Staza rječitosti, govori br. 101-110
|
GOVOR 101. To je Dan kada ce Allah u njemu sakupiti prve i posljednje radi svidjanja racuna i isplate za djela. Oni ce pokorno stajati, dok ce im znoj do usta dopirali, a tlo se pod njima tresti. U polozaju najboljem od njih bit ce onaj koji nade mjesto za obje noge svoje i dovoljno prostora za sebe. Nevolje su poput noci tamne. Nezaustavljive su i zastave njihove se ne mogu vratiti. Dolazit ce vam zauzdane i osedlane. Predvodnik njihov ce ih tjerati, a jahac njihov ce ih izmirivati. Trgovci nevoljama ljudi su cije je zlo veliko a plijen neznatan. Oni koji ce se protiv njih boriti na putu Bozijem bit ce ljudi koji su prezreni medu oholima, na Zemlji nepoznati, ali na nebu dobro znani. Teško tebi, o Basro, onda kada vojska kazne Bozije navali na tebe bez graje povika. Stanovnici tvoji ce se tada suociti sa smrcu crvenom i gladju silnom.
GOVOR 102. O ljudi! Gledajte na svijet ovaj kao oni koji se ustezu i okrecu od njega. Tako mi Boga, on ce doista uskoro izgnati stanovnike svoje i uzrokovati jad teški sretnom i sigurnome. Ono što prodje i ode s njega nikada se ne vraca, a ono što dolazi od njega nepoznato je da bi bilo ocekivano. Radosti njegove izmiješane su s tugom, a postojanost ljudi na njemu završava u nemoci i slabosti. Zato nemojte nipošto da vas zavara mnoštvo onoga što vam se na njemu svidja, jer ono što ce vam od toga biti saputnikom neznatno je. Neka Allah obaspe milošcu covjeka koji razmišlja pa pouku uzima, a kada pouku uzme, on prosvjetljenje doseze. Što god je prisutno na svijetu ovom uskoro nece postojati, dok sve što mora postojati u svijetu buducem vec je u postojanju. Sve izbrojivo proci ce, sve ocekivano dolazi, a sve što dolazi sasvim je blizu. Ucenje onaj koji zna vrijednost svoju. Dostaje covjeku neznanja ako ne zna vrijednost svoju. Zaista je Bogu najomrazeniji covjek onaj kojeg je Allah prepustio samom sebi: onaj koji je skrenuo s Puta pravog i hodi bez vodica. Ako je pozvan uredjivanju svijeta ovog, hitar je, ali, ako je pozvan da sadi za svijet buduci, lijen je. Kao da mu je obaveza ono za stoje hitar, a kao da mu nije obaveza ono za što je lijen. Doci ce vrijeme kada ce se samo vjernik usnuli moci izbaviti, onaj koji se ne primjecuje kad je prisutan, a ne nedostaje kad je odsutan. Takvi su svjetiljke upute i znaci u putovanjima nocnim. Oni ne šire potvore, niti raznose tajne i klevetu. Oni su ti kojima ce Allah otvoriti vrata milosti Svoje i odbiti od njih tegobe kazne Svoje. O ljudi, doci ce vam vrijeme kada ce se islam izvrnuti kao što se izvrce lonac sa svim sadrzajima svojim. O ljudi, Allah vas je zaštitio od onog stoje On mogao otezati, ali On vas nije poštedio od stavljanja na kušnju. Allah, najuzvišeniji od govornika svih, kaze:
U tome,
pazite, doista imate poruku;
GOVOR 103. Tako sad, doista je Allah Uzvišeni poslao Muhammeda - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na porodicu njegovu! - kada niko medu Arapima nije citao Knjigu, niti polagao pravo na vjerovjesništvo i Objavu. On se morao boriti zajedno s onima koji su ga slijedili, protiv onih koji su ga poricali, vodeci sljedbenike svoje izbavljenju njihovom i zureci s njima da ih ne bi smrt preduhitrila. Kada je ma koja osoba klonula uzdahnula, ili se neka nevoljno zaustavila, stao bi uz nju sve dok je ne bi doveo do cilja svoga, osim propalice bez imalo dobra u sebi. Naposljetku, pokazao im je cilj njihov i vodio ih prema mjestu njihovu. Zato su njihovi poslovi napredovali, mlin njihov se poceo okretati, a koplja njihova se ispravila. Tako mi Boga, bio sam medju njima zaštitnica sve dok se nisu okrenuli na strane svoje i skupili u snop svoj. Nikada nisam pokazao slabost niti plašljivost, niti sam izdao ili malaksao. Boga mi, sigurno cu slamati krivdu sve dok ne izvucem pravdu iz slabina njezinih.
GOVOR 104. I onda je Allah poslao Muhammeda - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na porodicu njegovu! - kao svjedoka, donositelja vijesti dobrih i opomenitelja, najboljeg od stvorova kao djeteta i najcestitijeg kao covjeka odrasloga, najcistijeg od cistih u ponašanju, najdarezljivijega od darezljivih po izdašnosti. Svijet ovaj ne pokazuje vam se ugodnim u uzicima njegovim i vi niste pribavili mlijeko iz vimena njegovih, osim nakon što ste ga susreli kada uzda njegova nosna bijaše povucena a vodica njegova opuštena. Narodima nekim zabranjeno u njemu bijaše poput grana savitih, a dozvoljeno - udaljeno i nedostupno. Boga mi, otkrivate svijet ovaj kao sjenku pruzenu do roka odredjenog. Zato je Zemlja ova vama bez smetnje ikakve, ruke vaše su na njoj odriješene, dok su ruke predvodnika od vas svezane, sablje vaše nad njima nadnijete, a sablje njihove od vas otklonjene. Pripazite, jer zaista za krv svaku ima osvetnik, a za pravo svako potrazi telj. Osvetnik krvi naše poput suca je za potrazivanje svoje, a to je Allah Koji je takav da Ga ne moze uciniti nemocnim onaj koji trazi, niti Mu umaci onaj koji bjezi. Kunem se Bogom, o Benu Umejje, uskoro cete ga sigurno vidjeti u rukama drugih i u kuci neprijatelja vašeg. Znajte da najbolje vidi ono oko ciji pogled hvata vrlinu i znajte da najbolje cuje ono uho koje cuje savjet dobar i prihvati ga. O ljudi, upalite sebi svjetlo od plamena svjetiljke pozivatelja koji slijedi ono što kazuje i koji izvlaci vodu iz vrela koje je ocišceno od necisti. O robovi Boziji, ne oslanjajte se na neznanje svoje i ne prepuštajte se strastima svojim, jer doista onaj koji postupa tako jest poput onoga koji stoji na rubu obale vodom podlokane, koja ga uništava s leda od jednog dijela do drugog, slijedeci mišljenje njegovo koje on mijenja. On se zeli drzati uz ono uz što se ne moze drzati i pribliziti ono što se ne moze pribliziti. Zato, Boga, samo Boga se bojte i ne zalite se onome koji ne moze otkloniti nevolju vašu, niti razvrgnuti ono što je ucinjeno obaveznim za vas. Doista, nema obaveze na Imamu, osim onoga cime je zaduzen od Gospodara svoga: prenijeti opomene, ustrajavati u davanju savjeta dobrog, ozivljavati Sunnet, izvršavati kazne nad onima koji ih zasluzuju i vracati dobitke vlasnicima njihovim. Zato, pohitajte znanju prije nego što raslinje njegovo uvehne i prije nego što vi sami budete zabavljeni sobom pa ne mognete traziti znanje od onih koji ga imaju. Odvracajte od onoga stoje loše i sami se uzdrzite od njega, jer vam je naredjeno da sprjecavate nakon što se sami uzdrzite.
GOVOR 105. Neka je hvala Bogu, Koji je propisao islam i ucinio propise njegove lah-kim onome kome je došao i osnazio stupove njegove spram svakog onog koji ga pokušava nadvladati. Tako gaje Allah ucinio sigurnošcu za onog koji je pristao uz njega, mirom za onog koji je ušao u njega, dokazom za onog koji o njemu govori, svjedokom za onog koji se parnici uz pomoc njegovu, svjetlom za onog koji trazi svjetlo od njega, razumijevanjem za onog koji poima, mudrošcu za onog koji duboko razmišlja, znakom za onog koji pazljivo promatra, razjašnjenjem za onog koji odluku donosi, poukom za onog koji pouku uzima, izbavljenjem za onog koji vjeruje, pouzdanjem za onog koji se uzda, smirenjem za onog koji se prepusti i štitom za onog koji ustrajava. On je najsvjetliji od puteva svih; najcistiji je od prolaza svih. On je vrh svjetionika, staza sjajna, svjetiljka blistava, natjecalište plemenito, te cilj uzvišeni. On ima konje za trku koji se natjecu za nagradu i jahace ugledne. Posvjedocenje je put njegov, djela dobra su svjetionici njegovi, smrt je cilj njegov, svijet ovaj je trkalište njegovo, Dan sudnji su konji njegovi, a Dzennet je nagrada njegova. On je zapalio glavnju za onog što trazi vatru i postavio znake svijetle za onog koji je sprijecen. Zato je on pouzdani povjerenik Tvoj, svjedok Tvoj na Danu sudnjem, izaslanik Tvoj kao blagoslov i Tvoj vjesnik istine kao milost. Boze moj, dodijeli mu dio od pravde Tvoje i nagradi ga mnoštvima dobra iz obilja Tvoga. Boze moj, uzvisi zgradu njegovu iznad zgrada drugih, pocasti ga u Sebe, odlikuj polozaj njegov pred Sobom, daj mu mjesto casno i podari mu stupanj visok i odlicnost, te nas ozivi u društvu s njim niti postidene, niti pokajane, niti zastranjene, niti kao kršitelje zavjeta, niti zalutale, niti one koji u zabludu odvode, niti zavedene. Blagodati Bozijom nad vama stekli ste polozaj gdje su cak i robinje vaše pocašcene, a prema susjedima vašim je postupano dobro. Cak onaj nad kojim vi ne uzivate posebnost nikakvu ili duznost iskazuje vam pocast. Prema vama osjeca strahopoštovanje cak i onaj koji se ne boji moci vaše i nad kim nemate vlasti nikakve. Sad vidite da amaneti Boziji bivaju raskidani, ali se ne osjecate gnjevnim, iako se jedite i mrgodite na raskidanje predanja predaka vaših. Bozije vam se vraca; ali vi ste sluzbu svoju predali nasilnicima i prepustili im da vas vode, pa ste ono što je Bozije stavili u ruke njihove. Oni cine ono što je sumnjivo i povode se za strastima. Boga mi, cak da vas rasprše ispod zvijezde svake, Allah ce vas, sigurno, sabrati na Dan koji ce biti najgori za njih.
GOVOR 106. Vidio sam bijeg vaš i raspršenje vaše iz redova bojnih kad su vas opkolili ljudi surovi i prosti i Arapi iz Sirije, iako ste vi glavari Arapa i vrhunac odlicnosti, te imate dostojanstvo poput dostojanstva podignutog nosa devinog i grbe velike. Uzdah u grudima mojim moze splasnuti samo kada vas, mozda, vidim da ih opkoljavate, kao što su oni opkolili vas i ako vidim da ih istjerujete s polozaja njihovog, kao što su oni istjerali vas, da ih ubijate strijelama i pogadjate kopljima tako da prednji redovi njihovi navaljuju na straznje, upravo poput deva zednih odbijanih od pojila njihovih i tjeranih od napajališta njihovih.
GOVOR 107. Hvala Bogu, Koji Se pokazuje stvorovima Svojim sa stvorovima Svojim, Koji Se pokazuje srcima njihovim jasnim dokazom Svojim. On je stvorio, bez razmatranja, buduci da razmatranje dolikuje samo onome koji ima sredstva mišljenja, dok On u Sebi nema sredstvo mišljenja. Znanje njegovo prodire u unutarnjost skrivenosti neznanih i obuhvaca tajnovitosti uvjerenja unutarnjih. On ga je odabrao od stabla vjerovjesnika iz udubine svjetlosti, s cela velicine, iz dijela najboljeg doline Batha, od svjetiljki za tamu i s vrela mudrosti. Vjerovjesnik je bio poput lijecnika putujuceg s lijekovima svojim, koji je pripremio pomaze svoje i zagrijao pomagala svoja. Koristi ih gdje god se javi potreba za lijecenjem srca slijepih, ušiju gluhih i jezika nijemih. Lijekovima svojim otklanja mrlje nemara i mjesta smetenosti. Oni nisu uzeli svjetlo od svjetlosti mudrosti njegove, niti su proizveli plamen s kremena znanja iskricavog. Zato su u tome poput stoke koja pase i kamenja tvrdog. Ipak, skriveno je izašlo na vidjelo za one koji opazaju. Lice istine postalo je jasno onome koji joj je išao, a trenutak koji se priblizavao podigao je veo s lica njezinog i znak se ukazao za onoga ' koji gaje trazio. Staje to sa mnom?! Vidim vas - samo tijela bez duša i duše bez tijela, is-posnike bez dobra, trgovce bez dobiti, budne ali usnule, prisutne ali odsutne, gledajuce ali slijepe, slušajuce ali gluhe i govorece ali nijeme. Primjecujem da se skretanje s Puta pravog vec uzdiglo u središtu svom i razgranalo se s mladicama svojim. Ono vas mjeri utezima svojim i zbunjuje vas mjerama svojim. Voda njegov je izašao iz vjere i postojanje u zabludi. Zato niko od vas nece tada ostati, osim kao talog u loncu kuhinjskom ili kao prašina preostala nakon otresanja snopa. On ce vas ostrugati, kao što je koza ostrugana, i gaziti vas, kao što je zetva gazena, te izabrati vjernika izmedju vas, kao što ptica izabire zrno krupno medu zrnjem sitnim. Gdje vas odvode ti puti, zavode tmine i zavaravaju lazi? Odakle ste dovedeni i gdje ste gonjeni? Za razdoblje svako postoji Knjiga i za odsutnost svaku povratak. Poslušajte, zato, Bogu odanog predvodnika vašeg i drzite srca vaša prisutnim. Budite budni kad vas on zove! Voda mora biti iskren prema narodu svome, drzati ga na oku ujedinjena i odrzavati prisutnost razuma njegova. On vam je otvorio to poput otvaranja školjke i ostrugao ga kao što su desni zubne ostrugane. Pa ipak, sad je krivo zauzelo mjesta svoja i neznanje uzjahalo na jahalice svoje. Samovolja je narasla, dok je poziv vrlini potisnut. Vrijeme se okomilo poput zvijeri prozdrljive, a krivo muce poput deve poslije umuk-losti. Ljudi su zbratimljeni u razvratu, napustili su vjeru, sprijateljili se u lazi i medjusobno zamrzili u iskrenosti. Kada se to dogodilo, dijete je postalo izvor bijesa, kiša poput zege ljetne; pokvarenosti je bilo svuda, a cestitosti malo. Ljudi vremena tog bili SUA poput vukova, upravitelji njihovi poput zvijeri, sloj njihov srednji -prozdrljivci, a siromasi njihovi'- mrtvi. Istina je presahla, a laz se proširila. Ljubav se zadrzala samo na jeziku, dok su se ljudi medjusobno omrzli u srcima svojim. Preljuba je postala kljuc podrijetla, a cednost rijetkost. Islam bijaše odjenut u kozu izvracenu.
GOVOR 108. Sve je potcinjeno Njemu i sve postoji po Njemu. On je imetak siromaha svakog, dostojanstvo svakog ponizenog, snaga svakog slabog i zaklon svakog tlacenog. On sluša govor svakog koji govori. On zna tajnu svakog koji šuti. Od Njega je opskrba za svakog ko zivi i Njemu se vraca ko god umre. Oci Te nisu vidjele tako da bi izvijestile o Tebi, ali Ti jesi prije opisivaca stvorova Tvojih. Ti nisi stvorio stvorove da bi otklonio samocu, niti si ih upotrijebio radi koristi neke. Onaj kojega Ti traziš ne moze Ti uteci, a onaj kojega Ti drziš ne moze Ti izmaci. Onaj koji Ti se ne pokorava ne moze umanjiti vlast Tvoju, a onaj koji Ti se pokorava ne uvecava moc Tvoju. Onaj ko se srdi na odredbu Tvoju ne moze je odvratiti, a onaj ko se odvraca od zapovijedi Tvoje nije neovisan o Tebi. Tajna svaka je ras-krivena pred Tobom, a odsutnost svaka za Tebe je prisutnost. Ti si Vjecni, Tebi nema kraja. Ti si cilj krajnji, nema izbavljenja od Tebe. Ti si sastajalište i osim u Tebe nema zaklona od Tebe. U Tvojoj je Ruci sudbina stvora svakog i Tebi se vraca zivo bice svako. Slava Tebi! Kako je veliko stvaranje Tvoje koje vidimo, ali kako je mala ta velicina pored moci Tvoje! Kako je zastrašujuce kraljevstvo Tvoje koje opazamo, ali kako je to neznatno spram onog što nam je skriveno od vlasti Tvoje! Kako su prostrane blagodati Tvoje na svijetu ovom, ali kako su one male spram blagodati svijeta onog! Ti si nastanio meleke na nebesima Svojim i smjestio ih visoko iznad zemlje Svoje. Oni imaju najvece znanje o Tebi i stvaranju Tvom svekolikom, imaju najviše straha od Tebe i Tebi su najblizi. Nikada nisu bili u kicmama niti su se zadrzavali u utrobama. Nisu stvoreni od biti tekucine neznatne. Ne raspršuju se nestalnošcu vremena. Na polozajima su svojim od Tebe i na mjestima svojim do Tebe. Želje su Njihove upravljene Tebi. Oni su Ti veoma poslušni i nisu nemarni prema zapovijedi Tvojoj. Ako bi se osvjedocili u bit onoga što im je o Tebi skriveno, sasvim sigurno bi smatrali djela svoja neznatnim, sebe bi prekorili, shvatili bi da Ti doista ne sluze koliko Ti zasluzuješ i da Ti nisu pokorni koliko bi trebali biti. Slavljen si Ti i kao Stvoritelj i kao Onaj Kojemu se robuje radi blagodati Tvojih prema stvorovima Svojim. Ti si stvorio Kucu i osigurao u njoj blagovanje picem, hranom, suprugama, poslugom, palacama, rijekama, nasadima i plodovima. A onda si Ti poslao onoga koji joj poziva. Ali ljudi se nisu odazvali pozivatelju i nisu zudjeli za onim za cim si im Ti zelju budio, niti su ceznuli za onim za što si im Ti ceznju stvarao. Bacali su se na lešinu, osramotili se jeduci je i ujedinili se u ljubavi prema njoj. Kad neko nešto voli, to ga oslijepi i srce njegovo oboli. Onda on gleda, ali okom bolesnim, i sluša, ali ušima gluhim. Pozude razdiru razum njegov, a svijet ovaj umrtvljuje srce njegovo, dok duša njegova posve cezne za njim. On je, dakle, rob njegov, kao i onoga koji ima u ruci svojoj nešto od njega. Gdje god se okrene, okrece se njemu i bilo gdje da krene, krece njemu. Nije uzdrzan ni jednim uzdrzavateljem od Boga, niti uzima opomenu od propovjednika ijednog. Vidi one koji su uhvaceni iznenada od cega im nema ni odvajanja ni povratka. I snašlo ih je ono što im je bilo nepoznato: rastavljanje s onim od svijeta ovog u cemu su se osjecali sigurnim, tako da su dobili na svijetu drugom ono cime im je prijeceno. Ono što ih je snašlo ne moze biti opisano. Njih je istodobno obuzeo strah smrtni i zalost za onim što im izmice. Zato, udovi njihovi postaju mlitavi, a boje koze njihove se mijenjaju. Potom smrt pojacava muke svoje nad njima. U nekom ona stoji izmedju njega i njegove moci govorenja, iako lezi medu srodnicima svojim, gledajuci ocima svojim, slušajuci ušima svojim, pri svijesti i pameti punoj. Onda on razmišlja nad tim u stoje potrošio zivot svoj i u cemu je proveo vrijeme svoje. Priziva u sjecanje imetak koji je skupljao kad je oslijepio tragajuci za njim, te ga stjecao iz izvora dozvoljenih i sumnjivih. A sada su ga sustigle posljedice skupljanja njegova i primaklo se napuštanje njegovo. On ce ostati onima koji su iza njega. Oni ce ga uzivati i koristiti. On ce biti dobitak lahak za druge, ali breme na ledjima njegovim, i covjek ga ne moze stresti. On ce na to gristi ruke svoje, kajuci se za ono što mu je pokazano o poslovima njegovim u vrijeme smrti njegove. Mrzit ce ono za cim je ceznuo u danima zivota svoga i zeljet ce daje sve to zgrnuo umjesto njega onaj koji mu je zavidio na tome i bio ljubomoran prema njemu. Smrt ce djelovati na tijelo njegovo sve dok se uši njegove ne budu vladale kao i jezik njegov. Tako ce on lezati medu svojima, niti govoreci jezikom svojim, niti slušajuci ušima svojim. On ce kruziti pogledom svojim po licima njihovim, motreci kretnje jezika njihovih, ali ne cujuci govor njihov. A onda ce smrt uvecati vlast svoju nad njim i pogled njegov bit ce šcepan kao što je šcepan sluh njegov i duša ce se rastati s tijelom njegovim. Postat ce, onda, lešina medu svojima. Oni ce osjecati otudjenost od njega i udaljavati se iz blizine njegove. On nece pomoci-uplakanom, niti se odazvati pozivatelju. A onda ce ga odnijeti do mjesta malog u zemlji i izruciti ga u njemu djelima njegovim i prestati ga posjecivati. Kad ono stoje zapisano dosegne rok svoj, stvari upotpune svoje granice odredjene, stvor se posljednji prikljuci prvom, te sve što Allah hoce dogodi se u obliku prozivljenja stvorova Njegovih, tada ce On smotati nebesa i rascijepiti ih, trehnuti i ustresti Zemlju, išcupati planine i razbacati ih, te ce one zdrobiti jedna drugu iz straha pred slavom Njegovom i iz straha pred silom Njegovom. On ce izvaditi ono stoje u njoj. I On ce ih ozivjeti nakon što su bili is-truhli i skupit ce ih nakon što bijahu razbacani. Onda ce ih On odvojiti za ispitivanje o djelima skrivenim i cinima tajnim. Zatim ce ih podijeliti na dvije skupine, nagradjujuci jednu i kaznjavajuci drugu. Što se tice ljudi poslušnih Njemu, On ce ih nagraditi blizinom Svojom i zauvijek ce ih drzati u kuci Svojoj, odakle se oni koji se nastane u njoj nece iseljavati. Polozaj njihov nece podlijegali promjeni, strah ih nece pogadjati, bolesti ih nece napadati, opasnostima se nece izlagati, a putovanja ih nece uznemiravati. Što se tice grješnika, On ce ih naseliti na mjesto najgore, vezat ce ruke njihove uz vratove, pricvrstit ce uvojke ceone za stopala i navuci ce im košulju od katrana i odjecu ognjevima iskomadanu. Oni ce biti u kazni cija ce vrucina biti zestoka, vrata ce biti zatvorena za stanovnike u vatri povika i krikova punoj, i plamena sukljajucih, i glasova strašnih. Stanari njezini se nece iseliti iz nje, zatocenici njezini se ne mogu osloboditi otkupom, i lanci njezini ne mogu biti raskinuti. Nema vremena odredjenog za tu kucu, da bi se moglo istrošiti, niti razdoblja za postojanje njezino koje bi moglo minuti. On se odnosio prema svijetu ovom prezirno i smatrao ga niskim. Drzao ga je bezvrijednim i mrzio ga. Shvatio je da je Allah izborom Svojim drzao svijet ovaj udaljenim od njega i da ga je rasprostro radi drugoga, omalovazivši ga. Zato je srcem svojim ostao daleko od njega, umrtvio spominjanje njegovo u duši svojoj, te volio da ukrasi njegovi budu odsutni iz oka njegova, tako da ne bi priskrbljivao ogrtanje bilo kakvo ili nadu o prebivanju u njemu. Od Gospodara svoga prenio je pozive, savjetovao je sljedbenike svoje kao upozoritelj i pozivao u Dzennet kao prenositelj vijesti dobrih. Mi smo stablo poslanstva, postojano mjesto poruke, spuštalište meleka, rudnici znanja i vrela mudrosti. Onaj koji nas pomaze i onaj koji nas voli ocekuje milost, dok neprijatelj naš i onaj koji nas mrzi ocekuje gnjev.
GOVOR 109. Najbolji nacin kojim trazitelj bliskosti Bogu Slavnom Uzvišenom trazi tu bliskost jest vjerovanje u Nj i Poslanika Njegova i dzihad na putu Njegovu. To je vrh islama! I ocitovanje predanosti, jer je to izvorna narav prava, i uspostavljanje namaza, jer je to zajednica, davanje zekata, jer je on duznost obavezna, post mjeseca ramazana, jer je on štit od kazne, hadz i umra Hrama, jer oni odnose siromaštvo i peru grijehe, obilazenje rodbine, jer to povecava imetak i produzuje zivot, milostinja tajna, jer ona pokriva grijehe, milostinja javna, jer ona odbija smrt ruznu, i cinjenje dobra, jer to izbavlja od stanja ponizenja. Napredujte sa sjecanjem na Boga, jer to je sjecanje najbolje. I ceznite za onim sto je On obecao krjeposnim, jer je obecanje Njegovo obecanje najistinitije. Slijedite smjer Vjerovjesnika, jer to je smjer najdostojanstveniji. Slijedite Sunnet njegov, jer to je put najispravniji. Poucavajte se Kur'anom, jer on je kazivanje najbolje. Zadubljujte se u razumijevanje njegovo, jer to je proljece srca. Trazite lijeku svjetlosti njegovoj, jer to je lijek za ono što je u grudima. Ucite ga lijepo, jer to je najkorisnije govorenje. Zasigurno, ucenjak koji ne postupa po znanju svome slici neznalici smušenom koji se ne moze otrijezniti od neznanja svoga; štaviše, to je dokaz još veci protiv njega i jad nezaobilazan, a pred Bogom prijekor ce biti još veci.
GOVOR 110. A sad zaista opominjem vas da budete oprezni spram svijeta ovoga, buduci daje on sladak i zelen, okruzen pozudama, te voljen radi bliskih naslada njegovih. On potice na ushicenje stvarima sitnim, nadama je urešen i varkama okicen. Radosti njegove ne traju dugo, a nesrece se njegove ne mogu izbjeci. On je varljiv, škodljiv, promjenljiv, kratkotrajan, iscrpljiv, podlozan propadanju, izjedajuci i razoran. Kad dosegne krajnost zelja onih koji su mu skloni i koji se s njim osjecaju sretnim, to je stanje upravo kako to Allah Uzvišeni kaze: Poput vode koju Mi spuštamo s neba i koju upiju biljke na zemlji; ali one sepreinacuju u stabljike suhe koje vjetri raznose. Allah je taj Koji sve odredjuje! Nijedna osoba ne postize radovanje iz svijeta ovog, vec joj suze dolaze poslije njega; i niko uzicima svojim ne dospijeva naprijed, vec mu se valja suociti s nevoljama u pozadini. Niko u njemu ne prima blagu kišu olakšice, vec tešku kišu nedace koja lije po njemu. To upravo prilici svijetu ovom koji jutrom podrzava covjeka, ali ga u veceri ne prepoznaje. Ako mu je strana jedna slatka i ugodna, druga mu je gorka i mucna. Niko ne osigurava uzivanje iz svjezine njegove, vec mu se valja suociti s tegobom nedaca njegovih. Niko nece provesti vecer pod krilom sigurnosti, a da u jutru svom nece biti pod okriljem straha. On je varljiv i sve što postoji u njemu jeste varka. On je prolazan i sve što postoji u njemu mora nestati. Nema dobra u opskrbama njegovim, osim u vrlini. Ko god uzima malo od njega skuplja dosta onoga što ce mu dati sigurnost, dok onaj ko uzima puno od njega prihvaca mnogo onoga što ce ga upropastiti. On ce se uskoro rastati od onoga stoje skupljao. Koliko lije onih koji su se uzdali u njega, ali ih je ojadio, osjecali se spokojnim u njemu, ali ih je srušio, uglednih, ali ih je ponizio, ponosnih, ali ih je osramotio. Vlast njegova se mijenja. Zivot njegov je prljav. Slatka voda njegova gorka je. Slatkoca njegova je poputgorcine soka gorkog. Jela njegova su otrovi. Sredstva njegova su slaba. Zivljenje u njemu izlozeno je smrti, a zdrav u njemu podlozan je bolesti. Kraljevstvo njegovo je opljackano. Jaki je u njemu pobijedjen, a imucni pogodjen nesrecom. Susjed u njemu je orobljen. Zar niste u kucama onih koji su bili prije vas, koji su bili vijeka duzeg, tragova trajnijih, koji su imali nadanja veca, koji su bili brojniji i imali vojske vece!? Koliko li su oni robovali svijetu ovom i koliko li su ga cijenili! A onda su ga napustili bez sredstva ikakva koje bi ih moglo prevesti ili leda koja bi ih mogla prenijeti. Jeste li obaviješteni daje svijet ovaj bio ikada dovoljno darezljiv da bi darovao otkup za njih, ili im dao pomoc ikakvu, ili im pribavio društvo cestito? Radije im namece brige, pritišce ih nevoljama, uznemirava strahotama, baca ih na nos, gazi ih kopitama i pomaze nestalnost vremena nad njima. Vidjeli ste otudjenost kojom se ponio prema onima koji su mu se primicali blizu, stjecali i prisvajali ga, sve dok se s njim nisu rastali zauvijek. Dade li im opskrbu ikakvu, osim gladovanja, ili dopusti li im prebivalište ikakvo, osim mjesta tijesnih, ili donese li im svjetlost ikakvu, osim tmine, ili pruzi li im išta na posljetku, osim kajanja? Je li to ono što vi toliko trazite, ili cime ste zadovoljni, ili na što ste pohlepni? Kako je to prebivalište loše za onog koji ga ne sumnjici i koji ne gaji strah od njega?! Znajte, kao što znate, da ga zaista morate napustiti i rastati se s njim. Dok ste u njemu, uzmite pouku od onih koji su govorili: "Ko bi mogao imati moc vecu od naše? " Ali odneseni su u grobove njihove, mada ne kao jahaci; spušteni su u grobove, ali ne kao gosti. Grobovi su im napravljeni u površinskom sloju zemlje; mrtvacki pokrovi njihovi od zemlje su napravljeni. Stare su kosti ucinjene susjedstvom njihovim koje se ne moze odazvati onome koji doziva, niti obraniti od muke, niti ukazati paznju ozalošcenom. Ako im padne kiša, ne vesele se; ako ih zadesi suša, ne ocajavaju. Oni su zajedno, ali svaki odvojen. Susjedi su, ali udaljeni jedni od drugih. Skupa su, ali se ne posjecuju. Blizu su, ali se jedan drugome ne primicu. Trpe se i ne mrze se. Neznalice su i zloba je njihova nestala. Nema bojazni od nevolje od njih i nema nade da se obrane. Zamijenili su leda zemlje za trbuh njezin, prostranost za tjeskobu, obitelj za samocu, te svjetlo za tminu. Na svijet su ovaj došli nogu bosih i tijela golih, kakvi ga i napuštaju. Otišli su s djelima svojim s njega prema zivotu trajucem i prema kuci vjecnoj, kako to Allah Uzvišeni kaze: Onako kako smo izveli u postojanje stvaranje prvo, tako cemo ga Mi izvesti iznova; to je obecanje Naše jer, pazite, Mi smo mocni to uciniti!
|