|
ČULO VIDA
Mi vidimo daleko, postoje oni koji vide još dalje, i postoji Onaj Koji vidi Sve.Nas ljude daljina sputava i pogledi naši podliježu određenim zakonim i principima.Pomoću čula vida sposobni smo da razotkrijemo jedan veliki dio istine o samom čovjeku a i oko njega. Pomaže nam pri radu i življenju, jer zamislite, da nije ovog čula kako bi čovjek bio nespretan i nesretan i prilikom hodanja.Sve bi mu smetalo jer ne bi vidio puta ni svjeta oko sebe, a da ne govorimo o preciznijim poslovima i zanatima.Sve bi nam bilo monotono i tužno i vladala bi tama i crnina svud oko nas, ne bi smo vidjeli ni sunca ni mjeseca , ni lijepog ni ružnog, ni cvijeća ni duginih boja, ne bi smo vidjeli ni potomke svoje niti bi smo prepoznali rođake svoje, ne bi smo znali ni dana niti bismo vrijeme mogli mjeriti,.......,a sve stvari ne bi mogli ni nabrojiti a da neku ne ispusttimo (ovo je razmatranje stvari i falinki u postojećim okolnosti a sigurno je da je Allah dž.š htio mogao sve drugčije urediti).Velik i Najveći je Onaj koji nam to dobro podari. Oko čine različiti elementi.Sastoji se iz sedam slojeva, od kojih svaki ima posebne funkcije.Najveći dio oka je bijele boje, koji je vješto isprepleten sistemom mreža, koje, također, obavljaju svoje funkcije i pomažu nam pri gledanju.Sužavajući krug prema svojoj unutrašnjosti, oko posjeduje jedan znatno manji krug od onog prvog, bijelog, a koji može biti istkan različitim bojama kao što su plava, smeđa , zelana, crna, ili pak, kombinacija tih boja.U sredini tog manjeg kruga, nalazi se jedna sićušna tačkica koja je ,ustvari, centar oka.Oko, kao jedna vješto napravljena pečina, posjeduje i vrata, odnosno očne kapke koji su kao vrata oku i koji štite oko od spoljašnjih štetnih uticaja a na čijim vrhovima se nalaze trepavice koje potpomažu zaštitu oka i koje ujedno služe, ne smo kao zaštita , nego i kao ukras samom oku.Oko pokreće sistem koji u svom sastavu broji dvadesetčetiri mišića od kojih svaki mišić ima svoju ulogu i funkciju.Dkle, to bi bio ukratko očni sistem ili čulo vida pomoću kojeg mi gledamo svijet oko sebe.Međutim ako neko misli da je sve ovo dovoljno da bi čovjek mogao vidjeti, grdno se prevario, jer bez svjetlosti mi nebismo ama baš ništa ni vidjeli niti okom primjetili.Opet, i to nije dovoljno jer kad bi frekvencija svjetla bila prevelika ili preniska po mjerilima našeg oka ili bismo uništili očni sistem ili nebismo primjetili to svjetlo pa tako ne bi smo opet ništa vidjeli ni primjetili.Pa razmislite malo o skladu i o uslovima u kojim mi gledamo i o savršenstvu uvjeta pod kojim mi vidimo, jer mi ne vidimo oko, iako gledamo sa nijm, nego direktno bez ikakvog zastora ili mreža i djelova oka (koje ne vidimo kao ni samo oko) vidimo stvari oko sebe u određenoj jasnoći boji i obliku.. Očnim vidom i spoznajom oka mi smo u stanju da postignemo puno u napretku i dobitku čovjeka, u izgradnji sa jedne strane ugodnosti i napredka čovjeka a s druge strane u napretku morala i karaktera u društvu.Pravi cilj i svrha oka jeste, u stvari, spoznaja stvari oko sebe, promatranje dokaza u prirodi i u nama samim, i korištenje tih dokaza, znakova i uputa kako bi se spoznao pravi put čovječanstva, put u beskrajni mir i sreću, radost i veselje, da spoznamo istinu oko i da nas istina izvede na pravi put: „NA PUT ALLAHOV, KOME PRIPADA SVE ŠTO JE NA NEBESIMA I SVE ŠTO JE NA ZEMLJI...“ Aš-Šura 53 „ZAR NAGRADA ZA DOBRO UČINJENO DJELO MOŽE BITI NEŠTO DRUGO DO DOBRO?“ Ar-Rahman 60 Kako postupiti i kako spoznati okom a da ne bude pogrešno, kako spoznati i pomoću te spoznaje uraditi samo dobro i zaraditi istu takvu nagradu,......... „RECI VJERNICIMA NEKA OBORE POGLEDE SVOJE.....“ En-Nur 30 Oboriti pogled znači gledati dole, ali ipak gledati.Gledati svjetlom upute.O zatvaranju očiju nema ni govora jer bi to značilo okretanje od upute.Obaranje pogleda znači istovremeno spoznaju svrhe i pravilno korištenje istog.Gledati dozvoljeno i negledati zabranjeno put je ispravan.Ovo nam je uputa od Stvoritelja s.v.t. i jasan znak o načinu upotrebe, svrsi i cilju čulne spoznaje okom, sa jedne strane, a sa druge strana Allah dž.š nam nagovještava opasnost koja se krije, odnosno iskušenje na koje će nas Allah dž.š. stavljati.Ovo predupozorenje, savjet i naredba ujedno govori o ahlaku i načinu ponašanja vjernika i načinu iskorištenja oka kako nas naša strast, potpomognutama šejtanskim provokacijama, nebi navela da skrenemo sa Pravog Puta i odemo na stranputicu gubeći tako garanciju uspjeha a dobijajući obećanu propast jer pronevjerom obećanja pozvani smo na odgovornost.Čovjek je, dakle, upozoren i spoznajom može uvidjeti istinu pa je ovo obaranje pogleda sasvim razumljiva stvar i jasna uputa i zaštita vjernicima i „recept“ za korištenje oka, odnosno, čula vida.Ako čovjek koristi recept onako kako ga dobije i instrukcije koje su u njemu kako što je u ovom slučaju „recept za upotrebu oka“.Odnosno, kad čovjek primjeni zakon koji mu je Stvoritelj s.v.t. propisao, siguran je da neće pogriješiti jer On s.v.t. najbolje poznaje stvorenja svojai odgovornost će se snositi upravo pred Stvoriteljrm s.v.t. pa zato vijernici postupaju po instrukciji i uputi (Kur’anu) znajući da samo tako neće izazvati loše posljedice-pronevjeru amaneta. Obaranjem oka čovjek vrši zaštitu sebe, odnosno, svoje duše karaktera i imana jer čovjek pogledom u ono što je nedozvoljeno pobuđuje osjećaje koji su negativni za njegove osobine, pobuđuje požudu i tako zarađuje kaznu a da bi se izbjeglo ovo potrebno je oboriti pogled.Pogled u nedozvoljeno osobine su nemorala i duševne slabosti i nestabilnosti, a to nisu ljudske osobine, te osobine su u velikoj mjeri svojsvene samo bićima koja nemaju svijest, kulturu i moral. S obzirom na svoju svjesnost i apsolutnu odgovornost čovjek će biti, između ostalog, odgovoran i za upotrebu svog očnog sistema: "ON ZNA POGLEDE KOJI KRIOMICE U ONO ŠTO JE ZABRANJENO GLEDAJU, A I ONO ŠTO GRUDI KRIJU;." Al-Mu'min 19. Dakle, okom se mi pomažemo u razgledanju prirodnog sistema, njegovog savršenog sklada, te društva oko nas, i spoznajemo neke stvari koje da nije oka ne bi smo ni primjetili niti znali za njihovo postojanje.Medutim, čovjek kao svjesno biće ima i određene "obaveze" prema oku s obzirom da je on "korisnik" oka i da samim tim ima i pravo na oko ali isto tako i dužnosti, odnosno, obaveze.Pa je tako, shodno svrsi i funkciji oka, čovjek zadužen da ga čuva od spoljašnjh materijalnih i duhovnih uticaja. Pod materijalnim štetama za oko podrazumjevaju se razni sitni djelovi ili kamenčići, prašina različitih materijala, te vjetar, pjesak, jako svjetlo, ili ukratko sve ono što bi moglo svojim direktnim ulaskom u oko izazvati oštećenje samog oka i tako nam uništiti ili oštetiti vid.Tu nam pomaže i očna tečnost (suza) koja izvrsno sapira nečistoće a koje je i simbol pokajanja i intimnih osjećaja. Pod duhovnim štetama podrazumjevaju se svi zli pogledi sa zlim ili lošim namjerama, koji uzrokuju oštećenja duhovnog sistema čovjeka, odnosno ostećenja duše i volje čovjeka.Očni kapci potpomognuti voljom i duševnom stabilnošću čovjeka su jedino tako sposobni da se odupru štetnim uticajima pogleda takve (štetne) vrste,a koji (pogledi) bi mogli prouzrokovati ostečenja našeg duševnog sistema a samim tim i volju čovjeka koja je i pokretač čovjeka , pa bi tako i djelovanje čovjeka na neki način biti falično i nepotpuno.U ovu kategoriju spadaju svi nemoralni pogledi kao što su npr. pogledi i razgledanja nemoralnih fotografija, filmova što podstiče strasti (nefs) čovjeka ili direktnih pogleda iste vrste (pogledi muškaraca i žena u smislu onih pogleda koji nisu regulisani šerijatskim propisima bračne zajednice) što jedino može rezultirati raspadom zdrave familije a poslije tog raspada neminovan je i raspad u društvu, te zlokobni, mrzovoljni, i drugi pogledi koji ruše moral i stabilnost duha, na što ukazuji i slijedeći uzvišeni Kur’anski ajeti: "ON ZNA POGLEDE KOJI KRIOMICE U ONO ŠTO JE ZABRANJENO GLEDAJU...." Al-Mu'min 19. „...I SLUH, I VID, I RAZUM, ZA SVE TO ĆE SE, ZAISTA , ODGOVARATI.“ Al-Isra’ 36 Dakle, spoznaja je potrebna nama da bi smo naučili kako da iskoristimo blagodat oka, blagodati koje su veoma velike, da njma služimo Gospodaru a pomažemo sebi jer je to samo nama potrebno da bi bili nagrađeni.Velike su blagodati oka preko kojih čovjek stiće još veće blagodati.Ono, oko, je kušnja nama.Zamislite da nam je neko dao imetak da se koristimo njime i da sa njim zarađujemo još više bez povratka, naravno, uz odgovornost, a Allah dž. š. ne traži od nas da mu to vratimo jer mi to nebi mogli učiniti, ne traži da mu vratimo vrijeme koje nam je podario, da mu vratimo blagodati kojim nas je obasuo, blagodatima tjela, ljepote, snage, vjere, porodice, islamske države i društva, i svih ostalih blagodati koje mi nismo u stanju ni da nabrojimo a kamoli da vratimo, nego traži da mi sami za sebe privređujemo da sebi pribavljamo karisti onako kako nas je Stvoritelj prema svojoj uputi, Kur’nu uputio, a obeveza u svemu tome prema Stvoritelju s.v.t., prema Onom Koji je to sve nama podario, jeste da budemo samo zahvalni: „SJEĆAJTE SE VI MENE, I JA ĆU SE VAS SJETITI, I ZAHVALJUJTE MI, I NA BLAGODATIMA MOJIM NEMOJTE NEBLAGODARNI BITI!“ Al-Baqara 152 Zaista je to veliko Dobročinstvo i Blagodat Stvoritelja s.v.t..Koliki je imetak oka a koliki su imeci koji se sa njim postižu uz pravilnu upotrebu oka?I zato zapamti: „Zora je svanula onome koji ima oči.“ Staza Rječitosti; Ali ibn ebi Talib, govor 169.
|