Zašto moramo klanjati pet puta dnevno? Postiti mjesec dana? Zašto nositi hidžab? Zašto meso životnje koja nije zaklana na islamski način, nije dozvoljeno jesti? itd. Ovo su samo nekoliko pitanja koje će postaviti oni koji bi htjeli da sebi objasne ili saznaju razlog i namjenu svakog propisa.

Prije nego se pozabavimo time, definišimo sebi odnos koji svaki musliman mora imati prema vjeri. U Kur’anu i Sunnetu pronaći ćemo dva različita odnosa iz kojih su izvedena dva pojma: temeljna vjerovanja ili usule din i šeriatski propisi ili furue din. Tako kažemo da se din sastoji od vjerovanja i propisa (zakonskih i moralnih)

Vezano za prvi pojam, tj. vjerovanja, od muslimana se traži da prvo proučava i razmišlja, i tako se uvjeri u njihovu istinitost i ispravnost. Kur’an jasno kaže da nema prisile u vjerovanju i jako kritikuje one koji slijepo slijede vjerovanja drugih:

“U vjeri nema prisiljavanja- pravi put se jasno razlikuje od zablude!” (K.2:256)   “A kada im se kaže: ‘Pristupite onome što Allah objavljuje, i Poslaniku!’. Oni odgovaraju: ‘Dovoljno nam je ono što smo od predaka naših zapamtili.’ Zar i ako preci njihovi nisu ništa znali i ako nisu na pravom putu bili?!’ (K. 5:104)

Umjesto slijepog slijeđenja Kur’an nam savjetuje da saslušamo i da prihvatimo ono što je razumno i logično. “Oni koji saslušaju govor i slijede najljepše u njemu; njima je Allah na pravi put ukazao i oni su pametni.” (K.39:18)

Tako, u knjigama hadisa vidimo da su Poslanik i Imami koristili logične dokaze da uvjere svoje protivnike ili privuku one koji traže istinu. Iz ovoga zaključujemo da musliman mora temeljiti svoja vjerovanja na razumijevanju i ubjeđenju.

ALI  po pitanju šeriata i negovih propisa, islam očekuje potpunu poslušnost. Razlog je očigledan: Kada osoba dobrovoljno prihvati i povjeruje da je Allah Stvoritelj i mudri zakonodavatelj, Muhammed s.a.v. Njegov Poslanik, a Kur’an Njegova knjiga – onda prirodno proizilazi da se mora pridržavati šeriatskih propisa.

Tako na primjer, od čovjeka koji dobrovoljno uđe u neku zemlju, odmah se očekuje da poštuje njene zakone. Kako bi izgledalo da odmah po ulasku počne sa pitanjima: Zašto moram davati ovoliku taksu? Zašto radni dan počinje od 9 sati? Zašto je ograničenje brzine na putevima toliko? Niko ga nije tjerao da uđe i zato se mora pridržavati svih zakona koji su u njoj na snazi. Kako onda onaj koji uđe u islam, može pitati: zašto moram klanjati i postiti? Mora izvršavati svoje obaveze, jer ga niko nije natjerao da primi islam. O potpunoj pokornosti Kur’an govori na nekoliko mijesta:

“Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegovog Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s pravog puta.” (K.33:36)  “O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i onim zduženim za upravljanje nad vama[1].” (K.4:59)   “A mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se, prema Allahovom naređenju, pokoravali.”  (K.4: 64)

Na kraju, kao zaključak, možemo reći da se od muslimana očekuje da vjeruje nakon razmišljanja i zaključivanja, a da poštuje šeriatske propise bez ikakvog izgovaranja.

Kategorije šeriatskih zakona

Prema poznatosti razloga za propisivanje šeriatskih propisa oni se mogu podijeliti u četiri grupe:

·        Propisi čiji su razlozi i namjene očigledne.

Na primjer, pomaganje slabima, zabrana ubistva i laganja, plaćanje zekata i sl. Očigledno je da je dobro pomagati siromašnim, da je ubijanje i laganje zlo i da je plaćanje taksi neophodno da bi se održavala ekonomska ravnoteža u društvu.

·        Propisi čiji su razlozi i namjene objašnjeni Kur’anom i Sunnetom.

Na primjer, zabrana opijajućih pića i interesa, obaveza klanjanja i sl.. Tako iz Kur’ana i Sunneta saznajemo da su opijajuća pića jedan od glavnih uzroka zla. Svijetu će još dugo trebati da shvati veliku štetu od alkoholizma, kojeg je Kur’an zabranio još prije četrnaest vijekova riječima: “…njegova šteta je veća od koristi.” (K. 2:219) Interes uništava siromašne u društvu i dopušta bogatima da se bogate više.  Namaz odvraća od razvrata i ružnih radnji: “… obavljaj molitvu, molitva zaista odvraća od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje molitve je najveća poslušnost!”

(K. 29:45)

·        Propisi čiji razlozi i namjene nisu objašnjeni Kur’anom ni Sunnetom, ali je nauka uspjela da pokaže njihovu korisnost i opravda razloge za njihovo propisivanje. 

Na primjer, zašto je svinjetina zabranjena, zašto se sunećenje veoma preporučuje ili zašto je samo riba koja ima krljušti dozvoljena za ishranu. Nauka je dokazala da svinjsko meso sadrži najviše zaraznih bakterija. Danas, zbog mnogih koristi i preventive od bolesti, doktori preporučuju sunećenje svim muškarcima. Najveća prednost sunećenja je ta što se njime sprječava nakupljanje masnoće i izlučine (zvane smegma) pod kožom na vrhu penisa, što uzrokuje infekciju, oticanje i ponekad skupljanje kože, što ponekad spriječava izlazak vrha penisa. Što se tiče ribe bez krljušti, danas je dokazano da njena upotreba u ishrani šteti čovjeku.

Ovdje treba napomenuti da se ova naučna objašnjenja, koja potvrđuju ispravnost šeriatskih propisa, ne mogu uzeti kao pravi razlog njihovog propisivanja, jer ljudsko znanje je tek u povojima, dok šeriatski propisi potiču iz Allahovog savršenog znanja, koje obuhvata ljudski život Ovoga i Onoga svijeta. U svakom slučaju, naučne činjenice nam mogu poslužiti da pokažemo njihove koristi i prednosti.

·        Propisi čiji razlozi i namjene nisu objašnjenu u Kur’anu ni Sunnetu, niti ih je savremena nauka u stanju objasniti.

Na primjer, zašto klanjamo na način koji klanjamo. Zašto četiri rekjata u podne namaza, a tri u akšama. Zašto se posti mjesec dana, a ne manje ili više, i sl. 

Što se tiče prve tri grupe propisa, traženje objašnjenja za njih ne pretstavlja problem. Problemi počinju onda kada se traže objašnjenja za četvrtu grupu propisa. Za ovu grupu se samo može reći da musliman mora biti siguran da oni sadrže korisnu namjenu. Korist može biti materijalne ili duhovne prirode, ili oboje zajedno. Zašto moramo imati povjerenje u ovu vrstu zakona? Zato što mi, sljedbenici Ehlulbejta, vjerujemo da sve što dođe od Allaha ima svoju svrhu i korisnost. Na temelju ovog vjerovanja, mi smo sigurni da svi Njegovi propisi (uključujući i one čija namjena je nepoznata) imaju svrhu i korist.

Literatura:

An introduction to the Islamic Shari’ah, Sayyid Muhammad Rizvi

El-Šija u islamu, Allame Sejjid Muhammed      Husejn Tabatabai

◄ Prethodna strana                       Nazad na sadržaj