Utjecaj savremenog Svijeta na mlade muslimane, bilo da žive unutar islamskog svijeta ili borave na Zapadu zbog pohađanja studija dešava se prije svega kroz ono što bismo mogli nazvati savremenim načinom života. Mnogo više nego savremene filozofije, ideologije ili teologije, savremeni način života koji, nepotrebno je posebno isticati, odražava određenu filozofiju na svoj vlastiti način, utječe na mladog muslimana, izravno i neposredno, utjecajem koji je vidljiv u gotovo svim većim urbanim centrima islamskog svijeta, kao i među mnogim muslimanima koji žive ili studiraju na Zapadu. Ta zaslijepljenost mladih modernim načinom života, koji je prije američkog negoli evropskog izvora, ne ograničava se, u stvari, samo na islamski svijet. To je prije, mogli bismo reći, svjetski fenomen koji odražava, u očima mladih svih kontinenata, privlačnost onoga što se doimlje potpunom individualnom slobodom od tradicije i principa koje su nam prenijele hiljade generacija.

Danas se među mladima širom Svijeta uočava zanesenost pop-muzikom, bilo da se radi o rocku, heavy metalu i sl. Kao i nošenje tipičnog modernog odjevnog predmeta, kao što je to plavi jeans koji odražava ideju slobode od sprega kao i ideju pokretljivosti te individualnog iskaza neovisnosti od društvenih normi. Mladi su, također, privučeni brzim automobilima i vidovima zabave koju uključuju brzinu i izazov, kao što to prikazuju zapadnjački filmovi i ostale forme masovne zabave. Većina mladih brzo putuje bez ikakvog cilja. Ovu fascinaciju ili čak hipnotiziranost svakodnevnim modernim načinom života koji isijava sa Zapada i koji je svjetski fenomen, dijeli i velik broj muslimana, osobito onih koji su bombardirani televizijom i ostalim formama mas-medija koji prenose kulturne vrijednosti savremenog ili tzv. post-modernog Svijeta.

Previše bi nas odvuklo u ovom kratkom prikazu, kada bismo pokušali istaći dublje društvene, psihološke, filozofske i vjerske razloge za manifestaciju ovog fenomena u današnjem Svijetu. Važno je, ipak, da mladi musliman shvati kako su ovi fenomeni povezani s dubljim uzrocima i nisu bez duhovnog predznaka. Štaviše, savremeni način življena nije u skladu čak ni sa uzrocima života zapadnjačkog društva onakvog kakvo je ono bilo u posljednjih nekoliko stoljeća, ta taj način izražava raspadanje tog istog društva. Brzo raspadanje zapadnjačkog društva, u formi u kojoj je ono nekada postojalo, vidljivo je kroz činjenicu da su samo jednu generaciju kasnije potpuno odsutni mnogi od uzoraka savremenog života ili načina življenja. Na primjer, još u predhodnoj generaciji porodica je još imala veliki značaj mada su seksulani odnosi postali mnogo slobodnijim i manje kontrolirani negoli je to bio slučaj u tradicionalnim društvima. Pa ipak, mnoge su kršćanske etičke vrijednosti preživjele i imale mnogo snažnije utjecaja negoli je to danas slučaj. To je osobito slučaj u posljednjih nekoliko desetljeća, sa generacijom koja je stasala nakon Drugog svjetskog rata i kod koje je osjećaj besmisla života i nihilizma, zajedno s gubitkom vjere u ranije generacije, začeo protivljenje mnogim hipokrizijama koje je mladost uviđala u generaciji svojih roditelja, slomom porodice, gubitkom tradicionalne uloge muškarca i žene i njhovog međusobnog odnosa kao i gubitkom bilo koje vrste autoriteta, ne samo etičkog i duhovnog već i društvenog a, u stanovitoj mjeri, i političkog. Ovi su se fenomeni prvo iskazali u onome što je postalo poznato pod imenom kontrakulture, a mnogo su se potpunije izrazili u onome što ljudi jednostavno nazivaju pojmom postmoderne. U svakom slučaju, novi stil života predstavlja odlučnu polazišnu tačku od oblika modernog svijeta, kakvi su postojali do sada, a istovremeno su i njegov logični rasplet. Dok modernizam označava učvršćivanje sa duhovne tačke gledišta, ova nova etapa označava raspad koji slijedi nakon učvršćivanja.

Naravno, najvažnija karakteristika novog načina življenja jest pobuna protiv onoga što mladi smatraju tradicijom, ne tradicijom u smislu svete Objave koja dolazi s Neba, već u smislu navika i običaja i svega onog što su im prenijele starije generacije. Možda ni jedna generacija u ranijoj povijesti nije pokušala tako snažno otrgnuti se od naslijeđa svojih roditelja i predaka ko što je slučaj sa današnjom generacijom mladih na Zapadu. To je dovelo do stvaranja tzv. Generacijskog jaza koji nije postojao do danas, na ovaj način, u islamskom svijetu. Mnogi su mladi muslimani iznenađeni kada dođu na Zapad i čuju kako ljudi govore o generacijskom jazu., pobunu tinejdžera, krizi odnosa mladih i roditelja i ostalim sličnim pojavama koje, mada prisutne u određenoj mjeri u moderniziranim segmentima islamskog svijeta, ne nalazimo nigdje u tako intezivnoj mjeri kao upravo u tom, zapadnjačkom svijetu.

Važno je razumjeti značaj ove pobune protiv starijih generacija, generacijski jaz i pukotinu koja razdvaja mnoge mlade, osobito u velikim gradovima Zapada, od njihovih roditelja. Tome treba pridodati i činjenicu da u sve većoj mjeri mnogo djece odrasta u domovima u kojima je jedan od roditelja odsutan, a drugi roditelj, u nemogućnosti da ostvari autoritet oba roditelja, često odustaje od autoriteta koji su roditelji imali u tradicionalnim porodicama pri prenošenju etičkih vrijednosti i osiguravanju strukture za život mladih. Tako mnogi mladi moraju sami stvarati okvire vlastitog života.

Još jedna posljedica ove transformacije je radikalna revolucija u spolnim odnosima. Kršćanska je norma, naravno, još prisutna u određenim krugovima. Još mnogo ljudi na Zapadu slijedi kršćanstvo, no vanbračni spolni život, nevjerstvo u braku kao i različiti oblici homoseksualnosti postaju sve više dominantna karakteristika mlade generacije, osobito u velikim gradovima. Tradicionalna seksualna etika potpada, ustvari, sve više pod znak pitanja ne samo od agnostika već i od strane onih koji još uvijek tvrde da prihvaćaju religiju. Tek je strah od tako smrtonosne bolesti kao što je SIDA u posljednjih nekoliko desetljeća u stanovitoj mjeri, ali ne u potpunosti, ograničio nekontrolirane seksualne navike koje dominiraju životima mladih, uz brojne neželjene posljedice, kao što je to, npr. preuranjena trudnoća tinejdžerki koja je u sve većem porastu.

Otkriće tijela i neposrednog tjelesnog užitka ima još jedan aspekt koji je, u cjelini, mnogo više prihvatljiv mada ne i bez stanovitih problema, a taj je naglasak na fizičkom treningu i sportovima. Sportovi su, naravno, postojali u svim kulturama, na ovaj ili onaj način. Treba se samo prisjetiti utrka konja ili deva kao i sokolova među Arapima, poloa među Perzijancima kao i streljaštva među gotovo svim muslimanskim narodima, pogotovo među Perzijancima i Turcima. Danas su, ipak, sportovi postali poput religije na savremenom Zapadu. Dok sudjelovanje u sportovima igra središnju ulogu u gradnji tjela pa čak i karaktera i jedan od pozitivnih aspekata savremenog zapadnjačkog života, njegova komercijalizacija i pretjerano naglašavanje preko svake su mjere izdigli njegov značaj i učinile ga gotovo nadomjestkom za određene vidove vjerske aktivnosti.

U islamskom svijetu, javno okupljanje velikog broja ljudi uvijek je bilo u odnosu s vjerom, kao što je, npr. slučaj hadža ili muharremskih svečanosti u šijskom svijetu. Danas su, ipak, velike sportske svečanosti uglavnom zamijenile tradicionalne vjerske funkcije i predstavljaju sekularizaciju onoga što je Zapad naslijedio od kršćanske prošlosti i drevne Grčke i Rima, kao što su, npr. Olimpijske igre.

Uz to, sa sve većom komercijalizacijom sportova kao i sekulrani koncept sportskih odnosa, onako kako se on gaji u amaterskom bavljenju, sve je više zatamnjen komercijalnim interesima. Postoje danas junaci sporta koji zarađuju veće plaće u jednoj godini negoli vodeći zapadnjački naučnici u toku čitavog svog životnog vijeka. Sportski šampioni, zajedno sa herojima pop umjetnosti, osobito pop muzike, predstavljaju nove kulturne heroje u društvu koje se okrenulo obožavanju tijela i osjetila.

U savremenom načinu života prisutna je napetost koja se veže uz nastojanje da se u sadašnjem trenutku živi neovisno od vlastite povijesti i prošlosti, uronjen u trenutni čulni, tjelesni užitak i veličanje tijela. Poštovanje sportskih junaka i stalna utrka za osvajanjem rekorda i dominacijom nad prirodom predstavljaju jednu od dimenzija ove brige za tijelom, dok je mnogo razorniji aspekt ove iste tendencije vidljiv u korištenju droga, uključujući, naravno, alkohol, slobodne seksualne odnose i sl. što sve zajedno odražava pokušaj duše da u potpunosti uroni u trenutačni tjelesni i osjetilni užitak. Bavljenjem sportom, dakako, iziskuje disciplinu i naporan rad i nosi pozitivan aspekt, no veličanje sportova i gotovo obožavanje sportskih junaka povezano je s pretjeranim značenjem koje je dodijeljeno tijelu. Uz to, uloga koja se dodijeljuje sportu u uskoj je vezi sa željom za čulnim užitkom koja se toliko destruktivno iskazuje u drugoj krajnosti zaokupljenosti tijelom vezanoj za pretjeranim korištenjem droga i nekontroliranoj seksualnosti. U oba slučaja prisutna je čežnja za ponovnim otkrićem svetog, onako kako je ono skazano u tijelu, ponovnim osvajanjem vizije realnosti koja je iščezla sa horizonta savremenog Zapada prije nekoliko stoljeća.

Postoji još jedan značajan element koji je nužno razmotriti prilikom nastojanja da se shvati buntovni karakter modernog načina života. Taj element uključuje gubitak vjere mladih u ranije etičke norme zapadnjačkog društva kao i njihovu pobunu protiv brojnih kontradikcija koje uočavaju u ponašanju i moralnom ophođenju svojih roditelja koji ostaju odani moralnim principima modernog svijeta. Te proturječnosti uključuju prisustvo različitih vidova društvene nepravde, kao što su rasizam, protiv kojeg danas mladi vrlo bučno reagiraju, kao i zagađenje okoline koje dominira u industrijskom društvu Zapada u toku posljednjih dvije stotine godina, a dublji korijeni tog fenomena vraćaju nas u ranija stoljeća u kojima je, u zapadnjačkoj civilizaciji, iščezao sveti pogled na prirodu. Mnogi su mladi osjetljivi na značaj življenja u skladu s prirodnim svijetom te njihova pobuna nije usmjerena protiv utemeljenog i skladnog reda. Ona je prije, barem u nekim sluičajevima, ako ne u svima, pokušaj ukidanja jednog već bolesnog ''reda'' i ponovno usvajanje sklada sa svijetom koji ih okružuje, kako svijetom prirode tako i nacionalnim i etničkim grupama koje su donedavno bile izolirane unutar zapadnjačkog društva.

Moderni način života također je okarakteriziran, u velikoj mjeri, gorljivim traganjem za smislom. Upravo je gubitak smisla života mnoge mlade vodio bilo ka neposrednom tjelesnom užitku kroz seksualnost ili upotrebu droga ili, u nekim slučajevima, nasilju i zločinu ili traganju za novim filozofijama, kulturama te čak i religijama. Ovaj fenomen potrage za ponovnim otkrivanjem značenja života ima kako pozitivan, tako i negtivan aspekt. Pozitivan aspekt leži u činjenici da su brojni duhovno osjetljivi i intelektualno budni mladi ljudi na Zapadu postali, po prvi puta, otvoreni za duhovnu poruku ostalih kultura i religija i mnogo je veći stupanj prijemčivosti drugih duhovnih svjetova negoli je to bio slučaj sa britanskim ili francuskim kolonizatorima islamskog svijeta ili drugih kultura Azije, Afrike i obija Amerika u 13./19. stoljeću.
Što se tiče njegovog negativnog aspekta, znatan se dio ove otvorenosti pretvara u nepromišljeno imitiranje često neautentičnih formi istočnjačkih religija i kultura, što vodi do uništenja onoga što je preostalo od izvorne kršćanske i židovske tradicije na Zapadu te do iznenadnog pojavljivanja na sceni tzv. Novih religija. Te su nove religije često elementi duhovnijih i ezoteričnijih dimenzija autentičnih religija, odsječenih od formalnih dimenzija tih religija, neovisno predstavljene. U ostalim slučajevima, oni su jednostavno psihološke interpretacije tradicionalnih učenja od strane inteligentnih i ponekad prevarenih osoba koje su u stanju privući mlade. U svakom slučaju, nove religije kreću od velikih tradicionalnih religija čovječanstva u mnogim temeljnim pitanjima. One su u pravilu protiv suprotstavljanja i otpora silama modernog Svijeta i, u stvari, u mnogo aspekata nadopunjuju te sile. Ako savremeni Svijet označava suprotstavljanje tradicionalnom shvaćanju tradicije i religije, te nove sile, kroz mnoge primjere, iskazuju uspostavljanje kontradikcije i kontrareligije kao i rastvaranje tradicionalnog svjetonazora. Tako, na stanovit način, one idu ruku uz ruku s nihilizmom, relativizmom i dekonstrukcionalizmom, što je vidljivo u mnogim oblastima, naročito u domenu filozofije i književnosti.

Jedna od temeljnih karakteristika modernog načina života je, naravno, utjecaj mas-medija. Ne može se precijeniti značaj uloge medija na stvaranje svjetonazora mladih i, u stvari, na stvaranje svjetonazora gotovo svih ostalih u današnjem modernom društvu. Naime, kao što je rekao jedan od najslavnijih proučavatelja značenja mas-medija, Marshal McLuhan, medij postepeno postaje poruka.

Ogromna moć medija spaja se s utjecajem sverastuće promjene – sa sve prisutnim kaleidoskopskim efektom. Prezentacija promjena gledateljima i slušateljima raziličitih medija u samom je srcu funkcionalne uloge medija u savremenom Svijetu. Kako prolaze desetljeća, ne samo da su i dalje prisutne stalne promjene već su one sve više ubrzane, što je potpomognuto sveprisutnom ulogom medija. Brzina promjene vidljiva je u modi odijevanja, vanjskom načinu življenja te čak i u modernoj umjetnosti, koje se sve, praktički, mijenjaju svakih par godina, a u slučaju mode odijevanja – svake sljedeće godine. Sama desetljeća postaju kriteriji za periodizaciju različitih umjetničkih stilova, pa se na njih upućuje kao na stilove 60-tih, 70-tih, 80-tih itd. Štaviše, moda se ne tiče samo odijevanja već i načina mišljenja i umjetnosti pa je tako pometen svaki koncept trajnosti i vječnosti, osobito na taj iluzorni način na koji mediji ljudima predstavljaju svijet.

Čini se da je cilj modernog načina života iscrpsti, uz pomoć medija, sve mogućnosti koje postoje unutar postojećeg ljudskog reda. Većina izvora ove promjene u načinima odijevanja, ponašanja ili različitih formi muzike i drugih umjetnosti proizilazi iz nižih domena psihe, no javljaju se, povremeno, otvaranja ka višem svijetu, te smo tako suočeni, s jedne strane, sa prizorom rastakanja savremenog svijeta, a, s druge strane, s blijedim zrakama svijetlosti, tu i tamo, i ponovnim iskazom istine onako kako je ona živjela i kako je bila sadržana u tradiciji kroz čitav život niz stoljeća.

Mladi musliman ne može razumjeti moderni Svijet niti nastaviti živjeti kao musliman u tom svijetu bez podrobnog razumijevanja ne samo raznovrsnih aspekata modernog načina života u njegovoj svemijenjanjućoj kaleidoskopskoj prirodi, već i samog utjecaja koji taj način života ima, često nesvjesno, na muslimane koji možda nisu u potpunosti spremni odgovoriti na izazove koje im on postavlja, kao pojedincima, a prvenstveno kao muslimanima koji su se posvetili Allahu i predali se Njegovoj Volji. Nepotrebno je isticati, upravo ta Volja ima posljednju riječ jer je Allahova volja uvijek pobjedonosna. No, u našem savremenom svijetu samo prisustvo ovog načina življenja predstavlja izazov izvanrednog značaja, nadopunjujući filozofske, naučne i teološke izazove modernizma i, ustvari, predstavlja snažnu struju protiv koje muslimanska mladež, bilo da je u islamskom svijetu bilo da studira na Zapadu, mora naučiti plivati kao i izazove na koje muslimani, svih generacija, kako mlađih tako i starijih, moraju naučiti kako osigurati izvorne islamske odgovore³

Literatura: Sejjid Husejn Nasr, Vodič mladom
muslimanu