. Pa ako okrenete leđa, - a ja sam vam saopćio ono što vam je po meni poslano - Gospodar moj će umjesto vas narod drugi dovesti, i vi Mu ničim nećete nauditi; Gospodar moj zaista bdi nad svim".

59. I kad je došla odluka Naša, Mi smo, milošću Našom, Huda i one koji su s njim vjerovali spasli, i patnje surove ih poštedjeli.

60. Eto, to je bio Ad. Taj narod je znakove Gospodara svoga poricao i bio neposlušan poslanicima svojim, i pristajao uz svakog silnika, inadžiju.

61. I bio je praćen prokletstvom na ovom svijetu, a biće i na Sudnjem danu. Ad je, doista, odbio [da vjeruje u] Gospodara svoga; daleko neka je Ad, narod Hudov!

62. I Semudu – brata njihova Saliha. "O narode moj" - govorio je on - "klanjate se Allahu, vi drugog boga osim Njega nemate! On vas je od Zemlje stvorio i na njoj vas naselio! Zato ga molite da vam oprosti, i pokajte Mu se, jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se."

63. "O, Salihu" – govorili su oni – "ti si bio među nama nada naša prije ovoga. Zar nam braniš da se klanjamo onome čemu su se očevi naši klanjali? Mi uveliko sumnjamo u ono čemu nas ti pozivaš."

64. "O narode moj" – govorio je on – "gledajte: šta ako sam na jasnom uputstvu od Gospodar mog, i ako mi je On od Sebe dao Milost, pa ko će me od Allaha odbraniti ako Ga ne budem slušao, ta vi biste samo uvećali propast moju.

65. ''O, narode moj, evo ova Allahova kamila je znamen za vas, pa pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne činite joj nikakvo zlo, da vas ne bi zadesila kazna bliska."

66. Ali, oni je osakatiše, pa on reče: "Uživajte u zemlji svojoj još tri dana. To je obećanje koje nije izmišljeno."

67. I kad je došlo naređenje Naše, Mi smo, milošću Našom, Saliha i one koji su vjerovali s njim spasili, i od sramote toga dana - Gospodar tvoj je, uistinu, moćan i silan.

68. A one koji su činili zlo pogodio je [strašan] glas i oni su u kućama svojim osvanuli mrtvi, nepomični,

69. kao da u njima nikad nisu imućno živjeli. Semud je, doista, odbio [da vjeruje u] Gospodara svoga; daleko neka je Semud!
 

70. I Ibrahimu su izaslanici Naši bili došli sa radosnom viješću. "Mir!" – rekoše; "Mir!" – odgovori on, i ubrzo im donese pečeno tele.

71. A kad vidje da ga se ruke njihove ne dotiču, on osjeti neku odbojnost prema njima i obuze ga neka zebnja od njih. "Ti se ne boj!" - rekoše oni - "mi smo Lutovu narodu poslani."

72. A žena njegova stajaše tu, pa se nasmija. I Mi je obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Jakubom.

73. "Jadna ja!" – reče – "zar da rodim ovako stara, a i ovaj moj muž je star. Ovo je zaista stvar čudna!"

74. "Zar se čudiš Allahovoj odredbi?" - rekoše oni - "Allahova milost i Njegovi blagoslovi su na vama, obitelji vjerovjesničkoj. On je dostojan hvale i slave!"
75. I pošto Ibrahima prođe strah i dođe mu radosna vijest, on se poče zauzimati kod Nas za narod Lutov;

76. Ibrahim je zaista bio strpljiv, sažaljiv i [Bogu] odan.

77. "O Ibrahime, prođi se ovog! Zaista je naređenje [vezano za njih] od Gospodara tvoga već stiglo. Došla im je kazna koja se ne može odvratiti!"

78. I kad izaslanici Naši dođoše Lutu, on se zbog njih rastuži i osjeti da je nemoćan [da ih zaštiti], pa reče: "Ovo je mučan dan!’

79. I narod njegov pohrli njemu, - a i prije su radili sramotna djela. "O narode moj" - reče on - "eto mojih kćeri, one su vam čistije! Bojte se Allaha i pred gostima mojim me ne sramotite! Zar među vama nema razumna čovjeka?"

80. "Ti dobro znaš da na tvoje kćeri nemamo prava" - rekoše oni - "ti doista znaš šta hoćemo mi".

81. "Ah, da ja samo imam snage [vidjeli biste šta bi bilo] s vama" - reče on - "ili da se mogu osloniti na nekog snažnog!"

82. [A meleki] rekoše" "O Lute, mi smo izaslanici Gospodara tvoga. Vi im nećete ruka dopasti. Ti kreni sa porodicom svojom u [preostalom] dijelu noći, i neka se niko od vas ne obazire, osim žene tvoje. Nju će zadesiti isto što i njih! – Rok im je praskazorje, a zar praskazorje nije blizu?"

83. I kada dođe naredba Naša, Mi [sve prevrnusmo i] učinismo da ono što je bilo gore – bi dolje, i na njih kao kišu grumenje od pečena blata spustismo, sloj preko sloja,

84. obilježeno od Gospodara tvoga - a ono nije daleko od nasilnika.

85. I Medjenu - brata njihova Šuajba. "O narode moj" - govorio je on - "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate. I na mjerama i vagi ne zakidajte. Vidim da u obilju živite, i bojim se za vas kazne Dana sveobuhvatnog.

86. ''O narode moj! Punu mjeru dajite u mjerama i na vazi, i ne zakidajte ljudima stvari njihove i ne činite zlo po zemlji praveći nered.

87. Bolje vam je ono što vam je Allah ostavio, ako vjerujete; a ja nisam vaš čuvar".

88. "O Šuajbe" - govorili su oni – "da li molitva tvoja traži od tebe da napustimo ono čemu su se naši preci klanjali ili da ne postupamo sa imanjima našim onako kako nam je volja? Ti si doista blagodušan, razuman!"

89. "O narode moj" - govorio je on - "gledajte: šta ako sam na jasnom uputstvu od Gospodara mog i ako mi je On od Sebe dao lijepu opskrbu. Ja ne želim da protiv vas učinim ono što vama zabranjujem; jedino želim da učinim dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; na Njega se oslanjam i Njemu se obraćam.

90. ''O narode moj, neka vas moje neslaganje [s vama] nikako ne dovede do toga da vas zadesi ono što je zadesilo Nuhov narod ili Hudov narod ili Salihov narod. A i Lutov narod nije mnogo prije vas [živio].

91. I tražite oprost od Gospodara svoga, i onda Mu se pokajte! – Gospodar moj je, uistinu, samilostan i pun ljubavi.

92. "O Šuajbe" - rekoše oni - "mi ne razumijemo mnogo toga što ti govoriš, a vidimo da si ti među nama slab; da nije roda tvoga, mi bismo te kamenovali; ti nemaš nikakve moći nad nama."

93. "O narode moj" - reče on - "zar vam rod moj više znači od Allaha, i zar Njega iza leđa bacate? Gospodar moj ima potpunu moć nad onim što vi radite!

94. O narode moj, činite sve što možete, a činiću i ja. Vi ćete sigurno saznati koga će kazna stići koja će ga osramotiti i ko je lažac. Pa, čekajte i ja ću s vama čekati."

95. I kada je došla naredba Naša, Mi smo, iz milosti Naše, Šuajba i one koji su vjerovali s njim spasili, a one koji su zlo činili pogodio je [užasan] glas i oni su u kućama svojim mrtvi, nepomični osvanuli,

96. kao da u njima nikad nisu imućno živjeli. Daleko bio Medjen kao što je daleko [ostao] i Semud!
 

97. I Musaa smo poslali sa znamenjima Našim i autoritetom jasnim,

98. faraonu i glavešinama njegovim, ali oni poslušaše naredbu faraonovu, a njegova naredba nije bila ispravna.

99. Na Sudnjem danu on će svoj narod predvoditi i u vatru ga uvesti, a užasno je mjesto u koje će dovedeni biti!

100. Na ovom svijetu su praćeni prokletstvom, a [biće praćeni] i na onom; strašan će biti "dar" kojim će darivani biti!

101. To su neke vijesti koje ti o gradovima kazujemo; neki od njih još postoje, a neki su sa zemljom sravnjeni.

102. Mi im nismo nepravdu činili, već su oni prema sebi nepravedni bili. I kada je došla naredba Gospodara tvoga, od koristi im nisu bila božanstva njihova koje su, pored Allaha, prizivali; samo su im propast njihovu povećali.

103. Eto, tako Gospodar tvoj kažnjava kad kažnjava sela i gradove koji su nasilje činili. Kažnjavanje njegovo je zaista bolno i strašno.

104. Zaista je u ovom znak za one koji se plaše kazne na onom svijetu; a to je Dan kada će ljudi biti sabrani i to je Dan kada će svi biti prisutni,

105. a Mi ga odgađamo samo za neko vrijeme.

106. Onoga dana kad dođe, ni jedna duša neće progovoriti osim uz dopuštenje Njegovo, a među njima su nesretni i sretni.

107. Što se tiče nesretnih, oni će u vatru, u njoj će stenjanje i jecanje imati;

108. dok je nebesa i Zemlje, u njoj će ostati, - osim onog što Gospodar tvoj želi. Gospodar tvoj, zaista radi ono što hoće.

109. Što se tiče sretnih, oni će u džennet; dok je nebesa i Zemlje, u njemu će boraviti, - osim onog što Gospodar želi; biće to dar bez prekida.

110. Zato ne sumnjaj vezano za ono čemu se ovi klanjaju; oni se klanjaju onome čemu su se, još prije, klanjali preci njihovi. Mi ćemo im doista njihov udio, bez odbitka, dati!
 

111. I Musau smo Knjigu dali, pa se o njoj [u mišljenju] podvojilo. I da nije Riječ Gospodara tvoga predhodila, bilo bi im presuđeno. Zaista su oni u sumnjičavoj neizvjesnosti o njemu.

112. I svima će Gospodar tvoj djela njihova isplatiti; zaista, On dobro zna ono šta oni rade.

113. Budi ustrajan, onako kako ti je naređeno, i [nek to budu] oni s tobom koji se Allahu okreću, i ne griješite - On doista vidi ono što radite.

114. I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži; vi nemate drugih zaštitnika osim Allaha, inače, nema vam pomoći!

115. I obavljajte molitvu početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Dobra djela zaista poništavaju rđava. To je pouka za one koji pouku žele.

116. I strpljiv budi! Allah doista neće učiniti da propadne nagrada onih koji dobra djela čine.

117. A zašto među narodima prije vas oni obdareni razumom nisu branili da se na Zemlji nered čini - osim njih malo od onih koje smo Mi spasili! A oni nepravedni zanimali su se onim što im je uživanje donosilo, i bili su grešnici.

118. Gospodar tvoj nije nikada uništavao sela i gradove zlom nekim ako su stanovnici njihovi bili dobri.

119. A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude u jednu grupu svrstao. Međutim, oni će se uvijek u razilaziti [oko istine],

120. osim onih kojima se Gospodar tvoj smilovao. I zato ih je i stvorio. I ispuniće se riječ Gospodara tvoga: "Napuniću, zaista, džehennem džinnovima i ljudima – zajedno!"

121. I sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo, to je ono čime srce tvoje učvršćavamo. I u njima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.

122. I reci onima koji neće da vjeruju: "Radite što god možete, a i mi ćemo raditi;

123. i čekajte, i mi ćemo čekati!’

124. Allahu pripada nevidljivo nebesa i Zemlje i Njemu se sva odluka vraća, pa Njemu se klanjaj i u Njega se uzdaj! A Gospodar tvoj nije nemaran prema onom što radite.

Nazad na sadržaj Kur'ana