“Da li je seks zlo?” Musliman bi se iznenadio kada bi cuo ovo pitanje. Takva misao mu nikada ne bi pala na pamet. Ali, vaznost ovog pitanja u hriscanstvu i u zapadnoj kulturi postace jasna na stranicama koje slijede. U posljednjih osamdeset godina, posebno nakon dva svjetska rata, seksualni moral na Zapadu je pretrpio ogromne promjene koje se obicno nazivaju rijecima “seksualna revolucija”. Na rusevinama umiruceg hriscanskog morala, Zapad pokusava da izgradi liberalan seksualni moral poznat pod nazivom “novi seksualni moral”. Da bismo razumjeli socijalnu i istorijsku podlogu na kojoj izrasta ovaj novi moral, nuzno je da proucimo seksualni moral hriscanske crkve.

Hriscanski seksualni moral
Iako se za hriscanstvo uobicajeno misli da je religija koja se zasniva na ucenjima Isusa Hrista, ja u ovoj knjizi koristim rijec “hriscanstvo” za ucenja crkve kao organizacije. Mislim da ne grijesim sto cinim tako, jer Biblija ne spominje nista sto je Isus rekao o braku i seksu. Izuzetak je jedino propovijed kojom osudjuje vizuelni i fizicki blud: “Culi ste da je receno: “Ne cini preljube.” A ja vam kazem da svaki koji gleda zenu s tim da je pozeli, vec je ucinio preljubu s njom u srcu svome. Ako te tvoje desno oko sablaznjava, iskopaj ga i baci od sebe; jer ti je bolje da propadne jedan od tvojih udova i ne bude cijelo tvoje tijelo baceno u pakao” (Matej, 5:27-29).

Prva osoba koja je u hriscanstvu pisala o seksualnom moralu bio je sveti Pavle. On kaze, “Dobro je za covjeka da se ne dotice zene” (1. Korincanima 7:1). On je jednostavnim rijecima pokazao da hriscanska crkva uci da je celibat bolji od braka, i da ljudsko tijelo nije namijenjeno za seksualni uzitak nego samo za Gospoda. “Ali, tijelo nije za blud, nego za Gospoda, i Gospod za tijelo... Zar ne znate da su vasa tijela Hristovi udovi?” (Ibid, 6:13-15).

Ali, sveti Pavle je znao da celibat znaci potiskivanje ljudske prirode, a ljudska priroda se ne moze potisnuti. On je znao da, ako bi se brak potpuno zabranio, ljudi bi i dalje protivzakonito stupali u bracne odnose. Zbog toga on kaze, “Zbog bluda, svaki neka ima svoju zenu, i svaka zena svoga muza” (Ibid, 7:2). A onda, kao da je htio da se osigura da ljudi nece zaboraviti svetost celibata, on nastavlja: “Ali, ovo govorim kao dopustenje, a ne kao zapovijest. Ja, pak, zelim da svi ljudi budu kao ja; ali svako ima svoj blagodatni dar od Boga, jedan ovako, a drugi onako. A neozenjenima i udovicama velim: dobro im je ako ostanu kao sto sam i ja. Ali, ako ne mogu da se uzdrzavaju, neka stupe u brak, jer je bolje stupati u brak nego gorjeti” (Ibid, 7:6-9). Drugim rijecima, brak je, u usporedbi sa bludom, manje od dva zla!

Sveti Pavle nadalje objasnjava da brak znaci nevolju. “A za neudate... smatram, dakle, da je ovo dobro zbog ovdasnje nevolje, da je dobro covjeku da ostane kako jeste. Jesi li se privezao za zenu? - ne trazi razvod. Jesi li se razveo od zene? - ne trazi zene. No ako i stupas u brak, nisi pogrijesio, i djevojka ako se uda - nije pogrijesila; ali ce takvi imati tjelesnu nevolju, a ja vas stedim” (Ibid, 7:25-28).

Sudeci prema Bibliji, brak i udovoljavanje Bogu ne slazu se jedno sa drugim. Sveti Pavle kaze, “A ja hocu da ste bezbrizni. Bezbracni se brine za ono sto je Gospodnje, kako ce ugoditi Gospodu, a ko je stupio u brak brine se za ono sto je svjetsko, kako ce ugoditi zeni, te je podijeljen. I neudata zena, i djevojka, brine se za ono sto je Gospodnje, da bude sveta i tijelom i duhom, a koja je stupila u brak, brine se za ono sto je svjetsko, kako ce ugoditi muzu. Ovo, pak, govorim na korist vas samih, ne da vam stavim omcu, nego da budete casni i da bez smetnje istrajno sluzite Gospodu” (Ibid, 7:32-35). Na kraju, on zakljucuje hriscanske stavove sljedecim rijecima, “Tako, dobro cini ko udaje svoju djevojku, ali bolje ce uciniti ko je ne udaje” (Ibid, 7:38).

Dakle, hriscanski pogledi na brak, u svom prvobitnom obliku, svode se na sljedece:
a) celibat je dobar i treba ga prihvatiti;
b) brak je dozvoljen da bi se spasilo od bluda ali je vrijedan zaljenja i treba uciniti sve da se on izbjegne;
c) brak usporava spasenje i ne moze se pomiriti sa sluzbom Bozjom.

Tri vijeka nakon svetog Pavla, dosao je teolog po imenu sveti Avgustin. Kao i njegov prethodnik, on je vjerovao da seks steti duhovnom uzdizanju: “Ne poznajem nista sto bi muski um moglo uniziti vise nego sto to mogu uciniti dodiri zene i sjedinjavanje tijela bez kojih covjek ne moze imati suprugu” . On je otisao jos dalje od svetog Pavla jer je za seks vezao osjecaj krivice. On je priznao da je seks vazan za produzavanje vrste, ali je dodao da je seksualni cin sam po sebi okaljan krivicom zbog grijeha Adama i Eve. Seksualni akt je pretvoren iz necega bezazlenog u nesto sramno zbog prvobitnog grijeha nasih praroditelja, koji se prenosi sa generacije na generaciju. U svojoj knjizi Bozija drzava, sveti Avgustin kaze, “Covjekov prijestup (tj. Adamov i Evin grijeh) nije ponistio blagoslov plodnosti koja mu je data prije nego sto je zgrijesio, ali ga je zarazio sa bolescu pozude” . Ukratko, on je naucavao da je: (a) seks nesto sramno zbog prvobitnog grijeha Adama i Eve; (b) cednost i celibat su moralniji od braka; (c) celibat je bio nuzni uslov za svestenike i casne sestre.

Viktorijanska era
Nema sumnje da je istrazivanje hriscanskog seksualnog morala veoma vazno za razumijevanje seksualne revolucije u ovome vijeku; ali, kako bismo u potpunosti razumjeli istorijsku podlogu na kojoj je izrastao novi seksualni moral, jednako je vazno spomnenuti i Viktorijansko doba.

“Dok su hriscani predviktorijanskog doba bili zadovoljni sa odrzavanjem seksualnih odnosa unutar braka, Viktorijanci su bili zaokupljeni time kako ce ga najbolje iskoristiti za plemenitije ciljeve. Za Viktorijance, moralan covjek se cuvao od vanbracnih seksualnih odnosa, a u braku je bio izrazito selektivan i uzdrzan. Moralna zena je izdrzavala takvo sporadicno mucenje, i nikada nije cinila nista da ga inicira. Zadovoljstvo kao cilj nije bilo primjereno, pogotovo ne za zenu” .

O seksualnom moralu hriscanskog Zapada u devetnaestom vijeku moze se reci sljedece: (a) seks je na nizem stepenu morala od celibata; (b) seksualna strast kod ljudskih bica je rezultat prvobitnog grijeha, pa je zbog toga seks radi zadovoljstva grijesan; (c) seks bez zadovoljstva je dozvoljen samo ako mu je namjena produzavanje ljudske vrste. Na pragu dvadesetoga vijeka, preovladjivalo je glediste da je seks sam po sebi zlo i da je prihvatljiv samo kao manje od dva zla.

Seksualna revolucija
Ono sto ste do sada procitali bila je kratka istorijska i socijalna pozadina hriscanskog Zapada iz koje se radjalo novo poimanje morala. Crkva je napravila ogromnu gresku kada je suzbijala najprirodniji nagon ljudskih bica, koji je pritom i orudje njihove reprodukcije. Ocigledno je da se prirodni nagoni nikada ne mogu suzbiti. Allama Rizvi pise: “Ako religija zatvara oci pred teskocama porodicnog zivota, njeni sljedbenici ce se, prije ili kasnije, pobuniti protiv nje, unistavajuci sve njene doktrine u nastupu revolta... Hriscanstvo je ignorisalo potrebe ljudske prirode, velicajuci ideju o celibatu. Mnogi ljudi su puni entuzijazma pokusali zivjeti u skladu sa tim idealom. Monasi i monahinje su se zatvorili u samostane. Jedno kratko vrijeme, ova je zamisao dobro funkcionisala. Onda se priroda osvetila; monasi i opati su lansirali ideju da su oni Hristovi predstavnici, a monahinjama je dodijeljena titula “Hristovih nevjesta”. Tako su mirne savjesti pretvorili manastire u centre seksualnih sloboda.”

Komentarisuci stav hriscanskog klera, Rasel pise: “Tek je pred kraj trinaestog vijeka celibat svestenstva bio pojacan. Naravno, svestenici su nastavili odrzavati zabranjene veze sa zenama...” . Papa Jovan XXIII je osudjen zbog bluda i incesta; 1171. godine, otkriveno je da je opat iz Kenterberija, pripadnik reda svetog Avgustina, imao sedamnaestoro vanbracne djece u jednom istom selu; Henri III, biskup Lijeza, razrijesen je duznosti 1274. godine, jer je imao sezdeset i petoro vanbracne djece. Srednjevijekovni pisci cesto svjedoce da su manastiri bili kao bordeli, da su se unutar njihovih zidova ubijala novorodjencad, te da je incest medju svestenim licima natjerao crkvu da proglasi da svestenici ne bi smjeli zivjeti sa svojim majkama i sestrama .

Nista drugo nije ni moglo biti rezultat neprirodnog seksualnog morala. Oni koji nisu mogli suzbijati svoj prirodni nagon, tajno su se predavali grijesnim cinovima; drugi, kao sto je Martin Luter, pobunili su se protiv crkve i zapoceli pokret reformacije koji je odbacio celibat.

Kada je hriscanska crkva izgubila svoj uticaj u drustvenim poslovima zapadnog svijeta, pobunili su se cak i laici. Taj revolt je zadobio pokretacku silu nakon dva svjetska rata, kada je hriscanski Zapad zapoceo seksualnu revoluciju kao reakciju na suzbijanje seksualnosti. Pokret reforme cini da drustvo predje iz ekstremnog u umjereno; dok revolucija, u svojoj pocetnoj fazi, cini da drustvo ide iz jednog ekstrema u drugi. Allama Rizvi komentarise, “Priroda se moze usporediti sa celicnom oprugom koja se, kada je pritisnete, vraca jednakom snagom. Kada se ona osvetila hriscanima, pretvorila je hriscanske drustvene zajednice u najlabilnije, najslobodnije i najnedisciplinovanije zajednice koje je svijet ikada vidio.”

Tako se novo poimanje morala rodilo na Zapadu i otislo u drugu krajnost. Od suzbijanja prirodnih zelja, neki propovijednici novog morala su otisli do ekstremnog ispoljavanja bezgranicne seksualne slobode koja vlada u zivotinjskom svijetu. Promovisali su ideju o “seksu radi zabave,” “seksu radi seksa” i “slobodnog seksa” koji bi na kraju nuzno morao potpuno unistiti koncept porodice koji izgradjuje ljudsko drustvo. U kasnim osamdesetim godinama ovoga vijeka, moglo bi se reci da se opruga prirode vraca u svoju normalnu poziciju. Kacadurijan i Lunde su napisali 1980. godine, “Ideja o moralnosti “seksa radi zabave” i “seksa radi seksa” nikada nije bila prijemciva cak ni vecini mladih ljudi. Romanticni ideali o braku, vjernosti i stabilnom porodicnom zivotu u kojima ce se odgajati djeca, jos uvijek su bili zivi i uticali na Americki zivot. Uzdize se nova sinteza vrijednosti. Mnoge promjene u seksualnim stavovima iz sezdesetih godina su zadrzane, ali su radikalnija vjerovanja za vecinu ljudi bila neprihvatljiva. Mnogi pojedinci su voljni da podrze predbracna istrazivanja, ali zele da se osiguraju da niko nece biti povrijedjen. Mnogi su otkrili da “seks zbog seksa” nije toliko ugodan koliko je izgledao kada je postao popularan, a mnogi su se uvjerili da je jako mnogo ljudi bilo povrijedjeno neodgovornim seksom, tako da sada traze novi moral i odgovorniji seks” .

Kao zakljucak, mozemo prvo reci da je Zapad presao put od jednog ekstrema - ekstrema potiskivanja seksualnosti ciji je primjer hriscanska crkva - do drugog ekstrema - ekstrema slobodnog seksa radi zabave ciji je primjer liberalan seksualni moral. Drugo, Zapad je shvatio da slobodan seks i seks radi zabave nisu prihvatljivi ljudskoj osjecajnosti. Na kraju, nakon sto je otisao iz jedne krajnosti u drugu, Zapad vapi za “novim moralom i odgovornijim seksom.” Po nasem misljenju, najmoralniji odgovorni seks je uravnotezen seksualni moral Islama na koji cemo se uskoro vratiti.

Razlog zbog kojega sam govorio o vjerskoj i drustvenoj pozadini iz koje se javila seksualna revolucija je taj da bih zelio da objasnim muslimanima, bilo da oni zive na Zapadu ili na Istoku, da ova revolucija nije popratni efekat nauke i tehnologije per se (iako su je neke tehnologije olaksale, kao sto je kontracepcija); umjesto toga, to je bila reakcija na restriktivan seksualni moral hriscanske crkve. Ovo ce, nadam se, takodje unistiti mit medju mnogim Azijatima i Afrikancima, pogotovo onima koji pripadaju elitnom stalezu, da se svaka norma ili svako ponasanje koje dolazi sa Zapada bazira na zdravim naucnim razlozima!

 

Nazad na sadržaj