Imati samopoštovanje znači imati dobro mišljenje o vlastitom karakteru i sposobnostima. Zaista je ono veliko blago, jer biti zadovoljan sobom donosi srcu mir i sreću. Samopoštovanje se razlikuje od oholosti. Kada osoba ima neke dobre osobine i /ili sposobnosti, svjesna je toga i zahvalna je (Allahu) zbog toga – to se naziva samopoštovanje. Praviti se važan zbog toga i smatrati se boljim od drugih – naziva se oholost. U osnovi, treba znati da sve dobro u nama dolazi od Allaha. Ta spoznaja eliminiše osjećanje oholosti i ostavlja samo osjećanje zahvalnosti i želju da se to dobro iskoristi na najbolji način.

Od veoma ranog doba djeca pokazuju želju da im se ukaže pažnja i oda priznanje. Nastoje da se u nečemu pokažu da bi zaradili priznanje i pohvalu. Ponekad, kada roditelji ne obrate pažnju, djeca počnu sa agresivnim ponašanjem da bi skrenuli pažnju na sebe. Postoje različita mišeljenja o porijeklu ove ljudske želje za priznanjem. Neki psiholozi vjeruju da ono potiče iz prirodnog poriva da se bude bolji od drugih. Drugi kažu da ono potiče iz samoljublja koje se nalazi u svakom ljudskom biću. Međutim, islamski učenjaci imaju drugu teoriju. U čovjeku se nalazi nešto Božije. Uzvišeni Allah kaže u Kuranu: “Ja ću stvoriti čovjeka od ilovače, … pa kada ga završim i udahnem u njega nešto od duha Moga, vi pred njim na sedždu padnite.” (K. 15: 26-27) . To nešto od Allahovog duha, svojom veličinom i plemenitošću, tjera čovjeka na traženje plemenitosti i ugleda. On osjeća potrebu  da bude cijenjen i potpuno je prirodno što se ne želi staviti u položaj poniznosti i niskosti. Sam Allah dž.š. kaže da je On čovjeku ukazao čast: “Zaista smo ukazali čast djeci Ademovoj …” (K.17:70).

Samopoštovanje igra važnu ulogu napretku i uspjehu u životu svakog ljudskog bića. Temelj ove veoma važne čovjekove osobine često bude izgrađen ili uništen u djetinjstvu. Koristi samopoštovanja kod djeteta su sljedeće:

·        Dijete koje je svjesno da posjeduje određene kvalitete, koje i drugi poštuju, zadovoljno je u sebi. Ovo će proizvesti razumno i mirno ponašanje. Nema potrebe za nastupima gnjeva i agresivnosti da bi se zadobila pažnja. Srećno dijete je ono koje sebe poštuje.

·        Takvo dijete vrednuje sebe i drži do sebe, pa su male šanse da uradi nešto što će ga poniziti. Ono neće biti lahko navedeno na ružno djelo od strane vršnjaka, jer će to smatrati nedostojnim njegovog položaja.

·        Dijete koje ima samopoštovanje ima povjerenja u svoje sposobnosti pa će uložiti više truda u postizanju viših ciljeva. U stanju je dati inicijativu za nove stvari i uključiti se u razne aktivnosti.

Nedostatak samopoštovanja uzrokuje sljedeće:

·        Kada dijete nema povjerenja u sebe teško će se pridržavati vlastitih principa pa će lakše podleći negativnim utjecajima. Pogledi i mišljenja drugih imat će za njega veliko značenje. Takva djeca su u većem riziku da podlegnu nagovarnju vršnjaka i budu uvučena u loše društvo.

·        Dijete bez samopoštovanja prihvata neuspjeh kao nešto što je zaslužilo. Neće biti u stanju da se motiviše niti će očekivati od sebe da postigne dobre rezultate. Ovakvo prepuštanje porazu priprema ga za buduće neuspjehe i lišava ga želje da uspije u životu.

·        Takvo dijete više pati od negativnih emocija kao što su bijes, zavist, razočarenje  i sl. Dijete koje ima povjerenje u sebe prihvata uspjeh drugog djeteta, jer zna da je i on također uspješan. Ali kada je ta spoznaja odsutna, ljubomora je prirodna reakcija. Često je bijesno na sebe ili čak na one osobe koje drži odgovornim za njegov neuspjeh. Tada postoji malo mjesta za srećno, zdravo osjećanje koje pomaže djetetu da postane emocionalno stabilna osoba.

Kako njegovati samopoštovanje kod djeteta?

Prvi način je ukazivanjem poštovanja. Mnogi roditelji očekuju da ih djeca poštuju, ali vjeruju da bi ih pokvarili ako bi oni njima ukazali poštovanje. U svakom slučaju iskazivanje poštovanja na sljedeće načine pomaže djetetu da stekne dobro mišljenje o sebi i da bolje poštuje roditelje.

·        Razgovaraj sa djetetom normalnim tonom. Ne ismijavaj ga obraćajući mu se dječijim glasom. Razgovaraj sa djetetom uvijek, ne samo onda kada ga ružiš ili mu naređuješ da nešto uradi. Razgovaraj s njim o svakodnevnim stvarima: školi, poslu, politici, svojim dogodovštinama iz prošlosti i sl.. Neki roditelju vjeruju da nema puno stvari o kojima mogu razgovarati sa djecom. Ali činjenica je da ona djeca s kojom se razgovara razumiju više i shvataju bolje od djece s kojom roditelji ne razgovaraju. Takva djeca imaju bolju vezu sa roditeljima jer znaju da ih oni smatraju vrijednim razgovora. To je zaista velika pomoć u stvaranju samopouzdanja.

·        Kada kritikuješ dijete pazi da ne uništiš njegovo samopouzdanje. Ne govori mu “ništa ne slušaš!” ili “uvijek si neuredan!”, jer, ma kako nestašno dijete, nije tačno da ono “ništa” ne sluša ili da je “uvijek” neuredno. Ponovljeni više puta, ovi izrazi će se urezati u dječije pamćenje, pa će ono na kraju i povjerovati u njih.

·        Saslušaj dijete kada iznosi svoje mišljenje ili ideje. Podstakni ga i pomozi mu da se izrazi. Ne ismijavaj ga i ne ušutkuj! Možda i neće reći nešto mudro, ali bar zaslužuje da bude saslušano. Zanemarivanjem dječijeg mišljenja ili prikazivanjem ga bezvrijednim, uništava se njegova sposobnost razmišljanja i kreativnost.

·        Ponekad ga pohvali pred drugima. Kada dijete čuje da se o njemu pozitivno govori, osjeća  da su njegove vrijednosti priznate. To ne moraju biti duge hvale, nego se može spomenuti nešto što je ono dobro uradilo, poslušalo i sl. Roditelji koji kritikuju dijete i žale se na njega drugima u njihovom prisustvu, često ruše djetetovo samopouzdanje. Ponekad se roditelji i rođaci ponašaju tako kao da ih dijete ne čuje. Razgovaraju o njemu u njegovoj prisutnosti, porede ga sa drugima i pominju njegove loše osobine. Ovo ima veoma negativan efekat na djecu.                

Još jedan način da se pomogne dijetetu da razvije samopuzdanje je njegovo podsticanje da sebi postavi ciljeve i da od sebe puno očekuje. U školi, mejtefu i u bilo kojoj aktivnosti u kojoj je uključen, pomozi mu da postigne najbolje rezultate prema njegovim mogućnostima. Potstrek od strane roditelja i pokazano zanimanje s njihove strane učinit će da dijete da sve od sebe u onome čime se bavi. Uči ga da su neki postupci ispod njegovog dostojanstva, kao što su previše žaljenja, traženja od drugih, stvaranje problema učiteljima i sl. Dijete će postati naviknuto na određeno ponašanje, pa sve što je niže od toga smatrat će da nije dostojno njega.

Upoznaj ga se događajima iz života velikih ljudi. Djeca vole priče i one mogu biti dobar pomoćnik u učenju važnih životnih lekcija. Treba korisiti vrijeme kada su djeca još mala i kada žele slušati te im se čitati priče o plemenitim ljudima. Mogu se čitati i slikovnice ne-vjerskog sadržaja, ali samo one koje će inspirisati dijete lijepim vrlinama. Junaci i njihova djela često ostave snažniji utisak i ona su u stanju djelovati bolje od roditeljskih lekcija.

Obrati pažnju šta dijete želi. Ponekad su njegove želje potpuno suprotne od roditeljskih. To može biti vezano za vrijeme odlaska na spavanje, vrstu odjeće ili za zajedničku aktivnost u slobodno vrijeme. U svemu tome dijete može imati drugačije mišljenje od roditelja. Ovim se ne misli reći da roditelj treba popustiti djetetu ili pustiti ga da radi po svome nahođenju. Ne, samo se hoće reći da roditelj treba pokazati da poštuje dječije mišljenje. Na kraju će ono i uraditi onako kako roditelj želi ali će se bolje osjećati ako bude saslušano i vidjelo da ima utjecaja na odluku roditelja.

Praktični savjeti kod njegovanja samopouzdanja kod djeteta.

Zaduži dijete nečim kod kuće. Neka obavlja lakše poslove primjerene njegovom dobu i uzrastu. Tako će osjećati da je dio porodice i da je uključen u vođenje domaćinstva.

Razgovaraj s njim o svim važnijim životnim odlukama kao što je selidba, promjena zaposlenja i sl. Često roditelji ostavljaju djecu neobavještenu o važnim odlukama koje se i njih tiču.

Uči ga da ne prihvata hvalu kada je nije zaslužilo. Dijete voli kada se hvali, ali to treba prihvatiti samo onda kada zna da ju je i zaslužilo.

Ne miješaj se u sve ono što dijete radi. Daj mu prostora da razvija neovisnost i originalnost. Ako ono želi da složi svoje stvari na određen način ili želi da nešto uradi po svom nahođenju, dopusti mu sve dok to što želi nije štetno ili opasno. Neki roditelju očekuju od djeteta da sve radi po njihovoj želji i stvaraju mu probleme oko svake sitnice. Kada odraste takvo dijete neće biti u stanju da samo za se išta odluči.

Nemoj ga previše maziti kada je bolesno ili povrijeđeno. Djete treba učiti da bude jako i da podnosi manji bol. Ako mu se dopusti da jadikuje i da se žali na svaku sitnicu, kada odraste neće biti u stanju da podnese životne teškoće.

Ne zanemaruj dijete kada si u društvu. Islamski ahlak zahtijeva da mu se gost ukaže veliko poštovanje. Ovo ne znači da se djeca trebaju zanemariti ili ukloniti. Umjesto toga roditelji trebaju upoznati dijete sa gostima i podstaknuti ga da se pridruži društvu.

Hadisi

“Allah je vjerniku sve dopustio, osim da sam sebe ponizi.” Poslanik Muhammed s.a.v.

“Jednog dana Poslanik s.a.v. je sjedio sa drugovima, kada im priđe jedan dječak. Poslanik s.a.v. ga pozva i sjede ga u krilo. Svi usmjeriše pažnju ka dječaku, koji od silnog uzbuđenja poče da se mokri. Strah i zbunjenost pokazaše se na djetetovm licu. Kada je ugledao šta se desilo, otac djeteta skoči i poče ružiti dijete uzimajući ga od Poslanika s.a.v.. Ali on mu ga nedade, nego ga još više privi sebi na grudi, i reče ocu: “Ne brini, nema veze. Odjeća se može oprati. Moraš biti pažljiv kako se ophodiš prema djetetu. Šta mu može povratiti samopoštovanje kada se ovako ponašaš prema njemu pred drugima?” 

Nazad na sadržaj