Položaj žene u različitim religijama
|
|
Prije cetiri i po godine, procitao sam u novinama "Toronto Star" (3/7/90) clanak koji se zvao "Islam nije jedini sa patrijarhalnim doktrinama", koji je napisala Gwynne Dyer.
Clanak je opisao bijesne reakcije ucesnika konferencije o zenama i moci, koji je odrzan u Montrealu, na komentare poznate egipatske feministkinje, doktorke Naval Saadavi. Njene politicki netacne izjave su ukljucivale sljedece: "elementi koji najvise sputavaju zene mogu se naci prvo u judaizmu i Starom Zavjetu, zatim u hriscanstvu i na kraju u Kur'anu, "sve vjere su patrijarhalne zato sto poticu iz patrijarhalnih drustava", te "pokrivanje zena nije iskljucivo islamski obicaj nego drevno kulturno naslijedje analogno onome u njegovim sestrinskim vjerama."
Ucesnici nisu mogli podnijeti da sjede tu dok su se njihove vjere izjednacavale sa Islamom. Stoga je doktorka Saadavi primila bujicu kritika. "Komentari doktorke Saadavi su neprihvatljivi. Njeni odgovori odaju nedostatak u razumijevanju tudjih vjera," rekla je Bernice Dubois iz Svjetskog Pokreta Majki. "Moram uloziti protest", rekla je ucesnica tribina Alice Shalvi sa izraelske televizije, "koncept pokrivanja ne postoji u judaizmu."
Clanak je ove gnijevne proteste pripisao jakoj tendenciji na Zapadu da se lome kola na Islamu zbog obicaja koji su, uostalom, dio i zapadnog kulturnog naslijedja. "Hriscanske i jevrejske feministkinje nisu zeljele dozvoliti da se o njima diskutuje u istoje kategoriji sa tim pokvarenim muslimanima", napisala je Gwynne Dyer.
Nije me iznenadilo to sto su ucesnice konferencije imale takvo negativno glediste o Islamu, posebno kada su bila u pitanju pitanja zena. Islam je na Zapadu smatran za simbol potcinjavanja zena. Da bismo razumjeli koliko je ovo vjerovanje cvrsto, dovoljno je da spomenemo da je Ministar obrazovanja Francuske, zemlje Voltera, nedavno naredio da se iz francuskih skola iskljuce sve mlade muslimanke koje nose marame.
Ono sto me je najvise zaintrigiralo u vezi konferencije bilo je pitanje: da li su izjave doktorke Saadavi, ili njihove kritike, bile zasnovane na cinjenicama? Drugim rijecima, da li judaizam, hriscanstvo i Islam imaju iste koncepte o zenama? Dali su im koncepti razliciti? Da li judaizam i hriscanstvo zaista nude zenama bolji polozaj od Islama? Sta je istina?
Nije lahko traziti i naci odgovore na ova teska pitanja. Prva teskoca je ta da se mora biti pravedan i objektivan ili, u najmanju ruku, uciniti sve da se takav bude. To je ono sto Islam naucava. Kur'an nam nalaze da kazemo istinu cak i ako se to ne svidi nasim bliznjima: "I kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika."(6:152), "O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedocite Allaha radi, pa i na svoju stetu ili na stetu roditelja i rodjaka, bio on bogat ili siromasan." (4:135).
Sljedeca velika teskoca je i velika sirina teme. Stoga sam tokom posljednjih nekoliko godina proveo mnogo casova citajuci Bibliju, Enciklopediju religije, te Enciklopediju judaizma, trazeci odgovore. Takodje sam procitao nekoliko knjiga koje govore o polozaju zena u razlicitim religijama koje su napisali ucenjaci, apologeticari i kriticari.
Danas bih zelio prezentirati neka vazna otkrica ovog skromnog istrazivanja. Ne tvrdim da sam apsolutno objektivan. To je previse za moje ogranicene moci. Sve sto mogu reci je da sam pokusavao kroz ovo istrazivanje da se priblizim kur'anskom idealu da se pravedno govori.
Prije nego sto pocnemo, zelio bih naglasiti da cilj ovog mog izlaganja nije da ocrnim judaizam ili hriscanstvo. Kao muslimani, mi vjerujemo u bozansko porijeklo obje ove vjere. Niko ne moze biti musliman ako ne vjeruje u Mojsija i Isusa kao velike Allahove poslanike. Moj jedini cilj je da odbranim Islam i da iskazem cast, koja je na Zapadu zakasnila, posljednjoj istinitoj Bozijoj poruci ljudskom rodu.
Takodje bih zelio naglasiti da sam se pozabavio samo doktrinama. To jeste, pozabavio sam se uglavnom polozajem zena u ove tri vjere onako kako se naucava u originalnim izvorima, a ne onako kako ga praktikuju milioni ljudi u danasnjem svijetu. Zato vecina dokaza koje cu navesti iz Kur'ana, Biblije, Talmuda i ucenja nekih od najuticajnijih crkvenih otaca ciji su pogledi neizmjerno doprinijeli definisanju i oblikovanju hriscanstva. Ova zainteresovanost za izvore potice od cinjenice da shvatanje odredjene religije iz stavova i ponasanja njenih nominalnih sljedbenika uvijek odvodi od istine. Mnogi ljudi mijesaju kulturu i religiju, mnogi ne znaju nista o tome sta njihove vjerske knjige kazu, a mnoge za sve to nije briga.
Tri se religije slazu u jednoj osnovnoj cinjenici: i zene i muskarce je stvorio Bog, Stvoritelj cijelog svemira. Ipak, neslaganje pocinje ubrzo nakon stvaranja prvog covjeka, Adama, i prve zene Eve. Jevrejsko-hriscanska poimanja stvaranja Adama i Eve su detaljno opisana u knjizi Postanja, 2:4 - 3:24. Bog je njima zabranio da jedu voce sa zabranjenog drveta. Zmija je zavela Evu da jede odatle, a Eva je zauzvrat zavela Adama da jede s njom. Kada je Bog ukorio Adama za ono sto je uradio, on je svalio krivicu na Evu. "Zena koju Si stavio ovdje kraj mene, dala mi je malo voca sa drveta i ja sam ga pojeo." Kao rezultat, Bog je rekao Evi, "Ja cu mnogo povecati tvoje bolove kod porodjaja, u boli ces donositi djecu na svijet. Ti ces zeljeti tvoga muza, a on ce tobom gospodariti." Adamu je rekao, "Zato sto si poslusao svoju zenu i jeo sa drveta... prokleto neka je tlo zbog tebe, teskim radom jesces od njega sve dane tvoga zivota..."
Islamsko naucavanje prvog stvaranja moze se naci na nekoliko mjesta u Kur'anu: "A ti, O Ademe, i zena tvoje u Dzennetu stanujte i odakle god hocete jedite, samo se ovom drvetu ne priblizujte, da se prema sebi ne ogrijesite! - I Sejtan im poce bajati... - Gospodar vas vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleci postali ili da ne biste besmrtni bili. - I zaklinjase im se, - Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni! - A kad oni ono drvo okusise, stidna mjesta njihova im se ukazase. - Zar vam to drvo nisam zabranio?! - zovnu ih Gospodar njihov... Oni rekose, - Gospodaru nas, sami smo sebi krivi i ako nam Ti ne oprostis i ne smilujes nam se, sigurno cimo biti izgubljeni." (Kur'an 7:19-25).
Pazljivo posmatranje dva izvjestaja dogadjaja o stvaranju otkriva neke znacajne razlike. Kur'an za razliku od Biblije, krivi i Adama i Evu (Adema i Havu) jednako za njihovu gresku. Nigdje se u Kur'anu ne moze naci ni najmanji nagovjestaj da je Eva navela Adama da jede sa drveta, niti da je jela prije njega; Eva u Kur'anu nije izvor iskusenja, nije zavela i nije izdala. Cak stavise, Eva se ne moze kriviti za porodjajne bolove. Bog, prema Kur'anu, ne kaznjava nikoga za tudje grijehe. I Adam i Eva su pocinili grijeh i nakon toga se pokajali Bogu, pa im je On oprostio.
Slika Eve kao iskusenja u Bibliji rezultirala je u vrlo negativnom odnosu prema zenama kroz jevrejsko-hriscansku tradiciju. Da bismo razumjeli koliko negativan uticaj na zene bijase, moramo pogledati sta su zapisali neki od najpoznatijih Jevreja i hriscana svih vremena.
Da pocnemo sa Starim Zavjetom i poslusamo odlomak iz knjige Propovijednik, u kojoj nalazimo: "Nalazim da je gorca od smrti - zena, koja je zamka, cije je srce klopka i cije su ruke lanci. Covjek koji ugodi Bogu ce joj pobjeci, ali ce grijesnika ona u zamku uhvatiti... dok sam jos tragao a nisam nalazio, nasao sam jednog cestitog covjeka izmedju hiljadu drugih, a nisam nasao niti jedne cestite zene medju njima svima." (7:26-28)
Covjek se mora zapitati kakva je mudrost u odricanju postojanja makar jedne cestite zene na zemlji? U jednom drugom dijelu hebrejske literature koji se nalazi u katolickoj Bibliji citamo, "Ni jedno zlo ne moze se ni pribliziti zlu zene... Grijeh je poceo sa zenom i zahvaljujuci njoj, svi moramo umrijeti."(Sirah 25:19-24)
Ortodoksni Jevreji za vrijeme jutarnje molitve kazu, "Neka je blagoslovljen Bog, Kralj svemira, sto me nije ucinio zenom." S druge strane, zene svakog jutra zahvaljuju Bogu rijecima "...sto si me stvorio po svojoj volji."
Isti ostar ton se moze naci i u Novom Zavjetu. Poslusajte rijeci svetog Pavla, "Zena neka se uci u miru i svakoj pokornosti. Zeni pak ne dopustam da druge uci, niti da gospodari nad muzem, nego da bude mirna. Jer je prvo stvoren Adam, zatim Eva. I Adam ne bi prevaren, a zena prevarena ucini prijestup. Ali ce se spasiti radjanjem djece..." (Prva poslanica Timoteju 2:11-15).
Tertulijam je bio jos neosjetljiviji od svetog Pavla kada je govorio svojim "dragim sestrama" u vjeri kada je rekao: "Zar ne znate da ste Eva, svaka od vas? Bozja kazna na vasem rodu zivi u ovome vremenu, krivica nuzno mora zivjeti takodje. Vi ste djavolja kapija, vi ste otpecatile zabranjeno drvo, vi ste prve napustile Bozji zakon, vi ste ona koja je zavela onoga koga ni djavo nije bio dovoljno hrabar napasti. Vi ste na vrlo lak nacin zaveli covjeka koji je stvoren u Bozjem oblicju."
Sveti Avgustin je bio vjeran naslijedju svojih prethodnika, napisao je jednom prijatelju, "Kakva je razlika ako se radi o supruzi ili o majci, to je i dalje Eva koja zavodi, od koje se moramo cuvati u svakoj zeni."
Mnogo kasnije, sveti Toma Akvinski je i dalje smatrao da su zene defektne. " Sto se tice individualne prirode, zena je defektna i nakazna, zbog toga sto aktivna sila u muskom sjemenu tezi da stvori perfektnu slicnost u muskome polu, dok stvaranje zene dolazi od defekta u aktivnoj sili ili od neke materijalne onesposobljnosti ili, cak, od nekakvog spoljnog uticaja."
Na kraju, znameniti reformator Martin Luter nije mogao vidjeti nikakvu korist od zene izuzev radjanja sto veceg broja djece bez obzira na moguce negativne posljedice, "Ako se umore od toga ili cak umru, to nije bitno. Neka umru pri porodu, zbog toga i postoje." Uvijek iznova, sve se zene unizavaju zbog slike o Evi zavodnici, zahvaljujuci izvjestaju iz Knjige Postojanja.
Ako sada obratimo paznju na to sta Kur'an ima da kaze o zenama, ubrzo cemo shvatiti da je islamski koncept zene potpuno razlicit od jevrejsko - hriscanske tradicije. Neka Kur'an sam kaze, "Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslusnim muskarcima i poslusnim zenama, i strpljivim muskarcima i strpljivim zenama, i poniznim muskarcima i poniznim zenama, i muskarcima koji dijele zekat i zenama koje dijele zekat, i muskarcima koji poste i zenama koje poste, i muskarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu, i zenama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muskarcima koji cesto spominju Allaha i zenama koje cesto spominju Allaha - Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio." (33:35) "Ko ucini zlo, bice prema njemu kaznjen, a ko ucini dobro - bio muskarac ili zena, a vjernik je - u Dzennet ce, u njemu ce imati u obilju svega, bez racuna." (40-40) "Onome ko cini dobro, bio muskarac ili zena, a vjernik je, Mi cemo dati da prozivi lijep zivot i doista, nagradicemo ih boljom nagradom nego sto su zasluzili." (16:97)
Ocigledno je da Kur'anski pogled na zene nije razlicit od onoga na muskarce. I jedni i drugi su Bozja stvorenja ciji je uzviseni cilj na ovoj zemlji da obozavaju svoga Gospodara, cine dobra djela i izbjegavaju zlo, pa ce zajedno odgovarati za to. Kur'an nikada ne spominje zenu kao kapiju djavola, ili kao izdajnicu po svojoj prirodi. Kur'an, takodje, nikada ne spominje da je covjek stvoren po slici Bozjoj, svi muskarci i sve zene su Njegova stvorenja, to je sve.
Prema Kur'anu, uloga zene na zemlji nije ogranicena samo na radjanje djece. Od nje se trazi da ucini dobrih djela onoliko koliko se trazi i od muskarca. Kur'an nigdje ne spominje da ni jedna cestita zena nije nikada postojala, naprotiv, on nalaze svim vjernicama, zenama kao i muskarcima, da slijede primjer idealnih zena kao sto su Djevica Marija (Merjem) i faraonova supruga (66:11-13)
U stvari, razlika izmedju biblijskog i kur'anskog stava prema zenskom polu pocinje cim se zensko dijete rodi. Na primjer, Biblija tvrdi da je period zenske ritualnle necistoce duplo duzi ako se rodi djevojcica nego ako se rodi djecak (Levitski zakonik, 12:2-5). Katolicka biblija eksplicitno tvrdi, "Rodjenje kceri je gubitak." (Sirah, 22:3). Nasuprot ovoj sokantnoj izjavi, djecaci primaju posebne casti, "Covjek koji obrazuje svoga sina zasluzice zavist svojih neprijatelja." (Sirah, 30:3) Kcerka se smatra za bolni teret, potencijalni izvor sramote za svoga oca. "Tvoja kcer je tvrdoglava. Dobro pripazi da ne uzrokuje da te ismiju tvoji neprijatelji, da te ne izvrgne ruglu, da te ne izlozi ogovaranju i javno te osramoti." (Sirah, 42:11)
Ovakva ista ideja odnosa prema kcerima kao izvoru stida dovela je paganske Arape, prije dolaska Islama, do ubijanja zenske djece. Kur'an je ostro osudio ovakvu odvratnu praksu, "I kad se nekom od njih javi da mu se rodila kcer, lice mu potamni i postaje potisten, krije se od ljudi zbog nesrece koja mu je dojavljena: da li ovako prezren da je zadrzi ili da je u zemlju zakopa? Kako ruzno oni prosudjuju!" (16:58-59).
Mora se spomenuti da ovaj opaki zlocin nikada ne bi prestao da se desava u Arabiji da nije bilo ostrih kur'anskih rijeci koje su osudile ovaj obicaj (16:59, 43:17, 81:8,9). Stavise, Kur'an ne pravi razliku izmedju djevojcica i djecaka. Za razliku o Biblije, Kur'an smatra rodjenje djevojcice kao poklon i blagoslov od Boga, kao i rodjenje djecaka. Kur'an cak spominje poklon rodjenja djevojcice na prvom mjestu, "Allahova je vlast na nebesima i na zemlji. On stvara sta hoce, On poklanja zensku djecu kome hoce, a kome hoce - musku." (42:49)
Razlika izmedju biblijskog i kur'anskog koncepta o zenama nije ogranicena na novorodjene djevojcice, ona ide mnogo dalje od toga. Da usporedimo njihove stavove o zeni koja zeli da proucava svoju religiju.
Srce judaizma je Tora, zakon, ali prema Talmudu, "zene su iskljucene iz proucavanja Tore". U prvom vijeku hriscanske ere, rabin Elijezer je rekao, "Ako ijedan covjek poduci svoju kcer Tori, to ce biti kao da ju je poducio bludu." Stav svetog Pavla u Novom Zavjetu nije popustljiviji, "Kao u svim okupljalistima svetih, zene moraju da sute u crkvama, jer njima nije dopusteno da govore, nego da se pokoravaju, kao sto i zakon nalaze. Ako zele da nauce nesto, neka kod kuce pitaju svoje muzeve, jer je nepodobno za zenu da govori u crkvi." (Prva poslanica Korincanima, 14:34,35). Kako moze zena da uci ako joj nije dozvoljeno da govori? Kako moze da se intelektualno razvija ako je primorana da bude u stanju potpune podredjenosti? Kako moze prosiriti svoje horizonte ako joj je jedini izvor informacija muz kod kuce?
Ako smo pravicni, trebalo bi da se upitamo, da li je kur'anski stav imalo drugaciji? Jedna kratka prica koja se navodi u Kur'anu ukratko opisuje poziciju zene. Havla je bila muslimanka ciji je muz Avs u momentu ljutnje izrekao rijeci, "Ti si mi poput ledja moje majke." Paganski Arapi su smatrali ove rijeci za formulu razvoda, koja je oslobadjala muza od bilo kakve bracne duznosti, a zeni nije dozvoljavala da napusti muzevljevu kucu ili da se ponovo uda. Nakon sto je cula ove rijeci od svog muza, Havla je bila u jadnoj situaciji. Otisla je pravo Poslaniku Islama da mu izlozi svoj slucaj. Poslanik joj je rekao da treba da bude strpljiva, jer je izgledalo da nema izlaza iz situacije. Havla je nastavila da diskutuje sa Poslanikom pokusavajuci da spasi svoj obustavljeni brak. Ubrzo je Kur'an intervenisao, Havlino opravdanje bilo je prihvaceno. Bozanska odluka ukinula je ovaj nepravedan obicaj. Jedno citavo poglavlje (58. sura) Kur'ana koje se naziva El-Mudzadila, ili "zena koja se raspravlja", posveceno je ovom slucaju. "Allah je cuo rijeci one koja se s tobom o muzu svome raspravljala i Allahu se jadala - a Allah cuje razgovor vas medjusobni jer Allah, uistinu, sve cuje i sve vidi." (58:1)
Zena prema Kur'anu ima pravo da se raspravlja cak i sa Poslanikom Islama, licno. Niko nema pravo da joj naredi da suti. Ona nije obavezna da se obrati iskljucivo svome muzu u pitanjima zakona i drugim vjerskim pitanjima.
Uloga zene, njeno mjesto, prava i duznosti u Kur'anu jako su razliciti od onih koji se nalaze u Bibliji. Da navedimo neke primjere. Blud se smatra za grijeh u svim religijama.
Biblija nalaze smrtnu kaznu i za bludnika i za bludnicu (Levitski zakonik, 20:10). Islam takodje jednako kaznjava i bludnika i bludnicu (24:2). Ipak, kur'anska defincija bluda je vrlo razlicita od biblijske definicije. Blud je, prema Kur'anu, seksualni odnos izmedju ozenjenog muskarca i udate zene, koji nisu vjencani jedno za drugo. Biblija smatra jedino vanbracni seksualni odnos udate zene kao blud. (Levitski zakonik, 20:10, Ponovljeni zakoni 22:22, Poslovice 6:20-7:27). Vanbracni odnos ozenjenog covjeka nije zlocin po Bibliji!? Zasto su ovi moralni standardi dvojaki?
Sudeci po enciklopediji judaizma, zena se smatra za muzevljevo vlasnistvo i blud je cinila povrijedu muzevljevog ekskluzivnog prava na nju, zena kao njegovo vlasnistvo nije imala takvo pravo nad muzem. Novi Zavjet zauzima isti stav u Mateju, 5:31-32, gdje se pripisuje Isusu da je rekao, "A ja vam kazem da svaki koji otpusta svoju zenu, osim zbog preljube, navodi je da nacini preljubu, i ko se ozeni otpustenom, cini preljubu." Zasto muskarac koji se razvede od svoje zene i ozeni drugu nije nazvan preljubnikom?
Do danasnjeg dana u Izraelu, ako se ozenjeni covjek uplete u vanbracnu zajednicu sa zenom, njegova djeca rodjena u takvoj vezi smatraju se zakonita. Ali, ako udata zena ima vezu sa drugim muskarcem, njena djeca sa tim covjekom ne samo da nisu zakonita, nego im je zabranjeno da se vjencaju sa bilo kojim Jevrejem izuzev obracenika i ostale kopiladi. Ova zabrana se nastavlja sa djetetovim nasljednicima do desetog koljena, dok sramota ne oslabi.
S druge strane, Kur'an nigdje ne smatra zenu kao muzevljevo vlasnistvo. Kur'an rjecito opisuje odnos izmedju supruznika, na sljedeci nacin: "I jedan od dokaza Njegovih je to sto za vas, od vrste vase, stvara zene da se uz njih smirite, i sto izmedju vas uspostavlja ljubav i samilost, to su, zaista, pouke za ljude koji razmisljaju." (30:21) Ovo je Kur'anski koncept braka: ljubav, milost i mir, a ne vlasnistvo i dvojaki standardi.
Jos jedan stav po kojemu se Kur'an razlikuje od Biblije je stav o svjedocenju zena. Tacno je da je Kur'an propisao vjernicima u finansijskim transakcijama da uzmu dva muskarca svjedoka, ili jednog muskarca i dvije zene, (2:282). Ipak, takodje je tacno da Kur'an u drugim situacijama prihvata svjedocenje zene jednako kao svjedocenje muskarca. U stvari, svjedocenje zene moze cak i pobiti svjedocenje muskarca. Ako covjek opotuzi svoju zenu za nevjerstvo, Kur'an od njega trazi da se svecano zakune pet puta kao dokaz zenine krivice. Ako zena sve porekne i svecano se zakune pet puta, ne smatra se krivom, samo sto se u oba slucaja taj brak razvodi. (24:6-11). S druge strane, zenama nije bilo dozvoljeno da svjedoce u starom jevrejskom drustvu. Zene u danasnjem Izraelu ne mogu dati dokaze u rabinskim sudovima, zbog toga sto Talmud kaze, "Zene su po temperamentu lakoumne." Takodje, rabini potkrijepljuju tvrdnju da zene ne mogu svjedociti citirajuci Postanje 18:9-16, gdje se navodi da je Sara, Abrahamova zena, lagala. Rabini koriste ovaj incident kao dokaz da zene ne mogu biti u stanju da svjedoce. Ovdje treba napomenuti da prica koja se navodi u Postanju 18:19-16 postoji i u Kur'anu, gdje se navodi vise nego jednom bez ikakvih nagovjestaja da je Sara ikako lagala. (11:69-74, 51:24-30).
Ako covjek optuzi svoju suprugu za prevaru, njeno svjedocanstvo se, prema Bibliji, uopste nece uzeti u obzir (Brojevi, 5:11-31). Na sudjenju, zena se suocava sa kompleksnim i ponizavajucim ritualom koji bi trebalo da dokaze njenu krivicu ili nevinost. Ako se pronadje da je kriva nakon sudskog procesa, bice osudjena na smrt. Takodje, ako covjek ozeni zenu a onda je optuzi da nije bila nevina, njeno svjedocenje se nece uzeti u obzir. Njeni roditelji moraju donijeti dakaz njene nevinosti pred gradske vlasti. Ako roditelji nisu u stanju da dokazu nevinost njihove kceri, ona se mora kamenovati do smrti na pragu roditeljske kuce. Ako bi roditelji bili u stanju dokazati njenu nevinost, suprug bi u tom slucaju bio kaznjen sa stotinu srebrenih sekela i nece mu biti dozvoljeno da se razvede od te zene dok je ziv (Zakoni ponovljeni 22:13-21). Zasto bi siromasna zena zivjela sa covjekom koji ju je javno oklevetao do kraja zivota?
Jedna od najvaznijih razlika izmedju Kur'ana i Biblije je stav prema pravu zene da nasljedjuje imovinu umrlog rodjaka. Po Brojevima 27:1-11, udovice i sestre nista ne nasljedjuju. Kcerke mogu nasljedjivati jedino ako preminuli otac nije imao sinova. U svakom drugom slucaju, sinovi bi naslijedili citavu imovinu. Kod paganskih Arapa prije Islama, pravo nasljedjivanja bilo je ograniceno iskljucivo na muske rodjake. Kur'an je ukinuo sve ove nepravedne obicaje i dao svim zenskim rodjacima pravedan dio (4:7,11,12,176).
Buduci da Stari Zavjet nije priznao nikakva prava nasljedjivanja zenama, udovice su bile medju najnezasticenijim clanovima jevrejske populacije. Muski rodjaci koji su naslijedjivali imanje njenog preminulog supruga, morali su izdrzavati udovicu toga imanja. Ipak, udovice nisu imale nacina da osiguraju izvrsavanje toga izdrzavanja, pa su zivjele od tudje milosti. Stoga su udovice bile medju najnizim clanovima drustva u starom Izraelu, a biti udovica bilo je smatrano za simbol velikog ponizenja (Izaija 54:4). Ali, zla sudbina udovice u biblijskoj tradiciji otisla je cak i dalje od iskljucivanja iz imanja njenog supruga.
Prima knjizi Postanja 38, udovica bez djece mora se udati za muzevljevog brata, cak i ako je on vec ozenjen, tako da on moze imati nasljednike mrtvog brata osiguravajuci njegovo ime da se ne zatre. Nije potreban pristanak udovice za ovaj brak. Udovica se smatra za dio imovine preminulog muza, cija je glavna funkcija da osigura muzu nasljednike. Ovaj biblijski zakon se jos uvijek praktikuje u danasnjem Izraelu.
Paganski Arapi prije dolaska Islama imali su slicne obicaje. Udovica je smatrana za dio muzevljeve imovine koju treba da naslijedi muski nasljednik, i obicno bi je udavali za najstarijeg sina preminulog covjeka i druge zene. Kur'an je ostro napao i ukinuo ovaj ponizavajuci obicaj (4:22).
Udovice i razvedene zene bile su toliko unizene u biblijskoj tradiciji da vrhovni svestenik nije mogao ozeniti udovicu, razvedenu zenu ili prostitutku (Levitski zakonik, 21:13). U danasnjem Izraelu, potomak Koenove kaste ( a to su visoki svestenici u danima Hrama ) ne moze se ozeniti razvedenom zenom, udovicom ili prostitutkom. U jevrejskom pravu, zena koja je izgubila tri muza, a svi su umrli prirodnom smrcu, smatra se fatalnom, i zabranjeno joj je da se ponovo uda. Sa druge strane, Kur'an ne priznaje ni kaste ni fatalne osobe. Udovice i razvedene zene imaju slobodu da se udaju za koga zele. Ne postoji sramota na razvedenim zenama ni na udovicama u Kur'anu (2:231,232,234,240)
Da se sada prihvatimo vaznog pitanja poligamije. Poligamija je vrlo stara praksa koja se moze naci u mnogim ljudskim drustvima. Biblilja nije osudila poligamiju. Naprotiv, Stari Zavjet i rabinski spisi cesto dokazuju legalitet poligamije. Za kralja Solomona se kaze da je imao sedam stotina zena i tri stotine konkubina (Prva knjiga kraljeva, 11:3) Takodje, kralj David je, kazu, imao mnogo zena i konkubina (Druga Samuelova 5:13). Stari Zavjet ima neke propise o tome kako podijeliti imanje covjeka njegovim sinovima od razlicitih zena, (Zakoni ponovljeni,22:7). Jedina restrikcija kod poligamije je zabrana uzimanja zenine sestre kao rivalske supruge (Levitski zakonik, 18:18). Talmud preporucuje maksimalno cetiri zene. Evropski Jevreji nastavili su praktikovati poligamiju sve do sesnaestog vijeka. Orijentalni Jevreji su redovno praktikovali poligamiju sve dok nisu stigli u Izrael gdje je ona zabranjena po civilnom zakonu. Ipak, po religijskom zakonu, koji u takvim slucajevima obara civilni zakon, dozvoljena je.
Sta je sa Novim Zavjetom? Sudeci po ocu Eugenu Hilllmanu u njegovoj knjizi "Ponovo razmatranje poligamije", "nigdje u Novom Zavjetu ne postoji eksplicitna naredba da brak bude monogaman, niti eksplicitna naredba koja zabranjuje poligamiju."
Povrh toga, Isus nije govorio protiv poligamije iako su je Jevreji njegovog drustva praktikovali. Otac Hilllman je naglasio cinjenicu da je rimska crkva zabranila poligamiju da bi se prilagodila grcko-rimskoj kulturi koja je propisala samo jednu zakonitu zenu dok je tolerisala konkubine i prostituciju. On je citirao svetog Avgustina, "Sada u nasem vremenu, zaista, drzeci se rimskih obicaja, nije vise dozvoljeno uzeti drugu zenu." Africke crkve i africki hriscani su cesto podsjecali njihovu evropsku bracu da je crkvena zabrana poligamije kulturna tradicija a ne autenticno hriscansko ucenje.
Kur'an je takodje dozvolio poligamiju, ali ne bez ogranicenja, "Ako se bojite da prema zenama sirotama necete biti pravedni, onda se zenite sa onim zenama koje su vam dopustene, sa dvije, sa po tri i sa po cetiri. A ako strahujete da necete pravedni biti, onda samo sa jednom" (4:3).
Nasuprot Bibliji, Kur'an je ogranicio maksimalan broj zena na cetiri, pod striktnim uslovom da se sve tretiraju na jednak i pravedan nacin. Pod ovim ne bi trebalo razumjeti da Kur'an podstice vjernike da praktikuju poligamiju, ili da je poligamija smatrana za ideal. Drugim rijecima, Kur'an "tolerise" ili "dozvoljava" poligamiju, ne vise od toga, ali zasto? Zasto je poligamija tolerisana ili dozvoljejna? Odgovor je jednostavan, postoje mjesta i vremena u kojima neki razlozi nalazu poligamiju. Islam je, kao univerzalna religija, primjeren svim mjestima i vremenima, i nije mogao ignorisati ove primoravajuce razloge.
U vecini ljudskih drustava, broj zena nadmasuje broj muskaraca. U Sjedinjenim Americkim Drzavama, ima najmanje osam miliona zena vise nego muskaraca. U zemlji kao sto je Gvineja, na svakih stotinu muskaraca dolazi stotinu dvadeset i dvije zene. U Tanzaniji ima 95,1 muskarac na stotinu zena. Sta bi drustvo trebalo da uradi sa ovako neujednacenim razlikama izmedju polova? Postoje mnoga rjesenja, neka ce predloziti celibat, neka ce radije upotrijebiti ubijanje zenske djece (sto se i danas desava u nekim drustvima!). Neki ce pomisliti da je jedini izlaz u tolerisanju svih vrsta moralne dekadencije: prostitucije, homoseksualnosti, vanbracnih odnosa i td.
Ostala drustva, kao sto je vecina africkih drustava nasega doba, vidjet ce najcasniji izlaz u poligamiji kao drustveno postovanoj instituciji. Stvar koja se cesto pogresno razumije na Zapadu je ta da zene u drugim kulturama ne gledaju obavezno na poligamiju kao na znak ponizavanja zena. Na primjer, mnoge africke djevojke, bilo da su hriscanke ili muslimanke, vise bi voljele da se udaju za ozenjenog covjeka koji je vec dokazao da moze biti odgovoran suprug. Mnoge africke supruge podsticu svoje muzeve da uzmu i drugu zenu kako se ne bi osjecale usamljene. Problem je sto razlika u broju izmedju muskaraca i zena postaje zaista problematicna u vrijeme rata. Sjeverno americka indijanska plemena su pretrpjela takve velike razlike nakon ratnih gubitaka. Zene iz tih plemena, koje su u sustini uzivale prilicno visok status, prihvatile su poligamiju kao najbolju zastitu od okretanja grijesnim radnjama. Evropski doseljenici, ne nudeci nikakvu drugu alternativu, osudili su poligamiju kod Indijanaca kao necivilizovanu.
Nakon drugog svjetskog rata, u Njemackoj je bilo 7,300.000 zena vise nego muskaraca. 3,3 miliona su bile udovice. Bilo je stotinu muskaraca u starosnoj dobi od dvadeset do trideset godina na svakih sto sezdeset i sedam zena u istoj dobi. Mnogima od tih zena trebao je muskarac, ne samo kao partner nego i kao osoba koja ce obezbijediti sredstva za zivot u vremenima necuvene bijede i teskoca. Vojnici pobjednickih saveznickih snaga su iskoristavali ranjivost ovih zena. Mnoge mlade djevojke i udovice imale su veze sa pripadnicima okupacionih snaga. Mnogi americki i britanski vojnici su placali za svoja zadovoljstva cigaretama, cokoladom, hljebom... Djeca su bila sretna zbog poklona koje su donosili stranci. Desetogodisnji djecak, cuvsi o takvim poklonima od ostale djece, iz sveg srca je zelio jednog Engleza za svoju majku tako da ona vise ne mora da gladuje. Moramo ovdje upitati vlastitu savjest, sta je casnije za jednu zenu? Prihvacena i postovana druga zena u pristupu Indijanaca, ili stvarna prostitutka u pristupu "civilizovanih" Saveznika? Drugim rijecima, sta je casnije za zenu, Kur'anski recept ili teologija bazirana na kulturi Rimskog carstva?
Danasnji svijet posjeduje vise oruzja za masovno unistenje nego ikada prije tako da ce evropske crkve biti primorane da prije ili kasnije prihvate poligamiju kao jedini izlaz. Otac Hillman je temeljito obradio i smisljeno prihvatio ovu cinjenicu, "Mozemo pretpostaviti da ce ove nuklearne, bioloske i hemijske tehnike prouzrokovati drasticnu razliku izmedju polova tako da ce poligamija postati nuzan nacin opstanka... Onda ce, suprotno prethodnom obicaju i zakonu, porasti prirodna i moralna potreba za poligamijom. U takvoj situaciji, teolozi i crkvene vodje ce brzo pronaci jake razloge i biblijske stihove koji ce opravdati novi koncept braka."
Mora se dodati da je poligamija u Islamu stvar zajednickog pristanka. Niko ne moze nagnati zenu da se uda za ozenjenog covjeka. Sa druge strane, Biblija ponekad pribjegava nasilnoj poligamiji. Udovica bez djece mora se udati za muzevljevog brata, cak i ako je on vec ozenjen, bez obzira na njen pristanak (Postanak 38).
Treba reci da je praktikovanje poligamije u mnogim muslimanskim drustvima danas rijetkost buduci da je razlika u broju izmedju muskaraca i zena beznacajna. Moglo bi se sa sigurnoscu reci da je procenat poligamnih brakova u muslimanskom svijetu mnogo nizi od procenta vanbracnih afera na Zapadu. Drugim rijecima, muskarci u muslimanskom svijetu danas su mnogo striktniji u monogamiji nego muskarci u zapadnom svijetu.
Na kraju bi trebalo da objasnimo ono sto se na Zapadu smatra za najveci simbol ugnjetavanih i potlacenih zena, a to je veo ili marama za kosu. Da li je tacno da ne postoji veo u jevrejsko-hriscanskoj tradiciji? Da provjerimo.
Po rijecima rabina doktora Menahema M. Bajera, profesora biblijske knjizevnosti na univerzitetu Jesiva, iz njegove knjige "Jevrejka u rabinskoj knjizevnosti", bio je obicaj jevrejskih zena da izlaze u javnost pokrivene glave, ponekad cak ostavljajuci samo jedno oko otkriveno. On citira neke poznate drevne rabine, "Ne lici na kceri izraelske da izadju bez pokrivene glave. Neka je proklet covjek koji dozvoli da se vidi kosa njegove zene... zena, koja otkriva svoju kosu kao ukras, donosi bijedu."
Rabinski zakon zabranjuje citanje blagoslova ili molitvi u prisustvu gologlavih udatih zena buduci da je otkrivanje zenske kose smatrano za "golotinju". Doktor Brajer takodje spominje da "za vrijeme Tanaitskog perioda, propustanje jevrejskih zena da pokriju glave smatrano je kao atak na njihovu skromnost. Kada bi zena otkrila glavu, mogla je biti kaznjena za ovaj prijestup sa cetiri stotine zuzima." Doktor Brajer takodje spominje da veo jevrejske zene nije uvijek bio smatran za simbol skromnosti. Ponekad bi simbolizovao razliku u statusu i luksuz, a ne skromnost. Veo je bio utjelovljenje casti i superiornosti plemkinja. Takodje, predstavljao je zeninu nedostiznost buduci da je ona bila posveceno vlasnistvo svoga muza. Jasno je u Starom Zavjetu da je otkrivanje zenine glave bilo velika sramota i zbog toga su svestenici morali otkriti osumnjicenu bludnicu u sudjenju (Brojevi 5:16-18).
Sta je sa hriscanskom tradicijom? Dobro znamo da su katolicke redovnice pokrivale glave stotinama godina, ali to nije sve. Sveti Pavle je izjavio neke vrlo interesantne stvari o velu u Novom Zavjetu, "Ali hocu da znate da je Hrist glava svakom covjeku, a covjek je glava zeni, a Bog je glava Hristu. Svaki covjek, koji se moli Bogu ili prorokuje pokrivene glave, sramoti svoju glavu. A svaka zena, koja se gologlava moli Bogu ili prorokuje, sramoti svoju glavu, jer je jedno isto sa osisanom. Ako se, naime, zena ne pokriva, neka se onda i sisa. No ako je ruzno da se zena sisa i brije, neka se i pokriva. Covjek pak ne treba da pokriva glavu zato sto je on slika i slava Bozja, a zena je covjekova slava. Jer nije covjek postao od zene, nego zena od covjeka. Zato zena treba da ima znak muzevljeve vlasti na glavi - zbog andjela." (Prva poslanca Korincanima, 11:3-10).
Sveti Pavle nam daje logicki temelj za pokrivanje zena, a to je znak covjekovog autoriteta, jer je covjek stvoren na sliku Bozju, nad zenom koja je stvorena od covjeka i za covjeka. Sveti Tertulijan je u svojoj poznatoj raspravi "O pokrivanju djevica" napisao, "Mlade zene, nosite svoj veo na ulicama, nosite ga u crkvama, nosite ga kada ste medju strancima, nosite ga medju svojom bracom..."
Medju kanonskim zakonima danasnje katolicke crkve, postoji zakon koji nalaze da zene pokriju glave u crkvama. Neke hriscanske denominacije, poput Amisa i Menonita, do danas su zadrzale pokrivanje zena. Razlog za nosenje vela, koji nude njihove crkvene vodje, je "simbol zenine potcinjenosti covjeku i Bogu". Ista logika je upotrijebljena i u Novom Zavjetu od strane svetog Pavla.
Iz svih navedenih dokaza je ocigledno da Islam nije izmislio pokrivanje glave, Islam je to samo potvrdio. Kur'an naredjuje i vjernicima i vjernicama da spuste svoje poglede i cuvaju svoje postenje, zatim naredjuje vjernicama da spuste svoj veo da pokrije vrat i grudi, (Kur'an, 24:30.31). "A reci vjernicama da obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim, i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi ista osim onoga sto je ionako spoljasnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje..."
Kur'an jasno kaze da je veo bitan dio plana namijenjenog za svrhe skromnosti, ali zasto skromnosti? Kur'an je jasan, "O Vjerovijesnice, reci zenama svojim, i kcerima svojim, i zenama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako ce se najlakse prepoznati pa nece napastvovane biti." (Kur'an, 33:59) . To je poenta, skromnost je propisana da zastiti zene od napastvovanja, ili jednostavnije, skromnost je zastita.
Stoga, jedini cilj vela u Islamu je zastita. Islamski veo, za razliku od hriscanskog, nije znak covjekove vlasti nad zenom niti je znak zenine potcinjenosti muskarcu. Islamski veo, za razliku od onog iz jevrejske tradicije, nije znak luksuza i izdvajanja nekih udatih zena plemickog roda. Islamski veo je samo znak skromnosti sa jedinim zadatkom da zastiti zene, sve zene. Islamska filozofija sastoji se od toga da je bolje da si na sigurnom nego da zazalis. U sustini, Kur'an se toliko brine da zastiti zensko tijelo i njihovu reputaciju da ce onaj ko se usudi da lazno optuzi zenu za nemoral biti strogo kaznjen, "One koji okrive postene zene, a ne dokazu to sa cetiri svjedoka, sa osamdeset udara bica izbicujte i nikada vise svjedocenje njihovo ne primajte: to su necasni ljudi" (Kur'an, 24:4).
Uporedite ovaj ostar Kur'anski stav sa izrazito popustljivim kaznama za silovanje u Bibliji, "Ako muskarac sretne djevicu koja nije obecana kome za brak, i siluje je, pa se otkrije, mora platiti njenom ocu pedeset srebrenih sekala. On mora ozeniti tu djevojku jer ju je nasilno uzeo. On je ne moze razvesti dok je god ziv." Covjek ovdje mora sebi postaviti pitanje, koga smo u stvari kaznili? Covjeka koji je morao platiti kaznu zbog silovanja, ili djevojku koja je primorana da se uda za covjeka koji ju je napastvovao i da zivi s njim do kraja njegovog zivota? Drugo pitanje, koje bismo morali postaviti je, ciji stav vise stiti zene, kur'anski striktni stav ili biblijski popustljivi stav?
Neki ljudi, posebno na Zapadu, pokusali bi ismijati ovaj argument skromnosti radi zastite. Njihov argument glasi, treba siriti obrazovanje, civilizovano ponasanje i samosavladavanje. Rekli bismo da je to u redu, ali da nije dovoljno. Ako "civilizacija" pruza dovoljnu zastitu, zbog cega se onda zene u sjevernoj Americi ne usudjuju setati same mracnom ulicom - cak ni proci kroz prazno parkiraliste? Ako je "obrazovanje" rjesenje, zasto onda uvazen fakultet, kao sto je nas, ima sluzbu za pratnju studentkinja u studentskom centru? Ako je "samokontrola" rjesenje, zasto onda svaki dan slusamo na vijestima o slucajevima seksualnog zlostavljanja na radnom mjestu?
Profil optuzenih za seksualno zlostavljanje je posljednjih godina ukljucio oficire mornarice, direktore, univerzitetske profesore, senatore, vrhovne sudije, cak i predsjednika Sjedinjenih Americkih Drzava! Nisam mogao povjerovati sopstvenim ocima kada sam citao statistike koje slijede, stampane na pamfletu koji je izdao dekan zenskog odjeljenja Kraljicinog univerziteta: "U Kanadi, svakih sest minuta po jedna zena biva seksualno napadnuta. Jedna od tri zene u Kanadi bice seksualno napadnuta u toku svoga zivota. Jedna od cetiri zene rizikuje silovanje ili pokusaj silovanja u svom zivotu. Jedna od osam zena bice seksualno napadnuta tokom pohadjanja srednje skole ili fakulteta. Ispitivanje je pokazalo da je sezdeset posto mladica koji su u dobu koje odgovara pohadjanju fakulteta priznalo da bi pokusali seksualni napad ukoliko bi bili sigurni da nece biti uhvaceni."
Postoji neka fundamentalna greska u drustvu u kojem zivimo. Apsolutno je potrebna radikalna promjena u drustvenom stilu zivota i kulturi. Ocajnicki nam je potrebna kultura skromnosti, u odijevanju, u govoru, u ponasanju i zena i muskaraca. U suprotnom, crne statistike ce se sve vise pogorsavati iz dana u dan i zene ce, na zalost, biti jedine koje ce placati cijenu. Zbog toga, drustvo kao sto je francusko, koje iskljucuje mlade zene iz skole zbog njihove skromne odjece, na kraju ce samo naskoditi sebi.
U svjetlu prethodno iznijetih dokaza, nema sumnje da je Islam nevjerovatno mnogo poboljsao status zena u usporeddbi sa jevrejsko - hriscanskom tradicijom. Kur'an je zenama ponudio postovanje, pravdu i zastitu, koja im je tako dugo bila uskracivana. Zbog toga ne iznenadjuje cinjenica da vecinu onih koji prihvataju Islam u zemljama poput Britanije, danas cine zene. U Sjedinjenim Americkim Drzavama, odnos zena koje prihvataju Islam prema muskarcima je cetiri prema jedan.
Problem je to sto vecina stanovnistva na Zapadu ne zna ove cinjenice. Oni sa lakocom vjeruju iskrivljenoj slici o Islamu koju pruza televizija i stampa. Zbog toga, neophodno je da mi promijenimo svoju defanazivnu politiku u odnosu na cijelu stvar zena u Islamu. Moramo prestati biti apologete, moramo se prestati braniti. Nemamo se cega stidjeti. Ono sto je Kur'an dao zenama ne moze se uporediti ni sa cim drugim u istoriji religije.
Umjesto sto uvijek reagujemo na teske optuzbe novinskih clanaka koji lazno optuzuju muslimanske zene, mi moramo preuzeti inicijativu. Mi moramo djelovati prvi i pustiti druge da reaguju na to. Morali bismo hrabro zapoceti diskusije sa nasim prijateljima i saradnicima koje se ticu stvarnog statusa zena u Islamu. Moramo im reci kako je Kur'an stavio tacku na mnoge nepravde prema zenama koje se mogu naci u drugim vjerskim spisima. Mi moramo pricati medijima, pisati novinama, pozvati citav svijet da procita Kur'an, da procita druge vjerske spise i da uporedi. Podrazumijeva se da je uloga nasih sestara mnogo vaznija od uloge nase brace u ovom pogledu.
Kur'an je nevjerovatno mocna knjiga i nas je zadatak da sirimo njegovu impresivnu poruku cijelom svijetu. No, da li smo dorasli ovakvom zadatku?
Zaista je vrhunac arogancije od strane Zapadnjaka misljenje da je njegovo iskustvo jedino valjano i da su njegovi zakljuci jedini ispravni u svakom vremenu i na svakom mjestu. Duhovna veza izmedju vjernika i Boga je nesto sto mnogi Zapadnjaci ne razumiju.
Zelim da naucimo da postujemo jedni druge za vrijeme ovog Ramazana.
Vesselam...
Nazad na vrh Nazad na sadržaj (Aktuelno)
Prijevod hudbe Sharif Muhammada, naslovljene “Women in Islam versus the Judeo-Christian tradition – myth and the reality’’
Prevela sa engleskog Amina N.J.
|