Staza rječitosti, govori br. 181-190
|
GOVOR 181. Neka je hvala Bogu, Kojem je povratak svega stvorenog i posljedak svega. Zahvaljujemo Njemu velicinu dobrote Njegove, milostivost dokaza Njegovih, uvecanje obilja i blagodati Njegovih - hvalom koja ce udovoljiti pravo Njegovo, uzvratiti hvale Njegove, primaknuti nagradu Njegovu i biti ucinkovita povecanjem u dobroti Njegovoj. I trazimo pomoc Njegovu poput onoga koji je pun nade u dobrotu Njegovu, zeljan blagodati Njegove, siguran u zaštitu Njegovu, koji priznaje darove Njegove i pokoran Mu je i rijecju i djelom. Vjerujemo u Njega vjerovanjem onoga koji s uvjerenošcu cvrstom polaze nadu svoju u Njega, obraca Mu se kao vjernik, ponizno Mu se pokorava, iskreno vjeruje u Jednocu Njegovu, uzvisuje Ga velicanjem i, trudeci se, s ljubavlju trazi utocište u Njega. Uzvišeni nije rodjen tako da bi neko imao udjela u uzvišenosti s Njim, niti je On ikog rodio da bi bio onaj koji je nasljedjivan i onaj koji je prolazan. Vrijeme i doba nisu Mu prethodili. Ne dotice Ga ni uvecavanje ni umanjivanje. On Se otkriva umovima preko onoga što im pokazuje od znakova upravljanja savršena i odredjenja konacna. Medu dokazima stvaranja Njegova jest stvaranje nebesa koja su postavljena bez stupova i stoje bez oslonca. On ih je pozvao, pa su se ona pokorno i poslušno odazvala a da nisu pri tome pokazala tromost ili nevoljnost. Da nisu priznala Bozanstvenost Njegovu i pokorila Mu se, On ih ne bi ucinio mjestom Prijestolja Svoga, boravištem meleka Svojih i stupnjem krajnjim uspinjanja rijeci lijepe i djela dobrog robova Njegovih. On je ucinio zvijezde na nebesima znacima po kojima se upravljaju putnici koji lutaju raznim putima svjetskim. Tminajnrklih zavjesa noci ne sprjecava plam svjetla njihova, niti zavjese noci tmastih imaju moc vratiti natrag sjaj Mjeseca kada se on raprostire u ozracju nebeskom. Zato, slava Onome od Kojega nije skrivena ni tama sutona, ni mrklina noci u nizinama Zemlje ili na visovima planina zamagljenih, niti tutnjava gromova na obzorjima nebeskim, niti bljeskanje munje u oblacima, niti opadanje lišca s mjesta opadanja njegova, koje silinom vjetra ili pljuskom s neba biva razneseno. On zna gdje kapi padaju i gdje zastaju, gdje crvi ostavljaju tragove svoje ili gdje se uvlace, kakva ce skrb zivotna biti dovoljna komarcima i šta zensko nosi u utrobi svojoj. Neka je hvala Bogu Koji jest od prije nego što su postali Stolica, Prijestolje, Nebo, Zemlja, dzini i ljudi! On ne moze biti dosegnut zamišljanjem, niti izmjeren razumijevanjem. Onaj koji prosi od Njega, ne zaokuplja Ga, niti Mu udjeljivanje uzrokuje umanjenja. On ne gleda pomocu oka, niti On moze biti obuhvacen mjestom. Za Njega ne moze biti receno da ima par. On ne stvara postupkom. On ne moze biti opazen osjetilima. Ljudi Ga ne mogu odrediti. On je Onaj Koji je govorio s Musaom i pokazao mu velika znamenja Svoja, ne koristeci ni dijelove tjelesne, ni sredstvo govora, ni jezik. O ti koji se silno naprezeš u opisivanju Gospodara svoga, ako si ozbiljan, onda opisi Dzibrila, Mikaila i vojske meleka, koji su pognuti i bliski u spremnicama Svetosti i ciji se umovi ustezu bilo cime ograniciti Stvoritelja Najljepšeg. Jer, spoznavanjem i opisivanjem moze se doseci samo ono što ima oblik i dijelove i ono što nestaje nakon dosezanja granice vremenske. Zato, nema boga osim Njega! On je svjetlom Svojim obasjao tamu svaku i tamom Svojom zamracio svjetlo svako. Oporucujem vam, o robovi Boziji, da budete svjesni Boga, Koji vam je dao odjecu prikladnu i obdario vas opskrbom obilnom. Daje postojao iko ko bi mogao osigurati ljestve prema zivotu vjecnom, ili pronaci nacin da bi odbio smrt, bio bi to Sulejman, sin Davuda - mir neka je na njih! -kojem je uz poslanstvo i polozaj visok bilo dato i upravljanje nad dzinima i ljudima. Ali, kada je on potrošio opskrbu koja mu je bila dodijeljena i upotpunio rok svoj, luk prolaznosti ustrijelio gaje strijelom smrti. Kuce njegove ostadoše puste, a prebivališta prazna. Drugi ljudi ih naslijediše. Doista, u pokoljenjima minulim imate pouku! Gdje su Amalecani i sinovi Amalecana?! Gdje su faraoni i sinovi faraona?! Gdje su stanovnici gradova Ressa, koji su ubijali vjerovjes-nike, zatirali puteve poslanika, a obnavljali puteve nasilnika?! Gdje su oni koji su napredovali s vojskama, porazili tisuce, sakupljali vojske i osnivali gradove?! On ce znanju postaviti štit i preuzeti ga sa svim pravilima njegovim - od prilazenja njemu, dosezanju njegovu i potpunom predavanju njemu. Ono je za njega cilj krajnji koji on trazi i potreba koju on nastoji postici. On ce zato biti stranac ako islam bude stranac, [kada poput deve] udari dlakavim dijelom repa i polozi na zemlju prednji dio vrata svoga. On je ostatak ostatka dokaza Njegova i namjesnik namjesnika vjerovjesnika Njegovih. O ljudi, zaista vam iznosim savjete kojima su poslanici savjetovali narode svoje i prenosim ono što su oporucenici prenosili onima koji su dolazili poslije njih. Nastojao sam vas odgojiti bicem svojim, ali vi se ne dadoste dovesti u red. Tjerao sam vas prijekorom, ali vi niste postigli ponašanje dolicno. Prepuštam vas Bogu! Hocete li vodu drugog mimo mene da bi vas izveo na put i pokazao vam stazu?! Znajte dobro, ono od svijeta ovoga stoje dolazilo - vec je otišlo, a nastupilo je ono od njega stoje bilo odstupilo. Cestiti robovi Boziji vec su riješili otputovati. Prodali su mali dio od svijeta ovoga, koji ne traje vjecno, za golemi dio svijeta onoga, koji ne prolazi. Kakav gubitak trpe braca naša, cija je krv prolivena na Siffinu, time što danas nisu zivi? Jedino to što ne podnose uvrede koje guše i što ne piju vodu blatnjavu! Boga mi, oni su zasigurno susreli Boga i On ih je obdario nagradom svojom i nastanio u kuce sigurne nakon straha njihova. Gdje su braca moja koja su išla Putem pravim i koja su slijedila Istinu? Gdje je Ammar? Gdje je Ibn et-Tejjihan? Gdje je Zu-š-Šehadetejn? I gdje su drugi poput njih medu bracom njihovom koji su smrt zavjetovali sebi i cije su glave poslate neprijateljima razvratnim? Onda se Zapovjednik vjernih - mir neka je na nj! - uhvatio za plemenitu i casnu bradu svoju te dugo plakao. Potom je rekao: Ah! Braca moja, koja uciše Kur'an i sudiše po njemu, razmišljahu o duznostima svojim i ispunjavahu ih, ozivljavahu Sunnet i uništavahu novotarije! Kada su pozivani u dzihad, odazivali se; imali su povjerenje u vodu svoga i slijedili ga. Tada je Zapovjednik vjernih povikao iz sveg glasa: Dzihad! Dzihad! O robovi Boziji! Znajte dobro da danas okupljam i podizem vojsku. Onaj koji zeli napredovati prema Bogu - neka istupi naprijed!
GOVOR 182. Neka je hvala Bogu Koji je priznat a da nije vidjen i Koji stvara bez poteškoce. On je moci Svojom stvorio stvoreno. On vladare upokorava velicinom Svojom, a velikanima upravlja darezljivošcu Svojom. On je Taj Koji je svijet ovaj naselio stvorovima Svojim. Dzinima i ljudima slao je poslanike Svoje da im otkriju pokrivac njegov, upozore ih na štetnosti njegove, iznesu im primjere njegove, predoce im nedostatke njegove i pred njih iznesu cjelovito sabiranje predmeta koji sadrze pouke o promjeni zdravlja i bolesti na njemu, te dozvoljeno i zabranjeno njegovo, i ono stoje Allah pripremio onima izmedju njih koji su pokorni i onima koji su neposlušni, to jest - Dzennet i Dzehennem, pocasti i ponizenja. Zahvaljujem Mu onom zahvalnošcu koju On zahtijeva od stvorova Svojih. On je svemu odredio mjeru, svakoj mjeri - granicu vremensku, a vremenskoj granici svakoj - zapis. Kur'an nalaze i suspreze, šuti i govori. On je dokaz Boziji pred stvorovima Njegovim. On je uzeo od njih zavjet da ce postupati po njemu. On je upotpunio svjetlo Svoje i njime usavršio vjeru Svoju. On je uzeo dušu Vjerovjesnika Svoga - mir i blagoslovi Boziji neka su s njim i s potomstvom njegovim! - nakon stoje preko njega dostavio ljudima propise Upute. Zato uzvisujte Boga Uzvišenog onako kako je On Sebe uzvisio. Jer, zaista On nije ništa skrio od vjere Svoje pred vama, niti išta izostavio cime je zadovoljan ili nezadovoljan a da za to nije odredio znamen jasan i znak odredjen koji ili odvraca od toga ili poziva tome. Zadovoljstvo Njegovo je isto u svemu onome što predstoji, a srdzba Njegova je ista u svemu onome što slijedi. I znajte da On uistinu nece biti zadovoljan vama ni za što cime je On bio nezadovoljan onima prije vas i da On nece biti nezadovoljan vama ni za što cime je bio zadovoljan onima prije vas. Vi koracate stazom jasnom i govorite jednako kao što su govorili ljudi prije vas. On vam je dovoljan kao pomoc u svijetu ovome. On vas potice na zahvalnost i nalaze vam da Ga spominjete jezicima svojim. On vam savjetuje da Ga budete svjesni, a to je ucinio vrhuncem zadovoljstva Svoga i svega što On trazi od stvorova Svojih. Zato, budite svjesni Boga Koji je Takav da ste vi upravo kao ispred Njega. Vaše kike su u snaznom zahvatu Njegovom, a mijenjanje vaše u Njegovoj je moci. Ako nešto krijete - On to zna. Ako nešto obznanite - On to zapiše. Za to je odredio cuvare casne koji ne ispaštaju ništa istinito, niti ukljucuju išta neistinito. Znajte da ce On svakome ko Ga je svjestan dati izlaz iz iskušenja i svjetlo da izadje iz tmine. On ce ga zauvijek odrzavati u onome što duša njegova zeli, te ce ga nastaniti u boravištu casnom blizu Sebe, u Kuci koju je sagradio za Sebe. Sjenka te Kuce jest Prijestolje Njegovo, svjetlost njezina jest sjaj Njegov, posjetioci njezini jesu meleki Njegovi, a vjerovjesnici Njegovi - društvo njezino. Zato, pozurite prema mjestu povratka i preduhitrite rokove! Uskoro ce nada ljudi biti prekinuta, smrt ce ih preuzeti i kapija pokajanja bit ce zatvorena ispred njih. Još uvijek ste na mjestu na koje bi se oni koji su bili prije vas zeljeli vratiti. Na svijetu ovome, koji nije kuca vaša, samo ste putnici u kretanju. Pozvani ste da ga napustite i naredjeno vam je da se zato na njemu opskrbite. Znajte da ova koza tanka ne moze podnijeti vatru. Zato, smilujte se sami sebi, jer ste to vec iskušavali u mukama svijeta ovoga. Vidjeste li ikada osobu koja vrišti trnom ubodena, ili koja krvari uslijed posrnuca u hodu, ili koja se opekla na pijesku vrelom? Kako bi se takav osjecao da je izmedju dva sloja vatre s kamenjem svuda unaokolo i šejtanom kao drugom svojim?! Znate li da, kada se Malik razgnjevi nad vatrom, dijelovi njezini navaljuju jedni na druge uslijed te srdzbe njegove, a kada je on grdi, ona skace medu kapijama svojim, uznemirena grdnjom njegovom. O vi, stari i uvazeni, koje je starost posijedila, kako cete se vi osjecati kada krugovi vatre budu dosezali kosti vratova vaših, a lisicine budu tako snazno pritegnute da ce izjesti meso podlaktica?! Budite svjesni Boga! I opet, budite svjesni Boga, o skupino ljudi, dok ste u dobrom zdravlju, prije nego što nastupi bolest, i dok ste u mogucnosti, prije nego što nastupi tjeskoba! Pozurite osloboditi vratove svoje prije nego budu proglašeni nevazecim zalozi njihovi. Drzite oci svoje budnim, smanjite trbuhe svoje, koristite noge svoje, trošite novac svoj, uzmite od tijela svojih i utrošite to na duše svoje i ne škrtarite nad njima, jer Allah Uzvišeni kaze:
Ako vi
pomognete Bogu, i On ce pomoci vama Uzvišeni takodjer kaze:
Ko ce Bogu
drage volje zajam dati da bi mu ga On mnogostruko vratio, On ne trazi pomoc vašu uslijed slabosti bilo kakve, niti On trazi posudbu od vas uslijed nestašice. On trazi pomoc vašu, iako On raspolaze svim vojskama nebesa i zemlje, i On je Mocni i Mudri. On trazi posudbu od vas, iako Njemu pripadaju riznice nebesa i zemlje i On je Imucni i Hvaljeni. On vas smjera iskušati u tome ko ce od vas bolje raditi. Zato, pozurite s djelima svojim da biste bili Bogu bliski u Kuci Njegovoj. On je ucinio drugove Vjerovjesnikove od tih bliskih, te uredio da ih posjecuju meleki Njegovi. On je pocastio uši njihove tako da huk vatre dzehenemske nikada ne dopre do njih i On je pruzio zaštitu tijelima njihovim od klonuca i zamora.
To je blagodat
Bozija koju On dariva onome kome hoce. Kazem ono što slušate. Allah je Onaj Koji pomaze i meni i vama. On mi je dovoljan i On je djelitelj najbolji.
GOVOR 183. Šuti, Allah ti ruznocu dao, o ti krezubi! Jer, Boga mi, kada se istina pokazivala, cak i tada tvoja osoba bijaše slaba, a glas tvoj izgubljen. Ali kada je neistina zapocela glasno vikati, ti si onda iznikao poput rogova jarecih.
GOVOR 184. Neka je hvala Bogu, Kojeg osjetila ne dosezu, Kojeg mjesto ne moze sadrzavati, Kojeg oci ne mogu vidjeti, Kojeg zastori ne mogu zastrijeti. On dokazuje vjecnost Svoju dovodjenjem stvorova Svojih u postojanje, proizvodjenjem stvorova Svojih - jestost Svoju, a slicnošcu njihovom On dokazuje da nema ništa Njemu slicno. On je pouzdan u obecavanju Svome. On je tako uzvišen da bi bio nepravedan prema robovima Svojim. On pravicno postupa prema stvorovima Svojim i pravedan je prema nj ima u odredbama Svojim. On priskrbljuje dokaz preko stvaranja stvari - o bivanju Svome oduvijek, preko njihovih znamenja o nesposobnosti -o moci Svojoj, i preko nemoci njihove spram smrti - o vjecnosti Svojoj. On je Jedan, ali ne brojanjem. On je vjecan, bez granice ikakve. On jest, bez potpore ikakve. Umovi Ga priznaju bez osjetila. Vidljivo Ga svjedoci bez suprotstavljanja Njemu. Zamišljanje Ga ne moze obuhvatiti, nego Se On Sam prikazuje njemu preko njega, susteze Se od njega preko njega i ucinio gaje da samo prizna nemoc svoju. On nije velik u smislu daje obuhvat Njegov prostran i daje tako tijelo Njegovo veliko. Niti je On golem u smislu da bi se granice Njegove protezale do krajnosti, uvecavajuci tako okvir Njegov. Alije On velik po polozaju i golem po moci. Svjedocim daje Muhammed rob Njegov, izabrani Vjerovjesnik Njegov i povjerenik Njegov, kojim je On zadovoljan - neka Allah blagoslovi i njega i potomke njegove! On ga je poslao s dokazima neporecivim, uspjehom ocitim i putem otvorenim. Tako je on prenio poruku, obznanjujuci Istinu njome. On vodi Puru pravom i upucuje na njega. Postavio je znake upute i svjetionike svjetlosti, te ucinio konope islama jakim i njegove uzle cvrstim. Da su duboko razmišljali nad uzvišenošcu moci Njegove i obiljem darezljivosti Njegove, vratili bi se na Put pravi i bojali kazne vatrom. Ali srca su bolesna, a oci su mutne. Ne vide li oni stvorove sicušne koje je On stvorio, kako je ucvrstio stvaranje njihovo i ojacao sastav njihov, otvorio za njih osjetila sluha i vida, te im oblikovao kosti i koze? Pogledajte mrava sa sicušnim tijelom njegovim i oblikom njeznim! Teško vidljiv i pred okom samim i jedva dohvatan zamišljanju, krece se po zemlji i zuri za opskrbom svojom. Nosi zrno mravinjaku svome i polaze ga u stanište svoje. Skuplja tokom ljeta za zimu, a dok je snazan za razdoblje slabosti svoje. Zivotna opskrba njegova jest osigurana, te se hrani prema sposobnosti. Dobrostivi ga ne zaboravlja i Darovatelj ga ne obespravljuje, makar on bio na kamenu suhom ili stijenju tvrdom. Razmisliš li o probavnom sustavu njegovu, o višim i nizim dijelovima njegovim, o oklopu trbuha njegova, o ocima njegovim i ušima na glavi, bit ceš zacudjen stvaranjem njegovim i osjecat ceš teškocu u pokušavanju da ga opišeš. Uzvišen je Onaj Koji je ucinio da on stoji na nozicama svojim i Koji gaje uzdigao na osloncima njegovim. Niko drugi nije sudjelovao s Njim u stvaranju njegovu i niko Mu nije pomagao u izvodjenju njegovom. Ako koracaš putima zamišljanja svoga i dosezeš krajnje granice njegove, to te nece odvesti nigdje drugdje do toga da je Tvorac mrava isti Onaj Koji je Tvorac palme hurmonosne, buduci da stvor svaki ima tajnovitost i posebnost krajnju i da bice svako ima razlicitost malu. U stvaranju Njegovom veliko i sicušno, teško i lahko, jako i slabo - sve je to jednako. Isti takvi su nebo, zrak, vjetar i voda. Promatraj, zato, Sunce, Mjesec, bilje, drvece, vodu, kamen, izmjenu noci i dana, izviranje rijeka, mnoštvo planina, visinu vrhova njihovih, razlicitost jezika i raznolikost govora. Zato, teško onima koji poricu Odreditelja i nijecu Upravitelja. Misle da su poput trave za koju nema uzgajatelja, niti graditelja za raznovrsne oblike njezine. Oni nisu oslonjeni na bilo kakav dokaz za ono što tvrde, niti na bilo kakvo istrazivanje za ono što su culi. Moze li biti ikakve gradjevine bez graditelja ili ikakva zlodjela bez pocinitelja. Ako hoceš, mozeš kazivati o skakavcu. Allah mu je dao dva oka crvena, zapalio je za njega dva mjeseca kao zjenice, stvorio mu je uši male, otvorio mu usta prikladna i dao mu osjecaj izoštren, dodijelio mu dva zuba da njima sijece i dva srpa kao noge da njima hvata. Poljodjelci ga se boje radi usjeva, buduci da ga ne mogu otjerati makar se udruzivali. Skakavac napada polja u najezdama svojim i na njima zadovoljava pohote svoje, iako tijelo njegovo nije ni kao prst mali. I slavljenje Allah Kojemu na sedzdu pada milom ili silom sve stoje na nebu i zemlji, pokorava Mu se spuštajuci obraze i lice svoje, pada mirno i ponizno pred Njim i prepušta Mu vlast punu u strahu i strijepnji. I ptice su potcinjene zapovijedi Njegovoj. On zna broj pera njihovih i dasaka njihovih. On im je stvorio noge da bi stajale na vodi i tlu. On je odredio zivotnu skrb njihovu i dao broj vrsta njihovih: eto vrane, eto orla, eto goluba i eto noja. On je nazvao pticu svaku imenom njezinim i osigurao joj opskrbu njezinu. On je stvorio oblake tmaste, pa iz njih izveo kišu obilnu i raspodijelio je na strane razlicite. On je zemlju natopio nakon suhoce njezine i dao da iz nje raste bilje nakon nerodnosti.
GOVOR 185. Onaj koji Mu dodjeljuje stanja ne vjeruje u Jednost Njegovu, niti onaj koji Ga usporedjuje shvaca zbilju Njegovu. Onaj koji Ga prikazuje ne upoznaje Ga. Onaj koji pokazuje na Nj i zamišlja Ga ne domišlja Njega. Sve stoje poznato kroz sebe - stvoreno je, a sve što postoji uslijed drugog - posljedica je. On djeluje, ali ne pomocu sredstva. On ustvrduje mjere, ali ne djelatnošcu mišljenja. On je imucan, ali ne pribavljanjem. Vremena nisu s Njim, a sredstva Mu ne pomazu. Bivanje Njegovo prethodi vremenima. Jestost Njegova prethodi ne-jestosti, a vjecnost Njegova prethodi pocetku. Njegovim stvaranjem osjetila obznanjeno je da On nema osjetila nikakvih. Oprecnostima u razlicitim stvarima obznanjeno je da On nema oprecnosti nikakve, a slicnošcu medu stvarima obznanjeno je da nema ništa Njemu slicno. On je ucinio svjetlost oprecnom tmini, sjaj mrklini, suhocu vlazi i toplinu studeni. On stvara sklonost medu pojavama protivnim. On stapa oblike razlicite, priblizava udaljene i razdvaja spojene. On nije granicama ogranicen ni brojevima izbrojan. Zasebnosti tvarne mogu okruzivati stvari vrste nj ihove, a dijelovi tijela mogu ukazivati na ono što je slicno njima. Izraz "buduci da" opovrgava vjecitost njihovu, izraz "nakon" opovrgava njihovo bivanje oduvijek, a izraz "kao da nije" drzi ih dalekim od savršenosti. Kroz njih Se Tvorac njihov pokazuje umovima i kroz njih je On zašticen od pogleda ociju. Mirovanje i kretanje ne odnose se na Njega, jer kako bi se moglo odnositi na Njega ono što je On Sam potakao!? I kako bi se nešto stoje On stvorio izvorno ponovno moglo pojaviti u Njemu, i kako se nešto stoje On izvorno izveo u postojanje moze pojaviti u Njemu!? Ako to ne bi bilo tako, On Sam bio bi raznolik u Sebi, bit Njegova bi postala djeljiva i zbilja bi Njegova bila sprijecena da se smatra vjecnom. Da je za Nj postojala ikakva prednjost, za Nj bi takodjer postojala i straznjost neka. On bi trebao upotpunjavanje samo ukoliko Ga zadesi manjkavost. U tome bi se slucaju u Njemu pojavili znaci stvorenosti i On bi postao znak umjesto znakova koji vode Njemu. Kroz Njegovu moc odbijanja na Njega ne moze utjecati ono što utjece na drugo mimo Njega. On je Onaj Koji Se ne mijenja i na Njega se ne odnosi išcezavanje. Postupak postavljanja ne dolikuje Mu. On nikoga nije rodio da bi On bio smatran rodjenim. On nije rodjen, jer bi u protivnom bio obuhvacen u granice. On je tako visoko da bi imao sinove. On je tako cist da bi doticao zene. Zamišljanje Ga ne moze doseci tako da bi Mu dodijelilo kolicinu. Razumijevanje ne moze misliti o Njemu tako da bi Mu dalo oblik. Osjetila Ga ne zamjecuju tako da bi Ga osjecala. Ruke Ga ne mogu dotaci tako da bi Ga pogladile. On Se ne mijenja ni u kakvom uvjetu. On ne prolazi iz jednog stanja u drugo. Noci i dani Ga ne postaravaju. Svjetlost i tama ne mijenjaju Ga. Ne moze biti receno da On ima granicu ili krajnost, kraj ili završetak. Niti stvari upravljaju Njime tako da bi Ga uzdigle ili da bi Ga spustile, niti Ga išta nosi tako da bi Ga napinjalo ili Ga drzalo uspravnim. On nije ni unutar oblika, ni izvan njih. On šalje vijesti, ali ne jezikom i glasom. On cuje, ali ne otvorima usnim i osjetilima slušanja. On kazuje, ali ne izgovara rijeci. On cuva, ali Ga cuvanje ne zamara. On odredjuje, ali ne uvjezbavanjem misli Svoje. On voli i pristaje bez cuvstvenosti ikakve. On mrzi i osjeca ljutnju bez briznosti ikakve. Kada On hoce nešto stvoriti, On kaze "Budi!" i ono jest, ali ne glasom koji odzvanja, niti pozivom koji se cuje. Govor je Njegov - neka je On Uzvišen! - cin stvaranja Njegova. Sklonost Njegova nikada nije postojala prije tog. Daje ona bila vjecna, bio bi i drugi bog. Ne moze biti receno daje On nastao poslije nebivanja Njegova, buduci da bi u tome slucaju Njemu bila pripisana svojstva stvorenog, te ne bi preostalo razlike nikakve izmedju tog i Njega i On ne bi imao odlike nikakve nad tim. Tako bi Tvorac i tvorevina postali jednaki, a Pokretac i pokrenuto bili bi na razini istoj. On je stvorio sve stvoreno, bez uzora ikakva koji je napravio neko drugi, i On nije osigurao pomoc bilo cega iz stvaranja Svoga. On je stvorio Zemlju i obdrzava je bez uposlenosti ikakve, ucvrstio je bez potpore, ucinio da stoji bez nogu, uzdigao je bez stupova, zaštitio je od uvijanja i krivljenja, obranio je od mrvljenja i rastavljanja. On je utvrdio planine njezine poput panjeva i ukrutio stijene njezine, dao da u izobilju provru izvori njezini i široko rascijepio doline njezine. Što god je On napravio ne trpi bilo kakav tok i što god je On ojacao ne trpi bilo kakvu slabost. On Se pokazuje nad njom vlašcu i velicinom Svojom. On zna unutarnjost njezinu kroz znanje i poznavanje Svoje. On je visoko iznad svega njezinoga uzvišenošcu i dostojanstvenošcu Svojom. Ništa njezino što On trazi ne opire Mu se, niti Mu se suprotstavlja tako da bi Ga nadvladalo. Brzac nikakav ne moze pobjeci od Njega tako da bi Mu utekao. On nije ovisan o bilo kojem imucnom tako da bi ga on opskrbljavao. Sve Mu se potcinjava i ponizno je pred velicinom Njegovom. Ništa ne moze izbjeci vlasti Njegovoj nekome drugom da bi se susteglo od blagodati Njegove ili kazne Njegove. Nema ništa usporedno Njemu da bi se s Njim moglo mjeriti i niko nije kao On da bi Mu bio jednak. On ce nju uništiti poslije postojanja njezina, dok ce sve ono što postoji na njoj postati nepostojece. Utrnuce svijeta poslije stvaranja njegova nije cudnije od prvog tvorenja i izumijevanja njegova. Kako bi to moglo biti?! Cak i kada bi sve zivotinje Zemlje, bilo ptice, bilo zvijeri, stajska ili pašnjacka stoka, podrijetla razlicita i vrsta razlicitih, ljudi tupi i ljudi oštroumni, svi skupa - pokušali stvoriti cak mušicu, oni nisu sposobni proizvesti je i ne razumiju šta je put stvaranja njezina. Zasigurno bi umovi njihovi bili smeteni i lutali bi u nastojanju da to saznaju. Snage njihove bile bi nemocne i ne bi uspjeli. Odustali bi razocarani i umorni, spoznajuci da su porazeni i priznajuci nesposobnost svoju proizvesti je. Shvatili bi i da su tako slabi da bije smjeli uništiti. Zaista, poslije utrnuca svijeta ovog, Allah Uzvišeni ostat ce Sam bez icega drugog pored Sebe. On ce biti, poslije utrnuca svijeta, kao stoje bio prije proizvodjenja njegova: bez vremena, ili mjesta, ili trena, ili razdoblja. Tada nece postojati rokovi, razdoblja i vremena, a godine i caši nestat ce. Ništa nece biti osim Jednog, Silnog, Kojem jest povratak svega. Pocetak stvaranja njegova nije bio u moci njegovoj i utrnuce svoje on ne moze sprijeciti. Kad bi mogao da to sprijeci, trajao bi zauvijek. Kada je On stvorio bilo šta iz svijeta ovog, stvaranje toga nije Mu nametnulo poteškocu ikakvu, a stvaranje svega stoje On stvorio i oblikovao nije Ga zamorilo. On to nije stvorio da bi uvecao vlast Svoju, niti u strahu od gubitka ili štete, niti da bi trazio pomoc njegovu od suparnika nadmocnog, niti da bi Sebe zaštitio od protivnika osvetnickog s podrškom njegovom, niti radi proširenja vlasti Svoje s pomoci njegovom, niti radi hvalisanja naspram druga nekog, niti zato što Se osjecao usamljenim te odlucio da zatrazi bliskost njegovu. Onda, poslije stvaranja njegova, On ce ga uništiti, ali ne iz dosade koja Gaje obuzela u obdrzavanju i upravljanju njegovu, niti radi zadovoljstva ikakva koje ce Mu doci, niti od ikakva tereta njegova nad Njim. Duljina trajanja njegova ne umara Ga tako da bi Mu nametnula brzo uništenje njegovo. Ali, Uzvišeni upravlja njime dobrotom Svojom, odrzava ga naredbom Svojom i usavršava ga moci Svojom. Onda, poslije uništenja njegova, On ce ga iznova vratiti u zivot, ali ne radi ikakve potrebe Svoje za njim, niti da bi trazio ikakvu pomoc icega iz njega protiv njega, niti da bi prešao iz uvjeta usamljenosti u uvjete druzenja, niti iz uvjeta neznanja i sljepoce u uvjete znanja i istrazivanja, niti od oskudnosti i potrebe prema nepotrebitosti i obilju, niti od nemilosti i ponizenosti prema casti i ugledu.
GOVOR 186. Znajte dobro, zrtvovao bih oca svoga i majku svoju za mali broj onih cija su imena poznata na nebu a nepoznata na Zemlji. Pripazite i budite svjesni onoga što ce doci kao posljedica odlaska poslova vaših, prestanka veza vaših i uzdizanja prostih izmedju vas. To ce se zbiti kada ce udarac sablje biti lakši za vjernika od zakonitog stjecanja dirhema jednog. To ce biti kada ce nagrada onoga kojem se daje biti veca od nagrade onoga koji daje. To ce biti onda kada se necete opijati picem, nego imucnošcu i obiljem, kada cete se zaklinjali bez potrebe i kada cete lagati bez prisile. To ce biti kada ce vas nedace pozlijediti kao što sedlo pozlijedi grbu devinu. Kako ce dugo trajati te nevolje i kako ce daleko biti nade?! O ljudi, odbacite uzde konja koji nose na ledjima teret ruku vaših, ne prekidajte veze s vodom vašim, jer cete u protivnom kriviti sebe za djela svoja. Ne skacite u vatru smutnje pred sobom. Drzite se podalje od pravaca njezinih i sklonite se s puta njezina. Jer, zivota mi, vjernik ce stradati u plamenu njezinu, a poricatelj Istine ostat ce u njoj netaknut. Ja sam medu vama poput svjetiljke u tmini. Tom svjetiljkom sebi svijetli onaj koji ide kroz tamu. Zato, poslušajte, o ljudi, i shvatite, i budite prisutni ušima srca svoga, pa cete razumjeti.
GOVOR 187. Oporucujem vam, o ljudi, da budete svjesni Boga i da Mu se zahvaljujete obilno na dobrima, blagodatima i dobrocinstvima Njegovim prema vama. Koliko li vam je On blagodati darovao i kako li milostivo postupa s vama?! Nedostatke svoje otkrivate pred Njim, a On vas pokriva. Ponašate se tako da navlacite kaznu Njegovu, ali vam On daje još vremena. Takodjer vas savjetujem da se sjecate smrti i da umanjite nemarnost svoju prema njoj. Kako mozete biti nemarni prema onome što nije nemarno prema vama i polagati nadu u ono što vam uskracuje vrijeme? Umrli koje ste gledali dovoljni su vam kao opominjatelji. Prenošeni su do grobova svojih sami, ne jašuci, i polozeni su u njih, ali ne uz pristanak njihov. Izgleda kao da nikada nisu zivjeli na svijetu ovom i kao da je svijet buduci uvijek bio prebivalište njihovo. Ucinili su pustim mjesto gdje su boravili, a sada borave tamo gdje se osjecaju sami. Bili su zaokupljeni oko onoga što su morali napustiti, a nisu marili za ono gdje su morali ici. Sada se zla ne mogu osloboditi, niti mogu dobro uvecati. Bili su privrzeni svijetu ovome, a on ih je prevario. Uzdali se u njega, a on ih je oborio. Zato, pozurite, Allah vam se smilovao, prema boravištima svojim, za koja vam je naredjeno da ih nastanite i prema kojima ste poticani i pozivani. Trazite upotpunjenje blagodati Bozijih prema vama, strpljivošcu u pokornosti Njemu, uzdrzanošcu od neposlušnosti Njemu. Jer, zaista, sjutra je blizu danas. Kako su brzi caši dana?! Kako su brzi dani mjeseca?! Kako su brzi mjeseci godine?! Kako su brze godine zivota?!
GOVOR 188. Jedno je vjerovanje ono koje je cvrsto i postojano u srcima, a drugo je ono koje se privremeno, tokom vremena nekog, zadrzava u srcu i grudima. Ako je trebalo opravdati se pred nekim, trebalo je da pazite sve dok mu se smrt ne primakne, jer to je granica vremenska do koje se oprašta. A Iseljavanje ostaje jednako na prvotnom polozaju svome. Allah nema potrebe nikakve medu stanovnicima Zemlje koji taje vjerovanje ili onima koji ga javno ocituju. Obaveznost iseljavanja odnosi se samo na onoga ko prizna dokaz na Zemlji. Ko god ga prepoznaje i priznaje bit ce iseljenik. Oslobodjenje od iseljavanja ne odnosi se na onoga do kojeg dopre dokaz taj, pa ga Cuju uši njegove i sacuva srce njegovo. Stvar je naša doista teška i otezana. Nju moze nositi vjernik samo cije je srce Allah prokušao vjerovanjem. Predanje naše mogu razumjeti i sacuvati samo srca pouzdana i umovi razboriti. O ljudi, pitajte me prije nego me izgubite, jer doista sam obavješceniji o prolazima nebeskim nego o prolazima zemaljskim, prije nego što smutnja podigne straznju nogu svoju, kojom ce zgaziti povodac svoj i uništiti razboritost ljudi.
GOVOR 189. Zahvaljujem Mu zahvalnošcu na blagodatima Njegovim i trazim pomoc Njegovu u ispunjavanju prava Njegova. On ima vojsku snaznu. Veliko je dostojanstvo Njegovo. I svjedocim daje Muhammed - mir i blagoslovi Bozijineka su nanj ina potomstvo njegovo! -rob Njegov i Poslanik Njegov. On je pozivao pokornosti Njemu i pobijedio Njegove neprijatelje boreci se za vjeru Njegovu. U tome ga nije sprijecilo udruzivanje radi njegova proglašenja lašcem, niti nastojanje da bude utrnuto svjetlo njegovo. Zato, istrajavajte u svjesnosti o Bogu, jer ona ima uze upredenosti cvrste, a vrh mu je visok i nepovrjediv. Pozurite prema smrti u muke njezine, i prokrcite joj put prije dolaska njezina, i pripremite se za nju prije nastupa njezina, jer cilj je Dan sudnji. To je savjet dovoljan za onoga ko razumije i pouka za onoga koji ne zna. Šta znate, prije dosezanja kraja toga, o tjesnoci grobova, tegobama usamljenosti, strahu od prolaza prema svijetu buducem, mukama strijepnje, premještanju rebara tamo i ovamo, gluhoci ušiju, tmini groba, zebnji od kazne obecane, zatvaranju udubine grobne i polaganju kamenja? Budite, zato, svjesni Boga i, opet, Boga budite svjesni, o robovi Boziji, jer svijet ovaj postupa s vama na nacin uobicajen, a vi i Dan sudnji na uzetu ste istom. Kao da su vec nastupili znaci njegovi, priblizilo se vrijeme njegovo i on vas zaustavio na putu svom, i kao da se on vec pojavio s potresima svojim i spustio na zemlju s grudima svojim, dok se svijet ovaj odvojio od stanovnika svojih i izbacio ih iz narucja svoga. To bijaše kao dan koji je minuo ili mjesec koji je prošao. Njegovo je novo postalo staro, a debelo tanko. Oni su u mjestu tijesnom, u bavljenjima vrlo zamršenim i u vatri cija je bol oštra; krici su glasni, plameni se uzdizu, šum treperi, plamsanje je zestoko, popuštanje je odstranjeno; njegovo se gorivo zari, prijetnje njegove su uzasne, Šupljine su njegove skrivene, strane njegove su mracne, kotlovi njegovi su potpaljeni i sve uzasno je njegovo.
A oni koji su
bili svjesni Gospodara svoga Zašticeni su od kaznjavanja, udaljeni od kazne i drzani daleko od vatre. Prebivalište njihovo bit ce mirno i oni ce biti zadovoljni stanovima svojim i mjestom boravka svoga. To su oni cija su djela na svijetu ovom krjeposna, oci njihove suzne, noci njihove poput dana od strahovanja i trazenja oprosta, a dani njihovi poput noci od osamljenosti i odvajanja. Allah je zato ucinio Dzennet mjestom povratka njihova, a nagradu naknadom. Oni i jesu najpodesniji i najdostojniji za njega. I bit ce stanovnici njegovi u svijetu vjecnom i uzivanju stalnom. Zato, o robovi Boziji, budite vrlo pazljivi o onome što ce, ako budete vodili racuna o njemu, uciniti da uspije od vas onaj koji uspijeva, a ako ne budete vodili racuna o njemu, ucinit ce da izgubi onaj od vas koji nije pazljiv prema tome. Preduhitrite smrt svoju djelima svojim, jer ste odgovorni za ono što ste ranije ucinili i pripada vam samo ono Što ste unaprijed poslali. Kao da vam je vec došao dogadjaj strašni, tako da nema mogucnosti povratka, niti oslobodjenja od djela zlih! Neka Allah potakne i nas i vas na pokornost Sebi i pokornost Poslaniku Svome. I neka oprosti i nama i vama obiljem Milosti Svoje. Drzite se zemlje, strpite se u iskušenjima, ne pokrecite ruke svoje i sablje poput jezika vašeg, i ne zurite u onome u cemu vam Allah nije trazio Zurbu, jer, uistinu, onaj od vas koji umre u postelji svojoj, a znao je prava Gospodara svoga, i pravo Poslanika Njegova, i clanova porodice njegove, umire kao onaj koji zivotom svojim svjedoci Istinu, i nagrada od Boga njemu je zajamcena. On zasluzuje nagradu i za djela dobra koja je smjerao uciniti, buduci da nakana njegova zamjenjuje izvlacenje sablje njegove. Doista, za pojavu svaku postoje vrijeme i granica.
GOVOR 190. Neka je hvala Bogu, Cija je hvala rasprostranjena medu stvorovima, Cija je vojska ona koja pobjedjuje i Cije je velicanstvo uzvišeno. Zahvaljujem Mu na neprestanim blagodatima Njegovim i velikim darovima Njegovim. Blagost Njegova uzvišena je. On oprašta i pravedan je u svemu što odlucuje. On zna ono što tece i što je vec minulo. On stvorove sve proizvodi znanjem Svojim i izvodi mudrošcu Svojom, bez oponašanja, bez poduke, ne slijedeci uzor ma kakvoga majstora mudrog, ne cineci grješke i bez prisustva skupine bilo kakve. Svjedocim daje Muhammed - mir i blagoslovi Boziji neka su nanj ina potomke njegove! -rob Njegov i Poslanik Njegov, kojega je On poslao kada su se ljudi nalazili u ponoru i kretali se u smušenosti. Uzde propasti vodile su ih, a brave zlobe bile su zaprte na srcima njihovim. Oporucujem vam, o robovi Boziji, da istinski budete svjesni Boga, jer to je pravo DJozije nad vama. Time zadobijate pravo svoje u Boga, pa za postizanje toga trazite pomoc DJoziju da biste s tim išli u susret Bogu. Uistinu, svijest o Bogu danas je zaštita i štit, a sjutra - put u Dzennet. Pravac njezin je jasan. Onaj koji je slijedi - dobitnik je. Onaj u kojega je ona cuvana - cuvar je. Ona se neprestano pokazuje narodima koji su minuli i onima koji dolaze. Zato ce im ona trebati sjutra kada Allah ponovno vrati ono stoje prvi put stvorio, uzme ono stoje dao i obracuna ono stoje udijelio. Kako li ce biti malo onih koji su je prihvatili i primjenjivali onako kako ju je trebalo primjenjivati?! Bit ce ih malo na broju i to su oni ljudi koje je Allah Uzvišeni opisao kada je rekao: A malo je zahvalnih medju robovima Mojim! Zato, pozurite slušanjem svojim prema njoj i pojacajte napore svoje radi nje. Ucinite je zamjenom za svu prošlost svoju da bi zauzela mjesto svoje kao nasljednik, te je ucinite pomagacem svojim protiv neprijatelja svakog. Pretvorite njome san svoj u budnost i provedite dan svoj s njom. Ucinite da je srca vaša osjecaju. Njome sperite grijehe svoje, njome lijecite bolesti i njome preduhitrite smrt. Uzmite pouku od onoga koji je zanemaruje i ne dopustite nipošto da na vama uzima pouku onaj koji joj se potcinjava. Znajte dobro, morate je cuvati i sebe njome štititi. Drzite se podalje od svijeta ovoga i sa ceznjom se uputite svijetu buducem. Ne smatrajte niskim onoga kojeg je uzdigla svijest o Bogu i ne smatrajte visokim onoga kojeg je uzdigao svijet ovaj. Ne gledajte na odjecu blistavu svijeta ovoga. Ne slušajte onoga koji govori o njemu. Ne odazivajte se onome koji vas zove njemu. Ne trazite svjetlost iz blješta-vila njegova i ne ceznite za skupocjenostima njegovim, jer je sjaj njegov varljiv, govor njegov lazan, imetak njegov bit ce opljackan, a dragocjenosti njegove otete. Pripazite, svijet ovaj mami, a onda odvraca. Svojeglav je i odbija ici dalje. Laze i izdaje. Porice i ne zahvaljuje. Nabusit je i odbija. Privlaci, ali uzrokuje stradanje. Njegova je ustaljenost promjena, koracanje njegovo - posrtanje, velicina njegova - ponizenje, ozbiljnost njegova -izrugivanje, a visina njegova - niskost. On je mjesto pljackanja i grabeza, raspadanja i propadanja. Stanovnici njegovi su na nogama, u gonjenju, sustizanju i uzmicanju. Pravci njegovi smucuju, izlazi njegovi su zakucasti, a ciljevi njegovi skoncavaju u razocaranju. U skladu s tim, tvrdjave ih izrucuju, kuce ih istjeruju, a kola ih iscrpljuju. Neki od njih su poput deve pripete za nogu, neki poput mesa stoke zaklane, neki poput udova odrezanih, neki poput krvi prolivene, neki grizu ruke svoje, neki udaraju dlanovima svojim, neki su se podnimili, neki proklinju misli svoje, a neki odustaju od odluke svoje. Ali, lukavstvo je okrenulo leda, a prijevara lice. Ali vrijeme je isteklo! Na zalost! Na zalost! Ono stoje izgubljeno - izgubljeno je! A ono stoje prošlo - prošlo je! Svijet ovaj odlazi tokom svojim. Ni nebo ni zemlja nisu ih oplakivali, i nisu poštedjeni bili.
|