1. U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

2. Hvaljen neka je Allah koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo dao, pa opet oni koji ne vjeruju – druge sa Gospodarom svojim izjednačuju!

3. On je Taj ko vas od ilovače stvara i životni rok određuje, i drugi rok određeni je kod Njega, a vi opet sumnjate.

4. On je Allah na nebesima i na Zemlji, On zna i što krijete i što pokazujete, i On zna ono što djelima svojim zarađujete.

5. A ne dođe im ni jedan od znakova Gospodara njihova a da oni od njega glave nisu okrenuli.

6. Oni su u poricali Istinu kada im je došla, ali, sigurno će im stići vijesti o onome čemu se oni rugaju.

7. Zar nisu vidjeli koliko smo Mi civilizacija prije njih uništili, koje smo na Zemlji jačim od vaše učinili, i kojima smo kišu obilatu slali i učinili da rijeke pored njih teku, pa smo ih, zbog grijehova njihovih, uništavali, i druge civilizacije, poslije njih, podizali.

8. A i da ti Knjigu na papiru spustimo i da je oni rukama svojim opipaju, opet bi sigurno rekli oni koji neće da vjeruju: “Ovo nije ništa drugo do prava vradžbina.”

9. I oni govore: “Zašto mu se nije poslao melek?” A da smo meleka poslali, stvar bi bila svršena, i onda im se ne bi nikakva odgoda dala.

10. A da smo ga melekom učinili, sigurno bi ga kao čovjeka poslali, i opet bismo ih učinili zbunjenim u onome u čemu su sad zbunjeni.

11. Poslanici i prije tebe su bili izrugivani, pa je one koji su im se rugali stiglo baš ono čemu su se rugali.
 

12. Reci: “Putujte po svijetu, zatim pogledajte kako su završili oni koji su poslanike u laž utjerivali!”

13. Upitaj: “Čije je sve ono što je na nebesima i na Zemlji?” Reci: “Allahovo!” On je Sebi propisao da bude milostiv. On će vas sigurno sakupiti na Sudnjem danu u koji nema nikakve sumnje. Oni koji su svoje duše izgubili, pa oni neće vjerovati.

14. Njemu pripada sve što živi u noći i danu; On sve čuje i sve zna.

15. Reci: “Zar da za zaštitnika uzmem nekog drugog osim Allaha, stvoritelja nebesa i Zemlje? On hrani, i On nije hranjen!” Reci: “Meni je naređeno da budem prvi od onih koji se pokorili” i nikako ne budi od onih koji Allahu druge ravnim smatraju!

16. Reci: “Bojim se, ako budem neposlušan svome Gospodaru, kazne na Velikom danu.”

17. A onaj od koga kazna bude odvraćena toga dana, zaista mu se Allah smilovao, i to je očiti uspjeh.

18. Ako te Allah nekom nevoljom pogodi, - pa, niko je osim Njega ne može otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari, - pa, On sve može.

19. On ima potpunu moć nad robovima Svojim; On je Mudar, o svemu dobro obaviješten.

20. Reci: “Šta je najveća stvar u svjedočenju?” Reci: “Allah je između mene i vas svjedok. A meni se ovaj Kur’an objavljuje i da njime vas i one do kojih on dopre opominjem. Zar vi, zaista, svjedočite da pored Allaha ima i drugih bogova?” Reci: “Ja ne svjedočim.” Reci: “Samo je On – Jedan Bog, i ja nemam ništa s tim što vi smatrate druge Njemu ravnim.”

21. Oni kojima smo Knjigu dali prepoznaju ga kao što prepoznaju sinove svoje; oni koji duše svoje izgube, pa – oni neće vjerovati.

22. I da li je iko nepravedniji od onoga koji o Allahu izmišlja laži ili pobija znakove Njegove? Nepravedni zaista neće uspješni biti!

23. I Dana kada ih sve sakupimo, pa upitamo one koji su druge Allahu ravnim smatrali: “Gdje su vam božanstva vaša koja ste bogovima držali?”

24. Tada im ništa drugo iskušenje neće biti nego da reknu: “Allaha nam, Gospodara nam našeg, mi nismo nikoga Allahu ravnim smatrali!”

25. Gledaj kako će oni sami sebi lagati, i napustiće ih ono što su bili izmislili!

26. Od njih su i oni koji slušaju šta govoriš; i Mi smo na srca njihova zastore stavili, da to ne bi razumjeli, i gluhim ih učinili; i ako bi svaki od naših znakova vidjeli, u njih ne bi povjerovali. Čak i onda kada ti dođu, s tobom se raspravljaju; oni koji ne vjeruju govore: “To su samo izmišljotine naroda davnašnjih!”

27. Oni ga drugima brane, i sami ga izbjegavaju; i samo sebe upropaštavaju, a da i ne primjećuju.

28. A da ti je vidjeti kad pred vatrom budu zaustavljeni, i reknu: “Da nam je da povraćeni budemo, pa da znakove Gospodara našeg ne pobijamo i da vjernici postanemo!”

29. Ne! Njima će očevidno postati ono što su prije krili; a kada bi bili povraćeni, opet bi nastavili da rade ono što im je bilo zabranjeno, jer oni su doista lažljivci.

30. I kažu: “Nema života osim na ovom svijetu i mi nećemo biti oživljeni!”

31. A da ti je vidjeti kad pred Gospodarom svojim budu zaustavljeni i kad ih On upita: “Zar ovo nije istina?” – Odgovoriće: “Jeste, tako nam Gospodara našeg!” On će reći: “E pa iskusite onda kaznu zbog toga što niste vjerovali!”
 

32. Zaista, gubitnici su oni koji poriču susret s Allahom; tako, kada im Čas iznenada dođe, i reći će: “O, žalosti naše, kako smo ga tako zanemarili!” i terete svoje će na leđima svojim nositi, a ružno li je ono što će uprtiti!

33. I šta je život na ovom svijetu do igra i zabava; i onaj svijet je, zaista, bolji za one koji se Allah boje. Zar ne razumijete?

34. Mi znamo da tebe zaista žalosti to što oni govore. Ali, oni tebe u laž ne utjeruju, nego nepravedni Allahove znakove poriču.

35. I zaista su poslanici prije tebe bili u laž utjerivani, pa su trpjeli to što su ih u laž ugonili, i bili su mučeni sve dok im ne bi došla pomoć Naša; i niko ne može Allahove riječi izmijeniti; i, zaista, došle su ti o poslanicima neke vijesti.

36. Ako je tebi teško to što oni glave okreću - pa da si u stanju naći kakav otvor u Zemlji ili kakve ljestve na nebo, pa im donijeti jedan znak! (Kakve koristi!?) Da je Allah htio, On bi ih oko upute ujedinio; zato ne budi od onih koji ne znaju!

37. Odazvaće ti se jedino oni koji čuju; a mrtvi – njih će Allah oživjeti; zatim, Njemu će biti vraćeni.

38. Oni govore: “Zašto mu znak od Gospodara njegovog nije poslan!” Reci: “Allah je zaista kadar da pošalje znak, ali većina njih ne zna.”

39. Nema životinje na Zemlji niti ptice koja na krilima svojim leti, a da ne čine zajednice poput vaših. U Knjizi Mi nismo ništa izostavili, i onda biće sakupljeni pred Gospodarom svojim.

40. A oni koji znakove Naše poriču gluhi su i nijemi, u tminama su. Onoga koga hoće, Allah u zabludu odvodi, a onoga koga hoće, na pravi put izvodi.

41. Reci: “Kažite vi meni, ako istinu govorite, kad bi vam došla Allahova kazna ili vas Čas iznenadio, da li biste ikoga drugog osim Allah prizivali?”

42. Ne! Njega biste zvali; i, ako bi On htio, otklonio bi od vas ono zbog čega ste Ga zvali, i zaboravili biste one koje ste Mu ravnim smatrali.
 

43. I zaista smo narodima prije tebe (poslanike) slali i nesrećama i nedaćom ih spopadali ne bi li ponizni postali.

44. Pa zašto nisu, kada im je došla kazna Naša, ponizni postali? Umjesto toga srca njihova su otvrdnula, i šejtan im je lijepim prikazao ono što su radili.

45. I kada su zaboravili ono čime su opominjani, Mi smo im kapije svega otvorili; i tako, kad su se onome što im je dato poradovali, iznenada smo ih spopali, i oni su onda u očajanje pali.

46. Tako se zameo trag narodu koji je činio zlo; a hvala pripada Allahu, Gospodar svjetova!

47. Reci: “Kažite vi meni, ako bi vas Allah sluha vašeg i vida vašeg lišio i srca vaša zapečatio, koji bi vam bog, osim Allaha, to vratio?” Pogledaj kako dokaze iznosimo, a oni opet glave okreću.

48. Reci: “Kažite vi meni, ako bi vas Allahova kazna stigla neočekivano ili javno, zar bi iko drugi do narod nepravedan nastradao?”

49. Mi šaljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju; pa oni koji vjeruju i (svoje živote) u red dovedu – za njih nema straha i oni neće tugovati.

50. A one koji znakove Naše pobijaju stići će kazna zato što grešno postupaju.

51. Reci: “Ja vam ne kažem da su u mene Allahove riznice, niti da mi je poznat nevidljivi svijet, niti vam kažem da sam melek – ja slijedim samo ono što mi se objavljuje.” Reci: “Zar su isto slijepac i onaj koji vidi?” Zašto ne razmislite?

52. I njime opominji one koji strahuju što će pred Gospodarom svojim sakupljeni biti; kad osim njega ni zaštitnika ni zagovornika neće imati – da bi se Allaha bojali.

53. I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i navečer Gospodaru svome mole želeći naklonost Njegovu – ti nećeš za njih odgovarati, a ni oni neće odgovarati za tebe; pa ako bi ih otjerao, nasilnik bi bio.

54. I tako Mi jedne drugima iskušavamo da bi rekli: “Zar su to oni koje je Allah, između nas, darovao?” – A zar Allah najbolje ne poznaje one koji su zahvalni!

55. A kada ti dođu oni koji u znakove naše vjeruju, ti reci: “Mir vama! Gospodar vaš je Sebi propisao da bude milostiv: ako neko od vas kakvo ružno djelo iz lahkomislenosti učini, pa se poslije pokaje i popravi, - pa, On oprašta i samilostan je.”

56. Tako Mi znakove jasnim činimo, i da bi očevidan bio put kojim idu grešnici.
 

57. Reci: “Meni je zabranjeno da se klanjam onima koje vi, pored Allaha, prizivate.” Reci: “Je ne slijedim prohtjeve vaše, jer bih tada zalutao i ne bih bio od onih koji uputu slijede.”

58. Reci: “Ja za ono što radim imam jasan dokaz od Gospodara mog, a vi ste Ga porekli. Nije u mojoj vlasti ono što vi požurujete; pita se samo Allah, On sudi po pravdi i On je sudija najbolji.”

59. Reci: “Da je o mojoj vlasti ono što požurujete, između mene i vas bilo bi svršeno, a Allah najbolje poznaje nepravedne.”

60. U Njega su ključevi svega nevidljivog, samo ih On zna, i On zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg niti ičeg suhog, ničeg što nije u jasnoj Knjizi.

61. On vam noću duše uzima, - i zna šta ste preko dana zgriješili -, u njemu vas u život vraća, sve dok se rok životni ne završi. Na kraju, Njemu ćete se vratiti i On će vas o onome što ste radili obavijestiti.
 

62. On ima potpunu moć nad robovima Svojim, i On šalje čuvare nad vama; sve dok nekome od vas smrt ne dođe, izaslanici Naši mu dušu uzmu, a oni svoju dužnost ne zanemaruju.

63. Onda će biti vraćeni Allahu, svome istinskom zaštitniku. Zar samo na Njemu nije da odlučuje? i On najbrže obračun sviđa.

64. Reci: “Ko vas iz tmina kopna i mora izbavlja? Zovete Ga ponizno i tajno: ‘Ako nas On iz ovoga izbavi, sigurno ćemo biti zahvalni!’”

65. Reci: “Allah vas iz njih i iz svake nevolje izbavlja, pa vi ipak smatrate da ima Njemu ravnih.”

66. Reci: “On je kadar da pošalje na vas kaznu odozgo ili odozdo ili da vas u stranke podijeli pa da silu jedni drugih iskusite.” Pogledaj samo kako Mi znakove jasnim činimo da bi oni razumjeli!

67. Tvoj narod ga je odbio, a on je istina. Reci: “Ja nisam vaš čuvar,

68. svaki nagovještaj ima svoje vrijeme, i vi ćete znati!”

69. Kada vidiš one koji o znakovima Našim na široko razlažu, nek si daleko od njih sve dok na drugi razgovor ne pređu. A ako šejtan učini da zaboraviš, onda ne sjedi s ljudima nepravednim kad se opomene sjetiš.

70. Bogobojazni neće za njih račun polagati, ali opomena – da bi se oni Allaha bojali.

71. Ostavi one koji vjeru svoju kao igru i zabavu uzimaju, i koje je život na ovom svijetu obmanuo, i podsjeti njime da će duša biti uništena onim što zaradi. Osim Allaha nema joj ni zaštitnika ni posrednika, i nikakva otkupnina od nje se neće primiti. To su oni koji će biti uništeni zbog onoga što su radili; njih čeka piće od ključale vode i patnja nesnosna, zato što su vjeru odbijali.
 

72. Reci: “Zar da, pored Allaha, prizivamo ono što nam ne može ni koristiti ni štetiti pa da budemo vraćeni stopama našim nakon što nas je Allah uputio – kao onaj koga su na Zemlji šejtani zaveli pa izgubljeno tumara. On ima drugove koji ka uputi zovu: ‘Hodi nama!’” Reci: “Allahova uputa – zaista je uputa, i nama je naređeno da se Gospodaru svjetova pokorimo”
73. I molitvu obavljajte i Njega se bojte; On je Taj pred kojim ćete biti sakupljeni.”

74. On je Taj koji je nebesa i Zemlju istinito stvorio. Dana kada će reći “Budi!” i ono će biti. Riječ Njegova je Istina. On će imati vlast na Dan kad se u rog duhne. On zna nevidljivi i vidljivi svijet, i On je Mudar i Sveznajući.”

75. A kad Ibrahim reče svome ocu Azeru: “Zar kumire smatraš bogovima?! Ja vidim tebe i narod tvoj u pravoj zabludi.”

76. Tako smo Mi pokazali Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi jedan od uvjerenih postao.

77. I kada ga noć obavi, On ugleda zvijezdu i reče: “Ovo je Gospodar moj!” A pošto zađe, reče: “Ne volim one koji zalaze!”

78. A kad ugleda Mjesec kako izlazi, reče: “Ovo je Gospodar moj!” A pošto zađe, on reče: “Ako me Gospodar moj ne uputi, biću sigurno od onih koji su zalutali.”

79. A kad ugleda Sunce kako se rađa, on uzviknu: “Ovo je Gospodar moj, ovo je najveće!” – A pošto zađe, on reče: “Narode moj, ja nemam ništa s tim što vi Njemu druge ravnim smatrate!

80. Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i zemlju stvorio; i ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!”

                                                                                   dio II: ajeti 81-166

Sadržaj Kur'ana