Staza rječitosti, govori br. 11- 40
|
GOVOR 11. Planine se mogu pomaci s mjesta svojih, ali ti se ne smiješ pomaci sa svoga. Zube svoje stisni! Glavu svoju daj Bogu! Noge svoje cvrsto u zemlju usadi! Pogled svoj na neprijatelju najudaljenijem zadrzi, pa oci zatvori! I budi siguran daje pobjeda samo od Boga Uzvišenog!
GOVOR 12. U tom slucaju on je prisutan. Šta više, u ovoj vojsci našoj prisutni su cak i oni ljudi koji su još u kicmama muškaraca i matericama zena. Ukratko, vrijeme ce ih iznijeti i vjera ce pomocu njih ojacati.
GOVOR 13. Bili ste vojska zene i sljedbenici deve. Ona je zamumlala, a vi se odazvali. Kada bijaše ubijena, vi se razbjezaste. Cudorednost vaša je niska, a zavjet vaš raskinut. Vjera vaša je dvolicnost. Voda vaša je ustajala. Onaj koji prebiva medju vama natovaren je grijesima, a onaj koji vas napusti osigurava milost Stvoritelja svog. Kao da vidim glavnu dzamiju vašu, slicnu vanjštini ladje, a Allah je poslao kaznu iznad i ispod nje, i utapa se svako ko je na njoj. Boga mi, grad vaš ce doista biti toliko potopljen, pa kao da vec vidim dzamiju njegovu poput gornjeg dijela ladje ili poput noja koji lezi. Poput grudi ptice na valu morskom. Od ilovace u sebi grad vaš medju gradovima svim zaudara najviše, najblizi je vodi i najudaljeniji nebu. U njemu je devet desetina zla. Onaj koji ulazi u nj opkoljen je grijesima svojim, a onaj koji je izvan njega uziva praštanje Bozije. Kao da gledam tu nastambu vašu: voda ju je toliko progutala da se vidi samo najviši dio dzamije, koja izgleda poput grudi ptice na valu morskom.
GOVOR 14. Kopno vaše blisko je moru, ali daleko nebu. Pamet vaša je tanka, a razboritost vaša pomucena. Cilj ste strijelcu, zalogaj izjelici i lahak plijen lovcu.
GOVOR 15. Boga mi, cak i da sam se uvjerio da su time zene udate ili djevojke robinje otkupljene, vratio bih ga zato stoje u pravicnosti obilje blagostanja. Onaj koji smatra daje tegobno djelovati pravedno, uvidjet ce daje tegobnije ciniti nepravdu.
GOVOR 16. Zajamcena je odgovornost za ono što kazem. I odgovoran sam za to. Onaj kome su iskustva jasno pokazala primjerna kaznjavanja minula sprijecen je vrlinom od zapadanja u sumnje. Morate znati da su vam se vratile one iste nevolje koje su postojale onog dana kada je Allah poslao Vjerovjesnika Svog - neka su blagoslovi Boziji i mir na nj! Tako mi Onog Koji gaje poslao s Istinom, vas ce zestoko razarati, gorko rastresati, kao u rešetu, i sasvim miješati, kao kašikom po loncu u kome se kuha, sve dok oni medu vama što su dolje ne budu gore, a oni što su gore ne budu dolje i oni koji su pozadi ne budu naprijed, a oni koji su naprijed ne budu pozadi. Boga mi, nisam zatajio niti jednu jedinu rijec, niti izrekao laz ikakvu, a bio sam obaviješcen o dogadjaju ovom i vremenu ovom. Budite svjesni da su grijesi doista poput konja nepokornih na koje su uzjahani jahaci njihovi, a uzde su im ohlabavljene, te oni s njima skacu u Dzehennem. Budite svjesni daje vrlina doista poput konja izvjezbanih, na kojima su jahaci njihovi s uzdama u rukama svojim, te ih oni odnose u Dzennet. Postoji istina, a postoji i laz. Postoje i sljedbenici njihovi. U prošlosti se dogadjalo da laz zavlada. A cesto je bilo da istina ostane u manjini. Rijetko se dogodi da ono što zaostaje promakne naprijed. Onaj koji misli na Dzennet i Dzehennem nema druge brige. Onaj koji se odvazuje i radi brzo bit ce izbavljen, dok i trazitelj koji je spor moze gajiti nadu. A onaj koji uskracuje djelo susrest ce propast u Dzehennemu. Desno i lijevo su puti koji zavode. Put srednji je put koji je Knjiga Vjecna i Predanje Vjero vjesnika. S njeg se proširio Sunnet i njemu je povratak konacni. Onaj koji se protivi - propao je. A onaj koji izmišlja neistinu - razocaran je. Onaj koji se opire Istini suocava se s propašcu. Dovoljno je neznanje covjeku ne znati sebe. Onaj kojije cvrsto ukorijenjenuvrlini ne propada. Sklonite se u kuce svoje i popravljajte sami sebe. Pokajanje je na vama! Covjek treba hvaliti samo Boga, a osudjivati jedino sebe.
GOVOR 17. Od svih ljudi dvije su osobe najomrazenije Bogu. Jedna je ona koja se predala samo sebi. Ona je tako skrenula s Puta pravog i voli govorenje o novotarijama i pozivanje na put krivi. Ona je, zato, kušnja za one koji su njome iskušavani. Samu je sebe odvratila od vodstva onih koji joj prethode. Zavodi one kojije slijede u zivotu njezinu ili poslije smrti njezine. Nosi teret grijeha drugih i zaplela se u nedjela svoja. Druga osoba je ona koja se zaodjenula neznanjem. Ona se time svrstala medu neznalice. Bezumno prelazi granicu svaku u tminama iskušenja i slijepa je za blagodati. Oni koji nalikuju ljudima nazivaju je ucenjakom. Ali, ona to nije. Ta osoba izlazi rano ujutro da bi skupljala stvari, a njihovo je manjkanje bolje od obilja; skuplja ih sve dok zedj svoju ne ugasi vodom ustajalom i dok ne stekne ono što je beznacajno. Ona sjedi medju ljudima kao sudac odgovoran za rješavanje svega stoje drugima zamršeno. Ako pred nju bude izneseno sporno pitanje neko, po nahodjenju ga svome traljavo dokazuje i presudjuje na osnovi njega. Na taj se nacin zaplice u pometnju sumnji, kao u mrezu paukovu, ne znajuci da li je presudila pravo. Ona je neznalica koja luta u neznanju i koja se besciljno krece tumarajuci u mraku. Nije ni pokušavala pronaci istinitost znanja. Predanje raznosi kao što vjetar raznosi lišce suho. Boga mi, ona nije sposobna za rješavanje pitanja koja dospiju pred nju, niti je dostojna dodijeljenoga joj polozaja. Sve što ne zna, i ne smatra vrijednim saznavanja. Ne shvaca daje ono što je izvan domašaja njezina u domašaju drugih. Ako joj je nešto nejasno, nad tim šuti, jer svjesna je neukosti svoje. Zivoti izgubljeni vicu protiv nepravednih presuda njezinih i imeci mrmljaju protiv nje. Tuzim se Bogu na osobe koje zive u neznanju i umiru zavedene. Za njih ništa nije bezvrjednije od Kur´ana ako j e kazivan kako treba biti kazivan, niti išta vrjednije od Kur´ana ako su ajeti njegovi iskrivljivani, niti išta opakije od vrline, niti vrlije od poroka.
GOVOR 18. Kada je zadaca neka stavljena pred bilo kojeg od njih, da bi presudio, on sudi o njoj po nahodjenju svome. A kada se sasvim ista zadaca iznese nekom drugom od njih, on donosi presudu suprotnu. Onda ti suci odlaze glavaru koji ih je postavio, pa on ovjerava sve te presude, iako im je Bog Jedan, Poslanik jedan, Knjiga jedna. Je li im to Allah naredio da se ne slazu, pa Ga oni poslušali?! Ili im je On to zabranio pa Ga oni nisu poslušali!? Ili im je Allah poslao vjeru nepotpunu, pa zatrazio pomoc njihovu da bi je upotpunio!? Ili su oni sudionici Njegovi u poslovima, tako da im je dio duznosti proglasiti, a Njemu valja prihvatiti?! Ili je to Allah Uzvišeni poslao vjeru savršenu, ali ju je Poslanik - mir i blagoslovi Boziji neka su s njim! - manjkavo prenio i predao!? Istina je da Allah Uzvišeni kaze: Ni jednu jedinu stvar u Knjizi Mi nismo zanemarili! I kaze da jedan dio Kur´ana potvrdjuje drugi dio i da nema razlazenja u njemu, kako On rece:
Daje on od bilo
koga osim od Boga, oni bi zasigurno Vanjština Kur´ana je zaista ushitno lijepa, a unutarnjost mu je duboka. Cuda njegova nikada nece nestati, ushitnosti njegove nikada nece proci, a tmine jedino njime mogu biti otklonjene.
GOVOR 19. Kako ti znaš šta je za mene, a šta protiv mene?! Prokletstvo Bozije i drugih neka je na tebi! Ti si ohol sin oholog, dvolican sin poricatelja Istine. Boga mi, jednom si pao u ropstvo poricatelja Istine, a jednom u ropstvo muslimana, ali ni imetak tvoj ni podrijetlo tvoje nisu te mogli izbaviti ni s jedne strane. Covjek koji je udesio da narod njegov bude stavljen pod sablju, te mu prizvao pogibelj, doista zasluzuje da ga bliznji mrze, a da se daljnji ne pouzdaju u nj.
GOVOR 20. Kad biste mogli vidjeti ono što vidješe oni od vas koji su umrli, bili biste zbunjeni i uznemireni. Onda biste culi i pokorili se. Ali ono što oni vidješe još je pred vama zastrto. Zastor ce uskoro biti svucen. Pokazano vam je pod uvjetom da gledate. Dato vam je da cujete pod uvjetom da slušate. I upuceni ste ako uputu prihvacate. Istinu vam govorim! Glasno ste pozvani primjerima i upozoreni vijestima upozorenja punim. Poslije glasnika nebeskih samo covjek moze prenijeti poruku od Boga.
GOVOR 21. Cilj je doista pred vama. Za vama je cas koji vas goni. Sacuvajte lahkocu - stignut cete. Vaši prvi cekaju vaše posljednje.
GOVOR 22. Pripazite! Šejtan je doista krenuo podsticuci sljedbenike svoje. I skupio je vojsku svoju da bi nasilje bilo vraceno u logu svoju, a krivda na mjesto svoje. Boga mi, nisu mi mogli prigovoriti da sam išta ruzno ucinio, niti su ucinili pravdu izmedju mene i sebe. Od mene zahtijevaju pravo koje su napustili i krv koju su sami prolili. Ako sam ja bio sudionik s njima, i oni imaju udio svoj u tome. Ali, ako su to ucinili bez mene, sami moraju snositi posljedice. Najveci dokaz njihov je protiv njih samih. Šišaju majku koja je vec presušila i ozivljuju novotarije koje su vec mrtve. O kako lije veliko razocarenje izaziyaca! Ko je taj izazivac i zašto mu se odaziva? Zadovoljan sam doista dokazom Bozijim protiv njih i znanjem Njegovim o njima. Ako odbiju, ponudit cu im oštricu sablje koja je dovoljan izljecitelj krivog i dovoljan podrzatelj pravog. Cudno je da mi šalju glas da istupim prema njima radi borbe kopljima i da se pripremim za boj sabljama. Ne bilo ih! Uvijek sam bio takav da nikada ne bijah preplašen borbom, niti uznemiren sukobljavanjem. Uzivam potpunu sigurnost vjere od Boga moga i nemam sumnje nikakve u vjerovanje svoje.
GOVOR 23. Zaista je odredba sišla s neba na Zemlju poput kapi kiše, donoseci svakome ono što mu je sudjeno, bilo obilje ili oskudicu. Zato, ako ma ko od vas vidi obilje u brata svoga, u potomstvu, imetku ili zivotu, neka mu to nipošto ne bude iskušenje. Sve dok musliman ne pocini neko djelo, za koje - ako se otkrije i spomene - mora spustiti pogled svoj i ako se tim djelom potaknu ljudi prosti, on je poput igraca koji ocekuje da ce mu prvo izvlacenje strjelice donijeti dobitak i isto pokriti gubitak prethodni. Takodjer, musliman koji je bez necasnosti ocekuje od Boga jedno od dva dobra: bilo poziv od Boga - a ono što je u Boga bolje je za njega - bilo opskrbu od Boga, te on ima djecu, imetak i, uza sve to, vjeru i štovanje. Zaista, imetak i djeca jesu zasadi svijeta ovoga. A dobro djelo je zasad svijeta onoga. Allah ponekad sastavlja sve to u skupinama nekim. Budite, zato, obzirni prema Bogu onako kako On to od vas trazi i bojte Ga se do te mjere da vam nece trebati isprika nikakva. I radite bez dvolicnosti i zelje da se nadaleko procujete, jer ako neko radi za nekoga drugog, onda ga Allah prepusti tome. Trazimo od Boga stupnjeve šehida, zajednicu sa sretnima i druzenje s vjerovjesnicima. O ljudi, cak i onaj koji je imucan doista ne moze biti bez srodnika svojih i pomoci njihove rukama ili jezicima. Samo su oni potpora njegova iza leda i samo oni mogu odvratiti nevolje njegove; oni su mu najusluzniji kada ga jadi snadju. Uspomena lijepa o covjeku, koju Allah zadrzava medu ljudima, bolja je za njega od imetka koji je ostavio u nasljedstvo drugima. Pazite! Ako iko od vas nade bliznje svoje u potrebi ili gladi, ne smije tvrdiciti u pomaganju njihovu s onim što nece biti uvecano ukoliko takva pomoc ne bude pruzena, niti biti umanjeno trošenjem toga u te svrhe. Ko god ustegne ruku od srodnika svojih usteze samo jednu ruku; ali, u vrijeme kad njemu zatreba pomoc, mnoge ce ruke ostati ustegnute od pomaganja njemu. Onaj koji je dobrocudan moze zauvijek zadrzati ljubav naroda svoga.
GOVOR 24. Zivota mi, nece biti obzira ni za koga, niti popuštanja s moje strane u borbi protiv onoga koji se suprotstavlja Istini ili onoga koji basa u zabludi. O robovi Boziji, budite svjesni Boga i bjezite Bogu od Boga. Koracajte na putu koji je On postavio za vas i prihvatite ono što vam je On nalozio. U tom bi slucaju 'Ali jamcio za uspjeh vaš na kraju i onda ako ga ne biste zadobili odmah.
GOVOR 25. Niceg osim Kufe što mogu drzati i pruziti! Ako je to stanje tvoje, da vihori nastave udarati u tebi, neka te onda Allah razori! Zatim je naveo retke pjesnika nekog:
O Amru, tako ti
dobra zivota tvog oca, I potom je nastavio: Obaviješcen sam daje Busr nadjacao Jemen. Boga mi, pocinjem misliti o tim ljudima da ce uskoro zgrabiti zemlju cijelu jedinstvom svojim u krivdi i razjedinjenošcu vašom u pravdi, nepokornošcu vašom imamu svome u pitanjima pravde i pokornošcu njihovom vodi svome u pitanjima nepravde, njihovim izvršavanjem zavjeta u korist gospodara njihova i izdajom vašom, ispravnim djelovanjem njihovim u gradovima njihovim i vašim lošim. Cak ako bih nekome od vas povjerio zdjelu drvenu, bojim se odbjegli biste s ruckom njezinom. O Boze moj, dojadili su mi, a i ja njima. Siti su me, a ja sam sit njih. Zamijeni ih meni boljim od njih, a zamijeni mene njima gorim od mene. O Boze moj, rastopi srca njihova kao što so biva rastopljena u vodi. Boga mi, htio bih da budete tisuca konjanika Benu Firasa ibn Ganma, (kako pjesnik kaze):
Pozoveš li ih,
doci ce ti konjanici, Zatim je on - mir neka je s njim! - sišao s govornice.
GOVOR 26. Allah je poslao Muhammeda - neka su blagoslovi Boziji i mir na nj i na porodicu njegovu! - kao opomenitelja svjetovima svim i povjerenika Objave, dok ste vi, o Arapi, slijedili vjeru najgoru i prebivali u prebivalištu najgorem, medu stijenama surim i zmijama otrovnim. Pili ste vodu prljavu i jeli hranu necistu. Prolijevali ste krv jedni drugima i niste pazili na srodstvo. Utvare su se ucvrstile medu vama, a grijesi se prilijepili uz vas. Motrio sam i uvidio da nemam pomagaca nikakvog do porodice moje. Ustezao sam se zato da ih u smrt nagonim. Drzao sam oci svoje zatvorenim i pored trunja u njima. Pio sam uprkos gušenju u grlu. Bio sam strpljiv uprkos tegobi u disanju i gorcini goroj od gorcine tikvice gorke. On nije dao prisegu vjernosti sve dok nije dobio pristanak njegov da ce mu platiti cijenu njezinu. Neka ruka kupca toga ne bude uspješna i neka pogodbu prodavaca presretne sramota! Sada se morate latiti oruzja za rat i spremiti za nj opremu. Plameni su mu visoko narasli i blještavilo mu je uvecano. Odjenite se strpljenjem, jer ono je odjeca najbolja za pobjedu.
GOVOR 27. A sada! Dzihad je doista jedna od kapija Dzenneta, koju je Allah otvorio za najvece prijatelje Svoje. On je odjeca vrline, zaštitni oklop Boziji i pouzdani štit Njegov. Ko god ga, u mrznji, napusti, Allah ga pokriva odjecom sramote i ogrtacem nevolje. Odbacen je s prezirom i porugom, a srce mu je zastrto. Istina je oduzeta od njeg zato što izostavlja dzihad. On mora trpjeti sramotu i pravda mu je uskracena. Pripazite! Pozivam vas da se borite protiv ljudi tih i nocu i danju, i tajno i javno. I poticem vas da ih napadate prije nego oni napadnu vas. Boga mi, nijedan narod nije bio napadnut usred kuca svojih a da nije pretrpio sramotu. Ali, vi to ostavljate drugima i okanjujete se toga sve dok ne budete napadnuti i gradovi vaši zauzeti. Konjanici Benu Gamida doprli su do Anbara i ubili Hassana ibn Hassana el-Bekrija. Oni su udaljili konjanike vaše od vojarne. Saznao sam da su ljudi njihovi napastovali zene muslimanske i druge zene pod zaštitom islama, te potrgali ukrase njihove s nogu, ruku, vratova i ušiju. I ni jedna zena nije se mogla tome oduprijeti, osim izgovaranjem ajeta: Mi smo Boziji i Njemu cemo se vratiti! Potom su otišli natrag natovareni blagom bez rane ijedne i zivota izgubljenog. Ako ijedan musliman umre od tuge za svim tim, onda on ne zasluzuje prijekor, vec je najprije opravdan preda mnom. Kakvo cudo! Kakvo cudo! Boga mi, srce vehne i zabrinutost raste gledajuci jedinstvo tih ljudi u krivdi i razlaz vaš u pravdi. Sram vas i jad za to bilo! Postali ste cilj u koji strijele bivaju odapinjane. Napadnuti ste, sami ne napadate. Na vas navaljuju, a vi ne navaljujete. Prema Bogu se griješi, a vi ste s tim saglasni. Kada sam ljeti od vas trazio da krenete protiv njih, rekli ste daje zega jaka, da vas poštedim dok zega ne popusti. A kad sam vam naredio zimi da krenete, rekli ste daje studen ljuta, da vam dam vremena dok studen ne prodje. To su bili izgovori samo u izbjegavanju zege i studeni. Pa ako tako bjezite od zege i studeni, bjezat cete, Boga mi, još gore od sablje. O vi, tek likovi ljudski, vi neljudi! Razumijevanje vaše je razumijevanje djece, a pamet vaša pamet stanara što zive u prostorima zastrtim. Volio bih da vas nisam ni vidio, niti upoznao. Boga mi, to mi poznanstvo uzrokuje kajanje i donosi zalost samo. Neka vas Allah uništi! Srce ste mi natocili jedom i grudi ispunili srdzbom. Prisilili ste me da jedan za drugim pijem gutljaje jada zestokog. Upropastili ste savjet moj nepoko-ravanjem i napuštanjem mene do te mjere da su Kurejši poceli govoriti: "Sin Ebu Taliba je doista hrabar covjek, ali ne poznaje vodjenje rata." Neka ih Allah blagoslovi! Je li iko od njih vatreniji u ratu i iskusniji u njemu od mene?! Krenuo sam u njega još u dvadesetim godinama. I ovdje sam! Prešao sam šezdesetu. Ali onaj kojem se ne pokorava ne moze uspješno voditi rat.
GOVOR 28. Svijet je ovaj doista okrenuo leda i navijestio odlazak svoj, dok je svijet buduci zasigurno najavio dolazak. Znajte! Danas je dan pripreme, a sju-tra dan utrke. Mjesto napredovanja je Dzennet, dok je krajnost Dzehennem. Zar nema nikog da prije smrti svoje ponudi pokajanje nad pogrješkama svojim?! Ili, zar nema nikog da poduzme djela cestita za sebe prije Dana obracuna?! Doista ste u danima nadanja iza kojih stoji smrt. Onom koji radi u toku dana nadanja svog, prije nego mu dodje smrt njegova, koristit ce djelo njegovo, a smrt mu njegova nece naškoditi. Ali onaj koji propušta da djeluje tokom vremena nadanja, prije nego nastupi smrt, zaista je na gubitku i smrt njegova donijet ce mu štetu. Pripazite! Radite kada ste u zadovoljstvu upravo onako kako radite kada ste u strahu. Pripazite! Doista ne vidjeh pospanog koji cezne za Dzennetom, niti usnulog koji se boji Dzehennema. Pripazite! Onaj kojem ne koristi Istina mora trpjeti štetu od lazi. A onaj kojeg ne vodi Uputa bit ce odveden zabludom u propast. Pripazite! Izricito vam je naredjeno da idete. I upuceni ste kako da se za to putovanje pripremite. Zasigurno, najstrašnija stvar koje se bojim u vezi s vama jest da slijedite strasti i da protezete nade. Pribavite iz svijeta ovog za se ono što ce vas izbaviti sjutra.
GOVOR 29. O ljudi Cija su tijela zajedno, a zelje razlicite. Govor vaš smekšava kamenje tvrdo, a djela vaša privlace vama neprijatelje vaše. Na sjednicama svojim uvjeravate kako cete uciniti ovo ili ono, ali kada nastupi borba, kazete: "Odvrati se!" Ako vas neko poziva, poziv ostaje bez odziva. Onom koji s vama mucno izlazi na kraj srce se ne utješi. Izgovori su vam loši poput isprika duznika nevoljnog da plati. Covjek bez vrijednosti ne moze se obraniti od nevolje. Istinu nije moguce doseci bez napora. Koju kucu osim svoje treba zaštititi? I s kojim vodom biste išli da ratujete poslije mene? Razocaran je, Boga mi, onaj kojeg ste prevarili. A onaj koji uspije s vama, Boga mi, dobiva samo strijele nekorisne. Vi ste poput strijela izlomljenih bacenih na neprijatelja. Boga mi, polozaj mije sada takav da niti vjerujem rijecima vašim, niti ceznem za pomoci vašom, niti s vama zastrašujem neprijatelja. Staje s vama? Kakva je bolest vaša? Staje lijek za ozdravljenje vaše? Druga stranka su ljudi kao i vi. Zar rijec bez djela?! Nemarnost bez vrline?! I pohlepa za onim što nije pravo?
GOVOR 30. Da sam naredio ubojstvo njegovo, bio bih ubojica njegov. Ali, da sam sprijecio druge da ga ubiju, bio bih pomagac njegov. Stanje bijaše takvo da onaj koji mu je pomagao sada ne moze reci: "Napustio gaje onaj od kojeg sam ja bolji." A onaj koji gaje napustio ne moze reci: "Pomogao mu je onaj koji je bolji od mene." Iznosim pred vas cijeli slucaj njegov. On je prisvajao i to je radio ruzno. Negodovali ste protiv toga i u tome ste pocinili prijestup. U Boga je presuda istinska izmedju onog koji je prisvajao i onog koji je negodovao.
GOVOR 31. Ne susreci se nipošto s Talhom! Jer, susretneš li ga, naci ceš ga poput bika neukrotiva ciji su rogovi savijeni prema ušima njegovim. On jaše divlju jahacu zivotinju, a kaze daje pripitomljena. Ali sastani se sa Zube-jrom, buduci daje on cudi blage. I reci mu: ”Rodjak tvoj po materi ti kaze: ´Poznavao si me u Hidzazu ali me ne poznaješ u Iraku. Onda, šta te odvrati od onog stoje bilo znano?´”
GOVOR 32. O ljudi! Zatekli smo se u tako nepravednom i nezahvalnom vremenu, u kojem je casni smatran pokvarenim, a tlacitelj napreduje u prijestupima svojim. Ne koristimo ono što znamo i ne otkrivamo ono što ne znamo. Ne bojimo se nesrece sve dok nas ona ne snadje. Cetiri su vrste ljudi! Medju njima je onaj koji je zašticen od sijanja smutnje samo niskim polozajem svojim, manjkavošcu sredstava i oskudnošcu imetka. Potom, postoji onaj koji je potegao sablju, koji otvoreno tvori smutnju, koji skuplja konjicu i pješadiju svoju i koji se predao pribavljanju imetka, vodjenju ceta, uspinjanju na govornicu i dopustio je da mu utrne vjera. Kako je loša trgovina da svijet ovaj kupuješ prodajuci ono što ti pripada u Boga kao naknada. Medju njima je i onaj koji trazi svijet ovaj pomocu djela odredjenih za svijet buduci. Ali on ne trazi svijet buduci pomocu djela svijeta ovog. Izgledom je miran, sitno koraca, pokazuje odjecu svoju, ukrašava se da bi se predstavio pouzdanim, te koristi dobrostivost Boziju kao put cinjenja grijeha. A potom, postoji i onaj kojeg slabost i nedostatak sredstava zivotnih zadrzavaju od trazenja vlasti. Njega je to stanje ucinilo takvim, pa se on i prikazuje zadovoljnim. I kiti se ruhom odlicnika, iako od toga nema ništa. Zatim, preostaju ljudi u cijem slucaju sjecanje na povratak konacni drzi spuštenim poglede njihove, a strah od ozivljenja ponovnog potice im suze. Neki od njih su protjerani i raspršeni, neki su zastrašeni i podjarmljeni, neki su tihi kao da imaju brnjicu, neki se iskreno mole, neki su pogodjeni jadom teškim i obuzeti bolom, a strah ih je utamnicio u bez-imenost, i stid ih prekriva tako kao da su u vodi gorkoj, usta su im zatvorena, a srca utucena. Oni su poucavani sve dok nisu zamoreni, ugnjetavani sve dok nisu bili ponizeni i ubijani sve dok ih nije preostao samo mali broj. Neka svijet ovaj bude u ocima vašim manje vrijedan od kore drace i os-trizaka vune. Poucite se na primjeru onih koji su bili prije vas, prije nego se na primjeru vašem budu poucavali oni koji ce doci poslije vas. I odbacite svijet ovaj kudeci ga, jer on je ostavio i onoga koji je u nj bio zaljubljeniji nego što ste vi.
GOVOR 33. Uistinu, Allah je poslao Muhammeda - blagoslovi Boziji neka su s njim i potomstvom njegovim! - kada niko medju Arapima nije citao knjigu, niti zagovarao vjerovjesništvo. On je ljude vodio sve dok ih nije postavio na mjesto njihovo i sve dok ih nije dopratio do izbavljenja njihova. Tako su koplja njihova postala pouzdana, a prilike njihove sredjene. Boga mi, doista bijah u vodstvu njihovom sve dok ono potpuno ne ovlada. Ne pokazan slabost ili kukavicluk. I sadašnji mi je hod takav. Probijat cu zasigurno nepravdu sve dok pravda ne izadje sa strane svoje. Staje izmedju mene i Kurejša? Boga mi, borio sam se s njima kada su bili poricatelji Istine i borit cu se s njima kada budu zavedeni. Bit cu za njih isti danas kakav sam za njih bio jucer. Boga mi, Kurejši nam se samo svete zato što nam je Allah dao prednost nad njima, pa smo ih mi uveli u vlast našu. Poslije tog oni su postali, kako pjesnik kaze:
Zivota mi, svakog
jutra svjeze mlijeko si pio,
GOVOR 34. Teško vama! Umorio sam se koreci vas. Jeste li zadovoljni ovosvjetskim umjesto zivotom buducim? Ili, ponizenjem umjesto dostojanstvom? Kada vas zovem da se borite protiv neprijatelja vašeg, oci vam kolutaju kao da ste vec u pandzama smrti i kao da ste izbezumljeni od zaprepašcenja. Nagovore moje niste shvatili, pa ostadoste smeteni. Kao da su vam srca pogodjena ludilom, pa ne shvacate. Ne^Vjerujem vam dok noc je noc. Niti ste mi potporanj da se oslonim, niti pomoc za cast i pobjedu. Primjer vaš je primjer deva ciji su cuvari zalutali; tako, ako se one okupe s jedne, razidju se s druge strane. Boga mi, tako ste nevicni paljenju plamena ratnog. Protiv vas se spletkari, a vi ne uzvracate. Granice vaše suzavaju se, a vi se ne srdite. Oni koji rade protiv vas ne spavaju, a vi se bezbrizno zabavljate. Boga mi, podjarmljeni su oni koji jedni druge u nevolji ostavljaju. Boga mi, uvjeren sam o vama da cete se, ako se boj rasplamsa i smrt bude obli-jetala oko vas, odvojiti od sina Ebu Talibova kao što glava odsjecena biva od trupla odvojena. Boga mi, ako neko omoguci neprijatelju svome da ga nadvlada tako da mu cupa meso, drobi kosti i guli kozu komad po komad, onda to znaci da je bespomocnost njegova velika a srce njegovo slabo i zatoceno u grudima. Vi mozete postati takvi ako zelite! Ali, što se tice mene, prije nego što to dopustim, upotrijebit cu britku sablju svoju koja ce zasijecati ispod kostiju glave i od koje ce letjeti ruke i noge. Poslije toga ce AHah uciniti što On hoce. O ljudi, imam pravo nad vama, imate pravo nada mnom. Što se tice prava vašeg nada mnom, to je da vas savjetujem, da vam u potpunosti dam ono što vam pripada, da vas poucim da ne ostanete neznalice i da vam objasnim kako biste znali. A što se tice prava moga nad vama, to je ispunjenje zakletve vaše na vjernost, dobronamjernost u prisutnosti i odsutnosti, odazivanje kada vas pozovem i poslušnost kada vam naredjujem.
GOVOR 35. Sva hvala se duguje Bogu, pa makar vrijeme donijelo nevolju satirucu i dogadjaj veliki! Svjedocim da nema boga osim Boga Jednog, da nema sudionika za Njeg, niti s Njim ima ikakva drugog boga osim Njega, i da je Muhammed rob Njegov i Poslanik Njegov. A potom! Nepokornost savjetnika sucutna, koji ima znanje i iskustvo, donosi, doista, razocarenje i ima za posljedicu kajanje. Dao sam vam naloge o presudivanju tom i iznio pred vas gledišta svoja skrivena - e da su nalozi Kasirovi bili ispunjeni!? - ali odbijali ste to kao protivnici grubi i pobunjenici nepokorni sve dok sam savjetnik nije zapao u sumnju o savjetu svome, pa je kresivo prestalo davati iskru. Moj i vaš polozaj, zato, posta kao u pjesmi Havazina:
Dao sam vam nalog
usred Mun´aridzu-l-Liva,
GOVOR 36. Opominjem vas da ne biste pali kao zrtve na kosini rijeke ove i na ravnici nizije ove, bez dokaza ocigledna od Gospodara vašeg i bez dokaza jasna od vas samih. Izašli ste iz kuca svojih i onda vas je šcepala sudbina. Odvracah vas od tog prosudjivanja, ali vi odbaciste savjet moj, kao suparnici i protivnici, sve dok nisam mišljenje svoje okrenuo u smjeru zelja vaših. Vi ste skupina glava lahkih i razboritosti slabe. Oca ne imali! Nisam vam donio zlo nikakvo, niti vam zelio nesrecu ikakvu.
GOVOR 37. Izvršio sam duznosti kada su drugi klonuli duhom. I istupio sam javno kada su se drugi skrivali. Govorio sam kada su drugi šutjeli. Stupao sam sa svjetlom Bozijim kada su drugi mirovali. Bio sam glasom najtiši od njih, ali najdalekosezniji u istupanju naprijed. Jezdio sam drzeci se za uzdu vrline, naredjivanja dobra i sprjecavanja zla. Obaveznosti njezinoj predah se posve, poput planine koju ne moze pokrenuti ni vjetar silan, niti oluja uzdrmati. Niko ne bi mogao naci pogrješku pri meni, niti govornik ijedan loše govoriti o meni. Covjeka ponizenog poštujem sve dok osiguravam pravo za njega. A jak covjek slab je za mene sve dok od njega ne oduzmem pravo [drugoga]. Zadovoljni smo sudbinom koju je Allah odredio i pokoravamo se zapovijedi Bozijoj. Zar mislite da bih govorio laz o Poslaniku Bozijem -blagoslov i mir od Boga neka su na nj! Boga mi, zasigurno sam prvi koji gaje posvjedocio! Zato, necu biti prvi koji ce ga krivotvoriti. Razmotrio sam slucaj svoj te se uvjerio daje poslušnost moja pretekla prisegu moju na vjernost. A zavjet na vratu mome u korist je drugome.
GOVOR 38. Sumnja se sumnjom zove jer istini samo slici. Što se tice zaljubljenika u Boga, uvjerenje im je svjetlo, a smjer puta pravog im je vodic. A što se tice neprijatelja Bozijih, zabluda je molba njihova, a sljepoca im je vodic. Smrt ne moze izbjeci onaj koji se nje boji. A vjecnost ne moze zadobiti onaj koji je voli.
GOVOR 39. Suocen sam s ljudima koji ne slušaju kada im naredim i koji ne odgovaraju kada ih pozivam. Oca ne imali! Šta biste htjeli pa da se dignete radi Boga? Zar vas vjera ne povezuje i osjecanje casti ne potice? Medu vama stojim vicuci i zovuci vas u pomoc. Ali ne slušate rijec moju i ne pokoravate se nalozima mojim sve do casa kada okolnosti pokazu loše posljedice svoje. Osveta nikakva ne moze biti postignuta s vama i niti ikakva ostvariti se zelja. Zvao sam vas u pomoc kad je braci vašoj trebalo, ali ste bucali kao deva koju boli drob i uvijali se kao deva leda tankih. Onda mi je dolazila slaba teturava skupina vas, kao da su bili gonjeni prema smrti i gledali je ocima svojim.
GOVOR 40. Taje izreka pravilna, ali ono što se njome smjera - krivo je! Da! Presuda doista pripada samo Bogu! Ali, ti ljudi kazu daje vladavina samo Bozija. Cinjenica je da za ljude nema umaknuca od vladara, dobroga ili lošeg. Pod upravom njegovom radi i vjernik i uziva nevjernik. Tokom se njezinim ispunjavaju rokovi Boziji. Preko vladara porez je skupljan, neprijatelj suzbijan, putevi osiguravani, a pravo slaboga oduzimano od jakog. Covjek cestit uziva mir i dobiva zaštitu od prijestupnika. Kada je Zapovjednik vjernih cuo povik haridzija o presudi spomenutoj rekao je: Ocekujem presudu Boziju nad vama. Potom je nastavio: Što se tice uprave dobre, castan covjek u njoj vrši dobra djela. U upravi lošoj osoba pokvarena uziva sve dok joj vrijeme ne istekne, pa je i smrt ne sustigne. |