Predgovor sakupljača, istaknutog ucenjaka, Šerifa er-Radija

U ime Boga, Milostivog, Samilosnog!
I sada, hvala se duguje Bogu, koja pristaje uz Njega, kao cijena blagodati Njegovih, kao zaštita od iskušavanja Njegovih, kao put vrtovima Njegovim i kao sredstvo za umnozavanje dobrocinstva Njegova. I neka je blagoslov na Poslanika Njegova, Vjerovjesnika Milosti, Imama imama, svjetiljku Zajednice, izabranika iz roda velicine i porodice casti izvornih, rasadnika slave bujajuce, granu uzvišenosti preobilnu plodovima i lišcem, i na clanove porodice njegove, koji su svjetiljke u tmini, okrilje ljudima, sjajni svjetionici vjere i visoke zastave dobrote. Neka Allah lije na njih blagoslove sve koji odgovaraju polozaju njihovom kao nagrade za djela njihova i koji pristaju uz cestitost loze njihove, sve dok zore svicu i zvijezde trepere.

U ranom dobu svome, u osvit mladosti, zapoceo sam pisanje knjige o vrlinama imama - neka je mir na njih! - koja bi obuhvacala izviješca o krjepostima njihovim i niske govora njihovih. Svrhu tog zbornika izlozio sam na pocetku te knjige. U njoj sam sabrao dio koj i se odnosi na Aliju, Zapovjednika vjernih - mir neka je na nj! - ali nisam mogao okoncati onaj dio koji se odnosi na druge imame s obzirom na zapreke vremena i smetnje dana. Tu sam knjigu razdijelio u nekoliko poglavlja i odjeljaka. Posljednji odjeljak njezin obuhvaca krasnote savjeta kratkih, izreka mudrih, poslovica i pravila ponašanja, koji su preneseni od Alije - mir neka je na nj! Taj odjeljak nije sadrzavao govore duge i predavanja opširna.

Izvjestan broj prijatelja mojih i brace u vjeri bijahu ushiceni nad prelijepim i rascvalim izrazima njegovim; uznosili su se nad sadrzajima odjeljka tog, pa zatraziše od mene da sastavim knjigu koja bi sadrzavala poruke odabrane ucitelja našeg, Zapovjednika vjernih - mir neka je na nj! - iz svih podrucja i grana, kao što su predavanja, poslanice, savjeti i pravila ponašanja, buduci da su bili uvjereni da bi ta zbirka citava obuhvacala prelijepe i nepoznate novine govorništva i rjecitosti, dragulje blistave jezika arapskog i iskaze sjajne o vjeri i svijetu ovome, s obzirom da to nije bilo sabrano ni u jednom drugom djelu, a Zapovjednik vjernih bijaše vodoskok rjecitosti i vrelo vještine govornicke. Preko njega izadoše na vidjelo skrivene tanahnosti rjecitosti i govorništva i od njega bijahu ucena pocela i pravila njihova. Kazivac i govornik svaki morao je slijediti trag njegov, a rjeciti propovjednik svaki koristio se govorima njegovim. Cak i tada niko mu nije mogao biti ravan. On ostaje prvi i vodeci, jer kazivanja njegova nose odraz znanja Bozijeg i slast govora Poslanikova. U skladu s tim, pristao sam uz zahtjev njihov, buduci da sam znao da to znaci korist veliku, ugled znatan i nagradu najljepšu.

Nakana je zbornika ovog iznijeti na vidjelo velicinu Zapovjednika vjernih i nadmoc njegovu u umijecu govornickom, uz brojne vrline njegove i odlike nebrojene, te pokazati kako se on uspeo do vrhunca umijeca tog i daje bio poseban medu prethodnicima svim ciji se govori navode na mjestima razlicitim. Govori su njegovi more s kojim su usporedbe nemoguce i riznica kojoj nema jednake. Buduci da podrijetlo svoje ponosno vucem od njega, imam zadovoljstvo navesti dvored Ferezdekov:
 

O Dzerire, to bijahu moji preci
Na okupu ravnim njima nešto reci!

Nalazim da se poruke Zapovjednika vjernih - mir neka je na nj! - mogu razdijeliti u tri skupine: prvo, govori i naredbe; drugo, pisma i obavijesti; trece, izreke mudre i savjeti. Voljom Boga Uzvišenog odlucio sam prvo odabrati govore najljepše, potom pisma i onda izreke mudre i pravila ponašanja. Predvidio sam za skupinu svaku zaseban dio knjige; u svakom sam ostavio i listova praznih, da se doda i ono što je mozda izostavljeno a bude naknadno pronadjeno. Svaki govor koji je uobicajen, ili je odgovor na pitanje neko, ili ima drugu svrhu neku, a ne pripada ni u jednu od podjela mojih, treba biti ukljucen u skupinu onu kojoj je najblizi ili kojoj po sadrzaju svome najviše odgovara. U ovaj zbornik moj ušli su dijelovi neki i recenice ciji raspored moze izgledati nesredjen i neprikladan. To je zato što sam sabirao samo najizrazitije govore sjajne, ali ih ne zelim sredjivati ili rasporedjivati.

Vrline Zapovjednika vjernih, po kojima se niko ne moze usporediti s njim, ocituju se u govorima njegovim o ustezanju od svijeta ovog, krjeposti, sjecanju na Boga i opominjanju. Ti su govori takvi da bi pazljivi citatelj njihov - kad ne bi znao da su to rijeci covjeka koji je zauzimao vladarski polozaj visoki i koji je utjecao na zivotne sudbine ljudi - stekao dojam nedvojben da su to rijeci covjeka koji se nije zanimao nicim do ustezanjem od svijeta ovog, koji nije cinio ništa do neprestanoga krjeposnog obracanja i sluzenja Bogu, koji se povukao i osamio u kuci nekoj ili u dalekome planinskom zaklonu nekom, gdje ne cuje ništa drugo do šapat svoj i gdje ne gleda ništa drugo do sebe sama. On ne bi povjerovao daje to govor onoga koji ulazi u bitke sa sabljom isukanom, odrubljujuci glave i nadvladavajuci silnike, i koji se vraca sa sabljom s koje kaplju krv i sluz srca. I pored svega tog, on je najviši medju onima koji su svjesni Boga. Ova je odlika jedno od onih svojstava zacudnih Zapovjednika vjernih kojima je u sebi sabrao suprotnosti i sastavio razlicitosti. Cesto to napominjem braci svojoj u vjeri i ukazujem im na to da bi razmišljali. To zaista zasluzuje da se nad njim razmišlja i u nj zadubljuje.

U zborniku se ovome moze ocekivati ponavljanje rijeci nekih ili sadrzaja, buduci da su govori Zapovjednika vjernih bili poznati kroz razlicite oblike prenošenja. Ponekad se dogadjalo daje narocit govor neki bio pronadjen u odredjenom obliku u predanju, pa je takav i zabiljezen. Poslije bi taj govor isti bio pronadjen u drugom predanju nekom, gdje bi imao dodatak prihvatljiv ili privlacniji nacin izrazavanja. U slucaju takvom, imajuci na umu podupiranje svrhe izbora ovog i ocuvanje izrazavanja prelijepog, kako se ono ne bi izgubilo, odluceno je da se ponovno dade. Bilo je i slucajeva ranijeg pojavljivanja govora nekog, ali je on, omaškom ili uslijed zaborava, bivao ponovno zapisan. To je, dakle, propust, a ne namjera.

Uz to, ne tvrdim da sam sabrao sve govore Zapovjednika vjernih i da ni jedan, ma koje vrste on bio, nisam ispustio. Ne iskljucujem ni mogucnost daje ono što je ostalo cak i opseznije od ovog što je sabrano, a daje ono što je znano i korišceno znatno manje od onog što je izostalo izvan dosega mog. Moja je zadaca bila uloziti trud i doseci ono što je moguce, a Allah Uzvišeni pokazuje put i vodi cilju koga On hoce.

Poslije sabiranja i sklapanja rukopisa ovog, ustanovio sam da bi knjigu valjalo nazvati ”Staza rjecitosti”, jer ce citatelju otvoriti vrata i skratiti mu priblizavanje rjecitosti. Znalac i izucavatelj namirit ce potrebe svoje iz nje, dok ce govornik, kao i skrušenik u svijetu ovome, naci ciljeve svoje u njoj. U knjizi ovoj nalazi se prelijepi govor o Jednoci Bozijoj, Pravednosti i neslicnosti Njegovoj bilo cemu, što utazuje zedj svaku i otklanja nejasnocu svaku. Od Boga trazim pomoc za uspjeh, da me sacuva i podrzi u ispravnosti djela. I utjecem se Njemu da me On zaštiti od pogrješaka srca prije pogrješaka jezika i da me zaštiti od posrtaja u govoru prije posrtaja nogu. A On mi je dovoljan, jer uzvišen je On Skrbnik!

Nazad na sadržaj

GOVOR 1.
U kojem se podsjeca na stvaranje Zemlje i nebesa i na stvaranje Adema - mir neka je s njim! Stvaranje svemira, Stvaranje meleka, Opis stvaranja Adema, Allah odabire vjerovjesnike Svoje, Poslanje Muhammeda, Kur´an Casni i Sunnet, U ovom govoru istom on je kazivao o hadzu

Hvala se duguje Bogu, Ciju slavu govornici ne mogu iskazati, Cije darove brojitelji ne mogu izbrojiti, a Cije pravo ne mogu oduziti oni koji se trude, Kojeg razumska hrabrost najviša ne moze procijeniti, te shvacanja zadubljena ne mogu doseci. Njemu - za Cije svojstvo nema granice nikakve, niti opisa ikakva - nije odredjeno vrijeme nikakvo i nije ustvrdeno trajanje nikakvo. On je stvorio svjetove svemocnošcu Svojom, rasijao vjetre samilošcu Svojom, te Zemlju, koja se tresla, utvrdio hridinama.

U vjeri je na prvom mjestu priznanje Njega. Savršenost priznavanja Njega jest svjedociti Ga. Savršenost svjedocenja o Njemu jest vjerovati u Jednocu Njegovu. Savršenost vjerovanja u Jednocu Njegovu jest smatrati Ga cistim. A savršenost cistote Njegove jest odricati Mu svojstva, buduci daje svako svojstvo dokaz daje ono razlicno od onog cemu je pripisano, a sve ono cemu je nešto pripisano razlicno je od svojstva. Tako, svako ko Bogu pripisuje svojstva priznaje Njemu slicna a ko priznaje Njemu slicna smatra Ga dvojnošcu, a ko Ga smatra dvojnošcu priznaje dijelove za Njega, a ko priznaje dijelove za Njega krivo Ga shvaca, a ko Ga krivo shvaca oznacava Ga, a ko Ga oznacava ogranicava Ga, a ko Ga ogranicava odredjuje Ga brojem.
Ko god kaze u cemu je On, drzi daje On sadrzan, a ko god kaze na cemu je On, drzi da On nije na još necemu. On je Onaj Koji jest, ali ne kroz pojavu dospijevanja u bivanje. On jest, ali ne iz ne-jest. On je sa svime, ali ne u bliskosti tjelesnoj. On je razlican od svega, ali ne u odvojenosti tvarnoj. On djeluje, ali ne u znacenju kretnje sredstava. On vidi cak i kada nema ništa za gledanje medju stvorovima Njegovima. On je samo Jedan, tako da ne postoji niko s kim Se On moze druziti ili koga On ne moze opaziti u odsutnosti njegovoj.

On je stvaranje pokrenuo sasvim iz pocetka i zapoceo ga posve izvorno, bez promišljanja, bez korišcenja bilo kakvoga pokusa, bez uvodjenja pokreta ikakva, bez iskušavanja nakane ikakve koja bi Ga omela. On je svim stvarima dodijelio vremena njihova, sastavio razlicitosti njihove, dao im osobine njihove, odredio, znajuci ih, znacajke njihove prije nego što ih je stvorio, obuhvacajuci potpuno granice i zatvorenosti njihove, znajuci sklonosti i utajenosti njihove.
Kada je Svemocni stvorio rupe nebesa, potakao širenje svoda nebeskog i slojeve vjetrova, u tome je pokrenuo vodu, a talasanja njezina bijahu uzburkana i vali njezini preskakahu jedni preko drugih. On je tom vodom opteretio vjetar siloviti i vihore kršece; naredio im daje uzvracaju, podario im vlast nad snagom njezinom i saopcio joj ogranicenja njezina. Vjetar je puhao ispod nje, a voda je burno pretjecala iznad njega.

Onda je Svemocni izveo vjetar; ucinio mu kretanje neplodnim, odredio mu polozaj, osnazio zamah i rasprostro ga nadaleko i naširoko. Potom je On naredio vjetru da uzdigne vodu obilnu i da osnazuje vale mora golemih. Tako je vjetar uspjenio vodu kao kad je mlacenica uspjenjena, te je silovito potjerao u nebo, bacajuci prednji dio njezin na zadnji i stajuci na tekuci - sve dok razina njezina ne bijaše uzdignuta i površina joj u obilju pjene. Onda je Svemocni uzdigao pjenu na vjetru otvorenom i nebu prostranom, te od tog uoblicio sedam nebesa, pa donje ucinio poput vala ustaljenog, a gornje poput svoda zaštitnog i zdanja visokog bez stupa ikakva koji bi ga podupirao ili spojnice koja bi ga odrzavala povezanim. On ih je potom uresio zvijezdama i svjetlošcu krijesnica, te ovjesio Sunce blistavo i Mjesec sjajni ispod nebesa u obrtanju, svoda u kretnji i neba koje se vrti.

Onda je On stvorio otvore izmedju nebesa visokih, pa ih ispunio vrstama meleka Svojih. Neki od njih spušteni su nicice i ne vracaju se u polozaj klecanja. Drugi klece i ne ustaju. Neki su od njih u redovima i ne mijenjaju polozaj svoj. Drugi stalno velicaju Boga i ne posustaju. Njih ne pogadja ni snenost oka, ni pogrješka razuma, ni klonulost tijela, ni ucinak zaboravljanja.
Medju njima su cuvari pouzdani objave Njegove i donositelji poruke poslanicima Njegovim i oni koji raznose tamo i ovamo naredbe i odluke Njegove. Medju njima su zaštitnici stvorova Njegovih i cuvari vrata vrtova dzenetskih. Medju njima su i oni cija su stopala pricvršcena na zemlji, ali im se vratovi protezu nebesima; udovi njihovi izlaze na sve strane, ledja njihova podudaraju se sa stupovima Prijestolja Bozijeg, pred kojim su oci njihove oborene i pod kojim su krila njihova sklopljena, te su izmedju sebe i svih drugih razastrli koprene slave i zastore moci. Oni ne misle o Stvoritelju svome preko slike, ne pripisuju Mu svojstva stvorenoga, ne ogranicavaju Ga u boravište neko i ne ukazuju na Nj preko prikaza.

Uzvišeni je od zemlje grube i njezne, slatke i slane, uzeo ilovacu, koju je utapao u vodu sve dok nije postala cista, te je mijesio vlazenjem sve dok nije postala ljepljiva. Od nje je izvajao lik s oblinama, spojevima, udovima i clancima. Ocvršcivao gaje dok se nije ukrutio i otvrdnjivao dok nije suh i zvonak postao u vremenu odredjenom i trajanju znanom. Onda je On u nj udahnuo od Duha Svog, na štoje on poprimio oblik bica ljudskog s umom koji upravlja njime, razumom kojim se koristi, udovima koji mu sluze, dijelovima tijela koji mijenjaju polozaj njegov, razboritošcu koja luci izmedju istine i neistine, okusa i mirisa, boja i vrsta. On je smjesa ilovace boja razlicitih, tvari vezivnih, oprecnosti razlazecih i svojstava raznovrsnih, kao što su toplina i hladnoca, mehkoca i tvrdoca.

Potom je Allah Uzvišeni zatrazio od meleka da ispune ocekivanje Njegovo od njih i da namire zalog naloga Njegovih, da ga priznaju padanjem nicice pred njim i da se pokore casnom polozaju njegovom. Allah je zato rekao:
”Padnite nicice pred Ademom!” - i oni padoše nicice, osim Iblisa.
Uobrazenost zadrza Iblisa i u njemu nadjaca zloba. On se tako uzoholi u oblicju svom od vatre i prezirno se ponese prema stvoru od ilovace. Allah mu zato doznaci vrijeme kako bi dopustio da sasvim zasluzi srdzbu Njegovu, upotpuni kušnju i ispuni obecanje. Tako On kaze:
Uistinu, daje ti se rok do Dana vec odredjenog.
Uzvišeni je potom nastanio Adema u boravištu gdje mu je ucinio zivot ugodnim a boravak sigurnim i upozorio gaje na Iblisa i neprijateljstvo njegovo. Taj ga neprijatelj kasnije zavede iz zavisti prema boravljenju njegovu u Dzennetu i druzenju s dobrima. Tako je uvjerenje svoje utopio u sumnju, a odlucnost u slabost. Radost svoju preinacio je u strah, a posrnuce svoje u kajanje. Onda je Allah Uzvišeni pruzio Ademu priliku da se pokaje, poucio ga rijeci milosti Svoje, obecao mu povratak u Dzennet i spustio ga na mjesto iskušavanja i radjanja potomaka.

Iz potomstva njegova Uzvišeni je izabrao vjerovjesnike i uzeo jamstvo njihovo za objavu Svoju i za nošenje poruke Bozije kao obavezu njihovu. Tokom vremena mnogi su ljudi iznevjerili povjerenje Bozije, zanemarili pravo Njegovo i pomiješali utvare zajedno s Njim. Šejtan ih je odvratio od poznavanja Njega i drzao ih daleko od sluzenja Njemu. Onda im je Allah uputio poslanike Svoje i niz vjerovjesnika Svojih da bi ispunili prisegu Stvaranja Prvotnog, da bi ih podsjetili na dar Njegov zaboravljeni, da bi ih potakli poucavanjem, da bi im otkrili skrivena svjetla spoznaje, da bi im pokazali znake svemoci Njegove: nebesa uzdignuta nad njima, zemlju rasprostrtu pod njima, sredstva za zivot kojima su opskrbljeni, smrt koja ih zaustavlja, poteškoce koje ih troše i nezgode koje se nad njima smjenjuju.

Allah nije nikada dopustio da stvorovi Njegovi ostanu bez vjerovjesnika poslatog od Njega ili bez poslanice spuštene od Njega ili bez dokaza obavezujuceg ili puta jasnog. Ti poslanici bijahu takvi da se ne osjecahu slabima zato što ih bijaše malo a poricatelja njihovih mnogo. Medju njima je bio ili prethodnik koji bi imenovao sljedecega ili sljedeci kojega je predstavio prethodnik.

I tako su pretjecala vremena i prolazila razdoblja njihova; ocevi su odlazili, a sinovi su zauzimali mjesta njihova, sve dok Allah nije posiao Muhammeda - neka je blagoslov Boziji na nj i na porodicu njegovu! -kao vjerovjesnika Svoga u ispunjenju obecanja datog i upotpunjenju vjerovjesništva. Svjedocenje za nj bilo je uzeto od svih vjerovjesnika. Lik njegov bio je dobro poznat, a rodjenje njegovo casno. Ljudi na Zemlji u to doba bijahu razdijeljeni u sljedbe razlicite, ciljevi im bijahu razdvojeni, a puti mnogostruki. Oni su ili usporedjivali Boga sa stvorovima Njegovim, ili iskrivljavali imena Njegova, ili se obracali drugima pored Njega. Preko njega On ih je izveo iz zablude i izvukao iz neznanja.
Potom je Uzvišeni dodijelio Muhammedu - Allah blagoslovio njega i potomstvo njegovo! - susret sa Sobom i odredio da mu pripadne ono što je u Njega, pocastio ga odlaskom sa svijeta ovog i ostavljanjem mjesta iskušavanja. On gaje zato povukao Sebi s pocašcu. Neka Allah blagoslovi njega i potomstvo njegovo!

Ali, on je vama ostavio isto što su drugi vjerovjesnici ostavljali narodima svojim, jer ih vjerovjesnici ne ostavljahu neusluzene, bez puta jasnoga i bez znaka postojanog. Ostavio vam je Knjigu od Stvoritelja vašeg, razjasnio dozvole i zabrane njezine, duznosti izricite i odluke slobodne, opozivajuce i opozvane naloge njezine, dopustivo i obaveze stroge, posebno i opcenito, pouke i primjere njezine, obuhvatnosti i djelimicnosti, jasnosti i nejasnosti njezine, potanko objašnjavajuci kratice i rasvjetljavajuci sve nejasnoce.
U njoj postoje neki ajeti cije je poznavanje obavezno i neki cije nepoznavanje ljudima moze biti dopušteno. Sadrzi i ono što je, po njoj, obavezno, a ciji je opoziv Sunnetom obznanjen ili ono što je po Sunnetu obavezno ciniti, ali ona dopušta necinjenje toga. Ili, postoji ono što je obavezno u dato vrijeme, ali ne i poslije toga vremena. Zabrane njezine takodjer se razlikuju. Neke su velike i u vezi s njima postoji prijetnja vatrom. Druge su male i za njih postoje izgledi oprosta. Neke ce On, opet, oprostiti otkupom, malim ili velikim.

Allah vam je ucinio obaveznim hodocašce svetoj Kuci Njegovoj, koja je tacka usmjeravanja za ljude što idu prema njoj, onako kako zivotinje hodece ili golubovi hitaju prema izvoru vode. Allah ga je Uzvišeni ucinio znakom poniznosti skrušene pred velicinom Svojom i znakom pokornosti pred moci Svojom. On je od stvorova Svojih odabrao one koji su Mu se, cuvši poziv Njegov, odazvali i rijec Njegovu posvjedocili. Oni su zauzeli polozaje poput vjerovjesnika Njegovih i slicni su melekima Njegovim koji kruze oko Prijestolja Njegova, koji za se pribavljaju sve koristi od sluzbe Njemu i zure obecanom oprostu Njegovom. Allah Uzvišeni ucinio ju je znakom islama i svetošcu za one koji kod nje traze utocište. On je obaveznim ucinio hodocašcenje njezino i postavio pravo njezino, kojim vas obavezuje u ispunjavanju njegovom. Tako Uzvišeni kaze:

Svi ljudi koji su sposobni duguju Bogu hodocašcenje
Hrama. Uvezi s onima koji poricu Istinu - doista,
Allah nema potrebu ni u cemu u svjetovima svim.

Nazad na sadržaj

GOVOR 2.
Izrecen nakon povratka sa Siffina. Arabija prije objave Vjerovjesništva. U istom govoru ovom Zapovjednik vjernih ukazuje na Kucu Vjerovjesnika Casnog, kako to slijedi

Hvalim Boga, trazim upotpunjenje blagoslova Njegova, podredjujuci se slavi Njegovoj i ocekujuci zaštitu od cinjenja grijeha prema Njemu. Prizivam pomoc Njegovu buduci da mi je potrebna dovoljnost Njegova. Onaj kojeg On vodi ne luta. Onaj kojem je On protivnik ne dobiva zaštitu. Onaj kojeg On podupire nema potrebu za drugim. Hvala je najteze od svega što se mjeri i najvrjednije od svega što je urizniceno.
Svjedocim da nemaj boga osim Boga Jednog. On nema slicna. Svjedocenje moje iskušavano je u iskrenosti svojoj a naša vjera bit je tog svjedocenja. Drzat cemo ga stalno, sve dok zivimo, i cuvat cemo ga usprkos nevoljama koje nas zadese. Svjedocenje je temeljni kamen vjere i korak prvi prema djelima dobrim i zadovoljstvu Milostivoga. Ono je sredstvo da odbijemo šejtana. Isto tako, svjedocim daje Muhammed rob Njegov i Vjerovjesnik Njegov. On ga je poslao s vjerom uzvišenom, znamenom djelotvornim, Knjigom napisanom, svjetlošcu sjajnom, zrakom blistavom i nalogom odlucnim da rasprši sumnje, da iznese dokaze jasne, da opomene znakovima i da upozori kaznama. Ljudi u to doba bijahu zapali u poroke, cime je uze vjere bilo prekinuto, stupovi vjerovanja uzdrmani, pocela obešcašcena, sustav rastrojen, otvori suzeni, prolazi zamraceni, uputa nepoznata, a tama gotovo potpuna.
Milostivom bijaše otkazana poslušnost, šejtanu data podrška, a vjerovanje napušteno. Uslijed toga padoše stupovi vjere; tragove njezine nije bilo moguce razaznati, a prolazi joj bijahu razoreni; puti njezini bijahu zatrti. Ljudi su se pokoravali šejtanu, koracali putima njegovim, pili na pojilima njegovim. Preko njih su se razletjela znamenja šejtanova i zastava njegova bijaše uzdignuta nad opacinama koje su trale ljude papcima i po njima gazile. Opacine su se uzdigle, a ljudi, uronjeni u njih, bijahu zavedeni, smušeni, obeznanjeni i namamljeni kao u kucu dobru sa susjedima lošim. Umjesto sna, bili su budni. Umjesto surmi, imali su suze u ocima. Bijahu u zemlji u kojoj su uceni bili u uzdama, a neznalicama pocasti odavane.
Oni su mjesto tajni Njegovih, skloništa stvari Njegovih, posude znanja Njegova, središta mudrosti Njegove, skrovišta spisa Njegovih i planine vjere Njegove. S njima je Allah ispravio ledja i otklonio drhtanje udova.
Dvolicnjaci su posijali poroke, natopili ih obmanama i poznjeli propast. Niko u zajednici muslimana ne moze biti ravan potomstvu Vjerovjesnikovu. Nikada se ne moze izjednaciti s njima onaj na kojega se proteze blagodat njihova. Oni su i temelj vjere i stup vjerovanja. Poodmakao trkac treba im se vratiti, a pratilac ih sustici. Oni imaju sva svojstva da budu vode. Oporuka i naslijedje njima idu u prilog. Sada je pravo vraceno vlasniku svome i okrenuto prema svome središtu povratka.

Nazad na sadržaj

GOVOR 3.
Poznat kao govor Šikšikijje

Pazite! Tako mi Boga, sin Ebu Kuhafe ogrnuo se njime. A doista, znao je daje polozaj moj spram njega bio jednak polozaju osovine u odnosu na rucni mlin. Obilje vode otjece od mene, a ptica ne moze uzletjeti do mene. Stavio sam zastor spram hilafeta i drzao se odijeljenim od njega.
Potom sam poceo misliti da li bi trebalo napasti ili mirno trpjeti zasljepljujucu tminu patnji u kojima su odrasli malaksali, a mladi ostarjeli, dok vjernik istinski djeluje pod teretom sve dok ne susretne Boga. Našao sam daje ustrajnost u tome bila mudrija. Usvojio sam, zato, strpljenje, iako je bilo bockanja u oku i gušenja u grlu. Gledao sam otimanje nasljedstva moga sve dok je prvi išao putem svojim, ali je nakon sebe hilafet predao Ibn el-Hattabu.
Naveo je A´šaove retke:

Velika je razlika moga dana
Na grbi deve provedena,
I dana brata Dzabirova Hajjana.

Cudno je da se za zivota zelio osloboditi hilafeta, ali gaje za drugoga potvrdio poslije smrti svoje. Ta su dvojica, u što nema sumnje, dijelila vime njegovo strogo medju sobom. Taj je stavio hilafet u ogradu cvrstu, gdje je govor bio ohol i gdje je dodir bio grub. Propusti su bili obilni, a takvi su bili i izgovori za njih. Ko je bio u dodiru s njima bio je poput jahaca deve neukrocene. Ako bi trznuo povodac njezin, nosnica bi bila prekinuta; ali ako bi ga popustio, bio bi zbacen. Ljudi su se zato, Boga mi, spetljali u nesmotrenosti, obijesti, nestalnosti i zastranjenja.
Ostao sam strpljiv i pored razdoblja dugog i nepopustljivosti iskušenja, sve dok on ne ode putem svojim, i preda sve skupini, smatrajuci da sam i ja jedan od clanova njezinih. Ali, o Boze, šta je trebalo ciniti s tim vijecanjem?! Je li bilo tamo ikakva sumnjicenja mene od strane prvoga od njih i da li i ja bijah tada smatran bliskim njima? Ostadoh, medjutim, tih kada i oni bijahu tihi. A letio sam visoko kada i oni. Jedan od njih okrenuo se protiv mene u mrznji svojoj, a drugog su tazbinske veze njegove skrenule na drugi put - te ovo te ono - sve dok ne ustade treci izmedju tih ljudi, nadimajuci prsa snagom svom. S njim se podigoše i potomci oca njegova, koji su progutali imetak Boziji kao deva što prozdire lišce proljetno sve dok joj ne pukne kolan, pa je cini njezini dokrajce i prozdrljivost svali,
U tome casu ništa me ne iznenadi do mnoštvo ljudi koji navališe na mene. Ustremiše se prema meni sa strana svih, poput grive hijene, tako silno da su prignjecili Hasana i Husejna i razderali mi oba kraja ogrtaca na plecima. Okupili su se oko mene poput stada ovaca i koza. Kada uzeh uzde vodstva drzavnog, jedna se stranka otcijepi, druga posta neposlušna, dok ostatak zapoce djelovati nezakonito, kao da nisu culi rijeci Bozije:

Što se tice tog zivota buduceg, Mi ga darujemo
onima koji ne traze da se uznose na Zemlji,
niti da uz to šire pokvarenost;
jer buducnost pripada onima koji su svjesni Boga.
Da, Boga mi, culi su ih i razumjeli, ali svijet ovaj zasvjetlucao je u ocima njihovim i ukrasi njegovi su ih zaveli. Pripazite, tako mi Onog Koji rascjepljuje zrno i stvara bica ziva, da mi ne dodjoše ljudi i da podrzavatelji ne istrošiše uvjeravanja, i da se uceni ne osloniše na Boga, s obavezom da nece pristati na prozdrljivost tlacitelja i glad tlacenih, zbacio bih uze hilafeta na njegova pleca i postupao bih s posljednjim jednako kao i s prvim. Vidjeli biste onda da u pogledu mome ovaj svijet vaš nije bolji od kihanja koze.

Nazad na sadržaj

GOVOR 4.
Dalekovidost Zapovjednika vjernih i postojani dokaz njegov u vjeri

Posredstvom nas stekli ste uputu u mraku i osigurali polozaj visoki. Pomocu nas izbavili ste se iz tame noci. Neka ogluše uši koje ne cuju povike! Kako neko ko gluh ostaje na povike glasne moze cuti glas slabašni? Neka se smiri srce koje je stalno kucalo.
Uvijek sam ocekivao posljedice nevjere vaše. Pazljivo sam vas motrio kroz odjecu varke. Zastor vjere skrio me je od vas, ali iskrenost namjera mojih otkrila je vas meni. Stao sam za vas na put istine medju tragovima koji zavode i na kojima susrecete jedan drugog. Ali ne bijaše predvodnika. Kopali ste, ali niste našli vodu.
Danas vam omogucujem da vam govore znaci koji su jasni. Onaj koji me ostavi bez svoga je mišljenja. Nikada nisam sumnjao u Istinu nakon što mije pokazana. Musa - mir neka je s njim! - nije imao straha za sebe, vec se bojao da ga neznalice ne svladaju i u zastranjenju da se ne zadesi. Danas se nalazimo naspucu Istine i neistine. Onaj koje siguran da ce dobiti vodu ne osjeca zedj.

Nazad na sadržaj

GOVOR 5.
Izrecen kada je umro Vjerovjesnik Casni. Tada su Abbas ibn Abdulmuttalib i Ebu Sufjan ibn Harb ponudili Zapovjedniku vjernih da poloze prisegu za hilafet.

O ljudi! Sijecite vale iskušenja ladjama izbavljenja! Okrenite se s puta razdora i skinite krune ponosa. Uspješan je onaj koji se dize na krilima, ili koji ostaje miran dok drugi uzivaju lagodnost. Ovo je put vode mutne ili zalogaja koji ce udaviti osobu koja ga guta. Neko ko otrgne plodove prije nego što dozriju slici na onoga koji sadi na polju tudjem.
Ako se izjasnim, reci ce: ”Pohlepan je na vlast!” A ako prešutim, reci ce: ”Uplašio se smrti!” A koliko je to daleko od istine?! Boga mi, sin Ebu Taliba bliskiji je smrti nego dijete prsima matere svoje. Uronio sam u znanje skriveno. Ako bih ga otkrio, drhtali biste poput konopa u bunarima dubokim.

Nazad na sadržaj

GOVOR 6.
Izrecen kada mu je savjetovano da ne progoni Talhu ibn Ubejdullaha i Zubejra ibn el-Avvama u vezi s ratovanjem

Boga mi, necu biti poput jazavca koji se pretvara da spava i pored ponavljanog bacanja kamenja sve dok onaj koji je u trazenju toga to ne nadje, ili dok ga ne svlada onaj koji ga išcekuje. Radije cu stalno zadavati udarce onima koji se udaljuju od Istine, uz pomoc onih koji Istinu prihvacaju, i onima koji griješe i sumnjaju, uz pomoc onih koji slušaju i koji mi se pokoravaju, sve dok dan moj ne dodje. Boga mi, neprestano je oduzimano pravo moje od dana kada je Vjerovjesnik - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj! - umro pa sve do danas.

Nazad na sadržaj

GOVOR 7.
O licemjerima

Oni su šejtana ucinili gospodarem poslova svojih, a on ih je uzeo za saradnike. Polozio je jaja i izlegao ih u grudima njihovim. U krilima njihovim gmize i puzi. Gleda kroz oci njihove i govori jezicima njihovim. Tako ih vodi grijehu i lijepim im pricinja i stvari gnusne, kao što je djelovanje onoga kojem je šejtan ucinjen saradnikom u poslu, pa govori neistinu jezikom njegovim.

Nazad na sadržaj

GOVOR 8.
Izrecen o Zubejru u vrijeme za koje bijaše primjeren

Tvrdi da mi se rukom svojom zakleo na vjernost. Ali, nije se zakleo srcem svojim. Tako je on potvrdio vjernost. Što se tice tvrdjenja njegova da to nije drukcije nego sa srcem, trebat ce istupiti s dokazom jasnim za to. Inace, morat ce se vratiti tamo odakle je došao.

Nazad na sadržaj

GOVOR 9.
Kukavicluk ljudi oko deve

Oni grme poput oblaka i sijevaju poput munje. Ali, i pored toga, pokazuju kukavicluk. Mi ne grmimo, sve dok ne navalimo, niti zalijevamo sve dok zbiljski kišu ne izlijemo.

Nazad na sadržaj

GOVOR 10.
O Talhi i Zubejru

Pazite! Šejtan je okupio odred svoj i sabrao konjicu i pješadiju svoju. Uz mene je doista razboritost moja. Niti sam se prevario, niti sam ikada bio prevaren. Boga mi, napunit cu do vrha radi njih catrnju iz koje cu samo ja izvlaciti vodu. Oni se od nje ne mogu niti odvratiti, niti se njoj vratiti.
Nazad na sadržaj