1. U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

2. Elif-lam-ra. Ovo su ajeti knjige, Kur’ana jasnog!

3. Samo koliko puta će nevjernici poželjeti da su bili [Allahu] pokorni!

4. Pusti ih neka jedu i naslađuju se, i neka ih zavara nada - znaće oni!

5. A Mi nismo uništili ni jedan grad a da svoj rok određeni nije imao.

6. Nijedan narod ne može ni ubrzati ni usporiti konac svoj.

7. Oni govore: "Ej, ti kome se Zikr objavljuje, ti si, uistinu lud!

8. “Zašto nam meleke ne dovedeš, ako je istina što govoriš!’

9. Mi meleke ne šaljemo osim s Istinom, i tada ne bili oni kojima je odgođeno.

10. Mi, uistinu, Zikr objavljujemo i, uistinu, Mi smo mu zaštitnici!

11. I prije tebe smo sljedbenicima prijašnjih religija [poslanike] slali.

12. I nijedan im poslanik nije došao, a da mu se nisu narugali.

13. Eto tako ga [Kur’an] Mi uvodimo u srca nevjernika.

14. Oni u nj neće vjerovati, a doista su prošli običaji naroda davnašnjih.

15. Kad bismo im kapiju neba otvorili i oni se nastavili kroz nju uspinjali.

16. Oni bi, zacijelo, rekli: "Naše su oči opijene; ne! mi smo ljudi opčinjeni!"

17. Mi smo na nebu sazviježđa postavili i za one koji ih posmatraju ukrasili

18. I čuvamo ih od svakog šejtana prokletog;

19. Osim onoga koji kradom prisluškuje, ali njega stiže svjetlica jasna.

20. A Zemlju smo prostrli i po njoj nepomične planine razbacali i učinili da na njoj sve s mjerom raste.

21. I dajemo vam iz nje opskrbu, a i onima koje vi ne hranite.

22. Ne postoji ništa čije riznice ne posjedujemo, i od toga Mi spuštamo samo količinu određenu.

23. Mi šaljemo vjetrove da oplođuju, a iz neba spuštamo kišu pa vas njome

napajamo, i vi niste njeni rizničari.

24. I, doista, Mi dajemo život i smrt, i, doista, Mi naslijeđujemo.

25. Doista, Mi znamo one od vas koji su prvi bili, i, doista, Mi znamo one koji će poslije doći.

26. A On, Gospodar tvoj, će ih, zaista, sve sabrati. On je mudar i sve zna.

27. Mi smo stvorili Adema od ilovače, od blata ustajalog.

28. A još prije smo stvorili džinnove od vatre vjetra užarenog.

29. I kad Gospodar tvoj reče melekima: "Ja će stvoriti čovjeka od ilovače, od blata ustajalog.

30. ''I kad mu dam oblik i u nj udahnem dušu, pred njim na sedždu padnite!’’

31. Sve meleki su se, zajedno poklonili.

32. Osim Iblisa; Odbio je da bude od onih koji su sedždu učinili.

33. "O, Iblise" – reče On – "šta je tebi pa nisi od onih koji sedždu čine?"

34. "Nije moje" - reče - "da se poklonim čovjeku koga si stvorio od ilovače, od blata ustajalog."

35. “Onda izlazi iz odavde” - reče On – “zaista si proklet!

36. “I prokletstvo na tebi biće do Dana sudnjeg!"

37. "Gospodaru moj," – reče on – "daj mi vremena do dana kada će oni biti

oživljeni!"

38. "Bićeš od onih kojim će biti odgođeno" – reče On –

39. "Do Dana vremena određenog."

40. "Gospodaru moj" - reče - "zato što si me u zabludu doveo, ja ću njima na Zemlji [poroke] lijepim predstaviti i sve ću ih zavesti.

41. “Osim robove Tvoje među njima iskrene."

42. "Ovo je za Mene ispravan put" – reče On:

43. "Doista, Moji robovi - nećeš imati vlasti nad njima, osim nad onima koji te

budu slijedili, od onih zalutalih."

44. Za sve njih mjesto boravka džehennem će biti.

45. On sedam kapija ima, i svakoj pripada određen dio njih.

46. Oni koji su se Allaha bojali će u džennetskim baščama pored izvora biti.

47. "Uđite u njih sigurni, straha oslobođeni!"

48. I Mi ćemo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni će kao braća na divanima jedni prema drugima sjediti.

49. Tu ih umor neće doticati, oni odatle nikada neće izvedeni biti.

50. Obavijesti robove Moje da sam Ja, zaista, Onaj koji prašta, Milostivi.

51. I da je i kazna moja, doista, bolna kazna!
 

52. I obavijesti ih o gostima Ibrahimovim.

53. Kada su mu ušli i rekli: "Mir!’ – on je rekao: "Mi smo se vas uplašili."

54. “Ne plaši se!” - rekoše - "donosimo ti radosnu vijest, učena sina ćeš imati."

55. "Zar mi donosite radosnu vijest, uprkos tome što me je starost ophrvala?" - reče on - "Čime me radujete?"

56. "Donosimo ti radosnu vijest istinski" - rekoše oni - "zato ne budi od onih koji nadu gube!"

57. "Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su [s Pravog puta] zastranili" – reče on.

58. "A šta je stvar [zbog koje ste došli], o izaslanici?", upita.

59. "Mi smo poslani narodu navjerničkom" - rekoše -

60. "Osim porodice Lutove, njih ćemo sve spasiti.

61. “Osim žene njegove; ona će, odlučili smo, sa ostalima kaznu iskusiti.”
 

62. I kad izaslanici dođoše porodici Lutovoj.

63. On reče: “Vi ste, doista, ljudi neznani!”

64. “Ne!” - rekoše oni. “Donosimo ti ono u što ovi sumnjaju.

65. “Došli smo ti sa istinom, a mi, zaista, istinu govorimo.

66. “Izvedi čeljad svoju u [zadnjem] dijelu noći, a ti budi na začelju njihovu. I neka se niko od vas ne osvrće, već produžite u pravcu kuda vam se naređuje!"

67. I Mi smo mu objavili tu odredbu: da će oni, svi do posljednjeg, u svitanje uništeni biti.

68. U to dođoše stanovnici grada, veseli.

69. "Ovo su gosti moji" – reče on – "pa me ne sramotite.

70. “I bojte se Allaha, i mene ne ponizujte!"

71. "A zar ti nismo zabranili da ikoga primaš?" – povikaše oni.

72. "Ako već hoćete da [to] činite, eto kćeri mojih!’ – reče on.

73. A života mi tvoga, oni su u opijenosti svojoj lutali.

74. Pa ih zorom zadesi [strašan] glas.

75. I Mi smo učinili da ono što je gore bude dolje, i na njih smo kao kišu grumenje od skamenjene gline sručili.

76. To su, zaista, znaci za one koji pažljivo posmatraju.

77. Oni su pored puta koji i sada postoji;

78. To je doista znak za one koji vjeruju.

79. A i stanovnici Ejke su bili nevjernici.

80. Pa smo im se osvetili, i oboje [stoje] pored jasnog puta.

81. I stanovnici Hidžra su poslanike u laž utjerivali.

82. A Mi smo im znakove Naše donosili, ali su oni od njih glave okretali.

83. Oni su kuće u brdima klesali, [vjerujući da su] bezbjedni.

84. Pa i njih ujutro [strašan] glas zadesi.

85. I ne bijaše im ni od kakve koristi ono što su bili stekli.

86. Mi nismo stvorili nebesa i Zemlju, i ono što je između njih, osim istinom.

Čas [oživljenja] će zacijelo doći, zato ti velikodušno oprosti!

87. Gospodar tvoj, On je Stvaraoc, Sveznajući.

88. Mi smo ti dali sedam [ajeta], od onih koji se ponavljaju, i Kur’an veličanstveni.

89. Ne pružaj poglede svoje na ono što Mi dajemo na uživanje nekim od njih i ne budi tužan zbog njih, a prema vjernicima blag budi

90. I reci: “Ja sam onaj koji javno opominje!” –

91. Kao što smo [kaznu] spustili na one koji dijele,

92. One koji su Kur’an [na vrste] izdijelili.

93. I tako Mi Gospodara tvoga, njih ćemo ih sve pitati.

94. O onom što su radili!

95. Ti javno ispovijedaj ono što ti je naređeno, i od mnogobožaca se okreni.

96. Mi smo ti dovoljni protiv onih koji se rugaju.

97. Onih koji pored Allah drugog boga uzimaju; i znaće oni!

98. Mi dobro znamo da ti je teško u duši zbog onoga što oni govore.

99. Zato veličaj hvalom Gospodara svoga, i u budi od onih koji sedždu čine.

100. I Gospodaru svog obožavaj sve dok ti neosporna stvar (smrt) ne dođe!

Na sadžaj Kur'ana