1. U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

2. O vjernici, ispunjavajte obaveze! Dozvoljava vam se stoka, osim one koja će vam se navesti; dok obrede hadždža obavljate, nije vam dozvoljeno da lovite. Uistinu, Allah propisuje što On hoće.

3. O vjernici, ne omalovažavajte Allahove odredbe hadždža, ni sveti mjesec, ni kurbane, ni ogrlice kojima se oni bilježe, ni one ljude koji su krenuli ka Časnom hramu želeći nagradu i naklonost Gospodara svoga. A kad obrede hadždža obavite, onda loviti možete. I neka vas mržnja nekih ljudi, i zato što su vam spriječili pristup Časnom hramu, nikako ne navede da ih napadnete! Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i bogobojaznosti, i jedni druge nemojte pomagati u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava.

4. Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, i ono što je udavljeno, i ono što je udarcem ubijeno, i ono što je padom ubijeno, i ono što je rogom ubijeno, i ono što su zvijeri načele – osim ako ste ga preklali – i što je na žrtvenicima žrtvovano, i ono što ste pomoću bacanja strelicama stekli. To je porok! – Danas su nevjernici izgubili svaku nadu za vašu vjeru, zato se ne bojte njih- već se bojte Mene. Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. – A onome ko bude primoran - kad hara glad, bez namjere da učini grijeh, Allah će oprostiti i samilostan biti.

5. Pitaju te što im se dozvoljava. Reci: “Dozvoljavaju vam se lijepa jela, i ono što vam ulove životinje koje lovu podučavate, onako kako je Allah vas naučio. Jedite ono što vam one uhvate i spomenite Allahovo ime pri tome, i bojte se Allaha, jer Allah, zaista, brzo sviđa račune.”

6. Danas vam se dozvoljavaju lijepe stvari; i dozvoljena vam je hrana onih kojima je data Knjiga, i vaša hrana je njima dozvoljena; i čestite vjernice su vam dozvoljene, i čestite žene iz naroda kojem je data Knjiga prije vas, kad im vjenčane darove njihove dadete s namjerom da se njima oženite, a ne da s njima blud činite i da ih za ljubavnice uzimate. A onaj ko odbije vjeru – uzalud će mu biti djela njegova i on će, na onom svijetu, među gubitnicima biti.
 

7. O vjernici, kad hoćete molitvu da obavite, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite, i glave svoje i noge svoje potarite do iza članaka. A ako ste džunubi, onda se okupajte; a ako ste bolesni ili na putu ili ako ste izvršili prirodnu potrebu ili ako ste se sastajali sa ženama, a ne nađete vode, onda rukama svojim čistu zemlju dotaknite i njima preko lica svojih i ruku svojih pređite. Allah ne želi da vam pričini poteškoće, već želi da vas učini čistim i da vam blagodat Svoju upotpuni, da biste bili zahvalni.

8. I sjetite se Allahove blagodati koju vam je dao, i zavjeta kojim vas je obavezao, kad ste rekli: “Slušamo i pokoravamo se!” I bojte se Allaha, jer Allah zna svačije misli.

9. O vjernici, u ime Allaha čvrsto stanite, pravedno svjedočeći! Neka vas mržnja nekih ljudi nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže bogobojaznosti, i bojte se Allaha – zaista, Allah dobro zna ono što činite!

10. Onima koji budu vjerovali i dobra djela činili Allah je obećao oprost i nagradu veliku;

11. A oni koji ne budu vjerovali i dokaze Naše budu poricali – biće stanovnici džehennema.

12. O vjernici, sjetite se Allahove blagodati prema vama kada su neki ljudi htjeli da vas se dočepaju, a On je zadržao ruke njihove. I bojte se Allaha, i neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!

13. I, zaista, Allah je uzeo zavjet od sinova Israilovih, i Mi smo između njih postavili dvanaest starješina – i Allah je rekao: “Ja sam s vama! Ako budete molitvu obavljali i milostinju davali, i ako budete u poslanike Moje vjerovali, pomagali im i lijep zajam Allahu davali, sigurno ću preći preko rđavih postupaka vaših i uvešću vas u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći. A onaj među vama koji poslije ovoga nevjernik postane – s pravog puta je skrenuo.”

14. Ali, zato što su zavjet svoj prekršili, Mi smo ih prokleli i srca njihova tvrdim učinili. Oni su riječi s mjesta njihovih mijenjali, a dobar dio onoga čime su opominjani zaboravili. I ti ćeš kod njih, osim malo njih, neprestano na podmuklost nailaziti, ali im pređi preko toga i oprosti – Allah, uistinu, voli one koji čine dobro.

15. Mi smo zavjet uzeli i od onih koji govore: “Mi smo kršćani”- ali su i oni dobar dio onoga čime su bili opominjani zaboravili, zato smo među njih neprijateljstvo i mržnju do Sudnjeg dana ubacili; a Allah će ih sigurno obavijestiti o onome što su radili.

16. O sljedbenici Knjige, došao vam je poslanik Naš da vam ukaže na mnogo šta što ste iz Knjige krili, i preko mnogo čega će i preći. A od Allaha vam je došla svjetlost i Knjiga jasna.

17. Allah njom upućuje one koji slijede zadovoljstvo Njegovo na puteve mira i sigurnosti, i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo; i upućuje ih na pravi put.

18. Zaista su nevjernici oni koji govore: “Bog je – Mesih, sin Merjemin!” Reci: “Ko može spriječiti Allaha da, ako hoće, uništi Mesiha, sina Merjemina, i majku njegovu, i sve one koji su na Zemlji? Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i nad onome što je između njih; On stvara što hoće, i Allah sve može.

19. Jevreji i kršćani kažu: “Mi smo djeca Božija i miljenici Njegovi.” Reci: "Pa zašto vas onda On kažnjava zbog grijehova vaših?” A nije tako! Vi ste kao i ostali ljudi koje On stvara: kome hoće On će oprostiti, a koga hoće, On će kazniti. Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i nad onome što je između njih, i Njemu je povratak.

20. O sljedbenici Knjige, došao vam je poslanik Naš - nakon što je neko vrijeme prekinuto slanje poslanika – da vam objasni, da ne biste rekli: “Nije nam dolazio ni onaj koji donosi radosne vijesti, ni onaj koji opominje!” Pa, došao vam je, eto, onaj koji donosi radosne vijesti i koji opominje. A Allah sve može.
 

21. A kada Musa reče narodu svome: “O narode moj, sjetite se Allahove blagodati prema vama kada je od vas vjerovjesnike učinio, i vladarima vas učinio, i dao vam ono što nijednom narodu nije dao;

22. O narode moj, uđite u Svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmičite nazad, pa da gubitnici postanete”, -

23. oni rekoše: “O Musa! u njoj je moćan narod i mi u nju nećemo ući dok god oni iz nje ne iziđu, pa ako oni iz nje iziđu, mi ćemo onda sigurno ući.”

24. Dva čovjeka koji su bili od onih koji su se Allaha bojali – a njih dvojicu je Allah s blagodati Svojom darovao – rekoše: “Navalite na njih kroz kapiju, pa kad kroz nju prođete, bićete sigurno pobjednici; a u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!”

25. ”O Musa,” – rekoše oni – “dok god su oni u njoj mi nećemo u nju ulaziti! Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi ćemo ovdje ostati!”

26. ”Gospodaru moj,” – reče Musa – “ja imam moć samo nad sobom i bratom svojim; zato nas odvoji od ovog naroda neposlušnog!”

27. ”Ona će im zabranjena četrdeset godina biti; oni će zemljom lutati” – reče On – “a ti ne tuguj za narodom neposlušnim!”
 

28. I ispričaj im o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kada je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: “Sigurno ću te ubiti!” – “Allah prima samo od bogobojaznih” – reče onaj.

29. ”I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova.

30. Ja želim da ti poneseš grijeh prema meni i grijeh prema sebi pa da budeš stanovnik u vatri. A ona je nagrada za nasilnike.”

31. I niska duša njegova navede ga da ubije brata svoga, pa ga on ubi i posta jedan od gubitnika.

32. Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. “Teško meni!” – povika on – “zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!” Pa poče da žali.

33. Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko nekoga u život vrati, - kao da je svim ljudima život dao. Naši poslanici su im jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili.

34. Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova rat vode i čine napor da na Zemlji nered bude: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju. To im je poniženje na ovom svijetu, a na onom svijetu čeka ih patnja velika,

35. osim onih koji se pokaju prije nego što ih se domognete! I znajte da Allah prašta i da je milostiv.
 

36. O vjernici, Allah se bojte i tražite sebi sredstvo da Mu se približite i na putu Njegovu se borite da biste uspješni bili.

37. Zaista, oni koji odbiju - da imaju sve ono što je na Zemlji, i još toliko, da se otkupe od kazne Sudnjeg dana, neće im se primiti. I njih čeka bolna kazna.

38. Željeće oni da iz vatre iziđu, ali im iz nje neće izlaska biti. I njih čeka kazna neprestana.

39. Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove, neka im to bude nagrada za ono što su učinili - opomena od Allaha. A Allah je silan i mudar.

40. A onome ko se poslije nedjela svoga pokaje i štetu nadoknadi – Allah će sigurno oprostiti. Allah doista prašta i samilostan je.

41. Zar ne znaš da Allahu pripada vlast na nebesima i na Zemlji. On kažnjava onoga koga hoće, a prašta onome kome hoće. I Allah ima moć nad svim.

42. O Poslaniče, neka te ne zabrinjavaju oni koji se natječu između se u odbijanju - od onih koji ustima svojim govore: “Vjerujemo!” a srcem ne vjeruju; i od Jevreja koji laži slušaju i koji slušaju za drugi narod koji te još nije sreo - oni smisao riječima s mjesta njihovih izvrću; Oni govore: “Ako vam se bude dalo ovo, onda to uzmite, a ako vam se ne bude dalo, onda budite oprezni!” A za onoga koga Allah želi iskušati, ti nemaš moć od Allaha da išta učiniš. To su oni čija srca Allah ne želi da očisti; njih na ovom svijetu čeka poniženje, a na onom svijetu kazna golema.

43. Oni su ogrezli u slušanju laži i jedenju onoga što je zabranjeno; pa ako ti dođu, ti im presudi ili se okreni od njih; ako se okreneš od njih, oni ti ne mogu nimalo nauditi. A ako im budeš sudio, sudi im pravo jer Allah voli pravedne.

44. A odkud da oni traže od tebe da im sudiš kad imaju Tevrat, u kome su Allahovi propisi? Onda bi poslije toga okrenuli leđa, jer oni nisu vjernici.
 

45. Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputstvo i svjetlo. Po njemu su Jevrejima sudili vjerovjesnici, koji su bili Allahu poslušni, i pobožni ljudi, i učeni, zato što su bili zaduženi da čuvaju Allahovu knjigu, i zato što su joj bili svjedoci. Pa, ne bojte se ljudi, već se bojte Mene; i ne prodajite znakove Moje za malu cijenu! A oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio, oni su nevjernici.

46. Mi smo im u njemu propisali: glava za glavu, i oko za oko, i nos za nos, i uho za uho, i zub za zub, i da rane treba uzvratiti. A onome ko od odmazde odustane, biće to za njega iskupljenje. A oni koji ne sude prema onom što je Allah objavio, oni su nasilnici.

47. I njihovim stopama poslali smo Isaa, sina Merjemina, koji je priznavao Tevrat prije njega objavljen; i njemu smo dali Indžil, u kome je bilo uputstvo i svjetlo, i da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, i uputstvo i pouka onima koji se Allaha boje,

48. i neka sljedbenici Indžila sude prema onome što je Allah objavio u njemu. A oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio, oni su grešnici.

49. A tebi smo objavili Knjigu, samu istinu, koja potvrđuje ono od Knjige prije nje, i da nad njim bdi. Pa ti im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne slijedi prohtjeve njihove umjesto Istine koja ti dolazi. Svakome od vas smo zakon i pravac odredili; i da je Allah htio, On bi vas jednim narodom učinio, ali nije, da vas iskuša u onome što vam je dao; zato se natječite ko će više dobra učiniti; Allahu ćete se svi vratiti, pa će vas On o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti.

50. I da im sudiš prema onome što Allah objavljuje i ne slijediš prohtjeve njihove, i da ih se čuvaš da te ne odvrate od nečega što ti je Allah objavio. Pa ako ne pristaju, ti onda znaj da Allah želi da ih zbog nekih grijehova njihovih kazni. A većina ljudi su, zaista, teški grešnici.

51. Zar oni traže da im se kao u pagansko doba sudi? A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji čvrsto vjeruje?

52. O vi koji ste povjerovali, ne uzimajte za zaštitnike Jevreje i kršćane! Oni su zaštitnici jedni drugima! I njima pripada onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati; Allah uistinu neće ukazati na pravi put ljudima koji nepravdu čine.

53. I ti vidiš one čija su srca bolesna kako se žurno među njima kreću, govoreći: “Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi.” A možda će Allah pobjedu dati ili neku svoju odluku sprovesti, pa će se oni početi kajati zbog onoga što su u sebi krili,

54. a oni koji vjeruju reći će: “Zar su to oni koji su se zaklinjali Allahom, svojom najtežom zakletvom, da su zaista s vama?” Djela njihova biće poništena, i oni će postati gubitnici.

55. O vi koji ste povjerovali, ako neko od vas od vjere svoje otpadne, - pa, Allah će uskoro dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovu putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome hoće – a Allah je neizmjerno dobar i zna sve.

56. Vaši zaštitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici, oni koji molitvu obavljaju i milostinju daju dok se u namazu pregibaju.

57. Onaj ko za zaštitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike – pa, Allahova stranka će sigurno pobijediti.
 

58. O vi koji ste povjerovali, za prijatelje ne uzimajte one koji vjeru vašu za podsmijeh i zabavu uzimaju, od onih kojima je data Knjiga prije vas i od onih koji vjeru odbijaju. I Allaha se bojte ako ste vjernici.

59. I kad pozivate na molitvu za podsmijeh i zabavu je uzimaju, zato što su oni ljudi koji ne shvaćaju.

60. Reci: “O sljedbenici Knjige, zar da nam se svetite zato što vjerujemo u Allaha i u ono što nam se objavljuje, i u ono što je objavljeno prije, - a većina ste grešnici?”

61. Reci: “Hoćete li da vam kažem šta je gore od toga kao kazna od Allaha? Oni koje je Allah prokleo i na koje se rasrdio i od njih majmune i svinje učinio, i onoga koji se klanjao tagutu – oni su u najgorem položaju i najdalje su s pravog puta odlutali.”

62. A kada vam dolaze, oni govore: “Vjerujemo!”, a zaista su došli vjeru odbijajući, i u takvom stanju su i otišli; i Allah najbolje zna ono što oni kriju.

63. Vidiš mnoge od njih kako žure u grijehe, neprijateljstvo i da ono što je zabranjeno jedu; ružno li je to šta rade!

64. Zašto ih pobožni i učeni ljudi od lažna govora i zabranjena jela ne odvraćaju? Ružno li je to što prave!

65. Jevreji govore: “Allahova ruka je stisnuta!” Stisnute bile ruke njihove i prokleti bili zbog toga što govore! Ne, obje ruke Njegove su otvorene, On udjeljuje kako hoće! A to što ti objavljuje Gospodar tvoj uvećaće kod mnogih od njih zabludu i nevjerovanje. Mi smo ubacili među njih neprijateljstvo i mržnju sve do Smaka svijeta. Svaki put kad potpale ratnu vatru, Allah je ugasi. I trude se da na Zemlji smutnju prave, a Allah ne voli smutljivce.

66. A da sljedbenici Knjige vjeruju i grijeha se čuvaju, Mi bismo poništili grijehe njihove i sigurni bismo ih uveli u džennetske bašče uživanja.

67. Da se oni pridržavaju Tevrata i Indžila i onoga što im je objavljeno od Gospodara njihovog, opskrba bi im dolazila sa svih strana. Među njima ima umjerena grupa, ali većina njihova ružna djela čini.
 

68. O Poslaniče, prenesi ono što ti je objavljeno od Gospodara tvoga, - ako ne učiniš, onda nisi prenio poslanicu Njegovu – a Allah će te od ljudi štititi. Allah zaista neće uputiti narod koji ne vjeruje.

69. Reci: “O sljedbenici Knjige, niste ni na čemu sve dok se ne budete pridržavali Tevrata i Indžila, i onoga što vam je objavio Gospodar vaš.” A to što ti je objavljeno od Gospodara tvog uvećaće, uistinu, kod mnogih od njih nepokornost i nevjerovanje. A ti se ne žalosti zbog naroda koji neće da vjeruje.

70. Oni koji su povjerovali, i oni koji su bili Jevreji, i Sabijci, i kršćani – oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i dobra djela čine, ničega se neće bojati i ni za čim neće tugovati.

71. Mi smo od sinova Israilovih, zaista, zavjet uzeli i poslanike im slali, ali kad kod bi im koji poslanik došao s onim što oni sami nisu željeli, jedne su u laž utjerivali, a druge ubijali.

72. Mislili su da neće biti na kušnju stavljeni, pa su oslijepili i ogluhili, i opet, kad je Allah primio pokajanje njihovo, oslijepiše i ogluhiše mnogi od njih; a Allah dobro vidi ono što oni rade.

73. Zaista su nevjernici oni koji govore: “Bog je – Mesih, sin Merjemin!” A Mesih je govorio: “O sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i mome i vašem Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u džennet zabraniti i boravište njegovo će džehennem biti; i nepravednim neće niko pomoći.

74. Zaista su nevjernici oni koji govore: “Allah je jedan od troje!” A nema boga osim Jednog Boga! I ako se ne okane onoga što govore, nesnosna patnja će, zaista, stići one od njih koji ne vjeruju.

75. Zašto se oni ne se pokaju Allahu i ne zamole Ga za oprost? Allah prašta i samilostan je.

76. Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik – i prije njega su dolazili i odlazili poslanici, i majka njegova je istinoljubiva žena bila; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako su zavarani.

77. Reci: “Zar ćete se, pored Allaha, klanjati onome što nije u stanju da vam kakvu štetu učini, ni da vam neku korist pribavi; i Allah je taj koji sve čuje i zna?”

78. Reci: “O sljedbenici Knjige, ne pretjerujte u vjeri svojoj, prelazeći preko onog što je pravo, i ne slijedite prohtjeve ljudi koji su zalutali ranije, i mnoge u zabludu odveli, i s pravog puta skrenuli!”
 

79. Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su onî od sinova Israilovih koji nisu vjerovali. To je zato što su neposlušni bili i uporno granice zla prelazili:

80. jedni druge nisu odvraćali od grešnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista to kako su postupali!

81. Ti vidiš mnoge od njih kako s mnogobošcima prijateljuju. Ružno li je zaista ono što sami sebi pripremaju: da se Allah na njih rasrdi i da u patnji vječno ostanu.

82. A da vjeruju u Allaha i vjerovjesnika i u ono što se njemu objavljuje, oni s njima ne bi prijateljevali, ali, većina njih su teški grešnici.

83. Ti ćeš sigurno naći da su od ljudi Jevreji i mnogobošci najgori neprijatelji vjernicima; i sigurno ćeš naći da će od ljudi oni koji govore: “Mi smo kršćani” najprije voljeti vjernike. To je zato što među njima ima svećenika i monaha i što se oni ne ohole.

84. Kada slušaju ono što se objavljuje Poslaniku, vidiš kako im liju suze iz očiju jer su prepoznali ono što je istina, pa govore: “Gospodaru naš, mi vjerujemo, pa upiši nas među one koji su posvjedočili.

85. Zašto da ne vjerujemo u Allaha i u Istinu koja nam je došla; i želimo da nas Gospodar naš uvede s dobrim ljudima.”

86. I Allah će im, zbog onoga što govore, kao nagradu džennetske bašče dati, kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno boraviti; i to je nagrada za one koji dobra djela čine.

87. A oni koji ne budu vjerovali i dokaze naše poricali biće stanovnici u džehennemu.

88. O vjernici, ne uskraćujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio, i ne prelazite mjeru, jer Allah ne voli one koji pretjeruju.

89. I jedite ono što vam Allah daje, što je dozvoljeno i lijepo; i bojte se Allaha u kojeg vjerujete.

90. Allahu nećete odgovorati ako se zakunete nenamjerno, ali ćete mu odgovarati ako se zakunete namjerno. Otkup za prekršenu zakletvu je: da deset siromaha običnom hranom kojom hranite čeljad svoju nahranite, ili da ih odjenete, ili da roba ropstva oslobodite. A onaj ko ne bude mogao – neka tri dana posti. Tako se za zakletve vaše otkupljujete kada se zakunete; i ispunjavajte zakletve svoje! Eto, tako vam Allah objašnjava znakove Svoje da biste bili zahvalni.

91. O vi koji ste povjerovali, vino i kocka i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste uspješni bili.

92. Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju, i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti?

93. I budite poslušni Allahu i budite poslušni Poslaniku, i oprezni budite! A ako glave okrenete, onda znajte da je Poslanik Naš dužan samo da jasno obznani.

94. Onima koji vjeruju i dobra djela čine nema grijeha u onome što pojedu i popiju kad se Allaha boje i kad vjeruju i dobra djela čine, i onda se Allaha boje i vjeruju, i onda se opet Allaha boje i dobro čine. A Allah voli one koji dobro čine.
 

95. O vi koji ste povjerovali, Allah će vas dovoditi u iskušenje sa nešto od divljači koja će biti na dohvat ruku vaših i kopalja vaših – da Allah ukaže na onoga koji Ga se boji a da Ga ne vidi. A onoga ko poslije toga prekrši granicu čeka bolna patnja.

96. O vi koji ste povjerovali, ne ubijajte divljač dok obavljate obrede hadždža! Onome od vas ko je hotimično ubije kazna je da jednu domaću životinju, čiju će vrijednost procijeniti dvojica vaših pravednih ljudi, pokloni Kabi, ili da se iskupi time što će, ravno tome, nahraniti siromahe ili postiti, da bi osjetio pogubnost postupka svoga. A Allah je prešao preko onoga što je bilo. Onome ko to opet uradi – Allah će se osvetiti, jer Allah je silan, izvršitelj osvete.

97. Vama se dopušta da u moru lovite i da ulov jedete, da se njime vi i putnici koristite. I zabranjuje vam se da na kopnu lovite dok obrede hadždža obavljate. I bojte se Allah, pred kojim ćete se sabrati.

98. Allah je učinio Kabu, Časni hram, opskrbom ljudima, i sveti mjesec i kurbane i ogrlice kojima su označeni; tako da znate da je Allahu poznato ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, da Allah, zaista, sva zna.

99. Neka znate da Allah strogo kažnjava, ali i da prašta i da je milostiv.

100. Poslaniku je jedino dužnost da objavi, a Allah zna i ono što javno činite i ono što sakrijete.

101. Reci: “Nije isto ono što je dobro i ono što je zlo, čak ni onda kad te iznenadi mnoštvo onoga što je zlo. Zato se Allaha bojte, o vi koji ste razumom obdareni, da biste uspješni bili.”

102. O vi koji ste povjerovali, ne pitajte o stvarima koje će vas povrijediti ako vam se objasne; a ako budete o njima pitali dok se Kur’an objavljuje, objasniće vam se; Allah je preko njih prešao. – A Allah prašta i blag je.

103. Narod prije vas je pitao o njima, pa su onda postali nevjernici.

104. Allah nije propisao ni behîru, ni sâibu, ni vasîlu, a ni hâma; to oni koji ne vjeruju izmišljaju laži protiv Allaha, i većina njih dovoljno ne razumije.

105. A kada im se kaže: “Pristupite onome što Allah objavljuje, i Poslaniku!” oni odgovaraju: “Dovoljno nam je ono na čemu smo pretke naše zatekli”. – Zar i ako preci njihovi nisu ništa znali i ako uputu nisu slijedili?!

106. O vjernici, zaduženi ste sa sebe; ne šteti vam onaj ko je zalutao, kada vi uputu slijedite! Allahu ćete se svi vratiti i On će vas obavjestiti o onome šta ste radili.

107. O vjernici, kada vam se približi smrt, prilikom davanja oporuke neka vam posvjedoče dvojica pravednih ljudi vaših ili neka druga dvojica, koji nisu vaši, - ako ste na putu, a pojave se znaci smrti. A ako posumnjate, zadržite ih poslije obavljene molitve i neka se Allahom zakunu: “Mi zakletvu ni za kakvu cijenu nećemo prodati makar se radilo i o kakvu rođaku i svjedočenje koje je Allah propisao nećemo uskratiti, jer bismo tada bili, doista, grešnici”.

108. A ako se dozna da su njih dvojica počinila grijeh krivo se zaklinjući, onda neka na njihovo mjesto stanu druga dvojica, najbližih u srodstvu, koji traže svoje zakonsko pravo, i neka se Allahom zakunu: “Naše svjedočenje je vjerodostojnije od svjedočenja njihovog, i mi nismo granicu prekršili, jer bismo tada, zaista, nepravedni bili”.

109. Tako će najprije ispravno svjedočiti ili će se bojati da će njihove zakletve drugim zakletvama biti pobijene. I bojte se Allaha i slušajte! A Allah neće uputiti narod neposlušan.

110. Allah će sakupiti poslanike jednog dana i upitati: “Kako su vam se odazvali?" – oni će reći: “Mi ne znamo; zaista Ti znaš sve ono što je skriveno”.

111. Kad Allah rekne: “O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kada sam te Džibrilom pomogao pa si s ljudima, u bešici i kao zreo čovjek, razgovarao; i kada sam te Knjizi i mudrosti, i Tevratu i Indžilu naučio: i kada si, voljom Mojom, od gline nešto u obliku ptice napravio i u nju puhnuo i kada je ona, voljom Mojom, postala ptica; i kada si, voljom Mojom, o rođenja slijepa i gubavca iscijelio; i kada si, voljom Mojom, mrtve dizao; i kada sam od tebe sinove Israilove odbio, kad si im ti jasne dokaze donio, pa su oni među njima koji nisu vjerovali – povikali: “Ovo nije ništa drugo do prava vradžbina!”

112. I kada sam se učenicima nadahnućem obratio: “Vjerujte u Mene i Poslanika Moga!” – oni su odgovorili: “Vjerujemo, i budi svjedok da smo se pokorili”.

113. A kada učenici rekoše: “O Isa, sine Merjemin, da li je u stanju Gospodar tvoj da nam trpezu s neba spusti?” – on reče: “Bojte se Allaha ako ste vjernici.”

114. ”Mi želimo” – rekoše oni – “da s nje jedemo i da naša srca budu smirena i da se uvjerimo da si nam istinu govorio, i da o njoj budemo svjedoci”.

115. Isa, sin Merjemin , reče: “O Allahu, Gospodaru naš, spusti nam s neba trpezu da nam bude praznik, i prvima od nas i onima posljednjim, i znak Tvoj, i opskrbi nas, a Ti si opskrbitelj najbolji!”

116. ”Ja ću vam je spustiti” – reče Allah -, “a one među vama koji i poslije ne budu vjerovali kaznit ću kaznom kakvom ni jednog od svjetova neću kazniti”.

117. A kada Allah rekne: “O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: ‘Prihvatite mene i majku moju kao dva boga pored Allaha!’” – on će reći: “Slavljen neka si Ti! Meni nije priličilo da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš; Ti znaš šta je u meni, a ja ne znam šta je u Tebi; zaista Ti sve što je skriveno znaš.

118. Govorio im nisam osim onoga što si mi Ti naredio: ’Klanjajte se Allahu, i mome i svome Gospodaru!’ I ja sam nad njima svjedočio dok sam među njima bio, a kad si me Sebi uzeo, Ti si ih nadzirao; Ti si svemu svjedok.

119. Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar Ti si.”

120. Allah će reći: “Ovo je Dan u kome će iskrenima od koristi iskrenost njihova biti; njima će džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, pripasti, vječno i dovijeka će u njima ostati. Allah će zadovoljan njima biti, a i oni zadovoljni Njim. To će veliki uspjeh biti!”

121. Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je na njima; i On nad svim moć ima!
 

Nazad na sadržaj Kur'ana