ŠEST(5+1) ČULA - FENOMENA

Allah s.v.t. stvorio čovjeka i dobio potvrdan odovor o prihvatanju namjesništva zemaljskog.Čovjek je istodobno preuzeo ogroman teret na sebeo.Opteretivši tako djelove tijela kojim se djela zbivaju i radnje čine počelo je sticanje i rad u svijetu ovom i priprema za obračun u svijetu onom.Djelovi kojim se djela zbivaju zadobili su tako svoje funkcije i prava a čovjek dužnosti prema njima.I jedno i drugo, i prava dijelova tijela i dužnosti čovjeka prema njima, jesu izvedeni iz osnove i svrhe stvaranja čovjeka.Tako se čovjek sastoji iz tih djelova.Koristi ih davajući im prava njihova a uzimajući koristi pouke preko njih.Čovjek je zatvoren u okvire djelova tijela svojih i širine vidokruga njihova pa se uzdiže samo onoliko koliko sam preko ovih djelova svojih proizvede i privredi.

          Allah s.v.t. stvarajuči zamlju stvorio je i razasuo mnoga stvorenja po njoj i život udahnuo u njih.Postavio je poredak u kom se svo stvorenja, živa i neživa, nalaze.Spojio je kraj lanca s početkom njegovim da bi se sve okretalo po volji Njegovoj.Upotpunio je krug zbivanja i potčinio ih Sebi.Čovjeku je podario namjesništva.Čovjek je namjesnik.Njegov zastupnik na zemlji i upravljač njom.Sve ovo On s.v.t. nije stvorio za Sebe nego radi čovjeka.Podario mu je svrhu i funkciju njegovu te djelove tjela njegovih.

          Čovjeka je Stvoritelj s.v.t. njegov potčinio sebi.Dao mu je obaveze i dužnosti prema Njemu.Potčinio ga je Poslanicima svojim i propisao mu obavezu pokornosti uputi i Prenosiocima upute.Potčinio ge je Imamima i vođama njihovim i pokornost njima učinio obavezom.Zatim mu je propisao prava čovjekova u sebe samog i dužnosti izvvedene iz prava čovjekovih tj. djelova tijela njegova.Zatim mu je propisao ostala prava drugih kojima je obavezan i za koja če račun polagati.

          Djelova kojim se djela zbivaju jest sedam.Svi su spojeni i povezani.Nihovo djelovanje jeste mogučnast naša i odgovornost naša.To su oči naše, uši naše, jezici naši, trbusi naši, noge i ruke naše i stidna mjesta naša.Svi oni imaju prava svoja u nas, vramena svoja u Stvoritelja s.v.t., zadatke svoje u svijetu ovom, rokove svoje da bi bili pozvani na odgovornost svoju u svijetu onom.     

          U djelovima i oko djelova kojim se djela zbivaju razasuta su razna čula i povezana zajedno sa njima.Oni tako čine jedan spoj i međusobnu  zavist.Funkcija djelovanja oboga ne završava se na njima i u djelovanju njihovu nego se pretvaraju u jezik razumljiv srcu našem.Funkcije djelova kojim se djela zbivaju i funkcije čula usavršavaju se i dopunjuju dok se ne postigne potpunost upute.Ova potpunost upravljanja djelovima tjela svojih karakteristika je odabranika Allahovih s.v.t., tj karakteristika Poslanika njihovih i imama Ehlulbejta a.s.- nasljednika Posljednjeg Poslanika Božijeg s.a.v.Kad je uputa potpuna i slijeđenja je potpuno.Njihova potpunost upute Uputitelja vodi ih čestitosti i bezgriješnosti.

          Čula nam služe kako bi iz svijeta ovog izvukli pouku i da bi poučavanjem pouke svijeta ovog iskoristili vremena naša u svijetu ovom i njima otkupili svijet onaj.Čovjek, ustvari, čuje čulom srca a ne spoljašnjim čulima.Što je oko srca više otvoreno, čovjek visi sve dalje.Srce je poput pećine a čovjek poput brda.Pečina uvijek krije tajne brda a srce tajene čovjeka.Niko ih ne zna sem Uzišeni i Veličanstveni s.v.t. Otopine srca se slijevaju u pregrade duše.Srce ne vidi spoljašnjost i svjetlo vanjsko ali ga ono uzima preko čula spoljašnjih i izražava preko djelova kojim se djela čine pretvarajući ga tako u govor srca.To je, dakle, spoznaja.Govor čula razumljiv srcu i sluh srca razumljiv duši te svijesno i korisno pretvoren u trajno djelo.To je spoznaja čulima i svrha njena.

          Čovjek svojim umom doseže daleko ali ga čula sputavaju u brzini i daljini putovanja umnog.Um je isprepleten i povezan čulima.Spoznaja čulima nije samo čulna nego i intelektualna, razumljiva, pretvorena u nama razumljiv jezik.Svrha čula nije samo čulna spoznaja nego je duboko urezana u svrhu i smisao postojanja čovjeka.Čulo djeluje u kombinaciji sa svješću i razumom te govorom  uputom Uputitelj s.v.t. Zavisno od količine zastupljenih elemenata  korisnosti spoznaje čulima imaćemo i ishod shodan tome.

          Čovjek po svojoj konstrukciji posjeduje šest (5+1) čula od kojih je svako po svom obliku i funkciji fenomen.Pomoću čula čovjek razotkriva, između ostalog, i dio istine o sebi i oko samog sebe a ostatak spoznaje Objavom koju prenose Poslanici.Čula, sama po sebi, tako su konstruisana da se njihova čujnost prenosi direktno na čovjeka i njegovu dušu i direktno utiču na karakter i raspoloženje čovjeka.Sva čula su usko povezana jednim lancem, odnosno, određenim sistemom "MREŽA" pomoću kojih se preko centara za upravljanje i pokretanje čovjeka, srčanog i moždanog sistema, prenose ti podaci-informacije direktno i na dušu čovjeka poput oblaka koji zemlji donose obilnu kišu.Da nije tih zadobijenih čula čovjek bi bio na veoma velikom gubitku i bio bi nesposoban da razotkrije određene pojmove i stvari u prirodi, te bio veoma nespretan u svom kretanju i radu. Sposobnost da čovjek razotkrije stvarnost oko sebe povlači sa sobom i odgovornost za ponašanje njegovo, jer s obzirom da je osposobljen za život odgovoran je i kako će ga provesti.Dakle, čovjek je dobio pravo da koristi sebe ali i dužnosti prema pravima u okviru područja svoje odgovornosti.

          S druge strane, čovjek, svakako, posjeduje i organe kojim se djela zbivaju i radnje otpočinju.Njima čovjek pretvara zamisao svoju u djelo.Djela ima samo dvije vrste: dobra i loša.Pa, tako čovjek živi i radi koristeći prava svoja u izvršavanju dužnosti svojih i tako kreće smjernicama Upute ka željenom cilju.Radi u svijetu ovom za svijet onaj, vječni i neprolazni.Danas se radi bez obračuna a sutra je bračun za urađeno.

          Čula se zasnivaju na različitim osjetilnim bazama pa tako imamo i različite vrste čula, a sva su nam od veoma velike koristi. Pomoću čula mi možemo okarakterisati nekakvu materiju te spoznati njen smisao i funkciju, bila ta funkcija aktivna ili pasivna a preko postojećih organa izvesti odgovarajuću radnju ili reakciju. Medutim, kod svakog čovjeka, pojadinačno, razlikuju se i sistemi ovih čula po svojoj čujnosti.Tako imamo i više kategorizacija i pojmova za istu stvar, iako je ta stvar, pri tom, samo jedna i ne razlikuje se sama od sebe, nego se razlikuju opisi i viđenja ljudi koji je opisuju.Pa tako imamo više opisa za istu osobu od strane različitih posmatrača iz tzv. različitih im uglova, pri čemu je data osoba uvijek onakva kakva je, a razlikuju se, dakle, opisi i karakterizacije posmatrača koji tu istu osobu (ili drugo) vide dovoljno ili nedovoljno, na različite načine i u različitim situacijama, odnosno, razlikuju se čula kojim ljudi daju mjeru stvarima.Ako je čulo korišteno pravilno pravilna je i mjera stvari koje je čulo sposobno spoznati. Dakle, ljudska čula se razlikuju kod svake jedinke, ponaosob, po svom kvalitetu i svom kvantitetu.

          Ako bi smo pokušali, stvarno, opisati način na koji mi doživljavamo čulne osjećaje, vidjeli bi smo samo sisteme pojedinih čula i približan način na koji oni djeluju.Međutim, to je samo mehaničko djelovanje a prava bit je u našoj spoznaji i radu poslije nje tj. u načinu našeg doživljavanja tih pojedinih čula u duši i duhovnom sistemu čovjeka, koje smo mi i uz sve rječi i pokrete, te sva pomagala, nesposobni da opišemo ( dužinu vida, način na koji čujemo, kako osjećamo dodir, bol,...itd.).Ako uzmemo u obzir da je naše mehaničko djelovanje rezultat naše volje i misli a ovo rezultat Allahove s.v.t. volje i ako vidimo da se naši čulni osjećaji direktno prenose na našu dušu a kasnije, i kako smo rekli, na našu volju koja je i pokretač našeg mehaničkog djelovanja, vidjet ćemo veoma veliku ulogu i važnost samih čula, bez kojih bi bili na veoma velikom gubitku, pa nek je Slavljen i Uzvišen Onaj koji je sve to stvorio, koji je stvorio  čovjeka kao svjesno biće, koje mora i svjesno koristiti i upotrebljavati sva svoja čula zavisno od njihovih funkcija a u skladu njihovih namjena a sa tendencijom maksimalnog iskorištenja i pravilne upotrebe samih tih čula-fenomna, da bi na kraju postigao željene rezultate i sopstvenu dobrobit neizbježne vječnosti.

          Cilj čula je oplemenjivanje čovjeka u jednom određenom smislu.Oplemenjivanje u pravcu spoznaje, u pravcu spoznavanja i realizovanja iste na putu ka Jednom Jedinom.Ono je sretstvo kojim se ispituje pamet (intelekt).Pamet je svojstvo ljudi, razumnih i razboritih.Vrijednost već od sveg stvorenog.Ova blagodat, nama podarena, ali uz apsolutnu odgovornost mora služiti čovjeku, kao što drveću služi kiša pa daje plodove, kao što pticama služe krila pa lete, kao što cvijeću služi sunce pa raste i miriše,....“Kišu“ čulne spoznaje čovjek treba iskoristiti da bi dao plodove, da bi dobavio koristi za sebe, da bi na zdravim „krilima“ mogao doputovati na željeno i prostrano, prelijepo mjesto, uz ugodno, sunčano putovanje bez oluje i vjetrova, da bi na kraju osjetio miris cvijeća koje je sam posadio pomoću svoje spoznaje, a koje če na kraju mirisati koliko bude htio.To je njegov miris vječnosti, miris koji se proteže onoliko koliko dalekose čovjekova spoznaja protezala i djelovanje po njoj uporedo sa uputom Stvoritelja s.v.t..

          Spoznajom, tj. čulima čovjek spoznaje dio sebe, a kad spozna sebe spoznao je i svog Uzvišenog Stvoritelja s.v.t. jer su znaci stvaranja sasvim vidljivi.Spoznatljivi u treptaju oka.Čulna spoznaa, potpomognuta razumom, predstavlj most na kojem se životinje zaustavljaju a čovjek ga prelazi što mu daje mogučnosti da upravlja stvarima i bićima koja su ostala na tom mostu ili prije njega.Taj most, tj. prag  spoznaje razdvaja, dakle, ljude od životinja, izvodi ljude iz ovog nižeg stanja u jedno više, ljepše, ugodnije stanje, stanje svjesti, odnosno, svjesnosti sebe sama i svjesnosti svoje svrhe i postojanja svjesnosti svoje stvorenosti.Spoznaja uporedo sa uputom vodi čovjeka Putem Pravim, utrtim.Putem blagostanja i milosti, zadovoljstva i sreće.Zato je nezamislivo da se čovjek uputi putem krivim, zapostavi spoznaju uoprkos njenim jasnim i blistavim znakovima, pa krene za čulima i strasču njihovom, da zaluta i skrena sa Puta Pravog, da zaslijepi i uslijed gledanja i prikaza jasnog, da se ogluši i uslijed jasnog i razumljivog poziva, da se okrene od jasne Istine i da zanemari bogatstvo koje nosi sa sobom, da sam sebe zaboravi?Zar da bude poput drveta koje raste u pijesku a priželjkuje kišu, pa kad mu kiša dođe „osjeti“ samo njen dolazak i prolazak vode kroz pijesak ne uspijevajući pribaviti za sebe skoro nikakve koristi?

          Čovjek je stvoren za nešto veliko, lijepo, dostojastveno.Prvo govorenje o čovjeku, o tajnovitim silama kojim čovjek uspijeva nadvladati sile prirode u onolikoj mjeri koliko je to njemu potrebno, o tajnovitim silama koje poznaje samo Uzvišeni Stvoritelj s.v.t.Ogroman zemaljski prostor, vode i šume i sve drugo stvoreni su radi čovjeka, dati mu na upravljanje, kako kaže Uzvišeni Stvoritelj:

„A KAD GOSPODAR TVOJ  REČE MELEKIMA:>>JA ĆU NA ZEMLJI NAMJESNIKA POSTAVITI !<< (Al-Baqara 30)

          Čovjeku su, dakle, podarene tajne sile koje su podudarne silama u prirodi, pomoću kojih čovjek realizuje Allahovu dž.š. volju.Čovjek upravlja, na jedan određeni način prirodom, a ne priroda njime, jer su priroda i ostalo mnoštvo stvari stvoreni radi čovjeka a ne čovjek radi njih, pa je neshvatljivo i  nedopustivo da čovjek podvrgava sebe ovim stvarima i daje im imunitet nad sobom, da zaboravlja svoje nemjesništvo na zemlji i da ge predaje, uključujići i sebe, nekom drugom na upravljanje.To padanje u ropstvo stvarima i prirodi, odnosno podvrgavanjem čovjeka stvarima koje su u vlsti njegova namjesništva, značilo bi izvođenje čovjeka iz ravnoteže života, iz ravnoteže sa prirodom i skupom mehanizma stvari oko sebe, iz ravnoteže sa kosmosom, iz ravnoteže sveg što je djelo Jednog Jedinog Stvoritelja s.v.t.......Time čovjek, svjesno ili nesvjesno, predaje sebe stvorenjima, prelazi u ropstvo stvorenjima a zanemarujući ropstvo Stvoritelju s.v.t. koji je jedini dostojan i vrijedan da mu se robuje.On kaže:

“HVALI IME GOSPODARA SVOGA SVEVIŠNJEG, KOJI SVE STVARA I ČINI SKLADNIM,

I KOJI SVE S MJEROM ODREĐUJE I NADAHNJUJE....(Al-A’la 1-3)“

i ne remeti sklad koji je u prirodi uspostavljen i koji je jedino moguć čovječanstvu primjenom Stvoriteljeva Zakona, savršene upute i programa življenja, Kur’an a.š.

„... A ON JE,ZAISTA, KNIGA ZAŠTIĆENA, LAŽ JOJ JE STRANA, BILO S KOJE STRANE,

ONA JE OBJAVA OD MUDROGA I HVALE DOSTOJNOGA.“ Fussilat 41-42

čije mudrosti  čovjek uz pomoć čulnih osječaja, koji su svakako neizmjerno bogatstvo, i vremena koje je čovjeku podareno od strane Stvoritelja spoznaje i uočava život oko sebe uz pomoć jasnih dokaza a

„MI ĆEMO IM PRUŽATI DOKAZE NAŠE U PROSTRANSTVIMA SVEMIRSKIM, A I U NJIMA SAMIM,

DOK IM NE BUDE SASVIM JASNO DA JE KUR’AN ISTINA.A ZAR NIJE DOVOLJNO TO ŠTO JE

GOSPODAR TVOJ O SVEMU OBAVIJEŠT EN?“ Fussilat 53

a zar nije dovoljna naša čulna spoznaja, naše življenje i postaojanje, djelovanje i ponašanje, pa da spoznamo ovu istinu i krenemo ka njoj.Zar nam nisu jasni znakovi nebesa i zemlje, znakovi vjetra i kiše, znakovi primjernih robava Allahovih s.v.t., znakovi žrtvenika za Njega, znakovi Musaovi i Harunovi a.s. znakovi Muhammedovi s.a.v., znakovi Kerbale i .......znakovi mučeništva hazreti imama Huseina ibn Ali a.s.

          Da bi čovjek ostvario svoje namjesništvo na zemlji, s obzirom da nije samac, potrebno je ljudske postupke i težnje usmjeriti ka ispravnom cilju kako bi se stvarima upravljalo pravedno.To se može postići samo preko zajednice (Džem’at) koja je sposobna da so odupre zlu.Način odupiranja od zla postavljen je od strane Stvoritelja s.v.t. a dužnost je zajednice da ga provodi.S obzirom da zajednicu ne čine predmeti ne može se ni govoriti sa aspekta namjesništva, nego isključivo sa stanovišta vodstva, tj, imamata.Allah s.v.t. je definisao pokornost.On s.v.t. je naredio pokornost prema Sebi, pokornost prema Vjerovjesnicima, i pokornost prema onim koji su zaduženi za vodstvo zajednice-imama (ulul emr).Ovim definisanjem vlasti pravi se ljestvica vlasti kaja se odražavala u vlasti odabranih vjerovjesnika a.s. od prvog do Pečata Vjerovjesnika s.a.v. i prenosi se dalje na imame Ahlulbejta a.s., jer je objava usavršena i upotpunjena pa dalje nije ni potrebno slati poslanike poslije posljednjeg Muhammeda s.a.v.Oni su odabrani i očiščeni od grijeha kako bi poslužili kao prmjer zajednici.Oni su na čelu zajednice i vode je.Allah s.v.t. je Tvorac svjtla a oni su oni koji drže svjetiljku da bi i ostali svjetlo vidjeli.Oni su srce zajednice a a zajednica sretstvo kojim se djela zbivaju.Tako postaju jedan tim i imaju pravedno djelovanje u pogledu namjesništva na zemlji.Njihova  čula su čula Kur’ana  a finalni proizvod tog čula Islamska Republika.

„O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim..“ An-Nisa’ 59

          Čovjek je, dakle, dobio nešto veliko!Namjesništvo na zemlji i zajednicu sa vođom (imam).Allah dž.š. ga je uzdiga na visok polažaj, viši od položaja bića koja rade apsolutno dobro, meleka, jer su meleci determinirani u svom ponašanju jer nemaju mogučnost izbora nego rade po narađenju Allaha dž.š. i sprovode ta naređenja da krajnjosti.Čovjek je, zaista, stvoren za nešto veliko.Čovjek sa mogučnošču spoznaje čulima i intelektom odvaja se i razlikuje od meleka i ostalih bića, što vidimo iz njihove nemogučnosti da razumiju i spoznaju Allahovu dž.š. odluku o stvaranju čovjeka i stvari za njega, predavanje prirode na upravljanje čovjeku, tj nemogučnosti kazivanja imena stvari,....

“ A KAD IM (MELECIMA) GOSPODAR TVOJ  REČE: <<JA ĆU NA ZEMLJI NAMJESNIKA POSTAVITI!<<- ONI REKOŠE:

>>ZAR ĆE TI NAMJESNIK BITI ONAJ KOJI ĆE NA NJOJ  NERED ČINITI I KRV PROLIJEVATI?A MI TEBE VELIČAMO I  KAKO TEBI DOLIKUJE ŠTUJEMO.ON REČE.<< JA ZNAM ONO ŠTO VI NE ZNATE.<<I POUČI ON ADEMA NAZIVIMA SVIH STVARI; A ONDA IH PREDOČI MELEKIMA I REČE.<<KAŽITE MI NAZIVE NJIHOVE AKO ISTINU GOVORITE!<<>>HVALJEN NEK SI<<-REKOŠE ONI->>MI ZNAMO SAMO ONO ČEMU SI NAS TI PODUČIO; TI SI SVEZNAJUĆI I MUDRI<<.>>O ADEME<<,-REČE ON->>KAŽI MI TI NAZIVE NJIHOVE!<<I KAD IM ON KAZA NAZIVE NJIHOVE, ALLAH REČE (MELEKIMA:>>ZAR VAM JA NISAM REKAO DA SAMO JA ZNAM TAJNE NEBESA I ZEMLJE I DA SAMO JA ZNAM ONO ŠTO JAVNO ČINITE I ONO ŠTO KRIJETE!<<                      Al-Baqara 30-33

          Čovjek je po samom činu stvaranja zadobio visoko mjesto kod Uzvišenog Stvoritelja s.v.t.Mjesto iznad meleka. Bogatstvom spoznaje čovjek pretiče meleke u svom položaju, s obzirom da je ta spoznaja u skladu sa Allahovim dž.š zakonom odnosno samo djelovanje poslije te spoznaje, te rezultati tog djelovanja.Izgovorom imena stvari  na zemlji dokazan je položaj čovjeka u odnosu na sva ostala bića, i u odnosu na meleke, koji su iskazali poštovanje prema čovjeku:

“A KAD REKOSMO MELEKIMA:>>POKLONITE SE ADEMU!<<-ONI SE POKLONIŠE

 A IBLIS NE HDJEDE, ON SE UZOHOLI I POSTADE NEVJERNIK.“(Al-Baqara 34).

          Klanjanjem meleka čovjeku, meleci su priznali svoje neznanje stvari na zemlji, tj. nemogučnost spoznaje, priznali su i potvrdili istini i postupili po njoj nakon naredbe Allaha dž.š da se poklone čovjeku, jer čovjek zaslužuje kod Allaha dž.š.  takvo, ugledno, lijepo i visoko mjesto pa i da mu se meleci, naravno sa dozvolom Stvoritelja s.v.t., klanjaju.To je jedna strana, strana vječnog dobra, strana Allahova s.v.t.(V:56).S druge strane vidimo poricanje istine, poricanje položaja i visine čovjeka u odnosu na druga stvorenja, poricanje Iblisa l.a. da prizna istinu i da postupi po njoj, da učini sedždu čovjeku i tako izvrši naradbu Gospodara s.v.t.On se uzoholi i postade nevjernik koji sputava od istine, koji je lažljivac, lažljivac jer ne priznaje istinu.Pa zar i pored ovog ljudi ne cijene svoj položaj i svoju ulogu pa se tako prepuštaju stranci šejtanovoj l.a. i idu ka stranputici jer:

„Propao je čovjek koji ne zna vrijednost svoju.“ Staza Rječitosti, Ali ibn ebi Talib, govor 149.

          Čovjeku je data moć spoznaje, uputa i oslonac na Stvoritelja i Upravitelja svega, te mogučnost izbora da kad spozna istinu da je prihvati i tako obezbijedi sebi mjesto, visoko, lijepo, čisto koje mu je Stvoritelj s.v.t. obećao i pripremio.Čovjek je moguć spoznati prirodu, zakone,........Poslije te spoznaje slijedi neminovno dijelo, jer je samo življenje i dolazak čovjeka na svijet pretstavlja dijelo i neku vrstu radnje, a zatim samostalna odluka čivjeka ili da, kad spozna istinu krene za njenim tragom, prizna je i tako postupi u izvršenju svojih zadaća i skladnosti sa svojom namjenom, prirodom i kosmosom, ili da poslije spoznaje istine ne prizna istini ko što je ni Iblis nije priznao, nego da je odbaci i negira i na taj način se uzoholi i postane nevjernik koji prihvata laž a odbacuje istinu, postane biće koje odudara od sebe, koje ne sliči sebi po svom položaju jer ga negira odbacivanjem istine, biće koje ne sliči, dakle, sebi nego Iblisu l.a. zbog njegovog poricanja istine, biće koje odudara od svega u prirodi i u kosmosu....., biće koje je izgubljeno, jer Allah dž.š. kaže:

„>>...OD MENE ĆE VAM UPUTA DOLAZITI, I ONI KOJI UPUTSTVO MOJE BUDU SLIJEDILI-NIČEG SE NEĆE BOJATI

 I NI ZA ČIM NEĆE TUGOVATI.A ONIMA KOJI NE BUDU VJEROVALI I KNJIGE NAŠE BUDU PORICALI-

BIĆE STANOVNICI DŽEHENNEMA; U NJEMU ĆE VJEČNO OSTATI<<.“              Al-Baqara 38-39

            Pomoću čula mi spoznajemo, odnosno spoznaja i signali spoznaje koji smo mi mogući spoznati odvijaju se preku čula, da bi se kasnije prenijeli dalje na svijest čovjeka, koja treba da reaguje, da odluči da prizna istinu ili da je ne daj Bože negira, u najgorem slučaju. Svi oni koji odluče i krenu za istinom, za uputom odlučili su živjeti u funkciji sticanja svog položaja kod Stvoritelja s.v.t..Oni su na pravom putu i postićiće ono što žele.

“I NEKE MEĐU VAMA BUDE ONIH KOJI ĆE NA DOBRO POZIVATI I TRAŽITI DA SE

 ČINI DOBRO, A OD ZLA ODVRAĆATI, - ONI ĆE ŠTA ŽELE POSTIĆI.“   Ali-Imran 104

„...A KO JE ČVRST UZ ALLAHA, TAJ JE VEĆ UPUĆEN NA PRAVI PUT.“ Ali-Imran 101

Oni su poput pješćanog sata koji broji vrijeme života njihovih i koji sadrži svaku česticu vremena njihova u blagodati rada i sticanja za svijet onaj.Oni čija se ni najmanja čestica vremena ne propušta nego se u dobro ubraja i oni koji svaki momenat, spremni, očekuju isticanje vremena svojih.

          Oni koji i uprkos spoznaje istine ili nehtjenja spoznavanja istine, nastave djelovati u tom (pogrešnom) pravcu, pravcu ka stranputici i negiranju istine, osuđeni su na strahovit gubitak jer istinu svi oni koji je negiraju, nepriznaju i nepoštuju, te ne žive po njoj, ne mogu uništiti niti poredak koji su donijeli poslanici a preuzeli imami.Istina postoji i uprkos njihovom negiranju i nehtjenju da priznaju stvarnost oko sebe iz čega je lako zaključiti da su svi oni na strahovitom gubitku jer su nemoćni da išta promjenu a kamoli da ignorišu u pogledu istine:

“A DIJELA NEVJERNIKA SU KAO VARKA U RAVNICI U KOJOJ ŽEDAN VIDI VODU, ALI KAD DO TOG

MIJESTA DOĐE, NIŠTA NE NAĐE,-A ZATEČIĆE DA GA ČEKA KRAJ NJEGA ALLAHOVA KAZNA I ON ĆE MU

POTPUNO ISPLATITI RAČUN NJEGOV JER ALLAH VEOMA BRZO OBRAČUNAVA,-“   An-Nur 39

“ALI NEVJERNICI LAHKOMISLENO SLIJEDE STRASTI SVOJE,...“   Ar-Ruma 29

„..... NJIMA NEĆE NIKO U POMOĆ PRITEĆI“      Er-Rum 29

“...NE ČINI NJIMA ALLAH NEPRAVDU ONI JE SAMI SEBI ČINE“           Ali-Imran 117

“TO SU, ETO, ALLAHOVI DOKAZI; MI IH TEBI ISTINITO KAZUJEMO! A ALLAH NE ŽELI DA IKOME NEPRAVDU UČINI.“

Ali-Imran 108

          Pa tako čovjek zapane u poteškoće, u probleme jer odudara od stvarnosti jer su problemi u svojoj suštini nesklad. Njihov nesklad u življenju prema uputi Stvoritelja s.v.t. i svjesno odbacivanje istine i odavanje čulnim uživanjima, njhovo nepravilno korištenje te blagodati, odveli su ih je u tamu iz koje se ne vidi izlaz, na stranputicu čiji su putevi strani i nepoznati i čiji cilj ne postoji, čiji se cilj gubi a put se prekida smrću, odnosno preseljenjem  svakog takvog pojedinca u svijet budući.Tim odavanjem i prepuštanjem čovjeka da ga njegova čula vode u nemoralna i besmislena uživanja čovjek je pronevjerio svoj zadatak, zanemario svoju ulogu i ponizio i spustio sebe daleko ispod svog nivoa pa i ispod nivoa životinja:

“KAŽI TI MENI, HOĆEŠ LI TI BITI ČUVAR ONOME KOJI JE STRAST SVOJU ZA BOGA SVOG UZEO?

MISLIŠ LI TI DA VEĆINA NJH HOĆE DA ČUJE ILI DA NASTOJI DA SHVATI? KAO STOKA SU ONI,

 ČAK SU JOŠ DALJE S PUTA PRAVOG SKRENULI.“    AL-Furkan 43-4

          Ma koliko bila fascinantna naša čula i sam način na koji se osjećanje odvija, naša čula su ograničana na jedan krug ili skup stvari i uslova pod kojim se ti procesi čujnosti, a kasnije i same spoznaje, odvijaju.Mi vidimo i spoznajemo ali i uprkos našem vidu vid orla i sokola nas zadivljuje ali daljina i orlov vid sputava.Mi, također, čujemo ali nas sluh psa zadivljuje.Radom stižemo i u svemir a intelektom se protežemo mnogo brže i dalje od zakona mežaterijalnoti, itd., dok ne spoznamo preko tih svojih čula da smo ograničeni, da postoje drugi koji su sposobnije nešto od toga osjetiti (zavisno od njihove svrhe i potrebe), i da znamo samo onoliko koliko su naša čula sposobna registrovati a naš um spoznati jer:

“ ....OD ONOGA ŠTO ON ZNA - DRUGI ZNAJU SAMO ONOLIKO KOLIKO ON ŽELI....“  Al-Baqara 255

“...PRAVI PUT SE JASNO RAZLIKUJE OD ZABLUDE !ONAJ KO NEVJERUJE U ŠEJTANA A VJERUJE U ALLAHA -

DRŽI SE ZA NAJČVRŠČU VEZU, KOJA SE NEĆE PREKINUTI...“              Al-Baqara 256

          Kolika treba da bude ta naša veza sa Stvoriteljem s.v.t., koliki obim zalaganja i opterećenja ne zavisi ni od čega, sem od Mudrosti i Pravde Stvoritelja s.v.t., koji nas je stvorio i rekao da :

“ALLAH NE OPTEREĆUJE NIKOG PREKO MOGUČNOSTI NJEGOVIH: U NJEGOVU

JE KORIST DOBRO KOJE UČINI, A NA NJEGOVU ŠTETU ZLO KOJE URADI...“    Al-Baqara 286

          Pa neka čovjek odluči sam, može da bira samo dva puta pravi i krivi, jer treći ne postoji da bi se mogao dvoumiti, može da bira da radi za sebe ili protiv sebe jer je to Volja Stvoritelja Koja je dopustila čovjeku dio slobode da sam odabere dobro ili zlo, istinu ili neistinu, a pripašće mu od dobra ili od zla samo ono što sam uradi i ono na čemu svoje vrijeme potroši.Jer, kako kaže naš imam Džafer a.s.:

„Allah s.v.t. nas ne primorava, ali nam nije dao ni potpunu kontrolu“

          Prvo što čovjek treba da uvidi i spozna da bi mogao uspješno i kvalitetno djelovati jeste svrha čovjeka i cilj čovjeka jer se bez tog ne može ni zamasliti a kamoli sprovesti bilo kakav život čovjeka.Zamislite kako bi izgledalo da jedan monter ide na obavljanje zadatka a ne poznaje ni vrstu posla ni mjesto na kom se posao treba obaviti, da jedan poštar nosi poštu ali ne zna adresu, da jedan vozač vozi ali ne zna kud,.......Mnogo je primjera različitih a samo im je jedna zajedničkost:svi oni su osuđeni da lutaju „voze“ i traže adrese koje ne znaju, svi su oni onemogućeni u obavljanju svog posla jer ne zanju svrhu ni način tog obavljanja posla što praktički znači da rezultat tog posla mora izostati jer su zbog svoje nespoznaje ili djelimične spoznaje onemogućeni da obave posao i tako dođu do cilja.Cilj im je nepoznat pa ne mogu ni naći nešto što ne znaju gdje da traže.Međutim, oni obavljaju posao i bit će pitani za njega, tj. preneseno na čovjeka, čovjek živi i bit će pitan za svoj život bez obzira bio on svjestan toga ili ne bio, išao on putem pravim ili krivim, radio on dobro ili loše sve je to u njegovu korist ili štetu:

„ZATIM ĆE TE TOGA DANA ZA SLADAK ŽIVOT BITI PITANI SIGURNO !“   At-Tekatul 8 

„ONAJ KOJI BUDE URADIO KOLOKO TRUN DOBRA - VIDJET ĆE GA,

 A ONAJ KOJI BUDE URADIO I KOLOKO TRUN ZLA -  VIDJET ĆE GA.“    Az-Zilzal 7-8       

               Svako čulo koje čovjek posjeduje ima određenu funkciju i način djelovanja.Čula su različita i različiti su im domeni djelovanja i dimenzije koje su sposobni da primjete i registruju.Dakle,čula su različita ali im je cilj jedan:spoznaja čovjeka i njegove svrhe, njegovog postojanja i dolaska na svijet, njegovog vremena boravka i djelovanja na njemu (svijetu) te na koncu, čovjekovog preseljenja i odlaska sa svijeta ovog.Ova spoznaja je ujedno i podsticaj i dobrim svojim djelom i spoznaja Stvoritelja ljudi, Gospodara ljudi Koji nam pruža dokaze u svemu pa i u nama samim.On s.v.t. nam preko čula otvara i krči put ka istini.

„NA ZEMLJI SU ZNAKOVI ZA ONE KOJI ČVRSTO VJERUJU A I U VAMA SAMIM-ZAR NE VIDITE?“      Ad-Dariyat 20-21

          Dakle, preduslov za življenje, kvalitetno i moralno društvo, svjesnu porodicu, organiziran sistem i zajednicu, ...itd. nije ništa drugo nego naša spoznaja čulima koja se kasnije pretvara u djelo.Nije, dakle, dovoljno samo spoznati nego je neminovno i djelo, odnosno radnja, da bi se nešto dogodilo.Ta sama radnja i djelovanje ćovjeka mora biti u skladu sa namjenom čovjeka i skladu sa spoznajom čovjeka i spoznajom Stvoritelja s.v.t. Koji i jeste odredio namjenu čovjeka i način njegovog djelovanja te put ka cilju, Jednom Jedinom, put ka Jednom Jedinom Stvoritelju i Gospodaru sveg što je stvoreno.Na tom putu, čovjeka je njegov Gospodar i Stvoritelj s.v.t. veoma dobro opskrbio da mu ne bi na putu ništa nedostajalo i falilo te bi uslijed te falinke čovjek bio onemogučen da stigne na cilj.Čovjek je opskrbljen čulima kojim čovjek spoznaje pravi put.Čula su potpomognuta razumom i svješču i bistrinom njhovom te djelovima kojim se izvršavaju radnje tako da čovjek ima sve što mu je potrebno za (ovodunjalučko) putovanje, snagu svjesti i uma, snagu spoznaje kojom uspješno nadvaladava sile oko sebe i iskorištava ih i neprestanu urođenu svijest o svrsi i cilju čovjeka te dokaze u prirodi koji ga navode na stalno razmišljanje i svjesnost odgovornosti i položaja koji mu je podaren na povjerenj uz neprestanu misao o svojoj zadaći i ulozi na zemlji, ali ima i onih:

„ONI ZNAJU SAMO SPOLJAŠNJU STANU ŽIVOTA NA OVOM SVIJETU, A PREMA ONOM SU RAVNODUŠNI.

A ZAŠTO NE RAZMISLE SAMI O SEBI? ALLAH JE STVORIO NEBESA I ZEMLJU

 I ONO  ŠTO JE IZMEĐU NjIH - SA SVRHOM I DO ROKA ODREĐENOG „    Ar-Rum 7-8

„SVE ŠTO JE NA ZEMLJI MI SMO KAO UKRAS NJOJ STVORILI DA ISKUŠAMO LJUDE  KO ĆE SE OD NJIH LJEPŠE VLADATI.“   Al-Kahf 7

„SVAKO ŽIVO BIĆE SMRT ĆE OKUSITI!MI VAS STAVLJAMO NA KUŠNJU U ZLU I DOBRU I NAMA ĆETE SE SVI VRATITI.“      Al-Anbiya 35

            Dakle, to je život: razum koji „upućuje" jasan i ispravan put poslije čulne spoznaje, kasnije, pomoću uma i svjesti preko djelova kojim se djela zbivaju, blistavo pretvorene u djelo, istrajno podnošenje kušnji i iskušenja uz svjetlo i neizmjernu snagu Upute Stvoritelja potpuno prenošenje Vjerovjesnikovo s.a.v., te zalaganje i doprinos čovjeka koji gradi sebe, porodicu i društvo, kvalitetno, moralno, i dobrotvorno koje se brine o svakom pojedincu, ukratko:

„RECI: '' KLANJANJE MOJE, I OBREDI MOJI, I ŽIVOT MOJ, I SMRT MOJA

DOISTA SU POSVEĆENI ALLAHU, GOSPODARU SVJETOVA,“ An-An’am 162

Nazad na sadržaj knjige