Staza rječitosti, govori br. 141-150
|
GOVOR 141. Onaj koji cini dobro onome koji to ne zasluzuje ili ga nije dostojan imat ce za to samo zahvalnost podlih, pohvalu hrdavih i prepricavanje neznalica, sve dok on istrajava u davanju njima. On je škrt naspram Boga, makar mu je ruka darezljiva. Zato, kome god Allah daje imetak, neka ga koristi za dobrocinstvo prema rodbini, za gostoprimstvo lijepo, neka njime oslobodi zarobljenika i ugrozenoga; neka iz njega udjeljuje siromašnome i zaduzenome, te neka ustraje na pravima i podnošenju nevolja, nadajuci se nagradi za to. Doista, postizanje svojstava tih jest vrhunac djela plemenitih na svijetu ovome i postizanje odlika svijeta onoga, ako Allah da!
GOVOR 142. Pripazite! Zemlja koja vas nosi i nebo koje vas natkriljuje pokorni su Gospodaru vašem. Oni vas ne darivaju blagoslovom svojim iz sazaljenja prema vama, niti da vam se dodvore, niti radi dobra nekog koje od vas ocekuju, vec im je naredjeno da vas obdare koristima i oni se pokoravaju, i postavljeni su na granice onoga u cemu je dobro vaše, pa stoje na njima. Uistinu, Allah iskušava robove svoje u odnosu na loša djela smanjujuci plodove, zadrzavajuci blagoslove i zakljucavajuci riznice dobara, da bi se pokajao onaj koji se kaje, okanio onaj koji se okanjuje, sjetio onaj koji se sjeca i suzdrzao onaj koji se suzdrzava. Allah Uzvišeni ucinio je trazenje oprosta od grijeha sredstvom obilnog izlijevanja opskrbe i milosti stvorovima, kao što je rekao:
Trazite od
Gospodara svoga oprosta, jer On, doista, mnogo prašta; Allah se smilovao covjeku koji je prigrlio kajanje, odrekao se grijeha i hitio smrti svojoj! O Boze moj! Izašli smo Tebi ispod zastora i pokrivki, kada cvile zivotinje i djeca, zeleci milost Tvoju, uzdajuci se u preobilje dobrote Tvoje i bojeci se kazne i odmazde Tvoje. O Boze moj, napoji nas kišom Svojom, ne ostavi nas razocarane, niti nas upropasti godinama sušnim, i ne kazni nas za ono što su bezumni medu nama pocinili, o Najmilostiviji od svih milostivih! O Boze moj, izašli smo Tebi da Ti se potuzimo na ono što Tebi nije skriveno, kada su nas natjerale nevolje teške, gladi sušne gonile, oskudice mucne onemocale i iskušenja neprestana pogadjala. O Boze moj, skrušeno Te molimo da nas ne odbiješ razocarane, niti nas vratiš ojadjene! Nemoj nas kaznili za grijehe naše, niti nas mjeriti prema djelima našim! O Boze moj, izlij na nas kišu Svoju, blagoslov Svoj, opskrbu Svoju i milost Svoju. Napoji nas kišom korisnom koja gasi zedj i pomocu koje Ti ciniš da raste ono stoje bilo išcezlo, pomocu koje ozivljavaš ono stoje bilo obamrlo, kišom koja ce dati korist od svjezine i obilje plodova dozrelih. Njome ceš natopiti nizije, uciniti da obilno poteku rijeke, olista drvece i cijene opadnu. Zasigurno si Ti mocan u svemu što Ti hoceš!
GOVOR 143. Allah je poslao poslanike i razlucio ih objavom Svojom. On ih je ucinio dokazom Svojim pred stvorovima Svojim, tako da oni ne bi imali dokaze ni isprike nikakve. I On ih je pozvao govorom pouzdanim na put Istine. Znajte dobro, Allah doista poznaje stanje ljudi u cijelosti. Ne zato što On nije bio svjestan onoga što oni skrivaju od cuvanih tajni svojih i osjecanja unutarnjih, vec da bi iskušao ko od njih najbolje postupa, tako da postoji nagrada, s obzirom na djela dobra, i kazna, s obzirom na djela zla. Gdje su oni koji su tvrdili da su duboko upuceni u znanje, mimo nas, lazuci i cineci nepravdu nama, iako nas je Allah visoko uzdigao a njih ponizio, nas obdario a njima uskratio, te nas uveo a njih istjerao. S nama se trazi uputa, a sljepilo otklanja. Doista, imami su od Kurejša. Oni su usadjeni u ogranak ovaj Hašima. Drugi, osim njih, nece biti prikladni, niti drugima, osim njih, pristoji da vode poslove. Oni su prigrlili ono što je trenutno, a odgodili ono što dolazi kasnije; ostavili su cisto i piju zagadjeno. Kao da gledam pokvarenog covjeka njihovog kako je pocinio nedopušteno, udruzio se s njim, pomogao ga i slagao se s njim, sve dok kosa njegova nije posijedjela, a narav njegova dosegla kakvocu svoju. Produzio je dalje, ispuštajuci pjenu poput bujice divlje, ne mareci za onog koga ona potapa ili poput vatre u slami koja ne shvaca šta spaljuje. Gdje su umovi koji traze društvo svjetiljki upute i oci koje gledaju na svjetionike vrline? Gdje su srca Bogu posve okrenuta i predana pokornosti Bogu? Oni navaljuju prema prolaznostima i prepiru se nad nedopuštenim. Znamenja Dzenneta i Dzehennema podignuta su nad njima, ali su oni okrenuli lica svoja od Dzenneta i djelima svojim uputili se Dzehennemu. Gospodar njihov ih je pozvao, ali odbili su i leda okrenuli. A šejtan ih je pozvao pa su se odazvali i prišli.
GOVOR 144. O ljudi, vi ste na svijetu ovome cilj za strijele smrti. Uz pijenje svako postoji i gušenje, a uz jedenje svako postoji i davljenje. Ne postizete dobitak nikakav u njemu, a da ne izgubite drugi. Niko od vas ne prozivi ni jedan dan zivota a da ne potroši dan od vremena svog. Ništa više nije do-dato jedenju njegovom sve dok to ne umanji ono što je bilo prije. Ne zazivi nijedan trag njegov a da prethodno ne išcezne jedan trag njegov. Nijedno njegovo novo ne nastane a da se jedno njegovo novo ne istroši. Nikakva ljetina nova ne prispije dok ljetina neka ne bude poznjevena. Nestali su korijeni oni ciji smo mi izdanci. A kako izdanak moze zivjeti nakon nestanka korijena njegovog?! Nikakva novotarija nije uvedena a da neki Sunnet nije odbacen. Cuvajte se novotarija i ustrajte na putu širokom. Zasigurno, iskušani puti stari jesu najbolji. Izumljeni su loši.
GOVOR 145. U tome pobjeda ili poraz ne ovise o malobrojnosti ili velikobrojnosti snaga. Allah je uzdigao vjeru Svoju iznad svih drugih vjera i vojsku Svoju, koju je On spremio i potpomogao, sve dok nije dosegla mjesto na kome je i dok nije stigla do sadašnjih polozaja svojih. Mi se drzimo obecanja Bozijeg, a Allah ce ispuniti obecanje Svoje i potpomoci vojsku Svoju. Polozaj prvaka vlasti je polozaj niti za zrna ogrlice, jer ih ona povezuje i drzi na okupu. Ako je nit prekinuta, ona ce se rasuti i izgubiti, te nikada ponovno nece biti skupa. Arapi danas, makar i malobrojni, veliki su zahvaljujuci islamu i snazni jer su jedinstveni. Budi osovina za njih i okreci mlin s Arapima, te budi korijen njihov. Zaobidi bitku, jer ako napustiš mjesto ovo, Arapi ce te napasti sa strana i pravaca svih, dok ce gradovi nezašticeni, koje ste ostavili iza sebe, postati znacajniji od onih ispred vas. Ako te Perzijanci sjutra vide, reci ce: "On je korijen Arabije. Ako ga smaknemo, bit cemo u miru." Tako ce to pojacati nastojanje njihovo protiv tebe i zestinu da se usmjere na tebe. Kazeš da su krenuli u borbu protiv muslimana. Allah je doista nezadovoljniji od tebe pokretanjem njihovim i On je najsposobniji sprijeciti ono cime je On nezadovoljan. Sto se tice mišljenja tvoga o broju njihovom, u prošlosti se nismo borili mnogobrojnošcu, nego smo se borili na osnovi podrške Bozije i pomoci.
GOVOR 146. Allah je poslao Muhammeda - mir i blagoslovi Boziji neka su s njim i porodicom njegovom! - s Istinom da bi narod Svoj izbavio od robovanja utvarama robovanju Njemu, od pokornosti šejtanu pokoravanju Njemu; i poslao gaje s Kur'anom koji je objasnio i ucvrstio, zato da bi ljudi znali Gospodara svoga nakon što Ga nisu znali, priznali Ga nakon što su Ga poricali i prihvatili Ga nakon što su Ga odbijali. Jer, Uzvišeni im je otkrio Sebe preko Knjige Svoje a da Ga nisu vidjeli, pomocu onoga što im je pokazao od moci Svoje, te ucinio da su svjesni kazne Njegove. Kako je On uništio one koje je uništio kaznama i pokosio one koje je pokosio odmazdama?! Zasigurno, poslije mene doci ce vam vrijeme u kome ništa nece biti skrivenije od Istine, niti ociglednije od neistine i rasprostranjenije od lazi o Bogu i Poslaniku Njegovome. Za ljude razdoblja tog ništa nece biti bezvrjednije od Kur'ana koji je ucen onako kako treba biti ucen, niti išta ucestalije od izvrtanja smisla njegova. Na Zemlji ce vrlina biti najviše poricana, a ništa nece biti prihvatljivije od opacine. Oni koji nose Kur'an odbacit ce ga, a pamtitelji ce ga njegovi zaboraviti. U te dane Kur'an i narod njegov bit ce izgnani i progonjeni. Oni ce biti drugovi drzeci se zajedno na putu jednom, ali im niko nece ponuditi utocište. Zato ce, u to doba, Kur'an i narod njegov biti medu ljudima ali ne medu njima, bit ce s njima ali ne s njima, buduci da se zabluda ne moze sloziti s uputom, iako one mogu biti zajedno. Ljudi ce se ujediniti u podjeli, te ce se zato odvojiti od Zajednice kao da su oni vode Kur'anu a ne Kur'an voda njihov. Ništa od njega nece preostati s njima, osim imena njegova, i oni nece ništa znati, osim pisma njegova i rijeci njegovih. Prije toga, oni ce nanijeti tegobe krjeposnim, imenujuci istinite stavove njihove o Bogu tvrdnjama laznim i namecuci krjeposnima kaznu opacine. Oni prije vas propadoše jer produljivahu nade svoje i zaboravljahu smrt svoju, sve dok ih ne snadje dogadjaj obecani u pogledu kojega ne vrijede isprike; pokajanje ce biti poreceno, a kazna i odmazda bit ce nametnute. O ljudi, onaj koji od Boga trazi savjet priskrbljuje uputu, a onaj koji usvaja Rijec Njegovu kao vodica uputio se Putem pravim, jer se šticenik Boziji osjeca sigurnim, a protivnik Njegov zastrašenim. Ne prilici nekome ko zna velicinu Njegovu da pretpostavlja tu velicinu. Ali velicina onih koji znaju velicinu Njegovu jest u tome da budu ponizni pred Njim. A sigurnost za one koji znaju staje Moc Njegova jest u tome da Mu se potpuno predaju. Ne bjezite od Istine poput bjezanja osobe zdrave od Šugave ili izlijecene od bolesne! Znajte da nikada necete znati Puta pravog sve dok ne upoznate onoga koji ga je napustio. Necete se drzati prisega kur'anskih sve dok ne upoznate onog koji ih je prekršio i nikada necete pristati uz Kur'an, dok ne upoznate onoga koji gaje ostavio. Trazite to od onih koji to imaju zato što su oni ozivljenje znanja i smrt neznanja. Oni su oni cije ce vam zapovijedi raskrili znanje njihovo, šutnja njihova raskrit ce kazivanje njihovo, a vanjski izgled njihov - unutarnje jastvo njihovo. Oni se ne protive vjeri i o njoj se medjusobno ne razlaze, jer medu njima je svjedok istiniti i govornik šutljivi.
GOVOR 147. Svaki od te dvojice zeli to za se pa navlaci prema sebi, kao što suprotno cini drug njegov. Oni ne protezu uze za vezu s Bogom, niti napreduju prema Njemu sredstvom ikakvim. Svaki od nj ih dvojice gaji zlobu protiv drugoga. Uskoro ce zastor njegov nad tim biti podignut. Boga mi, ako postignu ono što smjeraju, jedan od njih ubit ce drugoga i jedan ce uništiti drugoga. Stranka pobunjenicka se podigla. Gdje su trazitelji vrline? Jer puti su vec odredjeni i njima je vijest saopcena. Za zavodjenje svako postoji uzrok i za svako raskidanje zavjeta postoji prikaz pogrješan. Boga mi, necu biti poput onoga koji se udara po prsima i licu, cuje onog koji oglašava smrt i posjecuje ozalošcenoga, a ipak ne izvlaci pouku.
GOVOR 148. O ljudi, svima nam valja susresti ono od cega zelimo pobjeci. Smrt je mjesto u koje zivot putuje. Pobjeci od smrti znaci - sustici je! Koliko li dana potroših u odgonetanju te tajne!? Ali Allah ne dopusti raskrivanje njezino. Daleko od toga! To je znanje skriveno. U vezi s oporukom mojom!? Evo je! Allah - ne pripisujte Mu druga; i Muhammed - neka je blagoslov Boziji na nj i na porodicu njegovu! - ne zanemarujte Sunnet njegov! Odrzavajte ta dva oslonca i palite te dvije svjetiljke! Sve dok niste razdvojeni od njih nikakvo vas zlo nece snaci. Neka svaki od vas nosi breme svoje i neka ga ne zaloste neznalice. Skrbnik je milostiv! Vjera je potpuna! Imam je znalac! Jucer bijah s vama, danas sam vam pouka, a sjutra cemo se rastati. Neka Allah oprosti i meni i vama! Ako je stopalo postojano na skliskom mjestu ovom, dobro je. Ali ako se ono klize, to je zato jer smo u hladu grana na vjetrometini, ispod svoda oblaka ciji se slojevi raspršuju u nebu i ciji tragovi nestajuu zemlji. Bijah susjed vaš. Tijelo moje bijaše s vama izvjestan broj dana, a uskoro cete ga naci praznim; ono ce se umiriti poslije kretanja i zanijemiti poslije govorenja. Neka vam umirenost moja, sklapanje ociju mojih i nepokretnost udova mojih, budu pouka. To onima koji pouku uzimaju doista daje savjet bolji nego što ga daju govor rjecit i rijec glasna. Napuštam vas kao onaj koji zudi za susretom. Sjutra cete gledati u dane moje pa ce vam se raskriti unutarnjosti moje. I upoznat cete me nakon što mjesto moje ostane prazno i drugi ga zauzme umjesto mene.
GOVOR 149. Oni polaze desno i lijevo, prodiruci stazama zla i napuštajuci smjerove Puta pravog. Ne pozurujte ono što jest i ono što se išcekuje. I ne ocekujte s nestrpljenjem ono što ce donijeti sjutra. Jer, koliko li je onih koji su pozurivali ono što su - kada su dobili - pozeljeli da nisu dobili?! Kako li je danas blisko svanucu sjutrašnjem!? O narode moj, ovo je vrijeme pojavljivanja svega obecanog i priblizavanja onoga što vi ne znate. Znajte dobro, ko god od nas doceka te dane - kretat ce se kroz njih sa svjetiljkom upaljenom i stupat ce tragovima cestitih, da bi razvezao uzle, oslobodio se obaveza, razdijelio ujedinjene i ujedinio podijeljene. On ce biti skriven od ljudi. Tragac nece naci tragove njegove makar ga pratio okom svojini. U danima tim, zasigurno, jedna skupina ljudi postat ce oštra poput sablji oštrih koje je kovac naoštrio. Pogled njihov bit ce obasjan Objavom, tumacenje ce im biti stavljeno u uši i napajani ce biti picem mudrosti i jutrom i vecerom. Vrijeme im je produljeno da bi upotpunili ponizenje i zasluzili kobi vremena, sve dok kraj razdoblja ne bude dosegnut, pa se skupina ljudi okrene iskušenjima i prihvati oruzja svoga za borbu. Cestiti ne isticu obaveznost nikakvu prema Bogu, vec smireno ustrajavaju i nije im teško zrtvovati sebe radi Istine. Naposljetku, doba iskušenja dospijeva do kraja u skladu s onim stoje bilo dosudjeno. Onda su oni širili mišljenja svoja valjana medu drugima i trazili bliskost Bogu u skladu sa zapovijedi predvodnika njihova. Kada je Allah uzeo Poslanika Svoga - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na porodicu njegovu! - neki ljudi su se vratili natrag. Skretanja su ih upropastila i pouzdanje su poklonili varalicama podmuklim, štovali druge osim rodbine, napustili rod za koji im je naredjeno da ga štuju, te pomakli zgradu s cvrsta temelja njezina i izgradili je na mjestu drugom mimo onog njezina. Oni su rudnici manjkavosti svakojakih i kapije tapkaca svakog u nedaci. Oni se krecu u smetenosti i zbunjeni su u izbezumljenosti, te idu pravcem ljudi faraonovih, medu onima koji su se predali svijetu ovome i oslonili se na njega ili onima koji su napustili vjeru i udaljili se od nje.
GOVOR 150. Zahvaljujem Bogu i prizivam Ga u pomoc u onome što odbija i udaljuje šejtana i cuvam se od zamki šejtanskih i prepredenosti. Svjedocim da nema boga osim Boga i svjedocim da je Muhammed rob Njegov i Poslanik Njegov - mir neka je Boziji na nj i potomstvo njegovo! - i Njegov izabrani i odabrani. Odlicnost je njegova neusporediva. Gubitak njega ne moze biti nadomješten. Njime su krajevi obasjani nakon što su bili u zabludi i tmini, neznanju opcem i surovosti bezgranicnoj. Ljudi su nedozvoljeno smatrali dozvoljenim, mudrog ponizavali, provodili zivot bez propisa Bozijih i umirali kao oni koji Istinu poricu. Vi ste, o Arapi, doista ciljevi nevolja koje moraju uskoro nastupiti. Zato se cuvajte opijenosti zivotom udobnim. Budite oprezni spram nedaca kazne. Postojano se drzite u tmini i okrutnosti smutnje kada se skrivena narav njezina pokaze, tajne njezine postanu vidljive i osovina njezina i uporišnice vrtnje njezine ojacaju. Ona zapocinje u stupnjevima prikrivenim, ali završava u grozoti otvorenoj. Mladost njezina je kao mladost mladica, a oziljci su njezini kao oziljci od kamena. Nasilnici je medjusobno nasljeduju sporazumima. Prvi njihov voda je posljednjem njihovom, a posljednji njihov povodi se za prvim njihovim. Oni se natjecu medjusobno za svijet ovaj bezvrijedni i otimaju se za les usmrdjeli. Uskoro ce se sljedbenik odreci slijedjenog, a slijedjeni sljedbenika. Razdvojit ce se jedan od drugog u mrznji silnoj i proklinjat ce jedan drugog pri susretu. Onda, poslije toga, pojavit ce se zvijezda smutnje koja ce silovito potresli propastima koje ce zestoko navaliti. Srca ce skrenuti nakon ispravnosti, ljudi zalutati nakon sigurnosti, strasti postati raznolike kada ona navali, a mišljenja se zamrsiti kada se ona pojavi. Ko god se njoj primakne - uništit ce ga. A ko god se trudi radi nje - smrvit ce ga. Grist ce jedan drugoga dok ona traje, kao što magarci divlji grizu jedan drugog u krdu. Usukanosti konopa ce se raspasti i lica stvari zamraciti. Za vrijeme nje mudrost ce biti u povlacenju, a tlacitelji ce progovoriti u njoj. To ce zlo uništiti Arape maljevima svojim i zdrobiti ih grudima svojim. U prašini njezinoj hodaci osamljeni bit ce izgubljeni, a na putu njezinu konjanici ce stradati. Ona ce se primaci gorcinom sudbine i musti krv cistu. Razorit ce svjetionike i razmrskati spone uvjerenja cvrstog. Pametni ce bjezati od nje, dok ce je poticati oni koji su grijehom uprljani. Ona ce grmjeti i sijevati. Proizvest ce nevolju ljutu. U njoj ce biti prekinute veze rodbinske i islam napušten. Onome koji ce je oglašavati ona ce takodjer štetiti, a onaj koji ce od nje bjezati bit ce prisiljen da u njoj boravi. Neki medu njima bit ce mucenici neosveceni. A neki ce biti strahom obuzeti i trazit ce zaštitu. Bit ce prisegama zavedeni i vjerom prijevar-nom. Zato ne budite medjaši smutnji i znaci novotarija, nego se stalno drzite uz ono na cemu je usukano uze Zajednice i na cemu su postavljeni stupovi-nosaci pokornosti. Napredujte prema Bogu kao tlaceni, a ne napredujte prema Njemu kao tlacitelji. Izbjegavajte puteve šejtana i mjesta nasilja. Ne trpajte u trbuhe svoje zalogaje onog stoje zabranjeno, jer vas doista gleda Onaj Koji vam je zabranio griješenje i ucinio vam put pokornosti lahkim.
|