Allah, subhanehu, kaže u časnom Kur'anu:

"... Nastoj da time što ti je Allah dao zaradiš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio u ovom svijetu." (28:77)

Prenosi se od poslanika Muhammeda, s.a.v: "Ne pripada nam onaj koji ne želi da ima u obilju u ovom životu pod izgovorom da želi da uspije u budućem, niti onaj ko radi samo za ovaj život nemajući na umu onaj što će doći." U drugom hadisu on, s.a.v., kaže: "Imućnost je dobra pomoć u jačanju bogobojaznosti.”

Imam Džafer Sadik kaže: "Nema dobra u onome koji ne voli zarađivati na halal način i tako obezbijediti sredstva da zadovolji svoje potrebe, plati dugove i održava rodbinske veze."

"Kako je lijep život, u kojem se ima svega i koji pomaže čovjeku da se pripremi za onaj što će doći."

"Izobilje koje te sprječava da se ne ogriješiš o druge bolje je od siromaštva koje te vodi u grijeh."

Poslanik, s.a.v., kaže u jednoj svojoj dovi:

"Gospodaru! Učini naš hljeb berićetnim. Ne odvoji nas od njega; jer da ga nije, ne bi Ti se mogli klanjati, niti postiti, niti izvršavati naše dužnosti prema Tebi."

Pravedan ekonomski sistem jednog društva zasnovan je na uvjerenju njegovih članova da svakom čovjeku pripada pravo da zadovolji sve potrebe, da ima dovoljno hrane, odjeće i krov nad glavom. Čovjekove osnovne životne potrebe moraju biti zadovoljene, bilo da on to čini sam ili to za njega čini zajednica ako on nije u stanju. S druge strane, svaki čovjek je dužan da se osposobi i uloži maksimalan trud da obezbijedi vlastita sredstva za život i da u tome nije ovisan ni o kome.

Treba se imati na umu da su sva dobra Allahovo vlasništvo i da svako ima jednako pravo u sticanju, trošenju i korištenju. Pri tome se moraju uzimati u obzir prava i interesi drugih i mora se pridržavati moralnih normi (ahlaka) koje je svako dužan da nauči i zna.

Časni Kur'an nam kaže da "... zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru" i On im da  " ... da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili." (K.30:41)

Na drugom mjestu u Kur'anu stoji: "... A kada mu, da bi ga iskušao, opskrbu njegovu oskudnom učini, onda (čovjek) rekne: 'Gospodar moj me je napustio.' A nije tako! Vi pažnju siročetu ne ukazujete, i da se puki siromah nahrani - jedan drugog ne nagovarate, a nasljedstvo pohlepno jedete, i bogatstvo pretjerano volite."

Poslanik, s.a.v., kaže: "Šteta koju dva vuka učine kada upadnu u tor ovaca nije manja od štete koju škrtost i pohlepa za bogatstvom i vlasti nanesu zajednici muslimana."

"A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grjeha se klonili, mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili."  (K.7:96)

Poslanik, s.a.v., kaže: "Ibadet (služenje Bogu) se sastoji od sedam dijelova, od kojih je najbolji zarađivanje za život na halal način."

Imam Ali ibn Ebi Talib kaže: "Čovjek završi u oskudici i siromašnosti kada se u njemu sastave lijenost i nesposobnost ."

Poslanik, s.a.v., kaže: "Zaista Bog voli poštenog i sposobnog radnika." Preveden na današnji jezik ovaj hadis nam kaže da Bog voli poštenog i stručnog, obrazovanog radnika, profesionalca ili zanatliju.

Poslanik Muhammed, s.a.v, je kritikovao svakoga onoga koji nije imao interesa da stiče više, poveća prihod na halal način da bude u boljem materijalnom stanju i lakše podmiri potrebe svoje familije. Poslanik islama je želio da muslimani budu sposobani i produktivni.

O raspodjeli, korištenju i potrošnji dobara u časnom Kur'anu postoji nekoliko ajeta:

"... I jedite i pijte, samo ne pretjerujte, Bog ne voli

one koji pretjeruju." (K.7:31)

"A robovi Milostivoga su ... i oni koji, kada udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome drže sredine." (K.25:67)

" ... Rasipnici su braća šejtanova, a šejtan je Gospodaru svome nezahvalan." (K.17:27)

Bog je jedini stvarni posjednik svakog dobra. Čovjeku je dato da upravlja, koristi i troši u određenim granicama na propisan način. Kada  nam naređuje da dajemo onima u oskudici, uzvišeni Bog ne kaže "dajte od onoga što posjedujete", nego kaže "podajte od onoga što sam vam dao na raspolaganje." (K.57:7)

Čovjek ima prirodne potrebe, kao što su hrana, odjeća i krov nad glavom, kojih ni u kojim uslovima ne smije biti lišen. O tome Božiji Poslanik, s.a.v, kaže: "Bog je znao koliki će imetak imati svaki imućni. Također, On je znao za one u oskudici. Njima je odredio dovoljan udio u imetku imućnih. Da im to nije dovoljno Bog bi ih sigurno obezbijedio na drugi način."

U islamskom društvu vlasništvo, privatno i društveno, priznato je i zakonom zaštićeno. Imetak treba da omogući čovjeku pristojan život. Društveno bogatstvo treba biti ravnomjerno raspodijeljeno tako da se svakom članu zajednice pruži prilika da ga koristi.

Zarađivanje je podređeno određenim propisima koji služe da obuzdaju i suzbiju zle težnje u čovjeku, kao što su pohlepa, gramzivost i iskorištavanje drugih.

U islamu čovjek saznaje da ima životni cilj uzvišeniji od sticanja samo materijalnih stvari i bogatstva. On mu nudi program, od kolijevke do groba, koji mu osigurava duhovni razvoj i oplemenjuje ličnost. Islamski odgoj ima namjenu da usmjeri čovjeka ka višim vrijednostima i da ga spriječi da se upušta previše u trku za bogatstvom, da ne bude zarobljenik prohtijeva, rob stomaka i seksualnog nagona, i svega što će mu isprljati dušu, ubiti savjest i izložiti ga Božijoj kazni. Islam poziva čovjeka da se takmiči u činjenju dobrih dijela, pomaganju slabih i davanju siromašnim.

U časnom Kur'anu stoji: "... i onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno..." (K.59:9)

Zakon je drugi način da ograniči gomilanje, manipulaciju cijenama, varanje i sticanja na nezakonit način. Imam Ali ibn Ebi Talib piše svom upravniku u Egiptu:

"Pazi na trgovce i razne proizvođače. Podaj im savjet dobar bilo da se radi o trgovcu ili težaku, jer su oni izvor dobiti i proizvoda korisnih. Pazi na poslove njihove u mjestu gdje živiš kao i u udaljenim krajevima. Znaj, također da su mnogi od njih vrlo uskogrudni i pretjerano škrti, da gomilaju dobra zarađivanjem nepoštenim, te da određuju visoke cijene dobara u prodaji. To je izvor zla za svijet obični, a sramota za službenike tvoje uprave.

“Zato spriječi svakoga da zadržava robu čekajući da poskupi, jer je Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su s njim i njegovim, to zabranio. Neka prodaja bude bez smetnji, uz tačne mjere i cijene, tako da ne šteti ni jednoj strani, prodavaču ili kupcu. Svakoga ko zadržava robu dok ne poskupi, nakon što si to zabranio, kazni primjerno ali ne pretjerano."

U islamu jedan od načina raspodjele bogatsva se ostvaruje taksama koje daju imućni. Na taj način se dolazi do sredstava kojima se podmiruju potrebe siromašnih. Kada je jedan čovjek pitao poslanika Muhammeda, s.a.v., čemu poziva ljude on je rekao: "Pozivam Božije robove da samo Njemu služe."

"Šta kažeš onome koga pozoveš u svoju vjeru?"

"Svjedoči da nema boga osim Allaha i da sam ja, Muhammed, Njegov poslanik; od tebe se traži da vjeruješ u objavu koja mi dolazi, da se odrekneš Lata i Uze[1], počneš klanjati i davati zekat."

"Šta znači zekat?"

"Zekat znači da imućni među nama vrate novac koji su sakupili našim siromašnim."