|
Uvodna riječ
Svaki korak čvjekovog istraživanja civilizacije, kulture i vremena doprinosi spoznaji čovjeka.Ta spoznaja ga vodi i stvara određenu sliku tog vremena i civilizacije otkrivajući tako uzroke i posljedice njihove.Na taj način čovjek donekle shvata pojave oko sebe. Analizirajući prošlost i sadašnjost čovjek stiče odgovorajuće stavove o vremenu i dogaćanju.Analizu i stanje vertane, uzroke i posljedice, čovjek memoriše u jedan sklop podataka i u slučaju potrebe koristi ih u vremenu u kom su mu potrebne. Međutim, bilo kako da su tačni podaci i uzročno-posljedične veze čovjek donosi sud samo onoliko koliko je sposoban da spozna ili onoliko koliko mu interesi i mogučnosti dosežu.Na osnovu toga imamo sasvim različite kategorije ljudi. Osim toga, čovjek u svom svakodnevnom djelovanju upotrebljava sebe, tj djelove tjela svog, i sobom izvodi odgovarajuče radnje koje čine jedan ambijent životnog prostora čovjeka.Često su radnje koje čovjek izvodi i koje dopušta sebi neosnovane nepravedne, nedorasle, ...., i nisu u okvirima svrhe življenja čovjeka nego služe ili ograničenoj spaznaji ili interesima različitim koji su, opet, rezultat mišljenja samouvjerena usljed spoznaje falične.Rezultat mišljenja ovakva je, dakle, proizvod spoznaje ograničene usljed mogučnosti ograničene.Granice spoznaje vidljive su svakako.Djelovanje poslije spoznaje ograničene također je u kladu s njom. Pošto je čovjek ograničen mogučnošću analiziranja, shvatanja i spoznavanja te je ograničen granicama mogučnosti izvedbe radnje on nije sposoban ni adekvatan da donosi konačne sudove, zakone, i odredbe jer poznaje stvarnost djeloimično i nepotpuno.Ako donese bilo kakav sud ili odredbu usljed nepotpunosti znanja i ograničene mogučnosti spoznaje dovešče tačnost i pravednost suda ili odredbe u pitanje što će doveti u pitanj i izvedbu radnje u životnom ambijentu društva.Zato je čovjek uslijed svoje ograničenosti prinućen da živi i djeluje u okvirima svojih ograničenih mogučnosti. Međuitim, bez obzira na mogučnosti i ograničenost , čovjek je u fazi življenja i kretanja, razmišljanja i djelovanja.Čovjek povezuje stvari oko sebe i djelima ih formuliše u jedan ljepši i uzvišeniji oblik, korisniji i svrsishodniji pojedincu i zajednici. Zbog toga je potrebno postaviti pitanje, s obzirom na ograničene mogučnosti čovjeka, kakva je istinska svrha potpunosti življenja i odgoja čovjeka do zrelosti i koji mu je cilj.Zbog čega spoznaja i korištenje spoznaje u odgovarajućoj situaciji i po potrebi?Zbog čega rađanje življenja, i smrt, odnosno preseljenje?Zašto djelovanje i preuređenje okoline ? Zašto kultura, etika, moral, ponašanje, dostignuće, znanje, civilizacija....? Uzimajuči mogučnosti čovjeka vidimo da je on sposoban da dadne samo djelimične odgovore i teorije o postojanju i svrsi života oko njega.Kolikogad da se trudio on daje samo dio podataka ili teorije, a nikako konačan sud ili zaključak.To dokazuju svakodnevna usavržavanja i izumi od polja medicine do astrologije i svemirskih otkrića.Stalna promjena ljudskih zakona i donošenje novih državnih uređenja kjai su najčešće podudarni interesima vladajućih.Dakle zaključivanje i odluke na ovakav način su oslonac slab i rješenje kratkotrajno. Da bi se dobila potpuna slika svega što nas okružuje, pa i čovjeka i prirode same, i da bi se u potpunosti dobio odgovor i tako svatila Istina cilj i svrha življenja, djelovanja i korisnosti radnji koje čovjek obavlja, moramo imati na umu da niko ko ne posjeduje apasolutno znanje ne meže donjeti odluku konačnu ni presudu pravednu, ni uputu pravu ni svrhu istinitu ni cilj konačni. Dakle , jedino je sposoban i istinit u svemu Onaj koji je sve stvorio i Koji poznaje znakove stvaranja do u tančine, koji zna početak i kraj svega, uzroka i posljedica,..........,Onaj Koji je apsolutni znalac i prethodnik svemu.On daje sudove i odredbe sve sa svrhom i rokovima svoji u vremenu određenom.Samo je Allah s.v.t. potpun i apsolutan, Gospodar svega. Obilan u davanju i Pravedan u presudi.On s.v.t. je jedini koji sve poznaje i može, samo Kako jd Allah s.v.t. Sveznajuć i Svemoguć, jedini Stvaratelj svega On je i upućen u stvaranje i svrhu njegovu.Kako On nema potrebe ni za kim, jer je potpuno Neovisan, jedino On je u stanju da bez pristrasnosti daje sudove.On je dostojan da daje upute i samo On određuje svrhu i cilj čovjeka šaljuči upute ljudima preko vjerovjesnika a.s. i nasljednika njihovih a.s.Upute i obavještenja, definisanja i stanja čovjeka u odnosu na društvo i prirodnu sredinu u kojoj se nađe u potpunosti daje samo Onaj Koji ih potpuno i poznaje.Samo je Allahova s.v.t. uputa potpuna i vrijedi u svakoj situaciji, na svakom mjestu u svakom vremenu i samo uputa Stvoritelja s.v.t. izvodi čovjeka iz zabluda usljed njegove ograničenosti, potstiče ga na rad i učenje, spoznaju i djelovanje preko djelova tijela kako bi se proizveli rezultati po uputi ka cilju i svrsi življenja čovječanstva. Znači:samo Allah s.v.t. svara i kao takav obavještava čovjeka o stvaranju.Kako je čovjek dio stvorenog, naravno onako kako je to Allah s.v.t. htio on prima uputu i osposobljn je za prijem iste.U uputi se nalaze svi odgovori na stanje u kom se čovjek može naći i zadesiti.Uputa je potpuna i premnošenje njezino.U njoj se nalauzi obavjest o onom što se osječa i čim se osjeća.Ona obuhvata potpuno sve domene čovjekovih osjetila i spaja ih u krug.Osjetilni krug je isprepleten i povezan.Ako je uputa potpuna i spoznaja upute onda je i ovaj osjetilni krug u apsolutnom značenju kruga, tj, bez ispupčina i udubljenja na njemu potpuno shodan uputi. Allah s.v.t. nas nije primorao ni našto niti nam je dao potpunu slobodu.Prema tome, ova sloboda čovjeka ogleda se u tome da čovjek može da se opredjeli za slijeđenje upute ili ne slijeđenje.Kao posljedicu slijeđenja upute dobiva nagradu shodnu slijeđenju a posljedica neslijeđenja je, naravno, nešto sasvim suprotno.Na čovjeku je da odluči kako će urediti svoj osjetilni krug s obzirom na prisutnost upute i na dio slobode koju posjeduje.Mudrost stvaranja čovjeka i njegova življenja zasniva se i na slobodi izbora kako bi čovjek na kraju mogao biti pozvan i pitan za ono što je mogao dobrovočljno činiti, bez prisile, na način na koji je to propisano ili na način suprotan jer u protivnom, kad bi bio primoran ne bi snosio nikakvu odgovornost. Dakle, znanje Sveznajućeg je mjerilo, a putokaz u uputi i potpunom prenošenju njezinu.Osječaj je u čovjeku a ono što se osjeća nadohvat njega kao iskušenje njemu a slijeđenje kao priprema u poziv na odgovornost.
„Šta vam je, zašto se Allahove sile ne bojite, a On vas postepeno stvara ?! Nuh 13-14
Allah je - nema boga osim njega - Živi i Vječni ! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san ! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji ! Ko se može pred Njim zauzimati bez dopuštenja Njegova ?! On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onog što On zna - drugi znaju samo onoliko koliko On želi.Moć Njgova obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji; Veličanstveni ! Al-Baqara 255
Autor
|