Staza rječitosti, govori br. 81-90
|
GOVOR 81. Kako da opišem boravište ciji je pocetak napor teški a završetak nestanak. Za dopušteno na njemu slijedi polaganje racuna, a za zabranjeno - kazna. Svako ko je tu imucan - kušan je, a svako ko je siromašan-ozalošcen je. On izmice onome koji ga nastoji zadobiti, a primice se onome koji ga nastoji izbjeci. Ako neko gleda kroz njega, on ce mu darovati vid; ali ako neko ima oci svoje na njemu, on ce ga oslijepiti.
GOVOR 82. Neka je hvala Bogu Koji Se visoko uzdigao moci Svojom, a priblizio obiljem Svojim. On je davalac nagrada i odlika svih i otklanjatelj nevolja i tegoba svih. Zahvaljujem Mu na neprestanoj milosti Njegovoj i obilnim blagodatima Njegovim. Vjerujem u Njega buduci daje On prvi od svega i daje On nedvojben. Molim Ga za uputu, buduci daje On blizak i vodic; trazim pomoc Njegovu, buduci da je On mocan i pobjeditelj i pouzdavam se u Njega, buduci daje On dovoljan i pomagac. Svjedocim daje Muhammed - neka su blagoslovi Boziji na nj i na porodicu njegovu! - rob Njegov i Poslanik Njegov. On ga je poslao radi prenošenja zapovijedi Njegovih, radi okoncanja isprika Njegovih i radi predstavljanja opomena Njegovih. O robovi Boziji, savjetujem vam da budete svjesni Boga Koji vam je iznio primjere i Koji vam je postavio rokove zivotne. On vam je dao odjecu kojom se pokrivate i rasijao vam opskrbu zivotnu. Okruzio vas je znanjem Svojim. Odredio vam je nagrade. Obdario vas je blagodatima obilnim i darovima golemim. Opomenuo vas je dokazima dalekoseznim i izbrojao vas brojevima. Odredio vam je dobi zivota u ovom mjestu iskušavanja i kuci poucavanja. Vi ste na svijetu ovome u iskušavanju i trebate poloziti racun o tome. Doista je svijet ovaj mjesto ciji je napitak mutan a vrelo glibovito. Vanjština njegova privlaci, a unutrašnjost njegova razara. On je varka promjenljiva, sjenka prolazna i potporanj nakrivljeni. Cim mu postane blizak onaj koji osjeca odvratnost prema njemu i u njemu nadje smiraj onaj koji gaje poricao, tada on poskakuje, lovi zamkama svojim, gada strijelama svojim i stavlja mu oko vrata uze smrti, odvodeci ga u grob tijesan, pusto mjesto povratka da bi vidio mjesto boravka i naknadu za djela. To se nastavlja s pokoljenja na pokoljenje. Niti ih smrt prestaje iskorjenjivati, niti se preostali uzdrzavaju od griješenja. Oni slijede primjere onih prije sebe; skupno idu dalje cilju konacnom i sastanku sa smrcu. A kada sve bivajuce dodje kraju, vremena se rastoce i ozivljenje se primakne, Allah ce ih izvuci iz zakutaka grobova, iz gnijezda ptica, brloga zvijeri, svih mjesta pogibeljnih. I hitjet ce zapovijedi Njegovoj i hrlit ce Njegovom mjestu povratka, skupina za skupinom, šuteci, stojeci i redajuci se u vrste. On ce ih okruziti pogledom i pripraviti da cuju glasnika. Na njima ce biti odjeca pokornosti, omotaci potpune prepuštenosti i poniznosti. A vrijeme lukavština vec je prošlo i nadanje se prekinulo. Srca su se od zelja ispraznila i postala su brigom obuzeta. Glasovi su se u strahu stišali. Muka je stegla grlo. Strahovanja se uvecala. A uši drhte od glasa tutnjeceg onoga koji poziva sudu konacnom i preuzimanju presude, kazne zestoke ili nagrade obilne. Ljudi su stvoreni Snagom i odgajani Vlašcu, uzeti smrcu, pokopani u grobove, pretvoreni u ostatke zemne, prozivljeni pojedinacno, nagradjeni nagradama svojim i svi zasebno racun polazu. Vec im je bilo dato vremena da nadu izbavljenje, pokazan im je Put pravi, dato im je da zive zadovoljni, otklonjena je od njih tmina sumnji, ostavljeni su radi utrke u kojoj se najbolji natjecu da o trazenju cilja najdublje razmišljaju, te postignu vrijeme potrebno da se pribave dobici i opskrbe za boravište buduce. O primjera li uputnih i savjeta djelotvornih! Samo ako nadu srca cista, uši otvorene, mišljenja odlucna i pameti prodorne?! Budite svjesni Boga kao onaj koji je cuo pa se pokorio, pogriješio pa priznao, pobojao se pa cestito radio, bio oprezan pa pohitio, cvrsto se uvjerio pa najljepše radio, bio poducavan pa pouku uzeo, bio opomenut pa se uzdrzao, odazvao se i vratio, grijeh pocinio pa se pokajao, ugledao se pa primjer najbolji slijedio, kome je vjerozakon pokazan pa ga vidio. Zato je pozurio tragajuci i izbavio se bjezeci od zla. On je za sebe sakupio zalihu i ocistio unutarnjost jastva svoga. Gradio je za svijet onaj i uzeo je sa sobom opskrbu za dan odlaska svoga, misleci na putovanje svoje, na potrebe svoje i na mjesto oskudice svoje. Poslao je ispred sebe za boravište svoje. O robovi Boziji, budite svjesni Boga, uvidjajuci radi cega vas je On stvorio i bojte se Njega do te mjere do koje vas je On tako savjetovao. Zasluzite ono što vam je On obecao, imajuci povjerenja u istinitost obecanja Njegovog i zadrzavajuci oprez od strahote Dana sudnjeg. Dao vam je uši da cuju ono stoje vazno za njih, oci da imaju vid umjesto nevida i udove koji se sastoje od više clanaka, cija je gipkost u srazmjeri s ustrojstvom oblika njihovih i trajanjima doba njihovih, te i tijela koja se uzdrzavaju onim što im koristi i duše koje su u potrazi za opskrbom svojom u sveobuhvatnim blagodatima Njegovim, u vaznim darovima Njegovim i u ogradama oprosta Njegova. On je odredio rokove zivota vaših koje je sakrio od vas. On vam je sacuvao tragove naroda bivših radi pouke, koji su se nasladjivali u svom udjelu srece i bili razuzdani. Smrt ih je sustigla prije zelja njihovih, od kojih su ih odvojile ruke smrti. Nisu se pobrinuli za sebe dok su im tijela bila zdrava, te nisu izvukli pouku dok im mladost još nije bila minula. Jesu li to ljudi oni koji su u mladosti cekali da se ledja saviju u starosti i oni koji su nalazili zadovoljstvo u zdravlju svjezem cekajuci slabosti, te one osobe zive koje cekahu cas smrti?! Kada se cas rastanka sasvim pri-makne i putovanje bude blizu s mukama jada i nevolje, trpljenja patnji i gutanja pljuvacke, doci ce i vrijeme da se rodjaci i prijatelji pozovu u pomoc i da se promijene strane na lezaju. Mogu li onda bliznji zaustaviti smrt ili zene zalujuce uciniti dobro ikakvo? Covjek ce ipak biti ostavljen sam u groblju, zatvoren u kutak tijesni groba svoga. Gmizavci su sasvim progrizli kozu njegovu i patnje su razorile svjezinu njegovu. Nepogode su otklonile tragove njegove, a nevolje su izbrisale cak i znakove njegove. Tijela svjeza preinacena su u jadna i obvehla, a kosti istruhle nakon što bijahu tvrde. Duše su opterecene teretom grijeha i postale su svjesne nepoznatoga. Ali, sada niti djelo dobro moze biti dodato, niti loše oduzeto pokajanjem. Zar niste vi sinovi, ocevi, braca i rodjaci tih mrtvih i zar niste slijedili tragove njihove, išli putima njihovim i gazili stazama njihovim?! Ali srca ipak nisu ganuta, ne mare za Putem pravim i slijede smjer krivi, kao da ih se to ne tice i kao daje ispravan put grabljenja dobiti svjetskih. I znajte da morate preci preko mosta na kome koraci posrcu, noge izmicu i prijete opasnosti strašne na koraku svakom. Budite svjesni Boga, o stvorovi Boziji, svjesnošcu covjeka mudrog, cije razmišljanje ispunjava srce njegovo, strah slabi tijelo njegovo, bdijenje nocu u sluzenju Bogu zamjenjuje san njegov, nada ga drzi zednim u danu njegovom, sustezanje od svijeta ovog zauzdava strasti njegove, a sjecanje na Boga stalno pokrece jezik njegov. On gaji strah kad treba. Puteve neravne izbjegava u korist ravnih. Da bi postigao cilj zeljeni, ide stazom najkracom; zamke privida ne saplicu ga, a nejasnoce ne zasljepljuju oci njegove. Ima san ugodan a dan miran, jer je zadobio radost vijesti dobre i spokojstvo zivota u obilju. Stazu svijeta ovog prolazi na nacin koji je dostojan hvale. Sretan šalje opskrbu za svijet buduci. Žuri bez straha. U vremenu kratkom hitro se krece. Predaje se trazenju i bjezi od zla. U toku dana današnjeg brine se za sjutra i na umu ima buducnost. Dzennet je, dakako, nagrada najbolja i postignuce najviše, dok je Dzehennem kazna i patnja dovoljna. Allah je uzvratitelj i pomagac najbolji, a Knjiga dokaz i tuzitelj dovoljan. Oporucujem vam da budete svjesni Boga, Koji nije ostavio opravdanje za ono o cemu je On opomenuo, te iscrpio dokaz o putu koji je On pokazao. On vas je opomenuo o neprijatelju koji se potajice prikrada u srca i govori na uši ispotiha, te time zavodi i priziva propast, obecava pa obmanjuje nadama; on grijehe prikazuje lijepim, a zlocine goleme nevaznim. A kada zavede društvo svoje i u propast nepovratnu ga baci, onda porice ono stoje prikazivao lijepim, pocinje smatrati krupnim ono što je prikazivao neznatnim i strašiti onim što je predstavljao sigurnim. Pazite! Osvrnite se na covjeka kojeg je Allah stvorio u tminama materica i iza slojeva zastora od onoga što je bilo sjeme koje se izlijeva, potom ugrušak bezoblicni, potom zametak, potoni dojence, i potom dijete, i onda mladic posve odrastao. Zatim mu je On podario um za pamcenje, jezik za govor i oko za gledanje, da bi razumijevao ono što pouku nosi i izbjegavao ono stoje zabranjeno. Kada je postao potpuno skladan i stas se njegov do granice svoje razvio, udaljava se oholo i srlja zbunjeno. Napaja se iz zdjele zudnji svojih, zaranja u ostvarivanje ovosvjetskih slasti svojih, da bi uzivao u opijenosti svojoj i neobuzdanim strastima svojim, ne pomišljajuci ni na kakvo zlo, niti se bojeci bilo cega; tako umire zaveden porocima svojim. Kratki zivot svoj potrošio je u nastojanjima besmislenim. Nije stekao ništa za nagradu, niti je izvršio obavezu bilo koju. Muke smrtne ga sustizu i smucuju dok je još u raspuštenosti i radosti svojoj, pa postaje izgubljen i provodi noci besane u tegobama jada golemih i probadanjima bolova i neraspolozenjima u prisutnosti brata rodjenog, roditelja brizljiva i one koja tuguje od zalosti i u prsa se udara, nesretna što joj je covjek u obuzetosti smrtnoj, nevolji teškoj, u jadima bolnim i u posljednjim trzajima smrtnim. Umetanje zatim u haljine mrtvacke, ostajuci miran i sasvim potcinjen drugima. Potom je stavljen na dasku u stanju takvom, nakon što su ga izgazile nevolje i iscrpile bolesti. Mnoštvo ljudi mladih i brace usluzne odnose ga njegovoj kuci samoce gdje su prekinute sve veze s posjetiocima. Potom odlaze oni koji su ga pratili i vracaju se oni koji su tugovali za njim. I onda je posadjen u grobu svome da bi pristupio pitanjima strašnim i ispitivanjima koja spoticu. A nevolju najvecu tamo predstavljaju ulazak u vodu vrelu, gorenje u Dzehennemu, ognji vatre vjecite i silina plamena, gdje nema razdoblja za odmor, niti mira koji uspoko-java, niti sna'koji odmara izmedju više vrsta umiranja i kazni koje se smjenjuju bez prestanka jedna za drugom. Trazimo utocište u Boga! O robovi Boziji! Gdje su oni koji su dugo zivjeli pa uzivali, oni koji su poucavani pa shvatili, oni kojima je dato vremena pa se zabavljali, oni koji su bili zdravi pa zaboravili!? Bilo im je dodijeljeno razdoblje dugo, bili su velikodušno opskrbljeni, bili su upozoreni na kaznu tešku i bile su im obecane nagrade velike. Cuvajte se grijeha koji upropašcuju i poroka koji navlace srdzbu. O vi, koji ste obdareni ocima i ušima, zdravljem i dobrima, ima li ikakvo mjesto zaštite, ikakav zaklon izbavljenja ili utocište, ili sklonište, ili pribjezište, ili povratak?! Nema li? Pa ipak kako su nastrane misli vaše?! I kuda se odmecete?! Cime ste zavarani?! Udio svakog od vas na Zemlji ovoj, duljinom i širinom, jest samo komad tla koji odgovara stasu njegovom i velicini gdje ce lezati s obrazima svojim zemljom prekrivenim. Sadašnjost je trenutak pogodan da se radi! O robovi Boziji, buduci daje vrat slobodan od omce a duh neokovan, sad imate vremena da trazite poduku. Tijela su vam zdrava. Slobodni ste okupiti se u zajednicu. Ostatak zivota je ispred vas. U prilici ste djelovati po volji. Postoji mogucnost za pokajanje i postoji prostranstvo potrebe prije nego što vas nadvladaju okolnosti i nevolje tjeskobne, strah i slabost, prije nego dodje smrt ocekivana i prije nego što vas zgrabi Silni, Mocni.
GOVOR 83. Cudno je da sin Nabige govori medju Sirijcima da sam šaljivcina zauzet besposlicom i zabavom. On je izrekao laz i govorio je grješno. Pazite! Laganje je govorenje najgore. On govori pa laze, obecava pa krši obecanja, moli i ustrajava, ali kad neko moli od njega, on usteze škrto. Iznevjerava jamstvo i kida veze rodbinske. Kada je u borbi, on zapovijeda i upozorava, ali samo dotle dok ne pocnu raditi sablje. Kad dodje trenutak takav, najveca je smicalica njegova u tome da se go uputi pred protivnika. Boga mi, sjecanje na smrt odvraca me od šale i zabave, dok je njega zaborav svijeta buduceg odvratio od govorenja istine. On se nije zakleo Muaviji na vjernost bez nakane, vec je unaprijed dobio saglasnost njegovu da ce on trebati platiti cijenu zakletve i dati mu nagradu za napuštanje vjere.
GOVOR 84. Svjedocim da nema boga osim Boga; On je Jedan i On nema sudionika nikakva. On je Prvi, tako da ništa nije prije Njega. On je Posljednji, tako da za Njega nema granice nikakve. Zamišljanja ne mogu doseci nijedno svojstvo Njegovo. Srca ne mogu primiti znanje o svojstvima Njegovim. Rašclanjivanje i dijeljenje ne mogu se primijeniti na Njega. Oci i srca ne mogu Ga usporediti. O robovi Boziji! Poucite se iz pouka korisnih i znakova blistavih. Budite upozoreni opomenama djelotvornim. Okoristite se savjetovanjem i upozoravanjem. Jer to je kao da su vas vec stigle pandze smrti, otkinute od vas veze nade i zelja, iznenada vas snašle strahote najvece i kao da ste vodeni mjestu gdje svako mora ici. Svako bice ljudsko doci ce s gonicem i svjedokom. Gonic ga goni prema Danu prozivljenja, dok svjedok svjedoci protiv njega djelima njegovim. [U Dzennetu] su stupnjevi sve bolji od boljeg i mjesta razlicita jedna od drugih. Uzivanja u njemu ne prestaju. Onaj ko prebiva u njemu nikad nece otici iznjega. Onaj kome je darovano boravljenje vjecno u njemu ne stari, a stanovnik njegov ne trpi oskudicu.
GOVOR 85. Allah zna skritosti i cutnje unutarnje. On obuhvaca sve. On ima moc i vlast nad svim. I zato neka svako od vas radi u danima boravka svoga prije nego što nastupi smrt, u dokolici svojoj prije nego bude zaokupljen poslovima, i u vrijeme dok nesmetano diše prije nego što bude obuzet gušenjem. Nek pripravi sebi put i za odlazenje svoje. Neka se opskrbi iz kuce odlaska za kucu boravka vjecnog. Boga, i samo Boga se sjecajte, o ljudi, u onome što On trazi od vas da cuvate u Knjizi Njegovoj i pravima Njegovim koja vam je On dao u amanet na cuvanje. Allah Uzvišeni vas doista nije stvorio radi zabave, niti vas je ostavio zaboravljene, niti vas je pustio same u neznanju i tami. On je naznacio ono što treba da ostavite za sobom, poucio vas djelima vašim, odredio zivotne dobi vaše, objavio dio po dio poslanicu Svoju da bi sve ucinio jasnim, I odredio je da Poslanik Njegov zivi dugo vremena medu vama, sve dok On nije upotpunio za njega i za vas poruku poslatu kroz Kur'an, vjeru kojom je On zadovoljan, te dok vam nije preko njega razjasnio dobra i loša djela Svoja, zabrane i zapovijedi Svoje. On je pred vas stavio ispriku i iznio protiv vas dokaz. On vam je predocio prijetnju i opomenuo vas kaznom strogom. Zato se morate sasvim popraviti tokom preostalih dana svojih i pri vici se strpljivosti u njima. Tih je dana malo u usporedbi s mnoštvom dana u kojima ste bili nemarni, te niste obracali paznju na savjet. Ne dopustite sebi olakšice, da vas one odvedu na puteve silnika, niti se zavaravajte, pa da vas obmana odvede u grijeh. O robovi Boziji! Savjetnik najbolji sebi jest onaj koji je najpokomiji Gospodaru svome, a najviše vara sebe samog onaj koji je najnepokorniji Gospodaru svome. Prevaren je onaj koji je zavarao sebe. Zavisti vrijedan je onaj cija je vjera ispravna. Sretan je onaj koji se poucava na primjeru drugoga, dok je nesretan onaj koji je podlozan strastima svojim. Znajte daje cak i dvolicnost najmanja poput vjerovanja u više od jednog Boga, a druzenje s ljudima koji slijede strasti svoje jest kljuc zaboravu vjere i prizivanju šejtana. Cuvajte se lazi, jer ona je suprotna vjeri. Osoba istinoljubiva na visini je izbavljenja i dostojanstva, dok je lazljivac na rubu ponizenja i propasti. Ne zavidite jedan drugome, jer zavist izjeda vjeru upravo kao što vatra guta drva suha. Ne gajite zlobu, jer ona je britva koja brije djela dobra. I znajte da nadanje dugo cini razum nemarnim i sjecanje na Boga zabacuje u zaborav. Smatrajte zato neistinitim to nadanje, jer ono je varka, a onaj koji ga gaji - prevaren je.
GOVOR 86. O robovi Boziji! Allah najviše voli onoga kojeg je On pomogao protiv strasti njegovih, pa je obuzet tugom i zaodjenut strahom. Svjetiljka upute gori u srcu njegovu. On je osigurao gozbu za dan koji ga mora zadesiti. Priblizava sebi daleko, a olakšava teško. Promatra i opaza; sjeca se i umnozava djela svoja. Pije vodu pitku s izvora koji su lahko dostupni. Zato, pije do zadovoljenja i upucuje se tvrdim putem ravnim. Skida odjecu strasti i oslobadja se briga, osim brige svojstvene samo njemu. Oslobodio se sljepoce i društva ljudi koji idu za strastima svojim. Postao je kljuc za vrata upute i brava za vrata propasti. Vidio je put svoj i krece se po njemu. Poznaje putokaz njegov i prešao je opasnosti njegove. Docepao se potpora najpouzdanijih i uzadi najjacih. Na onoj je razini uvjerenja koje je poput blistavosti sunca. Radi Boga se Uzvišenog prihvatio izvršavanja djela najuzvišenijih, postavljajuci sve na mjesto svoje i vracajuci ogranak svaki osnovi njegovoj. On je svjetiljka u tminama, rastjerivac sljepoca, kljuc poteškoca, odstranjivac zamršenosti i vodic u pustinjama prostranim. Govori, pa je razumljiv, šuti, pa biva izbavljen. Radi iskreno radi Boga, te ga On odabire. Zato je poput rudnika vjere Njegove i poput potpornja Zemlji Njegovoj. Sebi nalaze pravicnost, a prvi korak te pravicnosti jest odbacivanje strasti od sebe. Opisuje istinu i po njoj postupa. Nema dobra kojem se nije usmjerio, niti pretpostavke dobra kojoj se nije upravio. Uzde svoje predao je Knjizi. Ona je zato vodic njegov i predvodnik. On odsjeda gdje se spušta teret njezin i nastanjuje se gdje ga ona naseli. Medjutim, drugi je covjek onaj koji sebe naziva ucenim, a zapravo nije takav. Samo je nakupio neznanje od neznalice i zavedenost od zavedenog. Ljudima je pripravio zamku od konopa varke i govora laznog. Kur'an uzima prema mišljenjima svojim i uskladjuje istinu prema zeljama svojim. Cini da se ljudi osjecaju sigurni od grijeha velikih i da olahko uzimaju zlocine velike. Kaze da se zaustavlja kod sumnjivosti, ali uranja u njih, da izbjegava novotarije, ali lezi u njima. Oblicje mu je ljudsko, ali mu je srce Životinjske. Ne poznaje vrata upute da bije slijedio, niti vrata zablude da bi se od nje odvratio. On je mrtvac medu zivima. Kuda onda idete?! Pa ipak kako su nastrane misli vaše?! Putokazi su postavljeni, naznake su jasne, a svjetionik je uspravljen, pa kud idete ustranu i lutate dok su medu vama potomci Vjerovjesnika vašeg? Oni su uzde Pravog, znaci Vjere i jezici Istine. Priznajte im isti polozaj valjani kao što ga priznajete Kur'anu i pristupite im kao što deve zedne prilaze pojilu. O ljudi, usvojite kazivanje ovo Pecata vjerovjesnika - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na potomke njegove! - da onaj od nas koji je umro nije umro, da onaj od nas koji je istruhnuo nije istruhnuo. I ne govorite ono što ne znate, jer najviše je istine u onome što poricete. Prihvatite dokaz onoga protiv kojeg nemate dokaze. Ja sam taj! Zar nisam pred vama radio po Kur'anu i zar nisam medu vama ostavio potomke? Uzdigao sam medu vama zastavu vjere i poucio vas granicama dozvoljenog i nedozvoljenog. Ispravnošcu svojom zaodjenuo sam vas odjecom sigurnosti i rasprostro vam vrlinu rijecju svojom i djelom. Pokazao sam vam primjerom svojim cudorednosti najplemenitije. Zato ne koristite zamišljanje svoje u onom cije se dno ne moze okom vidjeti, niti umom dosegnuti. Sve dok ljudi pocinju misleci da je svijet vezan za Umejje i da ce se blagodati njegove izlijevati na njih, i da ce ih voditi izvorima njegovim za napajanje, i da se bic njihov i sablja njihova nece otklanjati od ljudi, svaki od njih griješi. Ima samo nekoliko kapi radosti zivota koje ce oni posisati za vrijeme neko, te sve to izbljuvati.
GOVOR 87. I zaista, Allah nije slomio vrat nasilnika bilo kojeg na svijetu ovom, osim poslije dopuštanja i vremena i mogucnosti za nj, i nije sastavio kost slomljenu zajednice bilo koje sve dok On nije na nju nametnuo nesrecu i nedacu veliku. Cak i manje patnje i nesrece koje vas tek trebaju zadesiti, ili su vam se vec dogodile, dovoljne su za davanje pouka. Svaki covjek sa srcem nije i razborit, svaki onaj ko ima uho ne cuje, a svaki onaj ko ima oko ne vidi. Cudim se i nema razloga da se ne cudim pred pogrješkama skupina onih koje su uvele izmjene u vjeru svoju, koje ne idu tragovima Vjerovjes-nika, niti slijede djela namjesnika, ne vjeruju u ono stoje izvan dosega opazanja i ne izbjegavaju zlo. Oni rade ono što je sumnjivo i odaju se strastima. Za njih je dobro što god smatraju dobrim, a zlo je što god smatraju zlim. Pribjezište njihovo u nevoljama jesu oni sami. Oslonac njihov u stvarima sumnjivim mišljenja su njihova. Kao daje svaki od njih pred-. vodnik sebi samom! Što god je sam odlucio, smatra da to treba uzeti kao izvor pouzdan i cinjenicu cvrstu.
GOVOR 88. Allah ga je izaslao nakon što je neko vrijeme bilo prekinuto slanje poslanika, a narodi bijahu dugo u drijemezu. Zla su dizala glave, sve bijaše u rasulu i ognjevima ratova, dok je svijet bio lišen svjetlosti i pun opacine javne. I lišce njegovo bilo je pozutjelo pa nije bilo nade u plodove njegove, dok je voda otekla u podzemlje. Svjetionik upute bio je išcezao, a pojavili se znaci propasti. [Svijet ovaj] bio je neprijatan sljedbenicima svojim i mrgodio se u lice trazitelju svome. Plodovi njegovi bijahu iskušenje, a hrana njegova lešina. Njegov znak raspoznavanja bijaše strah, a ogrtac njegov sablja. Zato, uzmite pouku, o robovi Boziji, i prisjetite se onoga cime bijahu zapleteni ocevi vaši i braca vaša i za što oni moraju poloziti racun. Života mi, vrijeme vaše nije dugo iza njihovog, niti je mnogo razdoblja, ili stoljeca proteklo izmedju vas i njih, niti ste puno udaljeni od vremena kad bijaste u slabinama njihovim. Boga mi, što god im je Poslanik govorio, to vam isto evo danas kazujem ja, a što god ste vi culi danas, nije razlicito od onog što su oni culi jucer. Oci koje bijahu otvorene za njih i srca koja bijahu napravljena za njih u doba ono - sasvim jednaki su vama dati u doba ovo. Boga mi, vi ne znate ništa što oni nisu znali i ništa vam nije dato od onoga cega su oni bili lišeni. Zasigurno, zadesila vas je nevolja cija se uzica nosna mota okolo, a cija je uzica za sputavanje izgubljena. Zato neka vas nipošto ne zavara ono u cemu su sljedbenici obmane, jer to je samo sjenka pruzena ciji je rok odredjen.
GOVOR 89. Hvala Bogu, Koji je dobro znan, bez bivanja vidljivim, Koji stvara a da ne promišlja, Koji jest oduvijek i zauvijek - i kada nije bilo ni svoda nebeskog, ni zastora zajedno s vratnicama visokim, ni noci tamne, ni oceana mirnog, ni planina s prolazima širokim, ni zavojitih puteva gorskih, ni kopna ravnica širokih, ni stvorova u se pouzdanih. On je Zacetnik stvorova svih i Nasljednik njihov. On je bog stvorova svih i Skrbnik njihov. Vršeci volju Njegovu, Sunce i Mjesec se ravnomjerno krecu. Oni sve svjeze cine trošenim, a sve udaljeno bliskim. On je razdijelio opskrbu njihovu za zivot i odredio broj tragova i djela njihovih, broj dahova njihovih, skrivene poglede njihove i sve što je zatajeno u grudima njihovim. On zna njihova mjesta boravka i mjesta utocišta minulog u slabinama i matericama, pa sve dok ne dosegnu kraj svoj. Kaznjavanje Njegovo neprijatelja Njegovih strogo je, usprkos opsezno-sti Milosti Njegove, a samilost Njegova prijateljima Njegovim obilna je i pored zestokog kaznjavanja Njegovog. On svladava onog koji Ga zeli nadvladati, a uništava onog koji se sukobljava s Njim. On osramocuje onog koji Mu se odupire i pobjedjuje onoga koji protiv Njega ratuje. On je dovoljan onome koji se pouzdaje u Njega. On daje onome koji trazi. On naknaduje onome koji Mu daje. On nagradjuje onoga koji Mu zahvaljuje. O robovi Boziji, izvagajte sami sebe prije nego što budete izvagani i procijenite sami sebe prije nego što budete procijenjeni. Dišite prije gušenja grla. Pustite da budete vodeni prije nego što budete grubo protjerani. Znajte da, ako neko ne pomaze sebi kao savjetnik i ustezatelj svoj, onda niko drugi ne moze biti ustezatelj njegov, niti savjetnik njegov.
GOVOR 90. Opis Boga Hvala Bogu, Kojega odbijanje i uskracivanje u davanju ne cine imucnijim i Kojeg darezljivost i dobrota ne osiromašuju, iako je darivatelj svaki osim Njega okrnjen, a uskratitelj svaki osim Njega zasluzuje prijekor. On je darivatelj darova blagotvornih i poklona i potpora obilnih. Stvorovi svi o Njemu ovise. On je zajamcio opskrbu njihovu i odredio im sredstva za zivot. On je pripremio put za one koji Mu se upravljaju i one koji tragaju za onim stoje u Njega. On je darezljiv u pogledu onog što se od Njega trazi isto kao i u pogledu onoga što se od Njega ne trazi. On je prvi za Kojeg nije bilo "prije", tako da prije Njega ništa ne moze biti. On je posljednji za Kojeg nema "poslije", tako da poslije Njega ništa ne moze biti. On prijeci zjenice ocne da Ga vide ili da Ga smotre. Vrijeme se ne mijenja nad Njim da bi nastala promjena ikakva u pogledu Njega. On nije ni najednom mjestu da bi se dopustilo kretanje Njegovo. Da On daruje sve što izdaju rudnici u planinama, ili zlato, srebro, bisere i ulomke korala što ih kriju oklopi oceanski, to ne bi umanjilo darezljivost Njegovu, niti okrnjilo velicinu onoga što On ima. Doista, On bi još uvijek imao riznice darova takve kao da nisu bile umanjene potrazivanjima ljudi, jer je On Darezljivi Kojeg prošnja siromaha ne moze osiromašiti, niti upornost upornih uciniti sustegnutim. Svojstva Boga kako su opisana u Kur'anu Casnom Onda, pogledaj, o ti koji traziš, pa se ogranici na ona svojstva Njegova na koja te Kur'an upucuje i obasjaj se svjetlom upute njegove. Prepusti Bogu Uzvišenom znanje ono cijim te je trazenjem šejtan opteretio, a cije trazenje ti Kur'an nije naredio, niti ima traga ikakvog o njemu u Sunnetu Vjerovjesnika - mir i blagoslovi Bozij i neka su na nj! - niti u predvodnika upute. To je granica krajnja prava Bozijeg u vas. Znaj da su u znanju postojani oni koji se najviše uzdrzavaju od podizanja zastora koji se rasprostiru preko nepoznatog, a njihovo priznanje neznanja o potankostima tajanstva skrivenog zadrzava ih od iskušavanja daljnjeg. Allah hvali njihovo priznanje nemoci da dosegnu ono što znanjem ne mogu obuhvatiti. On naziva postojanošcu u znanju ustezanje njihovo da se udubljuju u ono što im On nije naredio da istrazuju o biti Njegovoj. Ogranici se na to i ne prosuduj o velicini Boga Uzvišenog po mjeri razuma svoga; inace ceš biti od onih koji su propali. On je mocan toliko da ce ih odbiti kad mašte odapnu strijele svoje da shvate tacke krajnje moci Njegove, kad misao oslobodjena opasnosti došaptavanjima šejtanskim pokuša pronaci Ga u dubinama tajni carstva Njegova, kad srca budu ceznula za dosezanjem kakvoce svojstava Njegovih i kad se otvori razuma budu probijali tamo gdje Ga ne dosezu svojstva da bi dostigli znanje o biti Njegovoj, prolazeci tamne zamke nepoznatog i upravljajuci se prema Njemu. Oni ce se vratiti razocarani priznavši da se zbilja spoznanja Njegova ne moze doseci takvim lutanjem proizvoljnim, niti da u misao mislilaca moze prodrijeti trun uzvišenosti dostojanstva Njegova. On je zapoceo stvaranje, bez uzora ikakva koji bi slijedio i bez mjere ikakve koju bi oponašao od ma kakvog stvoritelja znanog koji bi bio prije Njega. On nam pokazuje carstvo moci i zacudnosti Svoje, što govori o znacima mudrosti Njegove. Priznanje stvorova o potrebi da ih On obdrzava moci Svojom upucuje nas na nuznost postojanja dokaza Njegova o spoznaji Njega. Znaci stvaralacke moci Njegove i mjerilo mudrosti Njegove nalaze se u cudesnostima koje je On sazdao. Sve stoje On stvorio dokaz je u korist Njegovu i vodic Njemu. Cak i stvor nijemi jeste vodic Njemu, kao da i on govori, a vodjenje njegovo Stvoritelju -ocito je. Svjedocim da onaj koji Te predstavlja rastavljajuci dijelove stvorova Tvojih i spajajuci cašice zglobova njihovih, što kriju ravnanje mudrosti Tvoje, ne usmjerava tajnu uma svoga na spoznaju Tebe, a srce njegovo nije ispunjeno uvjerenjem da Ti uistinu nemaš Sebi slicna. I takav kao da nije cuo kako se oni koji su slijedili odricu onih koje su slijedili rijecima:
"Boga nam, bili
smo, doista, u zabludi ocitoj Lazu oni koji Ti druga pridruzuju kad Te usporedjuju s utvarama svojim i oblace Ti maštama svojim odjecu stvorova, zamišljanjima svojim Te razdvajaju na dijelove poput komadanja tjelesa i nadarenošcu razuma svoga prosudjuju Te po naravi sila razlicitih. Svjedocim da ko god Te izjednacuje s icim od stvorova Tvojih - priznaje Ti jednakog, a ko god priznaje Tebi jednakog - ne vjeruje u ono što sadrze jasni znaci Tvoji i što govore ocevidnosti jasnih dokaza Tvojih. Ti si Allah, Koji ne moze biti zatocen u granice razuma, tako da budeš oblikovan razmišljanjima njihovim, niti u razmatranja uma, pa da budeš omedjen i podlozan promjenama. On je ustanovio mjeru za sve stoje stvorio i to najbolje uredio. On je ustanovio djelovanje njegovo i to najljepše uradio. On je sve usmjerio smjeru Svome, tako da ništa ne prelazi granice polozaja svoga, niti je uskraceno u dosezanju cilja svoga. A kada mu bude naredjeno da nastavi kretanje po volji Njegovoj, nije mu teško. A kako bi i bilo kada sve proistice iz htijenja Njegova? On je Stvoritelj raznolikosti, bez primjene misli, bez poticaja nagona nekog skrivenog u Njemu, bez pokusa ikakva uzetog iz nepostojanosti vremena i bez saradnika ikakva koji Mu moze pomoci u stvaranju zacudnosti. Tako je stvaranje stvorova Njegovih upotpunjeno odredbom Njegovom, te se priklonilo poslušnosti Njegovoj i odazvalo pozivu Njegovom. Lijenost ma kojeg lijenoga ili tromost onog koji se ispricava ne prijeci ih da to ucine. Zato, On ispravlja zakrivljenost stvari i ustvrduje granice njihove. On moci Svojom stvara sklad u suprotnim dijelovima njihovim i povezuje cinioce slicnosti. Onda ih razdjeljuje na vrste razlicite po granicama, kolicinama, naravima i oblicima. Sve je to stvaranje novo! On ih cini postojanim i oblikuje ih i stvara kako On hoce. On je uredio udubine i uzvisine šupljina nebeskih bez vezivanja i spojio prostranstva razdvojenosti i povezao ih medjusobno s parovima njihovim. On je olakšao pristup visinama neba onima koji se spuštaju sa zapovijedi Njegovom i onima koji se uspinju s djelima stvorova Njegovih. On je nebo pozvao kad je još bilo maglina, pa su se odmah sastavili vezovi spojeva njegovih. Onda je On, poslije spajanja, otvorio prolaze njegove i postavio bdijenja blistavih tijela nebeskih na šupljine njegove, te ga obdrzava Rukom Svojom da se ne stropošta u neizmjer prostorni. On mu je nalozio da bude potpuno potcinjeno zapovijedi Njegovoj. On je Sunce njegovo ucinio znamenom vidljivim dana njegova, a Mjesec njegov znamenom blijedim noci njegove. Onda ih je On pokrenuo na putanjama njihovim i odredio gibanje njihovo u postajama puteva njihovih, da bi pomocu njih lucio noc i dan, te da bi se po kretanjima njihovim moglo znati brojanje godina i racunanje vremena. Onda je On u unutrašnjosti njegovoj ovjesio svod nebeski i ukrasio ga sitnim sjajnim biserima i zvijezdama poput svjetiljki, a one koji kradom prisluškuju pogadja svijetlim krijesnicama njegovim. On je nebesa pokrenuo po odredjenoj putanji njihovoj i napravio ih u zvijezdama - stajacicama, zvijezdama koje se krecu, koje se spuštaju, koje se uspinju, koje su zlokobne i koje su sretne. Onda je Allah Uzvišeni, za nastanjenje nebesa Svojih i naseljenje neba najvišeg carstva Svoga, izveo stvorove ushicujuce - meleke Svoje. Njima je On ispunio otvore udubina njihovih i naselio cistine prostranih obodnica njihovih. Medu razmacima otvora tih odjekuju glasovi onih od meleka koji Ga velicaju u ogradama Svetosti, zavjesama tajanstva i velovima Uzvišenosti Njegove. A iza tog odjekivanja, koje zaglušuje uši, uzvišena su ozracja svjetlosti, koja brane pogledima da ih dosegnu i zato se oni, odbijeni, zaustavljaju na krajnjim granicama njihovim. On ih je stvorio u oblicima razlicnim i s obiljezjima i krilima raznim. Oni velicaju uzvišenost slave Njegove. Ne prisvajaju sebi moc Njegovu da se pokazuje u stvaranju, niti tvrde da stvaraju išta od onog što On Sam cini. Oni su samo robovi pocašceni. I ne govore dok im On ne govori i postupaju onako kako On naredi. On ih je tamo ucinio povjeriteljima objave Svoje i odaslao ih vjerovjes-nicima s poslanicama naredbi i zabrana Svojih. On ih je zaštitio od kolebljivosti sumnji. Zato nijedan od njih ne skrece s puta volje Njegove. On ih je obdario blagodatima sigurnosti i pokrio srca njihova smjernošcu i mirom. On im je rastvorio vrata predavanja slavljenju Njega. On im je uspravio svjetionike jasne kao znamenja Jednoce Svoje. Tereti grijeha ih ne pritišcu, a smjene noci i dana ih ne opterecuju. Sumnje ne napadaju strijelama cvrstinu vjere njihove. Zle slutnje ne nasrcu na stupove cvrstog uvjerenja njihovog. Iskra zlobe ne pali se medu njima. Zbunjenost ne pomucuje ono znanje o Njemu koje postoji u srcima njihovim ili velicinu Njegovu i strahopoštovanje slave Njegove koje pociva u grudima njihovim. Zavodjenja se ne usmjeravaju prema njima da bi opakošcu svojom utjecala na zamišljanje njihovo. Medju njima postoje oni koji su u okrilju oblaka teških, ili u visovima gora vrlo visokih, ili u tminama mraka sveobuhvatnog. A postoje oni cija su stopala prosla kroz najnize granice zemlje i ona su poput znmenja bijelih koja se izlazu na prostranu širinu vjetra. Ispod njih puše vjetar blagi koji ih zadrzava na granicama krajnjim do kojih dospijevaju. Zaokupljenost robovanjem Bogu posve ih obuzima, a istine vjere povezuju ih sa spoznavanjem Njega. Cvrsto uvjerenje u Njega odvodi ih u potpunu zaljubljenost u Njega. Ceznje njihove za onim što je u Njega ne prelaze na ono što je u nekog drugog. Okusili su slast spoznavanja Njega i napili se iz caša prepunih ljubavi Njegove. Korijeni svjesnosti o Njemu ucvrstili su se u dubini srca njihovih. Zato su oni, pokorom dugotrajnom, ugeli svoja prava leda. Trajnost zelje za Njim nije izbrisala strah njihov, niti je razmjera bliskosti skinula vezu poniznosti njihove. Ponos ih nije ucinio takvim da smatraju mnoštvom ono što su ucinili, niti im poniznost pred Uzvišenošcu Bozijom dopušta da velicaju dobra svoja. Malaksalost ih ne zahvaca i pored stalnog robovanja njihovog. Ceznje Njihove ne opadaju da bi se odvratili od nade u Gospodara svoga. Vrhovi jezika im se ne suše od molitve neprestane. Zabavljenost ih ne zahvaca tako da bi svoje glasove podignute, usmjerene prema Njemu, utišali. Strane se njihove ne pomjeraju iz redova pokornosti Bogu. Oni ne savijaju vratove svoje radi udobnosti u nepokornosti naredbi Njegovoj. Lahkoumnosti nemara ne djeluju protiv odlucnosti njihove da se trude, a varke strasti ne nadvladavaju odlucnost njihovu. Oni smatraju Vlasnika Prijestolja riznicom za dan potrebe svoje. Radi ljubavi svoje oni Mu se obracaju cak i onda kada se drugi obracaju stvorovima. Za njih robovanje Njemu nema granice krajnje. Ushitna naklonost njihova stalnoj poslušnosti Njemu izvire iz pobuda u srcima njihovim, koja su vazda ispunjena nadom u Njega i strahom od Njega. Razlozi straha njihova ne bivaju odsjeceni da bi popustili u ozbiljnosti svojoj, niti ih pozude zarobljavaju pa da lahka naprezanja vole više od ozbiljnih napora svojih. Prošla djela svoja ne smatraju velikim, jer ako bi ih smatrali velikim, onda bi razdoblja straha izbrisala nadu njihovu. Ne razlaze se u pogledu Skrbnika svog uslijed vlasti šejtanove nad njima. Porok raskidanja veza medjusobnih - ne raspršuje ih. Zloba zavisti uzajamne - ne zahvaca ih. Nacini kolebanja ne razdvajaju ih. Razliciti stupnjevi odlucnosti ne dijele ih. Tako ocituju odanost vjeri. Ni skretanje, ni slabost, ni opuštenost, ni nehaj - ne skidaju sa njih uzao vjere. U ozracjima nebeskim nema prostora kolika je tankost koze jedne a da u njemu nije melek koji je na sedzdi ili je u poslušnosti zornoj. Poslušnošcu stalnom raste im znanje o Gospodaru njihovu i Uzvišenost Gospodara njihova uvecava se u srcima njihovim. Allah je zasuo zemljom vale olujne i uzavrele i dubine mora nadošlih, gdje su se vali medjusobno sudarali, a visoki brijezi vodeni poklapali jedni druge. Oni su izlucivali pjenu poput muzjaka devina u stanju uzbudenosti spolne. Tako je uzavrelost vode uzburkane bila potcinjena tezom zemlje. Kada ju je zemlja privila na grudi svoje i smirila udarajucu uskovitlanost njezinu i rasprostrla se po njoj s plecatim kostima svojim, voda se nemocno pokorila. Tako je poslije uznemirenosti udarnih vala njezinih postala krotka, nadvladana i zatocenik pokoran u uzdi potcinje-nosti. I zemlja se smirila, rasprostrijevši se u dubinu struje vodene. Zemlja okonca oholost, ushitnost sobom, polozaj jak i nadmocnost vode, te ukroti uznemirenost toka njezina, pa se ona smiri nakon plahovitosti svoje i stiša nakon uzdizanja uzburkanosti njezine. Kada se uzbudenost vode smirila pod obalama njezinim i pod tezinom planina mocnih i visokih, stavljenih na pleca njezina, On je dao da provru izvori vode sa sljemena visokih, te ih raspodijelio dolinama i nizinama njezinim i obuzdao tokove njihove stijenama tvrdim i gorjima planina visokih, što su od stijenja cvrstog. Zatim se smirilo podrhtavanje njezino od prodiranja planina u dijelove površine njezine i probijanja njihova u duboka podrucja njezina i najahivanja njihova na vratove dolina njezinih i na slojeve ispod njih. I onda je On napravio širok prostor izmedju svoda nebeskog i nje, te stanovnicima njezinim pripremio zrak koji lahori. On je potom izveo na nju stanovnike njezine na svim mjestima prikladnim. Zatim, On nije zanemario predjele Zemlje, gdje su dijelovi veliki oskudijevali izvorima vode i gdje rijeke nisu mogle probiti korita svoja, nego im je dao oblake plovece koji ozivljavaju mrtvilo njihovo i poticu rast bilja. On je sastavio bijele oblake njihove od sitnih oblaka drukcijih, tako, kada se kolicina vodena snazno pokrenula u njima, pa munje pocele sijevati na krajevima njihovim i blijesak se nastavio ispod oblaka bijelih, kao i ispod onih teških i tamnih - On ih je poslao da izliju kišu obilnu. Oblak je visio nad zemljom i vjetri juzni su ga cijedili, izlijevajuci vodu njegovu, kako se deva potcini radi muze. Kad se oblak spusti na zemlju i izruci vodu svu koju je nosio u sebi, On cini da narastaju bilja po zemlji goloj i trave po planinama suhim. Tada je zemlja obradovana, buduci da je urešena vrtovima svojim, i ushicena odjecom svojom od bilja mehkog i uresima cvijeca svoga. On je sve to ucinio sredstvima za uzdrzanje ljudi i opskrbom za zivotinje. On je rastavio pute široke po prostranstvima njezinim i postavio putokaze za one koji se krecu po stazama njezinim. Kada je On rasprostro zemlju i dostavio zapovijed Svoju, izabrao je Adema - mir neka je s njim! - kao najboljeg od stvorova Svojih, ucinivši ga prvim svim stvorovima Svojim. On gaje nastanio u Dzennetu Svome, dao mu u njemu izobilje u opskrbi i ukazao na ono što mu je On zabranio. Izvijestio ga je da se, ukoliko se odvazi na to, izlaze griješenju prema Njemu i opasnosti za polozaj svoj. Ali on ucini ono što mu je zabranjeno upravo onako kako je On unaprijed znao. Zato ga Allah poslije pokajanja njegova spusti na Zemlju, da bije nastanio s potomstvom svojim i da bi Mu bio dokazom u odnosu na robove Njegove. Cak i kada je ucinio da umre, On ih nije ostavio bez onoga koji ce biti medu njima kao polog Bozanstva Njegova, te veza izmedju njih i spoznavanja Njega. Ali On je s njima sklopio ugovor o dokazima preko izabranih vjerovjesnika Svojih i nositelja pologa poruka Njegovih, iz naraštaja u naraštaj, sve dok se dokaz Njegov nije upotpunio s Vjerovjes-nikom našim Muhammedom - neka Allah blagoslovi njega i potomke njegove! - pa su tako polozi Njegovi i opomene dosegli potpunost. On je na veliko i na malo odredio opskrbe. On ih je razdijelio na oskudne i na izobilne. On je to pravedno ucinio, da bi iskušavao koga god On hoce, s blagostanjem ili s oskudicom, i da time iskuša zahvalnost ili strpljivost imucnog i siromašnoga. Onda je On spario obilje njihovo s nesrecama siromaštva, sigurnost njihovu s mukama nevolja, te zadovoljstva uzivanja s tegobama tugovanja. On je stvorio vijekove zivotne i ucinio ih dugim ili kratkim, dao da neki isteknu prije a neki poslije, te ih okoncao smrcu. On je ucinio da smrt pritegne konope vijekova zivotnih te da ih raskine. On je Onaj Koji zna tajne onih koji ih skrivaju, razgovor tajni onih koji su se u njega zapleli, pomisli onih koji se odaju nagadjanjima, sigurnosti uspostavljene, kretnje ociju, unutarnje sadrzaje srca i dubine nepoznatog. On zna i ono što moze biti osluhnulo samo napinjanjem dubina usnih, ljetna utocišta mrava i zimska staništa kukaca, odjeke jecaja zena tugujucih i šum koraka. On zna i mjesta u nutarnjim ovojima latica gdje se plod zacinje, skrovišta divljaci u pecinama brda i dolina, skrite rupe komaraca izmedju stabala drveca i kora njihovih, mjesta nicanja listova na granama, mjesta kapanja sjemena koje prolazi kroz puteve slabina, narastanje oblaka sicušnih u goleme, kaplje kiše u oblacima tmastim, cestice prašine rasute vjetrima u skutima njihovim, obrise krajolika zbrisane povodnjima kišnim, kretnje kukaca na humkama pješcanim, gnijezda stvorova krilatih na grebenima planinskim i pjevove ptica cvrkutavih u tminama gnijezda. On zna i ono stoje urizniceno u školjkama bisernim i ono što kriju vali oceanski, sve ono što skriva tmuša noci i sve ono što pokazuje svjetlo dana, kao i sve ono što naizmjenicno prekrivaju slojevi tmina i obasjavaju ozracja svjetlosti, trag koraka svakog, osjet pokreta svakog, odjek zvuka svakog, kretnje usne svake, stanište zivoga bica svakog, tezinu cestice svake, jecaj duše zabrinute svake. Zna sve što postoji na Zemlji, kao Što su plodovi drveca ili list opali, ili mjesto gdje je sjeme polozeno, ili krv zgrušana, ili ugrušak, ili pocetak zivota, ili razvitak. U tome do Njega ne dopire teškoca nikakva i ništa Ga ne ometa u ocuvanju onoga stoje stvorio, niti Ga dosada ikakva ili slabost prijece da provede odredbe i da vodi stvorove. Naprotiv, znanje ih Njegovo prozima i On ih zna brojcano. Pravednost ih Njegova obuhvaca, a dobrota ih Njegova okruzuje i pored uskracivanja onog što Njemu pripada. Boze moj, Ti zasluzuješ opis lijep i beskrajno nabrajanje savršenstava Tvojih! Ako je nada usmjerena prema Tebi, pa Ti si najbolji u Kojega se nada. Ako je molba upucena Tebi, pa Ti si najdostojniji da se od Tebe moli. Boze moj, Ti si me obdario snagom takvom da ne hvalim nikoga drugog osim Tebe i ne zahvaljujem nikome drugom izuzev Tebi. Ne upucujem hvalu svoju drugima koji su izvori neprilika i središta zabrinutosti. Ti odvracaš jezik moj od hvaljenja bica ljudskih i uvelicavanja stvorenih i hranjenih. Boze moj, hvalitelj svaki ima od onog kojeg hvali pravo na placu i nagradu. Doista, ja usmjeravani pogled svoj prema Tebi, na obilja milosti i riznice oprosta. Boze moj, ovdje stoji onaj koji Te priznaje Jednim i Jedinim, što Ti i dos-toji, i koji smatra da niko drugi osim Tebe ne zasluzuje zahvale i pohvale ove. Potreba moja prema Tebi takva je da ništa osim dobrote Tvoje ne moze izlijeciti oskudicu njezinu, niti priskrbiti za nuznosti njezine mimo uzvracanja Tvoga i dobrote. Zato, daruj nam naklonost Tvoju na mjestu ovom i oslobodi nas od pruzanja ruku prema bilo kome drugom osim prema Tebi. Ti, doista, sve mozeš! |